{"id":61338,"date":"2026-04-08T23:46:45","date_gmt":"2026-04-08T21:46:45","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=61338"},"modified":"2026-04-08T23:46:45","modified_gmt":"2026-04-08T21:46:45","slug":"filmski-program-kinocenzura-u-zagrebackom-kic-u","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=61338","title":{"rendered":"Filmski program ‘Kinocenzura’ u zagreba\u010dkom KIC-u"},"content":{"rendered":"

SUROGATKINO KIC, Preradovi\u0107eva 5<\/strong>
\nKINOCENZURA<\/strong>
\nZemlja zabrane – filmski program<\/strong>
\n9. – 30. 4. 2026.<\/strong><\/p>\n

U sklopu izlo\u017ebe Zemlja zabrane, tijekom travnja u Surogatkinu KIC odr\u017eat \u0107e se filmski program koji pod naslovom Kinocenzura okuplja sedam ostvarenja \u010dija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odva\u017enog, beskompromisnog pogleda na dru\u0161tvenu zbilju i ironijskog zadiranja u politi\u010dke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma ‘Grad’ redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i \u017divojina Pavlovi\u0107a te crnovalnih klasika ‘Rani radovi’ \u017delimira \u017dilnika i ‘Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji’ Bate \u010cengi\u0107a, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u re\u017eiji Karpa Godine i Rajka Grli\u0107a te posljednjeg jugoslavenskog filma \u010dije je prikazivanje u Hrvatskoj sprije\u010deno zbog po\u010detka rata, pa do kontroverznog ‘Plasti\u010dnog Isusa’ radi kojeg je Lazar Stojanovi\u0107 odslu\u017eio zatvorsku kaznu \u2013 ova djela obol su slobodi umjetni\u010dkog stvaranja i kriti\u010dkog mi\u0161ljenja.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong> – The Role of My Family in the World Revolution (1971)<\/p>\n

Kustosica i voditeljica programa Kinocenzura je Jelena Pa\u0161i\u0107, filmska kriti\u010darka i povjesni\u010darka umjetnosti.<\/p>\n

\u010cetvrtak, 9. 4. u 19 h<\/strong><\/h3>\n

Grad<\/strong>
\nMarko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, \u017divojin Pavlovi\u0107 (1963., 80′)<\/strong><\/p>\n

Omnibus o urbanom otu\u0111enju \u010dine tri filma: ‘Veza’ (u nekim verzijama naslovljena i ‘Ljubav’) Vojislava Kokana Rakonjca govori o ljubavnom paru koji fizi\u010dkom blisko\u0161\u0107u nastoji prevladati emotivnu distancu; ‘Srce’ Maka Babca okosnicu radnje postavlja u neo\u010dekivani susret trojice mu\u0161karca, dok smrt vreba iza ugla; nokturalni ‘Obru\u010d’ \u017divojina Pavlovi\u0107a prati mu\u0161karca s ruba dru\u0161tva koji uranja u podzemlje urbane periferije.
\nOva psiholo\u0161ka drama koristi gradske pejza\u017ee kao popri\u0161te suvremene alijenacije, ukazuju\u0107i na utjecaje (sub)urbanog ambijenta na besperspektivna, destruktivna psiholo\u0161ka stanja i rubne modalitete pona\u0161anja. Premda ga tema i formalna rje\u0161enja, uz rafiniranu kameru, sna\u017ene kontraste i atmosferi\u010dan zvu\u010dni krajolik, \u010dine modernisti\u010dkim filmom, Grad se \u010desto navodi i kao prvi film crnog vala. U povijesti jugoslavenske kinematografije ostao je zapam\u0107en kao prvi sudski zabranjen film: zaklju\u010dak sudskog procesa bio je da izvrnutim prikazom stvarnost ‘Grad’ mo\u017ee \u0161tetno djelovati na omladinu, a za javna prikazivanja ostao je zabranjen do 1990.<\/p>\n

Srijeda, 15. 4. u 19 h<\/strong><\/h3>\n

O ljubavnim vje\u0161tinama ili film sa 14441 kvadratom<\/strong>
\nKarpo Godina (1972., 10\u2032)<\/strong><\/p>\n

Nedaleko od Saramzalina nalazi se vojarna u kojoj \u017eive stotine vojnika, a odmah pored nje nalazi se selo s nekoliko tisu\u0107a djevojaka. Djevojke i vojnici nikada se ne sretnu.
\nZa vrijeme slu\u017eenja vojnog roka Karpo A\u0107imovi\u0107 Godina je na raspolaganje dobio 20.000 vojnika, 60 tenkova i 20 aviona kako bi snimio propagandni film jugoslavenskoj armiji. Me\u0111utim, redateljevom subverzijom nastala je satiri\u010dna minijatura koja na duhovit na\u010din propituje ideolo\u0161ka upori\u0161ta radni\u010dke klase. Svestrani sineast i agilan predstavnik crnoga vala \u2013 koji je koju godinu ranije snimio antologijske \u017dilnikove ‘Rane radove’ i Crni film \u2013 zbog ovog je filma zamalo dospio u zatvor, a filmsku traku ukrao je iz vojske kako ne bi bila uni\u0161tena.<\/p>\n

