{"id":60245,"date":"2025-11-24T12:16:31","date_gmt":"2025-11-24T11:16:31","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=60245"},"modified":"2025-11-24T14:38:48","modified_gmt":"2025-11-24T13:38:48","slug":"19-izdanje-filmskih-mutacija-festivala-nevidljivog-filma-u-kinu-kinoteka","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=60245","title":{"rendered":"19. izdanje Filmskih mutacija: Festivala nevidljivog filma u Kinu Kinoteka"},"content":{"rendered":"

Jon Jost u Zagrebu i hrvatska premijera Linklaterovog Nouvelle Vague – Program u Kinu Kinoteka donosi filmove Josta, Benninga, Slaka, Coste i kolektiva The Otolith Group, a traje do 26. studenoga.<\/strong><\/p>\n

Zagreba\u010dki dio 19. izdanja Filmskih mutacija: Festivala nevidljivog filma odr\u017eava se od 21. do 26. studenoga 2025. u Kinu Kinoteka, u partnerstvu s KIC-om, Kinom Forum \/ Filmskim programima kina Tu\u0161kanac \u2013 HFS te Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca. Ovogodi\u0161nje izdanje, koje se odvija u Splitu, Zagrebu, Tirani, Rijeci i Ljubljani, tematski je posve\u0107eno konceptu Dekadenta pa\u017enje: Baladni \u017eivot filma, usmjerenom na istra\u017eivanje filma kao prostora opa\u017eanja, brige i otpora u kontekstu suvremene hiperpa\u017enje i ubrzane vizualne potro\u0161nje.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong> – Last Chants for a Slow Dance (1977)<\/p>\n

Sredi\u0161nji fokus festivala ove je godine opus ameri\u010dkog nezavisnog autora Jona Josta, jedne od klju\u010dnih figura radikalno nezavisne kinematografije. Od 1960-ih Jost razvija karakteristi\u010dne forme politi\u010dkog filma, filmskog eseja, lirskog dokumentarizma i eksperimentalnih praksi dugog kadra. Jost \u0107e osobno predstaviti svoj rad u Zagrebu, gdje sudjeluje u razgovorima nakon projekcija, \u0161to publici omogu\u0107uje rijedak i neposredan uvid u njegov autorski proces i estetiku.<\/p>\n

U zagreba\u010dkom se programu prikazuje izbor od \u0161esnaest Jostovih filmova, od ranih 16-mm strukturalnih i filmsko-esejisti\u010dkih radova, preko baladnih filmova snimljenih na 35-mm vrpci, do recentnih digitalnih videa. Posebno su istaknuti filmovi nastali kroz suradni\u010dku improvizaciju s glumcem Tomom Blairom \u2014 ‘Posljednje pjesme za spori ples’ (Dead End), ‘Postelja u kojoj spava\u0161’, ‘Nasmijani Rembrandt’ i ‘Svi Vermeeri u New Yorku’. Program uklju\u010duje i rijetko prikazivani film ‘Texas, Osijek’ Francija Slaka (1987.), sniman u suradnji s Jostom tijekom njegova boravka u Hrvatskoj, \u010dime se retrospektiva povezuje s lokalnim povijesnim i produkcijskim kontekstom.<\/p>\n

Uz Jostove filmove, zagreba\u010dki program donosi i radove Jamesa Benninga, Francija Slaka, Pedra Coste, Damira O\u010dka, Ivana Martinca, kolektiva The Otolith Group te film ‘Nouvelle Vague’ Richarda Linklatera, prikazane unutar dviju kustoskih linija \u2014 Mahnito razdoblje karbona i Videografske operacije pa\u017enje \u2014 koje tematski povezuju materijalnost filmske slike, pejza\u017e i suvremene vizualne politike.<\/p>\n

Program je zapo\u010deo projekcijama 21. i 23. studenoga u KIC-u i Kinu Forum, a od 24. studenoga nastavlja se zavr\u0161nim trodnevnim ciklusom u Kinu Kinoteka. Zavr\u0161ni dan, 26. studenoga, otvara kratki film ‘Godard’ 1980 Jona Josta, nakon \u010dega slijedi hrvatska premijera Linklaterovog filma ‘Nouvelle Vague’, koja zaklju\u010duje zagreba\u010dki dio festivala.<\/p>\n

Nakon Zagreba, festival se nastavlja u Rijeci, gdje \u0107e se od 1. do 3. prosinca u Art-kinu Croatia odr\u017eati zavr\u0161ne projekcije i razgovori.<\/p>\n

Detaljan raspored projekcija dostupan je na slu\u017ebenoj stranici festivala.<\/p>\n

