{"id":7053,"date":"2013-03-12T01:19:06","date_gmt":"2013-03-12T00:19:06","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=7053"},"modified":"2014-01-06T18:44:10","modified_gmt":"2014-01-06T17:44:10","slug":"film-tabu-romanticna-drama-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=7053","title":{"rendered":"FILM: TABU, romanti\u010dna drama [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Tabu<\/strong>
\n Tabu (2012.)<\/strong>
\nO Som e a F\u00faria, 2012. \/ 2013., CF
\nTrajanje: 118 min.
\nFormat: 1,37:1
\nColor: Black and White
\nZvuk: Dolby Digital
\nRedatelj: Miguel Gomes
\nGlume: Teresa Madruga, Laura Soveral, Ana Moreira, Henrique Esp\u00edrito Santo, Carloto Cotta, Isabel Mu\u00f1oz Cardoso, Ivo M\u00fcller, Manuel Mesquita, C\u00e2ndido Ferreira, Lu\u00eds Gaspar
\nTabu \u2013 Movie Site<\/a><\/strong>
\nTabu \u2013 IMDb<\/a><\/strong><\/p>\n

Jedan od onih za\u010dudnih filmova kojima ilustriramo tvrdnju da vrijednost filmova ne odre\u0111uje njihov sadr\u017eaj, ve\u0107 forma, da je bitno kako je neka tema obra\u0111ena, a ne sama tema. ‘Tabu’ nije bez teme, naprotiv, ima ih najmanje dvije, ali ono \u0161to ga \u010dini osobitim nije ono o \u010demu govori. \u010cak je i naslov ‘misleading’ jer se ‘Tabu’ ne odnosi na op\u0107i termin zabranjenog (i filmski privla\u010dnog), ve\u0107 ime jedne afri\u010dke planine u \u010dijoj blizini se odvija dio radnje (drugi se odvija u Lisabonu). A ve\u0107 smo vidjeli za\u010dudnih filmova o Lisabonu (vidi Wendersa) i o afri\u010dkoj kolonijalnoj pro\u0161losti iz vizure (i blagonaklonih) predstavnika kolonizatora, vidi: ‘Moja Afrika’ (1985) Sidneyja Pollacka, ‘Negdje u Africi’ (2001) Caroline Link i ‘U boljem svijetu’ Susanne Bier (2010).<\/p>\n

\n
\n
\"Prizor<\/a><\/dt>\n
Prizor iz filma ‘Tabu’; Fotografija preuzeta s web stranice kina Europa<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

‘Tabu’ povezuje arhai\u010dno i suvremeno nekom univerzalnom, a istovremeno egzoti\u010dnom dimenzijom. To je neka veza izme\u0111u bajke i putopisnog dokumentarca u kojem se ne prenosi faktografija, ve\u0107 misti\u010dna atmosfera afri\u010dke kolijevke ljudske civilizacije. Crno-bijeli film povezuje neku dionicu afri\u010dkog kontinenta i portugalsku prijestolnicu bez izravnih asocijacija na kolonijalne nepravde. Ono \u0161to me dirnulo nije pri\u010da glavne junakinje, njena ljubavna pri\u010da, ni njen kraj, ve\u0107 ugo\u0111aj univerzalne nepojmljivosti i neodre\u0111enosti prostora, vremena i prolaznih sudionika, na\u010din na koji se od ‘prirodnog materijala’ filmski stvara ne\u0161to neobja\u0161njivo i nestvarno. Neki filmski postupci osobito doprinose toj atmosferi za\u010dudnosti: scene u kojima se ne \u010duje \u0161to glumci govore ali se \u010duju prirodni zvukovi koji ih okru\u017euju, voda, ptice, kao zvu\u010dna podloga nijemog filma, koja onome \u0161to ne \u010dujemo daje osobita zna\u010denja.<\/p>\n

Dok pratimo junake filma, zapravo imamo osje\u0107aj da je rije\u010d o ne\u010demu drugom, univerzalnijem nego \u0161to su pojedina\u010dne pri\u010de, ne samo one Aurorine, ve\u0107 i onih koji je prate u njenoj mladosti ili se brinu o njoj po stare dane. Tu je an\u0111eoska Pilar, nenametljiva u svojoj dobroti, starac koji pri\u010da o svojoj avanturisti\u010dkoj mladosti, a osobito Santa, Aurorina slu\u0161kinja, koja se pona\u0161a daleko od stereotipa podre\u0111ene, predane ili zlobne njegovateljice. Crno-bijela bajka doti\u010de na\u0161e vrijeme i prostore (film iz 2011. godine), vrijeme krize, \u010dak ima i prikaza reakcije na tu situaciju. Afri\u010dki pejza\u017e predstavljen je za\u010dudan u ljepoti i neshvatljiv za one koji nisu dio tog pejza\u017ea i tradicije, ja\u010de sile ukorijenjene u arhetipskoj atmosferi ‘pradomovine’ \u010dovjeka.<\/p>\n

Ada Juki\u0107,<\/strong>\u00a0 Zagreb 11. 03. 2013.<\/em><\/p>\n

Share<\/a><\/div>