{"id":60288,"date":"2025-11-27T15:25:59","date_gmt":"2025-11-27T14:25:59","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=60288"},"modified":"2025-12-04T14:24:10","modified_gmt":"2025-12-04T13:24:10","slug":"zagreb-film-festival-2025-plavi-trag-osvrt-darko-plesa","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=60288","title":{"rendered":"ZAGREB FILM FESTIVAL 2025: Plavi trag [osvrt Darko Ple\u0161a]"},"content":{"rendered":"

Rije\u010dima Tiberia Azula, jednog od koscenarista filma ‘Plavi trag’, jednog dana u vrijeme pandemije, nazvao ga je prijatelj iz studentskih dana Gabriel Mascaro, poznati redatelj i vizualni umjetnik, te ga upitao \u0161to radi. On je naravno odgovorio da ne radi ni\u0161ta, kao \u0161to uostalom nitko u tom trenutku nije ni radio i Gabriel mu je predlo\u017eio da napi\u0161u scenarij u o starim ljudima koji se doga\u0111a u njihovoj sada\u0161njosti, a ne o starim ljudima koji se sje\u0107aju svoje pro\u0161losti. Tiberije je naravno odmah pristao jer ionako nije imao pametnija posla u tom trenutku i tako je krenula pri\u010da o ovome filmu. Na pisanju scenarija priklju\u010dili su im se Murilo Hauser i Heitor Lorega, nagra\u0111ivani scenaristi, koji su izme\u0111u ostalog radili na filmu Jo\u0161 sam tu (Ainda Estou Aqui; ‘I’m Still Here’), o \u201edistopiji\u201c koja se uistinu ve\u0107 dogodila Brazilu, dobitniku Oscara za najbolji me\u0111unarodni film na ovogodi\u0161njoj dodjeli.<\/strong><\/p>\n

Dobitnik srebrnog medvjeda na Belinskom Me\u0111unarodnom Filmskom festivalu, film ‘Plavi trag’, imao je svoju hrvatsku premijeru na Zagreb Film Festivalu, sredinom studenog. Gabriel Mascaro, redatelj filma, hrvatskoj se publici prvi put predstavio 2015. godine upravo na Zagreb Film Festivalu u sklopu glavnog programa s filmom ‘Neonski bik’. Ponovo je bio gost festivala 2019. godine s filmom ‘Bo\u017eanska ljubav’, ovaj put u sklopu programa Ponovo s nama.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong><\/p>\n

Film ‘Plavi trag’, distopijska je pri\u010da koja se doga\u0111a u Brazilu i prati Terezu, radnicu u tvornici za preradu mesa aligatora, negdje u nekom gradi\u0107u uz Amazonu. Ima 77 godina, jo\u0161 uvijek je vitalna i lucidna, samostalna je i jo\u0161 uvijek sposobna raditi. No brazilska vlada provodi program u kojem starije ljude odvodi u kolonije, s ciljem da zaustavi starenje radnog stanovni\u0161tva i pokrene dr\u017eavnu ekonomiju, gdje bi oni trebali do\u010dekati svoj kraj. Ulaskom u koloniju oni dobivaju i svoje skrbnike (u pravilu djecu), koji im moraju odobriti svako tro\u0161enje vlastitog novca. Terezu zatekne vladino spu\u0161tanje dobne granice za odlazak (deportaciju) u koloniju i ona ostane bez ikakvog izbora. Prije nego li ode u koloniju, Tereza odlu\u010di dio svoje u\u0161te\u0111evine potro\u0161iti na svoj prvi let avionom. Ipak stvari ne idu kako bi Tereza \u017eeljela, k\u0107erka (njena skrbnica) joj ne odobri tro\u0161enje novca na avionsku kartu. Tereza tu odlu\u010di preuzeti stvari u svoje ruke i krene na put kroz Amazonu, kao ilegalni putnik, da bi do\u0161la do svojega \u017eeljenoga leta avionom. Putem upoznaje razne ljude i prolazi kroz razne bizarne i neo\u010dekivane situacije, uklju\u010duju\u0107i i pu\u017ea koji ostavlja plavi trag, a \u010dija sluz kad se ukapa u o\u010di omogu\u0107uje gledanje u vlastitu budu\u0107nost.<\/p>\n

Terezu uvjerljivo tuma\u010di Denise Weinberg, u Brazilu najpoznatija kao kazali\u0161na glumica i redateljica. Njena izvedba Tereze, od distancirane i zatvorene \u017eene do \u017eene koja je sposobna prihvatiti njoj do nedavno nepoznate stvari, izvedena je elegantno i nenametljivo. Od ostalih glumaca, \u0161iroj publici je zasigurno najpoznatiji Rodrigo Santoro, koji je postao prepoznatljiv nakon uloge u ‘Zapravo ljubav’ (Love Actually, 2003). Treba svakako istaknuti i Miriam Socarras u ulozi Roberte, \u017eene koja voli i zna zaobilaziti sustav. Re\u017eija Gabriela Mascara, u kombinaciji s kamerom Guillerma Garze, ponovo se isti\u010de po vrhunskom vizualnom do\u017eivljaju i nadrealnoj atmosferi. Rijeka Amazona mo\u017ee se tretirati kao lik u filmu, a tema njene devastacije ima svoju pozadinsku pri\u010du.<\/p>\n

Na po\u010detku filma vidimo avion koji za sobom vu\u010de slogan \u201eBudu\u0107nost pripada svima\u201c, koji nas upoznaje s razmjerima politi\u010dke propagande. Nijednog trenutka mi ne vidimo kolonije i zapravo nismo sigurni da li one postoje, ali zato mjestimice vidimo grafite protiv istih. Upravo kao i u svojem prethodnom filmu, ‘Bo\u017eanska ljubav’, Mascaro propituje koliko su zaista obiteljske vrijednosti va\u017ene nadiru\u0107em konzervativnim politikama, jer u ‘Plavom tragu’ stari ljudi su odba\u010deni i od vlade i od svoje obitelji. Kao i za ‘Bo\u017eansku Ljubav’, Gabriel Mascaro je inspiraciju prona\u0161ao u Jairu Bolsonaru desnom konzervativcu, biv\u0161em brazilskom predsjedniku, koji danas dane provodi izme\u0111u ku\u0107nog pritvora i bolnice. Unato\u010d slu\u017ebenoj odsutnosti od aktivne politike njegov utjecaj je i dalje dovoljno sna\u017ean.<\/p>\n

Svakako kao jednu od poruka filma mo\u017eemo smatrati da na\u0161 um uvijek ostane otvoren za nova iskustva i spoznaje, neovisno o slu\u017ebenim politikama ili o\u010dekivanjima okoline.<\/p>\n

Darko Ple\u0161a<\/strong><\/p>\n