O FESTIVALU<\/strong><\/p>\n

Filmske mutacije: Festival nevidljivog filma me\u0111unarodni je filmsko-kustoski projekt koji od 2007. vodi Tanja Vrvilo, posve\u0107en marginaliziranim, eksperimentalnim i rijetko prikazivanim filmskim praksama te alternativnim povijestima filma. Festival se razvija u suradnji s filmskim, akademskim i arhivskim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, a realizira u vi\u0161egodi\u0161njim tematskim ciklusima i u vi\u0161e gradova.<\/p>\n

Ovogodi\u0161nje izdanje organizirano je u partnerstvu sa Split Film Festivalom \/ Me\u0111unarodnim festivalom novog filma, UMAS-om, Kino klubom Split, Kinom Kinoteka, KIC-om, Kinom Forum \/ Filmskim programima kina Tu\u0161kanac \u2013 HFS, Art-kinom i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Slovenskom kinotekom, Slovenskim filmskim centrom te organizacijama u Tirani (AVAN \u2013 Albanian Visual Arts Network i Albanska kinoteka).<\/p>\n

Arhivski i filmski materijali ustupljeni su uz podr\u0161ku EYE Filmmuseum Amsterdama, Henryja S. Rosenthala i Complex Corporationa, Jeremi Slaka, Slovenske kinoteke, Slovenskog filmskog centra, Ivana Vukovi\u0107a, galerije neugerriemschneider i Dylana Lustrina.<\/p>\n

Program umjetni\u010dke organizacije Film-protufilm financijski podr\u017eavaju Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno dru\u0161tvo Grada Zagreba i Zaklada Kultura nova.<\/p>\n

www.filmskemutacije.com<\/p>\n

\n

FILMSKE MUTACIJE: FESTIVAL NEVIDLJIVOG FILMA XIX<\/strong>
\nDEKADENTA PA\u017dNJE: BALADNI \u017dIVOT FILMA<\/strong><\/p>\n

13. 11. \u2013 03. 12. 2025.<\/strong>
\nSplit Zagreb-Rijeka-Tirana-Ljubljana<\/strong><\/p>\n

13. \u2013 19. 11. 2025. SPLIT<\/strong>
\nSPLIT FILM FESTIVAL \/ ME\u0110UNARODNI FESTIVAL NOVOG FILMA
\nKINO KARAMAN
\nUMJETNI\u010cKA AKADEMIJA U SPLITU \u23bc UMAS
\nKINO KLUB SPLIT<\/p>\n

21. \u2013 26. 11. 2025. ZAGREB<\/strong>
\nKINO KINOTEKA ZAGREB
\nKULTURNO INFORMATIVNI CENTAR \u2013 KIC
\nKINO FORUM \/ KINO TU\u0160KANAC<\/p>\n

01. \u2013 03. 12. 2025. RIJEKA<\/strong>
\nART-KINO CROATIA<\/p>\n

Za devetnaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma primijenili smo nomadsku strukturu suradni\u010dkog programa duljeg trajanja \u2013 od 13. studenoga do 3. prosinca 2025. \u2013 za nekoliko gradova i razli\u010ditih publika (Split-Zagreb-Rijeka-Tirana-Ljubljana) koji se fokusiraju se na recentne studije politika hibridne pa\u017enje u srazu umjetni\u010dkih strategija, gledali\u0161nih konvencija i kontekstualnih doga\u0111anja. Filmska pa\u017enja je princip zajedni\u0161tva. Naslov DEKADENTA PA\u017dNJE: BALADNI \u017dIVOT FILMA mapira promjenjive uvjete emancipatorskog kina ukorijenjene u ekozofiji brige i reorganizaciji diktature hiperpa\u017enje, nekanonske i visokorizi\u010dne postupke-poluge suvremene vizualne kulture \u2013 operativnog sustava gledanja u 21. stolje\u0107u.<\/p>\n

U fokusu devetnaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma filmski je i video opus Jona Josta, beskompromisnog autora ameri\u010dkog nezavisnog filma i video umjetnika, gotovo nevidljiv u na\u0161em filmskom krajoliku. Da bi se osvijetlio avangardisti\u010dki temperament njegovog rada \u0161to \u0161iroj zajednici nevidljivog kina prikazujemo filmove u nekoliko gradova i prostora u prisutnosti autora. Ovo je njegovo tre\u0107e putovanje na\u0161im krajevima, od ranih 1960-ih i kasnih 1980-ih, kao \u0161to \u0107e zorno pokazati film-balada Francija Slaka Texas, Osijek, koju je Jost snimao 1987. na krajnjim rubovima Osijeka.<\/p>\n

Nakon sedmodnevnog programa filmova, masterclassa i dviju radionica u Splitu, u partnerstvu sa Split film festivalom, Umjetni\u010dkom akademijom u Splitu i Kino klubom Split, po\u010dinje pro\u0161ireni program Filmskih mutacija, najprije od 21. do 26. studenoga u Zagrebu, a zatim od 1. do 3. prosinca u Rijeci.<\/p>\n