Rani radovi<\/strong>
\n\u017delimir \u017dilnik (1969., 87′)<\/strong><\/p>\n

U vrijeme studentskih nemira 1968., Jugoslava i njezina tri prijatelja suprotstavljaju se malogra\u0111anskoj rutini svakodnevice. Nadahnuti tekstovima mladog Karla Marxa te odlu\u010dni u tome da promijene svijet, odlaze u sela i tvornice kako bi probudili svijest ljudi te ih ohrabrili u borbi za emancipaciju i dostojanstven \u017eivot. Na terenu se suo\u010davaju s primitivizmom i bijedom, ali i vlastitim ograni\u010denjima.
\nVa\u017eno djelo politi\u010dke kinematografije alegorijski je prikaz sraza izme\u0111u politi\u010dkih ideala i socijalnog realiteta, a dru\u0161tvena problematika i portretiranje figura s dru\u0161tvenih margina ostali su stalna preokupacija \u017dilnkova opusa. Nagra\u0111en Zlatnim medvjedom na Berlinaleu 1969., film je u Jugoslaviji ubrzo zabranjen pod egidom da \u010dini \u201ete\u0161ku povredu dru\u0161tvenog i politi\u010dkog morala\u201c. Nakon velikog uspjeha i osvajanja Zlatnog medvjeda na Berlinaleu 1969. i kratkog prikazivanja, film zavr\u0161ava u bunkeru i biva zabranjen. Kada je istu sudbinu do\u017eivio i njegov sljede\u0107i film Sloboda ili strip, \u017dilnik emigrira u Njema\u010dku.
\n* Razgovor nakon projekcije s redateljima Karpom Godinom i \u017delimirom \u017dilnikom.<\/p>\n

Utorak, 21. 4. u 19 h<\/strong><\/h3>\n

Pitka voda i sloboda III<\/strong>
\nRajko Grli\u0107 (1999., 14′)<\/strong><\/p>\n

Godine 1973. Rajko Grli\u0107 snimio je jednominutni dokumentarni film ‘Pitka voda i sloboda’. Komisija za pregled filmova SR Hrvatske zabranila ga je za javno prikazivanje. Godine 1986. snima nastavak tog filma, ‘Pitka voda i sloboda II’. On pri\u010da o sudbini svog prethodnika i ujedno prikazuje \u0161to se sve dogodilo s jednim vrelom i jednom kamenom plo\u010dom, predmetima koji su prouzro\u010dili njegovu zabranu. Godine 1998. snimljen je ‘Pitka voda i sloboda III’, nastavak prethodnih dvaju filmova i nastavak pri\u010de o vodi, slobodi i vrelu.
\nPrate\u0107i sudbinu jedne \u010desme i jedne spomen-plo\u010de u razdoblju od 26 godina, Grli\u0107 stvara efektan filmski komentar o politi\u010dkim sistemima, usahnulim vrijednostima i suho\u0107i dominantnih ideologija.<\/p>\n

Vird\u017eina<\/strong>
\nSr\u0111an Karanovi\u0107 (1991., 101′)<\/strong><\/p>\n

U zabiti i kr\u0161u Kninske krajine obitelji bez mu\u0161kog potomstva smatrane su ukletima i osu\u0111enima na propast. Da bi se spasile prokletstva, jedno od \u017eenske djece \u010desto bi bilo odgajano kao mu\u0161ko. Obitelji s vird\u017einom skrivale bi istinu o pravom spolu djeteta kao najdragocjeniju tajnu. Tako i Timotije, poglavar svoje porodice, odlu\u010di da njegova najmla\u0111a k\u0107i postane vird\u017eina i nadjene joj ime Stevan. Djevoj\u010dica raste kao dje\u010dak, i od najranijeg djetinjstva prisiljena je da poni\u0161ti sve \u017eensko u sebi. No, na pragu djevoja\u0161tva, zaljubi se u mladi\u0107a…
\nRadnja drame, smje\u0161tena na kraj 19. stolje\u0107a, inspirirana je novinskim \u010dlankom o \u017eeni iz Albanije koja je 25 godina provela kao mu\u0161karac. Karanovi\u0107, koji uz re\u017eiju potpisuje i scenarij filma, o filmu je rekao sljede\u0107e: \u201e\u0160to se ti\u010de ideje ovog filma, \u010dinilo mi se da je pri\u010da o devoj\u010dici koju teraju da bude mu\u0161ko, a koja to ne \u017eeli, nego \u017eeli da bude ono \u0161to jeste, u stvari pri\u010da o onome \u0161to i mi u svojim \u017eivotima i sazrevanjima uvek \u017eelimo i \u010demu te\u017eimo \u2013 da nas okolina pusti da budemo ono \u0161to jesmo, a ne \u0161to bi ta okolina htela da budemo\u201c Premijerno prikazana na Mostri, ‘Vird\u017eina’ se smatra posljednjim jugoslavenskim filmom, a snimana je na autenti\u010dnim lokacijama u okolici Knina. U slo\u017eenom i dugogodi\u0161njem produkcijskom procesu zada\u0107u hrvatskog koproducenta preuzeo je Rajko Grli\u0107, a film dovr\u0161en u osvit rata, zbog \u010dega je izostala njegova hrvatska distribucija. Za naslovnu ulogu Marta Keler ovjen\u010dana je Europskom filmskom nagradom.
\n* Razgovor nakon projekcije s redateljem Rajkom Grli\u0107em.<\/p>\n

