{"id":63238,"date":"2026-10-24T13:43:00","date_gmt":"2026-10-24T11:43:00","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=63238"},"modified":"2026-10-24T13:43:00","modified_gmt":"2026-10-24T11:43:00","slug":"svijet-izmedu-sjecanja-i-nade-prica-koju-su-ispricali-pobjednici-36-liffe-a-pise-neda-galijas","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=63238","title":{"rendered":"Svijet izme\u0111u sje\u0107anja i nade: pri\u010da koju su ispri\u010dali pobjednici 36. LIFFe-a [pi\u0161e Neda Galija\u0161]"},"content":{"rendered":"

\u0160to se dogodi kada naslovi nagra\u0111enih filmova postanu putokazi kroz sje\u0107anje, ljubav, granice i povijest? Na 36. Ljubljanskom me\u0111unarodnom filmskom festivalu LIFFe filmovi su, svaki na svoj na\u010din, otvorili ista pitanja \u2014 o svijetu u kojem \u017eivimo i ljudima koji u njemu poku\u0161avaju prona\u0107i svoje mjesto.<\/strong><\/p>\n

Filmski festival mo\u017eemo \u010ditati kao jednu velika, neplaniranu pri\u010du. Dovoljno je pogledati naslove njegovih pobjednika pa da se me\u0111u njima po\u010dnu otvarati neo\u010dekivane veze. Na 36. Ljubljanskom me\u0111unarodnom filmskom festivalu LIFFe jedna nas je Modra \u010daplja<\/em> odvela u obiteljsku pro\u0161lost i sje\u0107anja, druga pri\u010da uvela u svijet djevoj\u010dice Ide, a Ze\u010dji nasip<\/em> podsjetio na granice koje ljudi postavljaju izme\u0111u sebe \u2014 i na one koje bi najradije presko\u010dili.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong> – Blue Heron (2026)<\/p>\n

Mo\u017eda je upravo u tome \u010dar filmskih festivala: filmovi ne zavr\u0161avaju izlaskom iz kinodvorane. Nastavljaju se u nama, povezuju se s drugim pri\u010dama, a ponekad se njihovi odjeci pojave ondje gdje ih najmanje o\u010dekujemo \u2014 \u010dak i u naslovu nekog sasvim drugog filma.<\/p>\n

Sje\u0107anja koja ne ostaju u pro\u0161losti<\/strong><\/p>\n

Sve po\u010dinje s Modrom \u010dapljom<\/em><\/strong>, filmom kanadske redateljice Sophy Romvari<\/strong>, dobitnikom glavne nagrade Vodomar<\/strong> u natjecateljskom programu Perspektive. To je tiha, osobna pri\u010da koja kroz obiteljske odnose, sje\u0107anja i bol poku\u0161ava razumjeti ono \u0161to je te\u0161ko izgovoriti, a jo\u0161 te\u017ee ostaviti iza sebe. Me\u0111unarodni \u017eiri posebno je istaknuo na\u010din na koji redateljica iz vrlo osobnog iskustva uspijeva stvoriti pri\u010du prepoznatljivu i drugima.<\/p>\n

Sje\u0107anje, me\u0111utim, nije samo pogled unatrag. Ono nas mo\u017ee odvesti i u djetinjstvo, u vrijeme kada svijet jo\u0161 nije imao jasne granice izme\u0111u stvarnog i zami\u0161ljenog, \u017eivih i mrtvih, straha i \u010duda. Upravo u tom me\u0111uprostoru nalazi se Ida, koja je tako lo\u0161e pjevala da su \u010dak i mrtvi ustajali i pjevali s njom<\/em><\/strong>, film slovenske redateljice Ester Ivaki\u010d<\/strong>, nagra\u0111en nagradom FIPRESCI<\/strong>. Kroz djetinji pogled, atmosferu ruralnog svijeta i elemente magi\u010dnog realizma film istra\u017euje prihva\u0107anje \u017eivota i smrti. Njegov neobi\u010dni naslov gotovo zvu\u010di kao obe\u0107anje da se \u010dak i ono \u0161to smatramo kona\u010dnim mo\u017ee, barem u svijetu filma, ponovno pokrenuti pjesmom.<\/p>\n