Zagreba\u010dko izdanje Mutacija zapo\u010delo je dvodnevnim programom 21. i 23. studenoga u suradnji s Kulturno informativnim centrom KIC i Kinom Forum \/ Filmskim programima kina Tu\u0161kanac \u2013 HFS, a u suradnji s Kinom Kinoteka i Centrom za kulturu i film Augusta Cesarca pozivamo vas na otvorenje gustog sredi\u0161njeg programa od 24. do 26. studenoga 2025. kojim povezujemo sljede\u0107e autore: JON JOST \u2013 JAMES BENNING \u2013 FRANCI SLAK \u2013 DAMIR O\u010cKO \u2013 IVAN MARTINAC \u2013 PEDRO COSTA \u2013 RICHARD LINKLATER \u2013 THE OTOLITH GROUP.<\/p>\n

Dana\u0161nja raspr\u0161ena raspodjela fokusa nadilazi ranija pro\u0161irenja eksperimentalnog filma i suvremene umjetnosti od1960-ih, politike pa\u017enje su spone programa o suvremenom filmu i medijskoj umjetnosti, koji dijalogiziraju s obiljem studija brige, suigre i su\/djelovanja u pokretanju slika. Program Mahnito razdoblje karbona povezuje disparatnu gra\u0111u teorije i poezije koju odre\u0111uje poetska funkcija jezika, mo\u0107 filmskog dnevnika karbona, prema simboli\u010dkim zna\u010denjskim potencijalima tvarne topografije i poetike oka Danijela Dragojevi\u0107a, a Videografske operacije pa\u017enje, posve\u0107uju pa\u017enju rastu\u0107em fenomenu videoeseja, heterogenom podru\u010dju studija videografskog filma koji sabire najrazli\u010ditije tradicije digitalnog krajolika. Prikazujemo filmove Jona Josta, Francija Slaka, Pedra Coste, Damira O\u010dka, Ivana Martinca, Richarda Linklatera, The Otolith Group.<\/p>\n

Jon Jost, \u010desto hvaljen i nagra\u0111ivan kao \u201cnajnezavisniji od nezavisnih\u201d ameri\u010dkih filma\u0161a i video umjetnika te ikonoklast radikalnog alternativnog filma u ekonomskom, esteti\u010dkom i politi\u010dkom smislu, ve\u0107 \u0161est dekada ustrajno djeluje nomadski i individualisti\u010dki pod etosom \u017divjeti zna\u010di biti politi\u010dan. Taj manifestni me\u0111unatpis iz njegova ranog filma-eseja Obi\u010dan govor & zdrav razum: neobi\u010dna osjetila zorno ukazuje na stvaranje izvan uobi\u010dajenih tokova filmske industrije i nezavisnjaka koji joj te\u017ee, ali i nepriklanjanja egidu eksperimentalne ili dokumentaristi\u010dke vizije. Unato\u010d mno\u0161tvenosti i nesvrstanosti stilskih odrednica, njegove prepoznatljive projekcijske sintagme i baladno tajanstvene, ru\u010dno ra\u0111ene slike prijestupnika pokre\u0107u permanentne politke ekonomije i estetike, duboko uronjene u stvarnost krajolika neukorijenjenog svijeta. Film sporih kretanja, preobratne ceste, povratnog vremena, bolesti krajolika, vje\u010dnog bjegunstva, \u0107orsokaka, zlo\u010dina bez iskupljenja, egzistencijalnog uranjanja u kaos \u2013 Jostov je baladni materijal. Svoje filmske country balade za \u201cmrtvi kraj\u201d, kao u filmu Posljednje pjesme za spori ples (dead end), pi\u0161e i izvodi sam.<\/p>\n

Jostov film slobodno i opetovano prelazi granice osobne, pro\u0161irene amerikane do Italije, Njema\u010dke, Engleske, Irske, Koreje, Japana, Indije i \u010dudesno snimljene balade Texas, Osijek filmskog prijatelja Francija Slaka. U Jostlandu, kako njegovu otvorenu filmsku zemljuimenuje Jonathan Rosenbaum, pretapaju se esejisti\u010dka, fikcijska, lirski-dokumentaristi\u010dka, epska, umjereno pjevna, pamfletska rubna podru\u010dja filmova, video radova i instalacija. Geste otvorene politi\u010dke kritike i prokazivanje iluzionisti\u010dkog filma ra\u0161\u010dlanjuju neobi\u010dna osjetila prona\u0111ena u politikama prijateljstva i slu\u010dajnog u\u017eitka, bespovratne situacije u baladnim krajolicima bijega, osobne refleksije zajedni\u010dkog razuma u formalnim inovacijama avangardisti\u010dkog uzleta.
\nSve to kondenzira njegovo neuhvatljivo, divlje stvarala\u0161tvo u 100-ak radova (stotku \u010dini podjednaki broj dugometra\u017enih i kratkometra\u017enih filmova), koje je snimio, montirao i koncipirao sam.<\/p>\n