Ponedjeljak, 27. 4. u 19 h<\/strong><\/h3>\n

Plasti\u010dni Isus<\/strong>
\nLazar Stojanovi\u0107 (1971., 74′)<\/strong><\/p>\n

Zagrep\u010danin Tom, underground filma\u0161 i performer, \u017eivotari u Beogradu upu\u0161taju\u0107i se u kratkotrajne odnose s raznim \u017eenama. Nakon \u0161to ga je napustila luckasta ameri\u010dka djevojka, koja je pjevala pjesmu Plastic Jesus, upli\u0107e se u odnos sa \u017eenom \u010diji je mu\u017e u inozemstvu. Istovremeno, u Beogradu se odr\u017eavaju studentske demonstracije u kojima se zahtjeva vjernost izvornim komunisti\u010dkim idealima i kritizira tzv. crvena bur\u017eoazija, odnosno vladaju\u0107a elita koja se otu\u0111ila od radni\u010dke klase \u010dije interese navodno zastupa.
\nSnimljen kao diplomski rad redatelja Lazara Stojanovi\u0107a na beogradskoj Akademiji za pozori\u0161te, film, radio i televiziju, ‘Plasti\u010dni Isus’ najkontroverznije je, duboko anarhi\u010dno djelo jugoslavenske kinematografije. Zabranjen i prije prvog javnog prikazivanja, film je ocijenjen kao blasfemi\u010dan zbog na\u010dina na koji tretira lik mar\u0161ala Tita, a Stojanovi\u0107 je postao prvi jugoslavenski filma\u0161 osu\u0111en zbog svog filmskog rada. Njegovom mentoru Aleksandru Petrovi\u0107u udijeljen je otkaz na beogradskoj akademiji, nakon \u010dega odlazi u inozemstvo, a sankcije je osjetio i Tomislav Gotovac koji u filmu tuma\u010di glavnu ulogu, pa je studij uspio privesti kraju tek nekoliko godina kasnije. Postoji vi\u0161e interpretacija poruke Stojanovi\u0107eva filma \u2013 od sumnji na zagovaranje antimarksizma, preko navodnog izjedna\u010davanja fa\u0161izma i komunizma, pa do toga da redatelj filmom prije svega iznosi nihilisti\u010dku kritiku ideolo\u0161ke mitologije i propagande.<\/p>\n

\u010cetvrtak, 30. 4. u 19 h<\/strong><\/h3>\n

Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji<\/strong>
\nBahrudin Bato \u010cengi\u0107 (1971., 86′)<\/strong><\/p>\n

Nakon Drugog svjetskog rata, skupina partizana dolazi u dom bur\u017eujske obitelj. Dok se poku\u0161ava prilagoditi novoj ideologiji i vrijednostima, obitelj upada u apsurdne situacije. Temeljen na istoimenom romanu Bore \u0106osi\u0107a, ovjen\u010danog NIN-ovom nagradom, film satiri\u010dno oslikava poslijeratne zanose i utopije. Nakon premijere na Pulskom filmskom festivalu 1971., zabranjeno je daljnje prikazivanje filma, a Tito ga je navodno odbijao pogledati.
\nPrema Leksikonu YU mitologije, \u201ekriti\u010dari \u010cengi\u0107evog filma bili su zgro\u017eeni parodiranjem partizana kao seksualno nezasite ‘crvene horde’, a za cenzuru filma bila je najzaslu\u017enija scena u kojoj se uz pokli\u010d ‘Jedite Staljinov mozak!’ servira torta ukra\u0161ena marcipanskom replikom Staljinove glave\u201c. Uz \u010cengi\u0107a, \u0106osi\u0107ev je predlo\u017eak u filmski scenarij adaptirao i Branko Vu\u010di\u0107evi\u0107, va\u017eno ime autorskog filma i crnog vala, zaslu\u017eno za brojne tekstove, eseje i kritike, ali i scenarije kultnih ostvarenja poput \u017dilnikovih ‘Ranih radova’ i Makavejevljeva ‘Ljubavnog slu\u010daja ili tragedije slu\u017ebenice P.T.T.’ koje potpisuje kao koscenarist.<\/p>\n

[izvor informacije Kulturno informativni centar<\/a><\/strong>]<\/p>\n