{"id":61606,"date":"2026-05-08T11:04:29","date_gmt":"2026-05-08T09:04:29","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=61606"},"modified":"2026-05-08T11:04:29","modified_gmt":"2026-05-08T09:04:29","slug":"animafest-2026-veliko-natjecanje-kratkometraznog-filma","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=61606","title":{"rendered":"Animafest 2026: Veliko natjecanje kratkometra\u017enog filma"},"content":{"rendered":"

VELIKO NATJECANJE KRATKOMETRA\u017dNOG FILMA ANIMAFESTA 2026 ; POVRATAK PRI\u010cE \u2013 TRIJUMF IRONIJE \u2013 POGLED \u017dENE<\/strong><\/p>\n

Klasi\u010dno ispripovijedane fabule, podsmje\u0161ljivi pogledi na dru\u0161tvene i psiholo\u0161ke neda\u0107e suvremenog \u017eivljenja te originalne \u017eenske perspektive me\u0111u istaknutim su obilje\u017ejima ovogodi\u0161njeg Velikog natjecanja kratkometra\u017enog filma \u2013 najpresti\u017enije konkurencije Animafesta Zagreb u koju su Aleta Raji\u0107, Niko Radas i Daniel \u0160ulji\u0107 uvrstili 37 od preko 1000 prijavljenih djela. Sre\u0107om, to je tek malen dio cjelovitog repertoara Animafesta 2026 koji \u010dini vi\u0161e od 300 radova iz 47 zemalja. U nadmetanju za Grand Prix, u kojem \u0107e neki filmovi biti premijerno prikazani svijetu, boje doma\u0107e kinematografije predstavljat \u0107e ‘Priredba’ Ane Horvat i ‘Te\u017enja’ Kre\u0161imira Perneka. U paleti autora koji \u0107e svoju oskarovsku kvalifikaciju tra\u017eiti putem zagreba\u010dkog Velikog natjecanja nalaze se i nekada\u0161nji Animafestovi pobjednici Yumi Joung, Georges Schwizgebel, Sa\u0161a Svirski i Joe Hsieh, kao i druge doma\u0107oj publici ve\u0107 dobro poznate festivalske ikone.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong> – The Girl Who Cried Pearls (2025)<\/p>\n

\u0160arenu karavanu predvodi Oscarom nagra\u0111eni kanadski lutka-film ‘Djevojka s bisernim suzama’ Chrisa Lavisa i Macieka Szczerbowskog \u2013 filigranski dizajnirana, glasom Colma Feorea popra\u0107ena, bajkovita, ali u stvarno povijesno vrijeme ukotvljena pri\u010da o siroma\u0161tvu, pohlepi i te\u0161kim izborima. S inspiracijama u rasponu od Dickensa, Andersena i Frankensteina, preko perzijskih i indijskih bajki te sakralnog kiparstva (dizajn lutaka), do Mana Raya i bra\u0107e Quay, ‘Djevojka s bisernim suzama’ ujedno je i suptilno feministi\u010dki film te alegorija o snazi pripovijedanja.<\/p>\n

Djevojka koja obe\u0107ava<\/strong><\/p>\n

Meditativna biografija vijetnamske \u0161koljkarice ‘Djevojka od vode’ Sandre Desmazi\u00e8res s rasponom od mladena\u010dke ljubavi do duboke starosti finim, impresionisti\u010dkim koloritom i svjesno usporenim pokretom portretira jedan priobalni \u017eivot, ujedno je posveta autori\u010dinu podrijetlu i sveobuhvatno djelo \u017eenskoga iskustva. Likovna i audiovizualna umjetnica Ana Horvat u ‘Priredbi’ tako\u0111er iznosi osobnu pri\u010du smje\u0161tenu u doba poznog socijalizma, ali s mra\u010dnim podtekstom prvog susreta djeteta s ljudskom odvratno\u0161\u0107u. U varijetetskom miljeu me\u0111uratne Njema\u010dke zati\u010demo, pak, gimnasti\u010darku bez nogu \u2013 \u010dista\u010dicu koja dobiva priliku “egzoti\u010dnom” to\u010dkom obuhvatiti cijeli grad. I avangardna prostornost i dru\u0161tvenokriti\u010dka tematika filma ‘Karla i njezine noge’ Christopha B\u00fcttnera naslonjene autorov inkluzivni ethos, dok mu crno-bijela crta\u010dka estetika odra\u017eava te\u017enju k analognom stilu postignutom digitalnim sredstvima. S druge strane, brazilski film ‘Kako se ra\u0111a rijeka’ (r. Luma Fl\u00f4res) je djelo koje aluzivno i poetski povezuje brjegove i doline \u017eenskoga tijela s elementima okoli\u0161a, smjeraju\u0107i govoriti o identitetskom i spolnom sazrijevanju te prihva\u0107anju queer identiteta. Minijaturna adaptacija istoimene knjige slavne glumice Sarah Bernhardt (to\u010dnije, njezine prve stranice) ‘Mu\u0161ko srce’ (r. Chlo\u00eb Danguy) duhoviti je, pak, i u zaklju\u010dku fantasti\u010dni osvrt na gnjavatorske mu\u0161karce koji djevojci u vlaku ne dozvoljavaju da u miru \u010dita.<\/p>\n