Od prvog kratkog eksperimentalnog filma Portret iz 1963., a osobito \u201cu filmovima nakon zatvora\u201d, kako sam odre\u0111uje formiranje svoje stvarala\u010dke odgovornosti, umjetnost i \u017eivot otpora ogledaju se u svakom aspektu njegove biografske legende i rada, po\u010dev\u0161i s gra\u0111anskim neposluhom, odbijanjem slu\u017eenja vojnog roka tijekom Vijetnamskog rata i zatvorskom kaznom u trajanju od 27 mjeseci, od o\u017eujka 1965. do lipnja 1967. Nakon izlaska iz zatvora, pridru\u017euje se proturatnom i filmsko-aktivisti\u010dkom pokretu otpora \u2013 vojnoj slu\u017ebi u organizaciji Chicago Mobilization i pokretanju \u010dika\u0161kog odjeljenja kolektiva Newsreel. Po\u010detkom 1970-ih, tri rana politi\u010dka filma Primaries, A Turning Point in Lunatic China i 1, 2, 3, Four pokazao je Jean-Lucu Godardu koji je s Jean-Pierreom Gorinom do\u0161ao na turneju filma Sve je u redu u SAD, koju je Jost organizirao. Na Godardov nagovor, San Francisco Film Festival je prikazao Jostove filmove prije Sve je u redu i elaborirao novinarima: \u201cOn nije izdajica filma, kao gotovo svi ameri\u010dki redatelji. On ih pokre\u0107e.\u201d<\/p>\n

Pokreta\u010dka srodnost, evidentna je u brojnim filmskim postupcima, a u cijelosti zaokupljeno\u0161\u0107u srodstvima brige koje je formuliralo pitanje \u0160to da se radi? i predano\u0161\u0107u snimanju filmova politi\u010dki. Iz toga proizlazi Jostova te\u017enja da film bude brechtovski popularan i realisti\u010dan kako bi ga \u201cobi\u010dni ljudi mogli razumjeti, u\u010diti iz njega i na temelju njega djelovati\u201d. Bliskost dvojice udaljenih autora zabilje\u017eila je Jostova kratka filmska vrpca Godard 1980, gdje snima duhovitu spontanu situaciju razgovora Petera Wollena i urednika \u010dasopisa Framework Dona Ranvauda s Godardom, kao predvodnikom njegovim nasmijanim Rembrandtima.<\/p>\n

Anarhisti\u010dki autsajder, po vlastitom odre\u0111enju, svojim temama, zazornim portretima ameri\u010dke pustare i prikazom \u201ciskustva vremena lumpenproletarijata \u2013 onih koji se nalaze izvan ustaljenog ritma rada i sna, koji \u017eive bez smjera, rasporeda i ciljeva\u201d, kako je uo\u010dio Jim Hillier, rastvara mitove ameri\u010dkog dru\u0161tva i maskuliniteta. Korozivnim korpusom dru\u0161tvene nepravde i emocionalne izolacije Jost \u017eeli, kako \u0107e re\u0107i, \u201cukazati da dio osobnih problema tih ljudi proizlazi iz dru\u0161tva koje ih je proizvelo kao probleme\u201d. Jostova stvarnost po filmu kaljena je stra\u0161\u0107u, a odlikuje je nekonvencionalna naracija i gluma temeljena na improvizaciji kratkog trajanja, direktno obra\u0107anje gledatelju, upotreba stati\u010dnih, dugih kadrova kao otporna politika estetike siroma\u0161nog filma. Odjavni natpis dugometra\u017enog filma u boji Posljednje pjesme za spori ples \u2028(dead end) nagla\u0161ava tu razliku \u010dinjenicom da je film snimljen za samo 3000 dolara. Prora\u010dunska ograni\u010denja u apsolutnom su odnosu s filmskim stilom: Jost preferira duge kadrove iz estetskih i ideolo\u0161kih razloga jer \u017eeli gledateljima dati mogu\u0107nost za gledanje i prostor za razmi\u0161ljanje. Dugi kadar je politi\u010dko pitanje, Jost govori direktno \u2013 \u201cjeftinije je postaviti jedan kadar nego dva…\u201d, a ujedno omogu\u0107uje demokratskiji, emancipirani pogled gledatelja.<\/p>\n

Dana\u0161nja raspr\u0161ena raspodjela fokusa nadilazi ranija pro\u0161irenja eksperimentalnog filma i suvremene umjetnosti od1960-ih, politike pa\u017enje su spone programa o suvremenom filmu i medijskoj umjetnosti, koji dijalogiziraju s obiljem studija brige, suigre i su\/djelovanja u pokretanju slika.<\/p>\n

