{"id":60437,"date":"2025-12-15T01:34:57","date_gmt":"2025-12-15T00:34:57","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=60437"},"modified":"2025-12-16T12:23:39","modified_gmt":"2025-12-16T11:23:39","slug":"mvr-edukacijska-bastina-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=60437","title":{"rendered":"Moram vam re\u0107i: Edukacijska ba\u0161tina [Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Projekcija i Predavanje<\/em><\/strong><\/p>\n

U \u010detvrtak 11. prosinca 2025.\u00a0 u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu u okviru programa ‘Filmski \u010detvrtak’\u00a0 predstavljen je dio filmskog opusa Radovana Ivan\u010devi\u0107a (LINK<\/a><\/strong>). Tema su bili njegovi edukacijski filmovi, iz sedamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, me\u0111u kojima glasoviti element-filmovi u kojima vizualnim izra\u017eajnim sredstvima obja\u0161njava odre\u0111eno (likovno, povijesno) pitanje te noviji film (2003., uz B. \u017di\u017ei\u0107a) u kojem se predstavljaju urbanisti\u010dki projekti s temom integracije Save u gradsko tkivo Zagreba.<\/p>\n

<\/p>\n

Foto Ada Juki\u0107<\/p>\n

Uz projekciju i izlaganje dr. sc. Hrvoja Turkovi\u0107a realizirano u suradnji s dr. sc. Jurajem Kuko\u010dem, u kojem je istaknut broj i kvalifikacija filmova koje je Radovan Ivan\u010devi\u0107 snimio i televizijskih nastupa koje je ostvario te konstatirana nedovoljna valorizacija njegovog filmskog opusa u filmskoj teoriji i publicistici, razvila se u publici diskusija u kojoj je Radovan Ivan\u010devi\u0107 predstavljen kao puna osoba, sveu\u010dili\u0161ni profesor i humanist. Govorile su osobe (biv\u0161i studenti i kolege) koje su ga poznavale kao povjesni\u010dara umjetnosti i anga\u017eiranog intelektualca s otvorenim odnosom prema dru\u0161tvu i stvarnosti. Bio je cijenjen i omiljen profesor na Filozofskom fakultetu i Akademiji dramske umjetnosti te autor nezamjenjive knjige o hrvatskoj umjetni\u010dkoj ba\u0161tini. Erudit, karizmati\u010dan, nao\u010dit! (uz usporedbu sa svjetskim filmskim glumcem). Mogao je slo\u017eene teme izlo\u017eiti na na\u010din razumljiv i ljudima bez akademske naobrazbe i, na toj osnovi pohvaljen kao prosvjetitelj, a netko iz publike proglasio ga je genijalcem. Izra\u017eeno je uvjerenje da bi, da je danas \u017eiv, tako\u0111er bio aktivan i avangardan u kori\u0161tenju tehnologije i drugih izra\u017eajnih sredstava. Diskusija je potrajala, pa se nisam odlu\u010dila uklju\u010diti, a dr. Kuko\u010d napomenuo je da je ovo predstavljanje filmskog opusa Radovana Ivan\u010devi\u0107a, a o njegovom cjelokupnom djelovanju i utjecaju moglo bi se raspravljati u \u0161irem i du\u017eem kontekstu nekog skupa, kongresa i sli\u010dno. Koliko je to opravdano, pokazao je i ovaj poticajni komorni format.<\/p>\n

Moglo bi se optimisti\u010dki zaklju\u010diti o ostvarenom uspjehu u \u017eivotnom umjetni\u010dkom i dru\u0161tvenom edukacijskom projektu te edukacijskom razvoju na osnovu takvog doprinosa. Mo\u017eemo li?<\/p>\n

Predava\u010d i Predaja<\/em><\/strong><\/p>\n

Radovan Ivan\u010devi\u0107 bio je moj profesor na studiju povijesti umjetnosti. Imam njegove potpise na kolegijima umjetnosti predromanike i gotike u Hrvatskoj i seminaru nacionalne povijesti srednjega vijeka, a njegova ocjena iz ispita jedna mi je od najdra\u017eih petica u indexu. Sje\u0107am se njegovih predavanja koja se o\u010dekuju i ne propu\u0161taju, a po njegovu opisu dubrova\u010dke karake mogla bih nacrtati brod i opisati plovidbu jedrenjakom.<\/p>\n

\u010covjek koji ne treba biti progla\u0161en ‘genijalcem’ da zaslu\u017ei priznanje, ‘prosvjetitelj’ ne u smislu u kojem su to ljudi koji pedago\u0161kim autoritetom prenose znanje onima koji ga trebaju usvojiti, ve\u0107 ih \u010dine zainteresiranim i aktivnim u stjecanju znanja. Pravi predava\u010di ne obrazuju na stati\u010dan, didakti\u010dan, konvencionalan na\u010din, a u\u010denje ne predstavlja napor, ve\u0107 radost u\u010denja, kao otkrivanje vlastitih sposobnosti spoznaje.<\/p>\n