Korejka Yumi Joung svojim osobitim crno-bijelim crta\u010dkim stilom iskrojila je u Cannesu ve\u0107 prikazane ‘Nao\u010dale’ \u2013 za\u010dudno paradoksalnu oftalmolo\u0161ku dramu pogleda na samu sebe, koja u odnosu na raniju autori\u010dinu poetiku iznena\u0111uje i sna\u017enim odmakom od scenografskog minimalizma. Tradicionalni i 2D crte\u017e, animacija lutaka i objekata bili su, pak, potrebni Markusu Tangreu za pri\u010du o \u017eeni koja pomi\u0161lja na avanturu sa zlo\u010destim de\u010dkom i posljedi\u010dnu rastavu: prikazan na Sundanceu, Ivar je isprva film o sna\u017enoj odbojnosti, ovdje danoj kroz ironiziranu grotesku, a potom o emocionalnim sinusoidama dugotrajnih odnosa. U polje karikature pojavno pripada i \u0161panjolski film ‘Takav vam je Pinchu’ (r. Carmen C\u00f3rdoba Gonz\u00e1lez) \u2013 rad o ozbiljnoj temi neugodnog iskustva protagonistice s pervertitom kojemu dru\u0161tveni krug povla\u0111uje, no koji tako\u0111er nije li\u0161en ironijskog kodiranja u vidu pse\u0107eg parnjaka i grotesknih transformacija. Slikarska, poetsko-psiholo\u0161ka studija tijela, ‘Jednom u tijelu’ Mar\u00edje Cristine P\u00e9rez Gonz\u00e1lez elegija je o puna\u0161noj djevojci, njezinoj obitelj i sumnjama. M\u00e1rija Kralovi\u010d u Turistu je s prividnom zlurado\u0161\u0107u, a zapravo suosje\u0107ajnom ironijom popratila zgode i nezgode tako\u0111er puna\u0161ne, pohotne amaterske izvi\u0111a\u010dice za koju priroda najprije predstavlja prijete\u0107i izazov, da bi joj se potom predala u karakteristi\u010dnom “povratku iskonu”. Kiril Ha\u010daturov donosi ‘Kao u bajci’, fabulu o sve samo ne bajkovitom povratku mlade \u017eene u rodni grad, u kojem ona ipak pronalazi utjehu u sadr\u017eajno te\u0161kim i znakovitim, ali emocionalno bezizra\u017eajnim interakcijama s vr\u0161njacima i majkom, a koje su pritom i jasan komentar na suvremenu Rusiju.<\/p>\n