Iz gustog filmskog programa najavljujemo neke filmske atrakcije:<\/strong><\/p>\n

Govoriti otvoreno<\/strong> (Neke ameri\u010dke bilje\u0161ke) \/ Speaking Directly (Some American Notes), Jon Jost, 1973.-1974., 16-mm, boja, zvuk, 110\u2019
\nFilm-esej o stanju nacije tijekom razdoblja 1972.-74., iz perspektive osobe koja nije predsjednik Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Razra\u0111uju\u0107i politi\u010dku i kulturnu situaciju u SAD-u na vrhuncu rata u Vijetnamu, skandala Watergate i njegovih posljedica, film je istodobno zaokupljen osobnim \u017eivotom tridesetgodi\u0161njeg filma\u0161a, koji je nakon vi\u0161e od dvije godine iza\u0161ao iz saveznog zatvora zbog odbijanja slu\u017eenja vojnog roka. JJ<\/p>\n

K\u0107eri vatre<\/strong> \/ As Filhas do Fogo, Pedro Costa, 2022., DCP, zvuk, boja, 9\u2019
\nErupcija vulkana na zelenortskom otoku Fogo 1951. u snimkama Orlanda Ribiera, koje prisvajaju\u202fK\u0107eri vatre\u202fPedra Coste vodi nas u izvanredno stanje tamnog rada vulkanskih slika. Costine iluminirane minijature za tri sestre podijeljene vatre Adelaide, Clotilde i Irodinu prizivahu \u010cehovljeve Tri sestre i srednjovjekovne enluminare. TV<\/p>\n

Izgnanstvo<\/strong> \/ Exile, Ivan Martinac, 1979.-81., 35-mm, zvuk, boja, 12\u2019
\nPlanirali su ga razrezati, ali Sissy je na Barbarincu i oni ga imaju namjeru zapaliti! Brod izgnanstva gori, a ona sjedi u postelji i jo\u0161 uvijek sanja. \u017densko izgnanstvo Ivana Martinca jedini je njegov film sa \u017eenom u prvom planu, u \u017eari\u0161tu. Film personificira fizi\u010dko i duhovno otu\u0111enje bacaju\u0107i \u017eenski lik u odnose s elementima i \u017eudnjama. Nafta je sporija od vatre, vatra od motocikla, a u sobi treba stati, govori Martinac \u2013 Na ljudskoj biolo\u0161koj krivulji trenutak izgnanstva jest trenutak velikih strasti. TV<\/p>\n

Nasmijani Rembrandt<\/strong> \/ Rembrandt Laughing, Jon Jost, 1987., 35-mm, zvuk, boja, 100\u2019
\nFilm \u010dvrsto ukorijenjen u svom okru\u017eenju, u ovom slu\u010daju San Franciscu, ogledaju\u0107i vrijeme, mjesto i vrlo specifi\u010dan kulturni milje. Potpuno je improviziran oko osnovnog koncepta i strukture, obavijen idejama ukorijenjenim u \u017eivotima prijatelja koje zrcali, ali izmje\u0161ta iz njihove stvarnosti. Nathaniel Dorsky, \u010dudesan filma\u0161 \u010diji se filmski fragmenti nalaze u Nasmijanom Rembrandtu (ru\u010dno obra\u0111eni plavi materijal i slike pijeska) \u2013 doista ima kolekciju pijeska iz cijeloga svijeta. JJ<\/p>\n

Texas, Osijek<\/strong>, Franci Slak, 1987., 16-mm, zvuk, boja, 16\u2019
\nSlakov briljantni psihodeli\u010dni plesni trans prelazi u usporeno kretanje kriznim okoli\u0161em Osijeka, kojim jedan probisvijet-boem i mala djevoj\u010dica \u017eive u ru\u0161evini ve\u0107 5 godina i odlaze na svakodnevne \u0161etnje. Kakva je to ru\u0161evina, kakva je to \u0161etnja, kakav je to briga? Od glista i pijavica na pragu ru\u0161evine, oni slijede let masla\u010dka kroz vlati trave do darovane \u017evake za vo\u017enju Dravom i odlaska cestom u daljinu. Slak i Jost majstorski su lovci trenutaka u ovom otkri\u0107u svjetske filmske alternative s glazbom Rya Coodera i zvu\u010dnim horizontom Hanne Preuss. TV<\/p>\n

Svi Vermeeri u New Yorku<\/strong> \/ All the Vermeers In New York, Jon Jost, 1990., 35-mm, zvuk, boja, 87\u2019
\nO\u010daravaju\u0107i nezavisni film Jona Josta o umjetnosti, novcu i usamljenosti na Manhattanu, ujedno divan Jostov snimateljski rad u sinemaskopu i sa \u010dudesnom glazbom Jona A. Englisha u duhu big-band jazz orkestracija Gila Evensa. Kao i u drugim Jostovim filmovima, narativna potka je konstruirana elipti\u010dno, film je zaokupljeniji evokacijom mjesta, vremena i miljea nego dramski oblikovanom pri\u010dom, ali obiluje lirskom stra\u0161\u0107u i dramom u zvukovima, slikama i samim likovima. JR<\/p>\n

