{"id":6464,"date":"2013-01-28T23:34:09","date_gmt":"2013-01-28T22:34:09","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=6464"},"modified":"2013-01-28T23:36:41","modified_gmt":"2013-01-28T22:36:41","slug":"izlozba-ana-kovacic-11-galerija-sc","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=6464","title":{"rendered":"Izlo\u017eba\/ Ana Kova\u010di\u0107\/ 1:1 \/ Galerija SC"},"content":{"rendered":"

Otvorenje izlo\u017ebe autorice\u00a0<\/strong>Ane Kova\u010di\u0107\u00a0<\/strong>pod nazivom\u00a0<\/strong>“1:1”\u00a0<\/strong>odr\u017eat \u0107e se\u00a0u \u010detvrtak, 31. sije\u010dnja u Galeriji SC, s po\u010detkom u 20 sati. Izlo\u017ebu posjetite do 16. velja\u010de.<\/strong><\/p>\n

\n
\n
\"Ana<\/a><\/dt>\n
Ana Kova\u010di\u0107<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Postajati jest work in progress[1]<\/strong><\/p>\n

U potrazi za genezom vlastitog identiteta, u definiranju osobnog teritorija pose\u017eemo za svim dokazima koji bi u tom procesu mogli ne\u0161to zna\u010diti: primjerice maj\u010dinim i o\u010devim koracima kroz beskona\u010dni hodnik, djevoja\u010dkim pramenovima, nepomi\u010dnim slovima na velikom broju listova dnevnika, nacrtima stanova i haljina; to\u010dnije, za neodustajanjem od silnih detalja koji konstruiraju projekciju nas samih i na\u0161e sada\u0161njosti.<\/p>\n

Zamislimo povijesnost, toplinu, sigurnost, meko\u0107u i snagu emocija koje povezujemo s konceptom doma. Tada zamislimo njegovo i\u0161\u010deznu\u0107e. Ili njegovu transformaciju.<\/p>\n

Ima ne\u0161to pomalo neo\u010dekivano u umu koji stvara \u017eudnju za stvarima koje su nekada davno bile, za ne\u010dime \u0161to se vi\u0161e ne mo\u017ee identificirati. Iz takve pozicije polako ali sigurno kre\u0107e pri\u010da, narativ za konstrukciju identiteta, mo\u017eda i za njegovu dekonstrukciju. Ana Kova\u010di\u0107 u svojim radovima konstruira opipljivu reprezentaciju stvarnosti nizom paralelnih narativa koji su je okru\u017eivali. Njezina je pri\u010da o sje\u0107anju \u201egusto isprepletena masa unutar koje se gubi linearno vrijeme i mogu\u0107nosti povezivanja postaju bezbrojne.\u201c<\/p>\n

Sje\u0107anje gusto poput jantara \u010dini identitet obitelji \u010dvrsto zarobljenim u vremenu i prostoru tjeraju\u0107i na djelovanje, stvaranje odmaka, sagledavanje, raslojavanje u heterogenu smjesu postupaka, osje\u0107anja sebstva ili stvaranja novih obiteljskih rituala. Uz pretpostavku kako se obiteljske memorije, traume, predrasude ili sudovi u nas prenose poput \u0161tafeta, pitanje je \u0161to s njima \u010diniti?<\/p>\n

Anin je pristup istodobno krajnje tjelesan, ali i eteri\u010dan. Glasan, ali i ne\u010dujan. Arhitektoni\u010dki, ali i anarhi\u010dan. Ona istra\u017euje kako se tijelo, a ne samo um, prisje\u0107a zvuka koraka u davno pro\u017eivljenom djetinjem domu. Ako je ku\u0107a prva razina univerzuma, kozmosa za dijete, kako ona oblikuje svijest o postojanju ostalih prostora, to\u010dnije o ostalim univerzumima? Je li ta ku\u0107a \u201egrupa organi\u010dkih navika svih njenih korisnika\u201c, ili ne\u0161to dublje \u2013 uto\u010di\u0161te za imaginaciju? Izla\u017eu\u0107i maketu svoje ku\u0107e, stvaraju\u0107i tepih za njezine aktere, snimaju\u0107i poglede s njezina balkona, kroje\u0107i haljine na njezinu podu, dijele\u0107i poglede s majkom i sestrom na njezinu kau\u010du, Ana \u010dini ku\u0107u metaforom tijela. No ona daje djeli\u0107e sebe i doslovno: tkaju\u0107i zavjesu od pramenova vlastite djevoja\u010dke kose i izla\u017eu\u0107i uslojene stranice iz dnevnika do trenutka ne\u010ditkosti, stavljaju\u0107i tako jedno do drugoga materijalnost svijeta i njegovu kriti\u010dku interpretaciju.<\/p>\n

Slojevito i oprezno, vode\u0107i ra\u010duna o granicama izlaganja intime, Ana prevodi osobni kod identiteta na univerzalno pojmljiv rje\u010dnik, priru\u010dnik o opho\u0111enju s obrascima pona\u0161anja. Njezina pri\u010da postaje bliska i poistovjetljiva usmjeravaju\u0107i u jednome trenutku pogled prema promatra\u010du, a u drugome u sebe.<\/p>\n

Vode\u0107i ra\u010duna o obiteljskoj memoriji, Ana se iz fenomenolo\u0161ke perspektive bavi \u201erje\u0161avanjem tereta prijenosa identiteta\u201c provociraju\u0107i prostor \u201eizme\u0111u\u201c, onaj u kojem se \u201eponi\u0161tava taj o\u0161tri, akutni osje\u0107aj granica koji ozna\u010duje udaljenost toliko potrebnu za mogu\u0107nost identifikacije. Vlastitog teritorija, dakako.”[2] Identitet je rad u nastajanju.<\/p>\n

Petra Tomljanovi\u0107<\/em><\/p>\n

________________________________________
\n[1] Leonida Kova\u010d: Relacionirane stvarnosti
\n[2] Leonida Kova\u010d: Relacionirane stvarnosti<\/p>\n

[izvor informacije http:\/\/galerija.sczg.hr\/<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>