Strano tijelo pripovijesti<\/strong><\/p>\n

Tajvanski redatelj Joe Hsieh u novom filmu ‘Bogomoljka’ ostaje vjeran \u017eanrovskim obrascima horora kojima se proslavio. Iako je rije\u010d o 2D, a ne kola\u017enom filmu kakav je bio Animafestov pobjednik ‘No\u0107ni autobus’, Hsiehov stil ponovno nagla\u0161eno distingvira likove i njihove blago uko\u010dene kretnje od rasko\u0161nih pozadina na na\u010din koji sugerira upravo tu tradicionalnu tehniku. Pri\u010da filma prikazanog i u Veneciji prati monstruoznu \u017eenu-bogomoljku u potrazi za ljudskim mesom potrebnim za prehranu djeteta koje \u017eivi u bazenu napu\u0161tene klinike. A u \u017eanrovskom bogatstvu ove se godine isti\u010de i ritmom i zvukom intenzivna, u retrofuturisti\u010dku distopiju ambijentirana ‘Te\u017enja’ Kre\u0161imira Perneka. Paralelnim, narativno razlomljenim pri\u010dama o svinjoglavim ljudima svjetle\u0107ih o\u010diju ona komentira po\u0161asti poput konzumerizma, ovisni\u0161tva i imperativa zabave. Kao i prethodni film Joachima H\u00e9riss\u00e9a ‘Oderana’ (Animafest 2022), ‘Haljina od mesa’ iznimno je visceralan lutka-film \u010diji je pristup oblikovanju uskla\u0111en s fabulom. Skrpane lutke prilije\u017eu, naime, uz pri\u010du o starom kroja\u010du koji odbija prihvatiti nove trendove, vlastito starenje i \u017eeninu smrt. Mo\u017eda i naj\u0161areniji, koloristi\u010dki najbogatiji horor ikada napravljen izvan Japana ‘Stidljivi bog’, kojim je debitant Jocelyn Charles (ranije poznat po spotovima za npr. ‘The Weeknd-a’) privukao pozornost i na festivalu u Cannesu, o\u017eivotvoruje strahove koje dvoje mladih crta tijekom putovanja vlakom. Ova punokrvna fantasti\u010dna animirana novela, s neizre\u010denim poeovsko-lovecraftovskim i anime inspiracijama, doga\u0111aj koji se ne propu\u0161ta. Mije\u0161anim tehnikama crte\u017ea, digitalnog kola\u017ea i ra\u010dunalne 2D animacije koje mu omogu\u0107uju originalni, u likovima gotovo siluetni, a prostorno pretapaju\u0107i stil Alex Boya realizira jo\u0161 jedan horor, ali u pod\u017eanru zombi-apokalipse i satiri\u010dkog predznaka \u2013 ‘Kru\u0161ni mrtvaci’. Prikazan u Cannesu i Annecyju, film ocrtava napore junakinje da spasi brata pretvorenog u zombija konzumacijom GMO kruha. A iako nije rije\u010d o hororu, Bugari Vladislav Ivanov i Ivajlo Zaharijev ekranizacijom Bulgakovljeve kratke pri\u010de “Na telefonu” u mahom monokromatski rad ‘Samo\u0107a, snijeg i borovi’ tako\u0111er su se dotakli “stranoga tijela”: onoga koje \u0107e ionako dramati\u010dni telefonski razgovor ljubavnika u\u010diniti jo\u0161 napetijim.<\/p>\n

Ugriz stvarnosti<\/strong><\/p>\n

Armenka Natalia Mirzoyan u dokumentarnom lutka-filmu ‘Zima u o\u017eujku’ pripovijeda o bijegu mladoga para iz Rusije nakon po\u010detka rata u Ukrajini. Kori\u0161tenje \u0161avova i konca kao pisma i crte\u017ea, a tkanine kao podloge za povremene dvodimenzionalne ilustracije, te simboli\u010dka upotreba drugih materijala i objekata izdvajaju ‘Zimu u o\u017eujku’ od uobi\u010dajenih manira lutka-filma \u2013 mada su i one (poput tretmana vate kao snijega ili dima) vrhunski izvedene. Djelomi\u010dno rasprava o psiholo\u0161kim implikacijama ra\u010dunalnog koda (sasvim u skladu sa suvremenim trenutkom umjetne inteligencije), a djelomi\u010dno osobna pri\u010da o odnosu s virtualnim psom, ‘Idu li virtualni ljubimci u raj?’ (r. Carlo Galbiati) eksperimentalni je dokumentarac koji se, uz pomo\u0107 ve\u0107 pomalo zaboravljene tehnike machinime i arhivskih umetaka, osvr\u0107e na djelovanje tvrtke PF.Magic \u010diji su programi poput Dogz i Catz 1990-ih stvorili vjernu sljedbu korisnika sna\u017eno povezanih s virtualnim ljubimcima. Vizualno impresivna ekolo\u0161ka parabola Zacharyja (Zaka) Margolisa ‘Kako se hoda’ prati magnetni \u010dudovi\u0161ni entitet koji u sebe integrira otpad i druge materijale na putu od \u0161ume, preko grada, do mora. Ra\u010dunalni 3D film) pojavno evocira najbolju stop-animaciju, uz digitalne mogu\u0107nosti “oslobo\u0111ene” kamere koje omogu\u0107uju da se Kako se hoda shvati i kao ironijski komentar na osobni rast i razvoj. ‘Autokar’ Sylwije Szkiladz pri\u010da je, pak, o\u017eivljene ma\u0161te i uspomena iz o\u010di\u0161ta osmogodi\u0161nje Poljakinje koja 1990-ih autobusom putuje u Belgiju. Autorici polazi za rukom u bajkovito prikazanu dje\u010dju perspektivu (putnici su antropomorfne \u017eivotinje) i potragu za izgubljenom olovkom uplesti presjek poljskog dru\u0161tva u permanentnoj migraciji (razdvojenosti obitelji), estetikom slikovnice istaknuti neiskorjenjivost sje\u0107anja i pri\u010da, a hrvatskog gledatelja podsjetiti na ‘H-8\u2026’ Iz malo poznate malte\u0161ke animiranofilmske kinematografije sti\u017ee nam ‘Mizofonija’ (r. Michelle Gruppetta), rizografski film o naslovnom neurobihevioralnom poreme\u0107aju (intoleranciji na odre\u0111ene zvukove poput \u0161mrcanja, ka\u0161ljanja, mljackanja, bu\u0161enja\u2026) koji progovara i o op\u0107enitom prodoru zvu\u010dnog zaga\u0111enja u privatni prostor.<\/p>\n