Portret<\/strong> \/ Portrait, Jon Jost, 1963., 16-mm, nijemi, c\/b, 13\u2019
\nObitelj je bila okupljena za kuhinjskim stolom u jedinoj grijanoj sobi ku\u0107e \u2013 osmero djece od 12 do 38 godina i roditelji. Upravo su me doveli s glavne milanske stanice do njihova doma u mjestu Cassina Amata na ruralnim rubovima grada. Bio je rani sije\u010danj 1963., usred surove zime. Sljede\u0107i mjesec proveo sam snimaju\u0107i svoj prvi film s dvanaestogodi\u0161njom Tilde. JJ<\/p>\n

Obi\u010dan govor & zdrav razum (neobi\u010dna osjetila)<\/strong> \/ Plain Talk & Common Sense (uncommon senses), Jon Jost, 1990., 16-mm, zvuk, boja, 110\u2019
\nVi\u0161eslojan film-esej o stanju nacije, nastavak filma Govoriti direktno desetak godina kasnije. Rad je uklju\u010divao istra\u017eiva\u010dka putovanja Sjedinjenim Dr\u017eavama propituju\u0107i \u0161to je zapravo Amerika, odnosno, o \u010demu govorimo kada govorimo o Americi. Pou\u010dna je studija slu\u010daja budu\u0107im mladim autorima \u0161to da se radi u najskromnijim uvjetima i poruka o sna\u017enoj uvjerljivosti kojom se pristupa dru\u0161tveno-politi\u010dkim i osobnim pitanjima, s ozbiljno\u0161\u0107u koju zaslu\u017euju. JJ<\/p>\n

Grad<\/strong> \/ City, Jon Jost, 1964., 16-mm, nijemi, c\/b, 15\u2019
\n1964., jesen u Chicagu. Grad je moj \u010detvrti film, koji sam snimio \u010dekaju\u0107i zatvor zbog odbijanja slu\u017eenja u ameri\u010dkoj vojsci. Nijemi autoportret i portret grada, pro\u017eet osobnom tjeskobom. JJ<\/p>\n

Postelja u kojoj spava\u0161<\/strong> \/ The Bed You Sleep In, Jon Jost, 1993., 35-mm, zvuk, boja, 117\u2019
\nOvaj dugometra\u017eni film iz 1993. jedno je od najmo\u0107nijih djela nezavisnog buntovnog autora Jona Josta do danas, dijelom i zato \u0161to u njemu glumi najtalentiraniji glumac s kojim je ikada radio, svestrani Tom Blair. Tragi\u010dan, dojmljiv i tajanstven film koji izmjenjuje sveameri\u010dke krajolike (mnoge od njih komponira kao diptihe) i raspadaju\u0107u nuklearnu obitelj, ovo Jostovo najevokativnije i najapokalipti\u010dnije djelo iskazuje osje\u0107aje prema zemlji koji su ga natjerali na europski egzil nedugo nakon zavr\u0161etka filma. Dio bolnog u\u017easa i jasno\u0107e Jostove vizije je \u0161to ne mo\u017ee sebe i Sjedinjene Dr\u017eave smatrati posve odvojenim entitetima. JR<\/p>\n

Zamke<\/strong> \/ Traps, Jon Jost, 1967., 16-mm, zvuk, c\/b, 25\u2019
\nTekst sam napisao u zatvoru, uznemiren vije\u0161\u0107u o samoubojstvu djevojke koju sam poznavao, a Zamke sam snimio ubrzo nakon izlaska i u potpunosti su izraz politi\u010dkog i kulturnog temperamenta tog vremena. JJ<\/p>\n

Posljednje pjesme za spori ples (dead end)<\/strong> \/ Last Chants for a Slow Dance (dead end), Jon Jost, 1977., 35-mm, zvuk, boja + c\/b, 90\u2019
\nSlike, rezove, pjesmu i njezinu izvedbu uobli\u010dila je ista osoba: Jon Jost. Posljednje pjesme inaugurirale su budu\u0107u Trilogiju o Tomu Blairu (imenovanu po izvanrednom glavnom glumcu), koja zajedno s filmovima Sure Fire (1990.) i Postelja u kojoj spava\u0161 (1993.) predstavlja najmanje poznatu prekretnicu suvremenog ameri\u010dkog filma. Jostov antijunak tumara krajolikom mahnito, seksualno, ubila\u010dki; Jost ispreple\u0107e avangardnu \u200b\u200bstrukturu oko njegovih postupaka koja ih \u010dini fascinantnima i u\u017easavaju\u0107ima. AM<\/p>\n