Kao \u0161to je dr. Turkovi\u0107 spomenuo teoretsku tezu o vezi vi\u0111enja i mi\u0161ljenja po kojoj ‘vidjeti’ zna\u010di ‘misliti’, moglo bi se varirati u tezu da ‘vidimo’ (tek) kad ‘mislimo’ (o tome) \u0161to ‘gledamo’ i da ‘vidimo’ (samo) kad ‘mislimo’ o tome \u0161to gledamo. Da razumijemo \u0161to vidimo i da to razumijemo u relevantnom kontekstu. Zgodnu ilustraciju stava da vidjeti zna\u010di razumjeti daje engleski ‘I see’.<\/p>\n

\u010cini se paradoksalno, ali treba u\u010diti kako ‘gledati’ i ne postoji samo jedan na\u010din da to nau\u010dimo. Nije lako biti predava\u010d\u00a0 i nisu svi koji predaju svoje znanje predava\u010di. Profesor Ivan\u010devi\u0107 u\u010dio nas je svojim inventivnim, razumljivim, ali autorski kreativnim na\u010dinom kako gledati, misliti i razumjeti ne samo izdvojene umjetni\u010dke kadrove, ve\u0107 umjetni\u010dku i dru\u0161tvenu konstrukciju. Njegov anga\u017eman u otkrivanju i razvoju metoda interpretacije, uklju\u010duju\u0107i i kori\u0161tenje filma, izdvajao ga je iz standardne produkcije obrazovnih sadr\u017eaja i rutinskih obrazovnih pristupa te u\u010dinio predava\u010dkom zvijezdom ‘Filozofskog’ i ‘Akademije’ kao i televizijskog auditorija. Njegova percepcija vlastitih djela, prema sje\u0107anju dr. Turkovi\u0107a (s projekcije na kojoj je bio prisutan autor), bila je izvan klasi\u010dnog obrazovnog \u017eanra, \u0161to odra\u017eava samosvijest o njihovoj razli\u010ditosti, osobitosti i vrijednosti. I u okviru formalne klasifikacije, predstavljaju interpretativna autorska djela.<\/p>\n

Trud oko pripreme izlaganja u okviru obrazovnog programa imao je smisla zbog odjeka koji je nastup mogao imati. Na televiziji se sedamdesetih godina (koliko prije i poslije!) prikazivao obrazovni program. Postojala je’ \u0160kolska televizija’ i gledatelji su mogli ‘putem ekrana’ u\u010diti strane jezike i matematiku, pravopis i gramatiku u terminima u kojima se danas emitiraju ‘sapunice’. Obrazovanje je samo po sebi imalo vrijednost, omogu\u0107avalo je dru\u0161tvenu promociju, a obrazovne institucije implicirale su kvalificirani autoritet. Ni tada nisu svi fakulteti ni profesori imali iste ‘ocjene’, ali podizanje razine obrazovanja bio je op\u0107i cilj.<\/p>\n

Danas, ne samo kod nas, ve\u0107 u cijelom svijetu, obrazovanje nije siguran put u po\u017eeljnu egzistenciju. Instrumentalizacija i fragmentacija obrazovnih kompetencija, uz argument dostupnosti faktografije daljinskim putem, dovela je do devalvacije obrazovnih vrijednosti. Uostalom, kome trebaju obrazovani ljudi, koji kriti\u010dki razmatraju opcije i odgovorno donose odluke, kojima je te\u0161ko manipulirati? Internet nije ispunio edukativna\u00a0 humanisti\u010dka o\u010dekivanja niti eksponencijalni skok dijagrama znanja populacije, a ni mre\u017ea puna znanja (kao \u0161ipak pun ko\u0161tica), ne mo\u017ee zamijeniti ulogu predava\u010da koji usmjerava u\u010denje. Izdvojene YouTube snimke ne mogu nadomjestiti redoviti obrazovni program dostupan javnim medijem.<\/p>\n

Da li bi danas, da je \u017eiv, profesor Radovan Ivan\u010devi\u0107 istom inventivno\u0161\u0107u i entuzijazmom prenosio znanje, kao \u0161to se optimisti\u010dki zaklju\u010dilo na tribini? \u0160to se od onoga \u0161to je ostavio razvija u skladu s principima za koje se zalagao? Kakvu bi percepciju ostvario iz nove povijesne linearne perspektive? ‘Svijet zabave’ nije u potrazi za edukacijskom ba\u0161tinom generacije\u00a0 koja je ulagala u znanje kao u budu\u0107nost. U posljednjem prikazanom filmu (‘Prezrena rijeka’, 2003.) glas gotovo nevjericom pita ho\u0107e li pro\u0107i pedeset godina da se ostvari projekt\u00a0 koji \u0107e povezati Zagreb i Savu. Od tada je pro\u0161la polovica tog nevjerojatnog vremena, koliko smo bli\u017ee realizaciji? Sve je manje motivacije za predaju vizionarskih predava\u010dkih vrijednosti u budu\u0107e edukacijske arhive.<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong>
\nZagreb, 13. prosinca 2025.<\/p>\n