Zanimljiv zasebni topos ovogodi\u0161njeg Velikog natjecanja \u010dine i tri filma o su\u017eivotu u stambenim zgradama. \u017darkim bojama klasi\u010dnog slikanja na papiru koje joj omogu\u0107uje dinami\u010dne i kreativne transformacije kadrova i likova ‘Finkinja’ Jenny Jokela u Slonu u ku\u0107i meandrira stanovima i katovima prate\u0107i njihove mirise, zvukove i poglede. Nagra\u0111ivani zvuk filma i ina\u010de impresivnog festivalskog puta obilje\u017een je zborskom glazbom koja dodatno podcrtava izlu\u0111uju\u0107e, prisilno komunalno iskustvo urbanog \u017eivljenja, no koje je sposobno i nasmijati te se naposljetku smiriti u prihva\u0107anju \u010dovjekove ipak dru\u0161tvene prirode. Nesvakida\u0161nje frontalno kadriranje su\u017eivota, osobnosti i tajni intonirano je tako\u0111er u prvenstveno humornom tonu ‘Fasade’ (r. Elise Kruusel) \u010dije se raspadanje mo\u017ee shvatiti kao metafora dru\u0161tvenih maski koje skrivaju nesigurnost, sram, \u017eudnju ili zlobu, ali se u nekom trenu nu\u017eno osipaju. Uz to, ‘Fasada’ je pravi raj za ljubitelje ma\u010daka. ‘Bugarska Balkonada’ Ive Tokmak\u010dijeve, plavo-ru\u017ei\u010dasto-bijeli film klasi\u010dno lijepe, reducirane crtanofilmske estetike te isprva neorealisti\u010dke, a potom simbolisti\u010dko-plesne naracije, prikazuje, naposljetku, ljetno jutro stambenog kompleksa kroz mno\u0161tvo detalja, pogleda, rakursa i planova.<\/p>\n

Francuska igrano-rotoskopska drama ’14:14 h’ (r. Luciano Lepinay) film je o dubokim posljedicama sveprisutnosti kamere i Tik Toka u svakodnevici i svjetonazoru mladih ljudi. Otkriva emocionalnu prikra\u0107enost, bullying i kompenzacijsko voajerstvo te nesklad izme\u0111u virtualnih i stvarnih identiteta, sve u nesretnom spoju s univerzalnim tinejd\u017eerskim problemima sna\u017enog seksualnog nagona i povodljivosti za opijatima. Tematskom kompleksu adolescencije pripada i ‘\u010cudnovati duh’ mladosti Franka Terniera u kojem je, uhva\u0107en izme\u0111u \u010de\u017enje i straha u fragmentiranom svijetu na zalazu, mladi Anton sa svojom vjernom depresivnom sjenom osu\u0111en na promatranje aktivisti\u010dki raspolo\u017eenih vr\u0161njaka-grafitera.<\/p>\n