thinking of red<\/strong> (James Benning, DCP, zvuk, c\/b + boja, 6\u2019)
\nDvostruko izmje\u0161tanje lica i krajolika, posveta je Peteru Huttonu licem i krajoliko\u0161\u0107u Jamesa Benninga. Filmski krupni plan razvija lice kao krajolik. Lice je uvijek krajolik, krajolik je ovdje lice prijatelja, komponira ih zajedno vo\u017enja vlakom, fantomska vo\u017enja prebacuje odraze, kolorira, bljeskovima izgara, rasporima zamra\u010duje, zaustavlja. TV<\/p>\n

Pomirenje sa \u017eivotom<\/strong> \/ Coming to Terms, Jon Jost, 2013., HD video, boja, zvuk, 89\u2019
\nRe\u017eija, kamera, monta\u017ea, produkcija: Jon Jost
\nNaslov bi se mogao primijeniti na sve filmove Jona Josta. Simetrija \u017eivotnih pri\u010da koje se okre\u0107u oko jedne osi mo\u017eda je preduvjet da se \u010dovjek kona\u010dno pomiri s kaosom \u017eivota. Samo film (seul le cin\u00e9ma) mo\u017ee nas obuzeti takvim osje\u0107ajem. Epiku stvaraju vrlo jednostavni elementi. Priroda, prazni prostori, mogli bi u svakom trenutku postati popri\u0161ta zlo\u010dina ili nasilja. Egzorcira li Jon Jost svojim nevidljivim pretapanjima (Vratio se lovac s visokih gora, svoj je na\u0161ao dom) ameri\u010dke dnevne more ili vlastite? BE<\/p>\n

little boy<\/strong>, James Benning, 2025., DCP, boja, zvuk, 74\u2019
\nTo je film koji kurira, kustoski film, rekao je James Benning za little boy, film dvostruke rekonstrukcije, filmski re-enactment dnevni\u010dke knjige \u2013 rekonstrukcije dnevnike koji pi\u0161e. Njegov je mla\u0111i dvojnik rukopisni film Ameri\u010dki san (izgubljen i na\u0111en). U ovome filmu pokretne su samo ruke. Benning ih postavlja na crnu pozornicu za koreografiju njihovih gesta. Inscenacija je lutkarska, nad crnom papirnatom haljom, bez lica i tijela. Autofikciju mapiraju kustoske legende filma, na jednoj su natpisi vremena i godina, na drugoj naslovi njihovih glazbenih brojeva, na tre\u0107oj imena njihovih politi\u010dkih govornika i govornica. TV<\/p>\n

Kanjon<\/strong> \/ Canyon, Jon Jost, 1970., 16-mm, nijemi, boja, 5\u2019
\nPromatranje Grand Canyona u ti\u0161ini, od jutra do no\u0107i, iz jednog, fiksnog polo\u017eaja kamere, ostvareno je neprekidnim pretapanjima odijeljenim samo nekoliko sekundi. \u010covjek \u2013 posve odsutan \u2013 vi\u0161e nije sredi\u0161te svemira; kanjon postoji izvan njega. Unato\u010d nevidljivom fotografu i njegovim tehnolo\u0161ki izazvanim pretapanjima, ovo je vjerodostojna pribli\u017enost istinske stranosti prirode. AV<\/p>\n

SPRING<\/strong>, Damir O\u010dko, 2012., 4k video, zvuk, boja, 20\u2019
\nPolaze\u0107i od zna\u010denja rije\u010di spring na engleskom jeziku, kao opruga, izvor, skok, prolje\u0107e, dovode\u0107i u kontekst prolje\u0107e dru\u0161tvenih nemira te prizivaju\u0107i slike poput elasti\u010dnosti, tenzije, fizi\u010dke, tjelesne i dru\u0161tvene napetosti i otpora, SPRING paralelno prikazuje suprotstavljene prizore tijela i krajolika, erupciju vulkana ili fleksibilno, izvijeno tijelo kontorcionista. SPRING progovara o aparatu glasa i govora, jeziku, grlu, kao mjestima stvaranja i otpu\u0161tanja rije\u010di i potencijala emancipacije, dok vokalne strune pulsiraju poput erupcija. DO<\/p>\n

