{"id":58694,"date":"2025-05-25T10:51:46","date_gmt":"2025-05-25T08:51:46","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58694"},"modified":"2025-05-25T10:56:19","modified_gmt":"2025-05-25T08:56:19","slug":"fraktura-predstavlja-staljingrad","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58694","title":{"rendered":"Fraktura predstavlja: Staljingrad"},"content":{"rendered":"

Roman Staljingrad<\/em> Vasilija Grossmana vremenska je kapsula. Osim \u0161to pripovijeda o Drugom svjetskom ratu i njegovoj prekretnici \u2013 Staljingradskoj bitki \u2013 roman je i dokument o vremenu u kojem je, prije sedamdesetak godina, napisan. Time Grossmanov Staljingrad <\/em>stje\u010de dvostruku knji\u017eevnu i povijesnu vrijednost. Grossman nije bio u milosti sovjetskog re\u017eima i morao se dovijati kako bi izbjegao strogu cenzuru. Zato se mo\u017ee re\u0107i da njegov Staljingrad<\/em> pripada kanonu socijalisti\u010dkog realizma. Doista, u romanu ne nedostaje patetike karakteristi\u010dne za knji\u017eevne prikaze Velikog domovinskog rata.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Fraktura<\/a><\/strong><\/p>\n

No veliki pisac ostaje veliki pisac, darovitost ostaje darovitost, \u010dak i kada je zapretena jednim zloglasnim knji\u017eevnim pravcem. Ili mo\u017eda upravo u takvim okolnostima biva najja\u010da? Grossmanovi opisi ratnih patnji i pogibelji \u2013 a kao ratni dopisnik posjedovao je neposredno frontovsko iskustvo \u2013 prirode, stepe, Volge, \u017eivota u uralskom rudarskom naselju, opisi tjeskobe i u\u017easa boji\u0161nice, napose opis bombardiranja Staljingrada u kolovozu 1942., antologijski su. Oni nisu samo socrealisti\u010dki, nego i realisti\u010dni, vra\u0107aju nas u vrijeme kada knji\u017eevnost nije bila grafomanski eksperiment, nego je bila \u2013 jednostavno knji\u017eevnost. Zato Grossmanu treba oprostiti \u0161to je mimoi\u0161ao neke mra\u010dne aspekte sovjetskog ratovanja, ali mo\u017eda o pobjedi Crvene armije i o nadljudskoj borbi sovjetskih naroda protiv nacizma, tog najve\u0107eg zla koje je zaprijetilo civilizaciji i \u010dovje\u010danstvu, i nije bilo mogu\u0107e pisati druga\u010dije nego socrealisti\u010dki. Valja nam zanemariti ideologiju i njene knji\u017eevne kanone, kako god ih tuma\u010dili i kakvu god nelagodu izazivali. Staljingrad <\/em>Vasilija Grossmana humana je, su\u0107utna knjiga. Ona voli ljude. \u0160tovi\u0161e, ona voli pojedinca dok opisuje sukob dvaju najstra\u0161nijih kolektivizama \u0161to ih poznaje povijest.<\/p>\n