Na\u010dini modernog smijanja<\/strong><\/p>\n

Razigrano karikaturalni ‘Kozmonauti’ Lea \u010cernica obra\u0111uju svemirsko krstarenje kao feti\u0161isti\u010dku, orgijasti\u010dku grotesku prepunu falusa, dojki i stra\u017enjica, ali su usprkos takvoj, pomalo plymptonovskoj pojavnosti, eksplicitnosti i ironi\u010dnoj, humornoj intonaciji ustvari film o usamljenosti (manjku ljubavi), ispraznoj tjelesnosti i po\u0161asti masovnog turizma. U umirovljeni\u010dki dom smje\u0161ten je, pak, nje\u017eno-duhoviti nizozemsko-belgijski rad ‘Mrmorenje’ Janneke Swinkels i Tima Frijsingera. Iako je transformacija junaka u pticu nedvosmislena alegorija na otkazivanje tijela i smrt, atmosfera i blagost filma \u010dine \u010dak i takvu tematiku lakom za gledanje. Jo\u0161 jedan humoristi\u010dni lutka-film, ‘Molim te’ Anne Mantzaris, putem narativnog pristupa kri\u0161ki \u017eivota cilja uobi\u010dajene mete suvremene otu\u0111enosti (korporativni i romanti\u010dni sastanci, Tik Tok, mobiteli, supermarketi), ali se potom iskazuje suosje\u0107ajnim naklonom prema nepreglednim pejsa\u017eima osamljenosti. Paradoksalna irska humoreska ‘\u010ca\u0161a gorkog’ (r. Conor Kehelly) u svojem ribljem oku sadr\u017ei, pak, dovitljiv prikaz alkoholne “logike” koja odjednom eksplodira u neobi\u010dnu odiseju s potencijalom dublje introspekcije. Na svoj na\u010din humoran je i kineski film ‘Okus piva’ (r. Xie Li), za\u010dudno minimalisti\u010dki dijalog zmijolikog oca i sina nogometa\u0161a u kojem se ogledaju pitanja javnog statusa i odnosa u obitelji, sazrijevanja i odustajanja od \u017eivota.<\/p>\n

Okrutna ljepota<\/strong><\/p>\n

Legendarni \u0160vicarac Georges Schwizgebel, dobitnik Animafestove Nagrade za \u017eivotno djelo, u ‘Slici Doriana Graya’ prizore iz Wildeova predlo\u0161ka pokre\u0107e i pretapa uz pomo\u0107 svojih prepoznatljivih akrila i klasi\u010dnoglazbenih naglasaka. Pro\u0161logodi\u0161nji Animafestov pobjednik Sa\u0161a Svirski vra\u0107a se s me\u0111unarodnom premijerom ‘Neidentificiranih nelete\u0107ih objekata’ (NNO) (nacionalnu je imao na Berlinaleu) \u2013 filmom u kojemu fiksacija na sortiranje i apsurdisti\u010dki tretman objekata i njihove (ne)upotrebljivosti po uzoru na avangardne poetike “izama” ustvari progovara o nefunkcionalnosti zatvorenog poretka i njegovom gubitku monopola na znanje. Klasi\u010dnom cel i 2D digitalnom animacijom te rotoskopijom ‘Tinitus #3’ u dominantno crno-bijelim nijansama iznosi introspektivne, ikonografski asocijativne ili alogi\u010dne (ne i apstraktne) osvrte na neugodne misli. Talijanski veteran Michele Bernardi film je ostvario kao vizualnu poeziju svevremenske likovnosti koja se, u skladu s naslovom, u bitnome oslanja i na eksperimentalni zvuk te glazbu. Isto se mo\u017ee re\u0107i i za kolumbijsko-francuskog autora Nieta, koji je nakon spektakularnog rada ‘Progutati svemir’ (Animafest, 2022) temeljenog na stvarala\u0161tvu japanskog umjetnika Daichija Morija novi nastup u Velikom natjecanju zaslu\u017eio filmom ‘Um’ \u2013 ni\u0161ta manje impresivnom, pomaknutom i intenzivnom pti\u010djom teogonijom koja se ponovno oslanja na patchwork istog umjetnika, antropomorfna stvorenja i tehniku emakija (horizontalnog svitka), ali i apokalipti\u010dno-distopijski prizvuk, rasprskavaju\u0107e pernate iznutrice i \u2013 jaja.<\/p>\n

Svjetski festival animiranog filma \u2013 Animafest Zagreb odr\u017eat \u0107e se u Zagrebu od 8. do 13. lipnja 2026.<\/p>\n

[izvor informacije Animafest<\/a><\/strong>]<\/p>\n