MASCON<\/strong> \u2212 Masivna koncentracija crne eksperimentalne energije \/ MASCON \u2212 A Massive Concentration of Black Experiential Energy, The Otolith Group, 2024., HD video, boja, zvuk, 35\u2019
\nRazmi\u0161ljajte o filmu MASCON \u2212 Masivna koncentracija crne eksperimentalne energije kao o audiovizualnom istra\u017eivanju gesta, geometrija, gramatika i geografija koje oblikuju forme i sile filmova Ousmana Sembenea i Djibrila Diopa Mambetyja od 1963. do 2004. kako bi kru\u017eili u migratornoj orbiti koja priziva bezgrani\u010dnu ma\u0161tu sine-Sahela i poja\u010davaju sembenovske i mambetijevske motive Sinemafrikane dok ne nasrnu na ma\u0161tu ekspanzivnom deformacijom, centrifugalnom kontrakcijom, kompaktnom kompresijom i gomilanjem koncentracije koju Stephen Henderson naziva \u2018Mascon\u2019 ili \u2018crna iskustvena energija\u2019. TOG<\/p>\n

Godard<\/strong> 1980, Jon Jost, 1980., 16-mm, zvuk, boja, 17\u2019
\nU 17-minutnom filmu Godard 1980 koji je producirao \u010dasopis Framework, Peter Wollen i urednik Frameworka Don Ranvaud intervjuiraju Godarda, koji na njihovo zaprepa\u0161tenje odbacuje svoje filmove iz razdoblja grupe Dziga Vertov, kao i neke druge rane prakse: \u201cNekad sam snimao filmove za druge redatelje ili za one koji su htjeli biti redatelji, oni su bili moja stvarna publika\u2026 Usamljenost je ponekad dobra, ali izolacija ba\u0161 i ne.\u201d JR<\/p>\n

Nouvelle Vague<\/strong>, Richard Linklater, 2025., DCP, zvuk, c\/b, 105\u2019
\nLinklater priziva razdoblje koje prethodi snimanju filma Do posljednjeg daha (1960.), svih dvadeset dana snimanja, prvi dan u monta\u017enoj sobi i prvu privatnu projekciju filma me\u0111u bliskim prijateljima. Kada JLG ka\u017ee Georgesu de Beauregardu da mo\u017ee raditi samo s producentom koji mu je i prijatelj, film tiho izjavljuje i vlastiti etos: prijateljstvo je Linklaterova velika afektivna utopija.<\/p>\n

Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u c\u030casopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istra\u017eivanje odnosa i kretanja me\u0111u inovativnim filmskim praksama unutar \u0161irokog podruc\u030cja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmi\u0161ljavamo na temelju filmolo\u0161kih, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potic\u030cu znanja i nadahnuc\u0301a o razlic\u030citim pozicijama kritic\u030ckog i umjetnic\u030ckog mi\u0161ljenja.<\/p>\n

Zimsko izdanje\u00a0Filmskih mutacija\u00a0odvija se u\u00a0Splitu, Zagrebu i Rijeci, uz povezane programe u\u00a0Tirani\u00a0i\u00a0Ljubljani, u partnerstvu sa\u00a0Split Film Festivalom \/ Me\u0111unarodnim festivalom novog filma,\u00a0Umjetni\u010dkom akademijom u Splitu (UMAS),\u00a0Kino klubom Split,\u00a0KIC-om\u00a0i\u00a0Kinom Kinoteka\u00a0i\u00a0kinom Forum \/ programima kina Tu\u0161kanac u Zagrebu \u2013 HFS, Art-kinom i\u00a0Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci,\u00a0Slovenskom kinotekom i Slovenskim filmskim centrom u Ljubljani\u00a0te u suradnji s\u00a0AVAN \u2013 Albanian Visual Arts Network\u00a0i\u00a0Albanskom kinotekom u Tirani.<\/p>\n

\u2028Zahvaljujemo svim autorima \u0161to su ustupili svoje filmove i video radove.\u00a0\u2028Restaurirane kopije filmova\u00a0All the Vermeers in New York,\u00a0The Bed You Sleep In,\u00a0Portrait,\u00a0City\u00a0i\u00a0Fall Creek\u00a0ustupio je EYE Filmmuseum Amsterdam (Simona Monniza, Olivia Bunning).\u00a0\u2028Prikazivanje filmova\u00a0All the Vermeers in New York\u00a0i\u00a0The Bed You Sleep In\u00a0omogu\u0107ili su Henry S. Rosenthal i Complex Corporation.\u00a0Prikazivanje filma\u00a0Texas, Osijek\u00a0Francija Slaka omogu\u0107ili su Jeremi Slak, Slovenska kinoteka i Slovenski filmski centar u Ljubljani. Film\u00a0Izgnanstvo\u00a0Ivana Martinca prikazujemo zahvaljuju\u0107i Ivanu Vukovi\u0107u. Filmove Jamesa Benninga ustupila je galerija neugerriemschneider i Dylan Lustrin.\u2028\u2028Projekte umjetni\u010dke organizacije Film-protufilm podr\u017eali su:\u00a0Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno dru\u0161tvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.<\/p>\n

[izvor informacije Filmske mutacije<\/a><\/strong>]<\/p>\n