A kad se mrtvi dignu i zapjevaju, mo\u017eda se vrijedi zapitati: \u0161to je to \u0161to \u017eive tjera da \u0161ute?<\/p>\n

Granice koje se ne vide, a odre\u0111uju na\u0161e \u017eivote<\/strong><\/p>\n

Na Ze\u010djem nasipu<\/em><\/strong>, filmu hrvatske redateljice \u010cejen \u010cerni\u0107 \u010canak<\/strong>, granice vi\u0161e nisu samo pitanje pro\u0161losti ili unutarnjeg svijeta. One postaju vrlo stvarne \u2014 granice koje zajednica postavlja pred ljubav, osobito kada se ona ne uklapa u o\u010dekivanja tradicionalnog okru\u017eenja. Film je osvojio nagradu mladog \u017eirija Kinotrip<\/strong>, koji je posebno istaknuo nje\u017enost i autenti\u010dnost prikaza queer odnosa, kao i simboliku ranjivog divljeg zeca. U pri\u010di o skrivenoj mladena\u010dkoj ljubavi pogled i dodir mogu zna\u010diti vi\u0161e od rije\u010di, a ono \u0161to bi trebalo biti najprirodnije \u2014 voljeti nekoga \u2014 postaje izvor nesigurnosti i straha.<\/p>\n

No, nisu sve granice jednake. Neke nastaju iz predrasuda, neke iz politike, a neke su doslovno postavljene na putu \u010dovjeku koji samo \u017eeli sti\u0107i na odredi\u0161te. U kratkom filmu Naran\u010da iz Jaffe<\/em><\/strong> palestinskog redatelja Mohammeda Almughannija<\/strong> taj se put pretvara u napetu borbu za prolazak kroz izraelsku kontrolnu to\u010dku. Film je osvojio nagradu za najbolji kratki film, a \u017eiri je uz aktualnost teme istaknuo i sna\u017ene gluma\u010dke izvedbe. Naslov koji priziva miris vo\u0107a i toplinu nekog obi\u010dnog dana suprotstavljen je stvarnosti u kojoj najobi\u010dniji \u010din kretanja mo\u017ee postati drama. Naran\u010da tako postaje gotovo ironi\u010dan simbol: ne\u0161to malo, svakodnevno i \u017eivotno, a ipak povezano sa svijetom u kojem sloboda kretanja nije ne\u0161to \u0161to se podrazumijeva.<\/p>\n

Kad se istina na\u0111e s pogre\u0161ne strane granice<\/strong><\/p>\n

Od kontrolne to\u010dke samo je jedan korak do svijeta u kojem prepreka vi\u0161e nije fizi\u010dka granica, nego sustav koji odre\u0111uje \u0161to se smije re\u0107i, \u0161to se mora pre\u0161utjeti i tko ima pravo na istinu. U filmu Dva tu\u017eitelja<\/em><\/strong> ukrajinskog redatelja Sergeja Loznice<\/strong> vra\u0107amo se u Sovjetski Savez 1937. godine, u vrijeme Staljinovih \u010distki. Idealisti\u010dki tu\u017eitelj poku\u0161ava razotkriti korupciju unutar tajne policije, ali njegovo traganje za pravdom postaje ulazak u sustav iz kojega se mo\u017eda ne\u0107e mo\u0107i izvu\u0107i. Film je nagradila Art kino mre\u017ea Slovenije<\/strong>, a \u017eiri je posebno upozorio na njegove neugodno aktualne odjeke.<\/p>\n