Vasilij Semjonovi\u010d Grossman<\/strong> ro\u0111en je 1905. u Berdi\u010divu, u Ruskom Carstvu, dana\u0161njoj Ukrajini, kao dijete in\u017eenjera kemije i u\u010diteljice francuskog. Porijeklom je \u017didov, ali je odgajan kao ateist. Neko vrijeme je kao dje\u010dak \u017eivio s majkom u \u017denevi, potom u Kijevu, gdje je zavr\u0161io srednju \u0161kolu. Sredinom dvadesetih godina studirao je i diplomirao kemiju na Moskovskom dr\u017eavnom sveu\u010dili\u0161tu. Kao in\u017eenjer kemije radio je u rudnicima Donbasa. Poznavanje tehni\u010dkih i prirodnih znanosti, kao i iskustvo rada u rudnicima odrazit \u0107e se i u njegovim djelima. Sredinom tridesetih postaje profesionalni pisac i zahvaljuju\u0107i pripovijetci U gradu Berdi\u010divu<\/em> postaje, na preporuku Maksima Gorkog i Mihaila Bulgakova, \u010dlan Saveza sovjetskih pisaca. \u010clanstvo u toj organizaciji zna\u010dilo je izvjesnu egzistencijalnu sigurnost. Za vrijeme Velike \u010distke 1937. uhi\u0107ena je njegova druga supruga Olga Guber pod optu\u017ebom da nije denuncirala biv\u0161eg mu\u017ea Borisa Gubera, optu\u017eenog za antisovjetsku djelatnost. Grossman je pisao zloglasnom Nikolaju Je\u017eovu, \u0161efu sovjetske politi\u010dke policije, da Olga Guber ne mo\u017ee biti odgovorna za djela biv\u0161eg mu\u017ea. Obratiti se Je\u017eovu bio je \u010din iznimne hrabrosti. Grossman je preuzeo golemi rizik da i sam bude uhi\u0107en i nestane u Gulagu. Tiranija je ponekad hirovito samilosna, \u010dime samo nagla\u0161ava svoju svemo\u0107: Olga je za\u010dudo pu\u0161tena iz zatvora. Kada je nacisti\u010dka Njema\u010dka u lipnju 1941. napala Sovjetski Savez, Grossman se prijavio kao dragovoljac u Crvenu armiju i postao dopisnik vojnog lista Crvena zvijezda<\/em>. Njegova majka Jekaterina Saveljevna ostala je s druge strane linije boji\u0161nice, u okupiranom Berdi\u010divu, i stradala je u Holokaustu. U romanu Staljingrad<\/em> opisana je kroz lik Ane Semjonovne \u0160trum. Kao dopisnik s prve linije, Grossman je izvje\u0161tavao o klju\u010dnim bitkama Isto\u010dne fronte, za Moskvu, Staljingrad, Kursk i Berlin. Bio je jedan od prvih novinara koji je u\u0161ao u logore smrti Treblinka i Majdanek. Suo\u010denje s tim u\u017easom nadahnulo ga je, u esejisti\u010dkoj pripovijesti Sve te\u010de<\/em>, na znamenitu parafrazu Heraklitove izreke: \u201cSve te\u010de, sve se mijenja. Samo jednom se mo\u017ee\u0161 ukrcati u isti sto\u010dni vagon\u201d. Krajem 1944. je \u017didovski antifa\u0161isti\u010dki odbor, koji su 1942. osnovale sovjetske vlasti iz propagandnih razloga, radio na Crnoj knjizi<\/em> o Holokaustu na okupiranim podru\u010djima Sovjetskog Saveza i Poljske. Najve\u0107i doprinos dali su Vasilij Grossman i Ilja Erenburg. Sovjetska cenzura dopustila je samo djelomi\u010dno objavljivanje na jidi\u0161u, ali je Crna knjiga<\/em> u cjelini zabranjena. Vlastima nije odgovaralo isticanje \u017didova kao posebnih \u017ertava nacizma, niti dokumentiranje kolaboracije sovjetskih gra\u0111ana u Holokaustu. Grossman pada u politi\u010dku nemilost i po\u010dinje preispitivati svoju dotada\u0161nju lojalnost sovjetskom re\u017eimu. U vrijeme Staljinove antisemitske kampanje 1952., kada je likvidiran \u017didovski antifa\u0161isti\u010dki odbor i kada su mnogi sovjetski \u017didovi, intelektualci i lije\u010dnici, uhi\u0107eni i ubijeni, Grossman je pod prismotrom i \u017eivi u strahu. Od uhi\u0107enja spasila ga je Staljinova smrt u o\u017eujku 1953. Politika destaljinizacije i \u201cotapanja\u201d u vrijeme vladavine Nikite Hru\u0161\u010dova Grossmanu donosi osobnu sigurnost, ali Staljingrad, \u017divot i sudbina<\/em> i Sve te\u010de<\/em> ostaju neobjavljeni. KGB je, osim rukopisa, zaplijenio i vrpce Grossmanovog pisa\u0107eg stroja. Grossman pi\u0161e Hru\u0161\u010dovu, prvom sekretaru sovjetske komunisti\u010dke partije, kako njegova osobna sloboda gubi smisao, ako mu djela nisu slobodna. Paradoksalno je da je Grossman pi\u0161u\u0107i krvolo\u010dnom Je\u017eovu uspio spasiti svoju suprugu, a da pismo Hru\u0161\u010dovu \u2013 politi\u010daru koji je pokrenuo destaljinizaciju \u2013 u kojem tra\u017ei slobodu za svoje knjige nije imalo u\u010dinka. Vasilij Grossman umire 1964. u Moskvi, ne do\u017eivjev\u0161i objavljivanje svojih djela. Roman \u017divot i sudbina objavljen je prvi put u \u0160vicarskoj 1960., na ruskom, zahvaljuju\u0107i hrabrosti disidenata: fizi\u010dar Andrej Saharov snimio je rukopis na mikrofilm, pjesnik Semjon Lipkin ga je sa\u010duvao, a pisac Vladimir Vojnovi\u010d prokrijum\u010dario je snimke na Zapad. Knjiga je kona\u010dno objavljena u Sovjetskom Savezu 1988., u vrijeme perestrojke i glasnosti Mihaila Gorba\u010dova. Sljede\u0107e godine objavljen je i Sve te\u010de<\/em>. Tek 2014. u Rusiji je objavljena i Crna knjiga<\/em>. Bizarno je da Grossmanova djela, iako kriti\u010dna, nisu bila ni antikomunisti\u010dka, ni antisovjetska, niti proturuska.<\/p>\n

Informacije o knjizi:<\/strong><\/h3>\n

Vasilij Grossman<\/strong>
\nStaljingrad<\/strong><\/p>\n

naslov izvornika: Stalingrad – \u0417\u0430 \u043f\u0440\u0430\u0432\u043e\u0435 \u0434\u0435\u043b\u043e
\njezik izvornika: ruski
\nprijevod: Igor Buljan
\ndizajn naslovnice: Ivan Stani\u0161i\u0107
\ndatum izdanja: studeni 2025.
\nprvi puta objevljeno 1956.
\nbroj stranica: 1.008
\nvrsta uveza: Tvrdi uvez u kutiji
\n\u0161irina: 139.00 mm
\nvisina: 215.00 mm
\nISBN 978-953839846-9<\/p>\n

[izvor informacije Fraktura<\/a><\/strong>]<\/p>\n