{"id":59562,"date":"2025-09-09T19:15:54","date_gmt":"2025-09-09T17:15:54","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=59562"},"modified":"2025-09-12T03:19:34","modified_gmt":"2025-09-12T01:19:34","slug":"vukovar-2025-jos-sam-tu-osvrt-darko-plesa","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=59562","title":{"rendered":"VUKOVAR 2025: Jo\u0161 sam tu [osvrt Darko Ple\u0161a]"},"content":{"rendered":"

Film \u2018Jo\u0161 sam tu\u2019 (2024), originalnog naziva \u2018Ainda Estou Aqui\u2019, i naslova s kojim je film i\u0161ao u svjetsku distribuciju, \u2018I’m Still Here\u2019, svoju radnju zapo\u010dinje u jeku vojne diktature, na samom kraju 1970. i po\u010detku 1971. godine. 1. travnja 1964.godine brazilske oru\u017eane snage, uz potporu vlade Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava i s podr\u0161kom Katoli\u010dke crkve, izvele su dr\u017eavni udar i svrgnule demokratski izabranog predsjednika Brazila, Jo\u00e3oa Goularta.<\/strong><\/p>\n

Pod izlikom straha od komunizma (SAD su svoje u\u010de\u0161\u0107e u brazilskom vojnom udaru opravdavale strahom od \u201enove Kube\u201c) nova vlast ustrojena vojnom diktaturom, protivnike re\u017eima je zatvarala, mu\u010dila, progonila i ubijala. Cenzura je zavladala u medijskom i dru\u0161tvenom prostoru. Vojna diktatura, za koju se zna koristiti i naziv Peta brazilska Republika, kona\u010dno je zavr\u0161ila 15. o\u017eujka 1985.godine. Kasnije su obrazac nazvan \u201eDoktrina nacionalne sigurnosti\u201c , opravdanje za kori\u0161tenje vojne sile, unutar granica mati\u010dne zemlje i protiv svojih sugra\u0111ana, a u interesu nacionalne sigurnosti, preuzele druge dr\u017eave Latinske Amerike.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong><\/p>\n

Redatelj Walter Salles upoznaje nas s dobrostoje\u0107om obitelji Paiva i njihovim mnogobrojnim prijateljima. Ku\u0107a obitelji Paiva, preko puta pla\u017ee, stalno ima otvorena vrata za sve. U njoj se stalno ne\u0161to slavi, slu\u0161aju plo\u010de, ple\u0161e, pri\u010da o umjetnosti i politici. Iako je na vlasti diktatura, u tim godinama traje, \u0161tovi\u0161e u svojem je najboljem razdoblju takozvano Brazilsko \u010dudo. Brazilsko \u010dudo, razdoblje je iznimnog ekonomskog rasta koje je bilo najve\u0107e u periodu od 1969. do 1973. godine, a naposljetku je zavr\u0161eno energetskom krizom 1979. godine, nakon koje je uslijedila recesija i hiperinflacija. Naizgled bezbri\u017eni \u017eivot Rubensa Paive (iako na trenutke u pozadini \u010dujemo zvukove helikoptera i vidimo kamione s vojnicima), gra\u0111evinskog in\u017eenjera i biv\u0161eg \u010dlana parlamenta kao zastupnika laburisti\u010dke stranke, koji dane provodi sa svojom \u017eenom Eunice, \u010detiri k\u0107erke i sinom, bude prekinut nakon \u0161to policija u sije\u010dnju 1971. godine ulazi u ku\u0107u Paiva, uhi\u0107uje i odvodi Rubensa dok ostale uku\u0107ane zadr\u017eava jedno vrijeme u svojevrsnom ku\u0107nom pritvoru.<\/p>\n

Nakon nekog vremena policija odvodi na ispitivanje Eunice i Elianu, njihovu maloljetnu k\u0107erku. U tom trenutku film je ve\u0107 postao film o Eunice Paivu, koju maestralno glumi Fernanda Torres. Njena suptilna gluma, do\u010daravanje vanjske snage i samokontrole pred djecom s jedne strane i bol u njenom pogledu s druge, imaju toliko mekih nijansi punih snage. Fernanda Torres, koja i nije bila prvi izbor za ulogu Eunice Paivu, jer je u tom trenutku bila uglavnom komi\u010darka, ostvarila je jednu od boljih gluma\u010dkih ostvarenja zadnjih godina. Marcelo Rubens Paiva, sin Eunice i Rubensa, danas je priznati pisac i prema njegovoj knjizi snimljen je ovaj film. Knjiga, a posljedi\u010dno i film ujedno su i odavanje po\u010dasti izuzetnoj \u017eeni, Eunice Paiva, koja je uz to \u0161to je maj\u010dinskim instinktom sa\u010duvala svoju obitelj i dostojanstveno se borila za istinu o svojem suprugu, u 48 godini je zavr\u0161ila pravo i kao odvjetnica se, izme\u0111u ostalog, borila za prava brazilskih domorodaca.<\/p>\n