Povijest bi, dakle, trebala biti iza nas. Ali \u0161to ako se obrasci mo\u0107i, straha i poslu\u0161nosti vra\u0107aju pod novim imenima i u novim okolnostima? \u0160to ako se lekcije koje smo smatrali nau\u010denima ponovno moraju u\u010diti?<\/p>\n

U tom svjetlu i naslov Prekid vatre<\/em><\/strong>, kratkog filma Jakoba Kresea<\/strong> koji je na LIFFe-u dobio posebno priznanje<\/strong>, poprima dodatnu te\u017einu. Prekid vatre zvu\u010di kao trenutak predaha, kao mogu\u0107nost da se nasilje barem nakratko zaustavi. No prekid nije nu\u017eno i kraj sukoba. Ponekad je tek prilika da se \u010duje ono \u0161to je dotad bilo nadglasano bukom.<\/p>\n

Lijep i tu\u017ean svijet \u2013 i pitanje \u0161to nam preostaje<\/strong><\/p>\n

Nakon svih tih granica, sje\u0107anja i povijesnih ponavljanja, vra\u0107amo se naslovu koji istodobno zvu\u010di kao utjeha i upozorenje: Lijep i tu\u017ean svijet<\/em><\/strong> libanonskog redatelja Cyrila Arisa<\/strong>. Film je dobio posebno priznanje me\u0111unarodnog \u017eirija<\/strong>, ali i najva\u017eniju potvrdu publike \u2014 nagradu Zmaj<\/strong>, s prosje\u010dnom ocjenom 4,63. U svijetu obilje\u017eenom politi\u010dkim previranjima i prijetnjama bombardiranjem, ljudi poku\u0161avaju nastaviti \u017eivjeti, voljeti i zami\u0161ljati budu\u0107nost. Zajednice se raspadaju, neki odlaze iz domovine, a ostaje pitanje za \u0161to se jo\u0161 vrijedi dr\u017eati. Mo\u017eda je to upravo ljubav: krhka, nesavr\u0161ena i ponekad gotovo nemogu\u0107a, ali ipak ljudska.<\/p>\n

I tako se ova festivalska pri\u010da vra\u0107a na po\u010detak. Od obiteljskih sje\u0107anja Modre \u010daplje<\/em>, preko Idina svijeta izme\u0111u \u017eivota i smrti, skrivene ljubavi na Ze\u010djem nasipu<\/em>, granice u Naran\u010di iz Jaffe<\/em> i potrage za istinom u Dva tu\u017eitelja<\/em>, sti\u017eemo do svijeta koji je istodobno lijep i tu\u017ean.<\/p>\n

Nije slu\u010dajno da su upravo takve pri\u010de prona\u0161le put do \u017eirija i publike 36. LIFFe-a. One ne nude jednostavne odgovore, niti obe\u0107avaju da \u0107e se sve prepreke ukloniti ako dovoljno sna\u017eno vjerujemo u dobro. Umjesto toga, podsje\u0107aju nas da iza velikih povijesnih i politi\u010dkih pitanja uvijek stoje pojedinci \u2014 njihova sje\u0107anja, strahovi, ljubavi i poku\u0161aji da sa\u010duvaju vlastito dostojanstvo.<\/p>\n

Mo\u017eda se zato filmovi s kraja festivala ne moraju pamtiti samo po nagradama. Mo\u017eemo ih povezati i u jednu zajedni\u010dku pri\u010du, onu u kojoj je najva\u017enije pitanje \u0161to \u0107emo u\u010diniti s onim \u0161to smo vidjeli. Jer svijet mo\u017eda jest lijep i tu\u017ean. Ali dok ga poku\u0161avamo razumjeti, dok pri\u010damo pri\u010de jedni drugima i prepoznajemo se u tu\u0111im sudbinama, jo\u0161 uvijek postoji prostor za nadu.<\/p>\n

Neda Galija\u0161<\/strong>
\nLjubljana, 24.10.2026.<\/p>\n