Walteru Sallesu, snimanje ovog filma bilo je osobno, jer je i sam znao biti u ku\u0107i obitelji Paiva, o\u010daran \u017eivotom u kojem se otvoreno raspravlja o politici i kulturi. U tim vremenima dru\u017eio se s s Nulu, srednjim djetetom obitelji Paiva. U svojoj re\u017eiji on do\u010darava Brazil sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a i pritajenu tjeskobu koja se polako uvla\u010di u kosti. Nijednog trenutka film ne ide u manipulaciju gledatelja s ciljem da izmami suze. Policajci koji dolaze u ku\u0107u Paiva, nisu prikazani kao apsolutni negativci, i Eunicin \u010duvar u zatvoru prikazan je kao osoba s empatijom u granicama koje mu to slu\u017eba dozvoljava. U filmu je sve kao u \u017eivotu, sivo. Ovo je svakako film koji treba pogledati vi\u0161e puta, i zbog puno sitnih malih detalja koji mo\u017eda na prvu ne budu primije\u0107eni, i svakako zbog njegove vrijednosti. Gledaju\u0107i kompletni Sallesov opus, ovo je njegov najkompletniji i najbolji film do sada u karijeri. Film je snimljen kronolo\u0161kim redom, \u0161to je uz bogatu arhivu fotografija obitelji Paiva, olak\u0161alo glumcima proces zbli\u017eavanja u pravu obitelj. Kompletna gluma\u010dka postava odradila je i vi\u0161e nego odli\u010dan posao. Odli\u010dna fotografija, nagra\u0111ivanog brazilskog snimatelja Adriana Teijida, ve\u0107inom koriste\u0107i format kamere od 35 mm, i gledatelje smje\u0161ta u rane sedamdesete.<\/p>\n

\u2018Jo\u0161 sam tu\u2019, dobitnik je mnogih nagrada za pro\u0161lu godinu. Svakako najzvu\u010dnija nagrada je Oscar za najbolji me\u0111unarodni film, iako je film bio nominiran i za najbolji film u glavnoj kategoriji. Oscar nominaciju za najbolju glumicu dobila je Fernanda Torres, iako je pobijedila u konkurenciji za Zlatni globus, Oscara nije dobila. Ovdje se povijest ponovila jer je posljednja brazilska glumica koja je bila nominirana za Oscara, Fernanda Montenegro, majka Fernande Torres, koja je u ovom filmu glumila Eunice Paivu kao staricu na kraju filma. Fernanda Montenegro, svoju nominaciju zaslu\u017eila je 1999. godine za film \u2018Centralna stanica\u2019, koji je re\u017eirao Walter Salles (!).<\/p>\n

Film je naravno i apsolutni pobjednik brazilskih filmskih nagrada, ujedno je i najgledaniji brazilski film nakon epidemije Covida. Ipak, nisu svi u Brazilu bili sretni s filmom, Brazilska krajnja desnica, predvo\u0111ena Eduardom Bolsonarom, politi\u010darem i sinom biv\u0161eg desni\u010darskog predsjednika Brazila, pozivala je na bojkot filma. Krajnja desnica jo\u0161 uvijek ne priznaje da je vojna hunta iz tog perioda bila diktatura, dok je \u010ditava produkcija filma bila zaustavljena za vrijeme predsjedni\u010dkog mandata Jari Bolsonara (2019-2023).<\/p>\n

Ovo je trebao biti film o pro\u0161lim vremenima, no danas kao da je aktualan i tamo gdje se nitko nije nadao. Vojska na ulicama, polupismeni ljudi koji se bore protiv kulture i znanosti kao zbog nacionalnih interesa, od Sjeverne Amerike do Balkana, vra\u0107aju nas sve zajedno nekih devedeset godina unazad.<\/p>\n

Darko Ple\u0161a<\/strong><\/p>\n