Autorski projekt Marine Petkovi\u0107 Liker koji suvremenim kazali\u0161nim izri\u010dajem iznosi lirsku pri\u010du o ljubavi i trpnji koriste\u0107i emocionalne, melodijske i asocijativne mogu\u0107nosti istrijanskog lokalnog govora, u svim je aspektima, pa i trajanjem, zahtjevan. Ne samo za izvo\u0111a\u010de i publiku, ve\u0107 i one koji \u0107e do\u0107i iza njih (\u2018Tko \u0107e sve to pospremiti, pomislila sam s pogledom na gomilu stvari koje ostaju na sceni.) Ali taj ulog, taj napor kreacije i percepcije temelj je za\u010dudnog i trajnog do\u017eivljaja. Danima poslije premijere dojmovi nikako da se \u2018slegnu\u2019, kao \u0161to se za dojmove o\u010dekuje i ka\u017ee. Kao \u2018inamurana\u2019, o predstavi \u2018pensan\u2019 i se \u2018arabian\u2019 ako se ne \u2018domislim\u2019 neke replike ili slike \ud83d\ude42 .<\/p>\n
<\/p>\n
Dug je i naslov predstave (pa sam File s ovim tekstom ozna\u010dila kraticom). Samouvjerena suvremena predstava na starinskoj potki ni\u010dim ne \u017eeli ubrzati ili olak\u0161ati konzumaciju svojih sadr\u017eaja, ve\u0107 se upravlja unutarnjim ritmom, kao \u010darobna mane\u0161tra koja se dugo kuha i jede vru\u0107a i ne mo\u017ee se dostaviti u plasti\u010dnom tanjuru. U metafori osobe, ona ne dolazi u susret kao turisti\u010dki vodi\u010d koji \u0107e nam pokazati znamenitosti u paket aran\u017emanu, ve\u0107 nas vodi sa sobom, ako smo se voljni pridru\u017eiti na putu.<\/p>\n
Prije po\u010detka<\/em><\/p>\n Moj odnos prema predstavi po\u010deo je prije nego sam je vidjela u cjelini. Par dana prije premijere, odr\u017eana je u INK-u pressica na kojoj je predstavljen autorski i izvo\u0111a\u010dki tim. Kao uvodna ilustracija prikazan je dio predstave (znala\u010dki izabran, koji bih i iz ove perspektive o\u010dekivala da je po\u010detni prizor, a nije). To je sjajna praksa u medijskoj prezentaciji kazali\u0161nog projekta, a slijedio je pojedina\u010dni istup sudionika, u poticajnoj medijaciji i participaciji Matije Ferlina. Uzbudljiv kazali\u0161ni trailer koji je u\u010dinio da jedva \u010dekamo vidjeti \u2018\u010cA\u2019 \u0107e te osobnosti iz razgovora u\u010diniti svojim likovima.<\/p>\n \u010cA ima?<\/em><\/p>\n Predstava po\u010dinje praznom scenom s par (te\u017eih) ku\u0107anskih predmeta (sudoper, kuhalo) u pozadini, pa se postupno popunjava, sve dok se ne pretrpa stvarima kojima se zatrpava prosje\u010dno ku\u0107anstvo. Temelj je stol (velik i drven, za \u0161est osoba, a mo\u017ee ih stati i osam, kad se skupe, ka\u017ee Silvia Marchig). Dolaze \u0161kure i kredenc na kota\u010dima, tu je i cijela nadstre\u0161nica s olukom (koja odigra klju\u010dnu ulogu u jednom od najdojmljivijih prizora predstave, pljuska). Tu su posude s rubljem i te\u0161ke lon\u010danice (kako to glumice mogu dignuti)!, pa \u010dak i kvadrat vrta s \u010dupavim biljkama koje se simpati\u010dno savijaju.<\/p>\n Svi ti predmeti kru\u017ee, pomi\u010du se i premje\u0161taju, \u0161to uz kretanje i presvla\u010denje glumaca unosi odre\u0111enu dinamiku i u usporene prizore u orfejskoj glazbenoj podlozi Luke Gamulina. Dolaze druge sitnice kojima se ispunjava ku\u0107a, me\u0111u kojima sam zapazila najljep\u0161i zeleni \u2018lavor\u2019 (gdje se mo\u017ee nabaviti?) u kojem se skuplja ki\u0161nica i nama\u010du noge.\u00a0 A oko svega toga postupno se zate\u017ee u\u017ee (postavlja ga Luka Mihovilovi\u0107, vje\u0161t u gluma\u010dkim ku\u0107anskim poslovima), koje se od po\u010detne linije u pozadini scene istura naprijed i tre\u0107im krilom, paralelnim s po\u010detnim, zatvara kona\u010dni kadar (slika).<\/p>\n Timski i solisti\u010dki<\/em><\/p>\n Uz suradni\u010dku sinergiju u kojoj \u2018svi obavljaju sve\u2019 potrebno o\u017eivljavanju scene, svaka od glumica i glumaca (koji glume \u017eene) dobiva trenutak u kojem dolazi u sredi\u0161te scene, to jest \u2018\u010dine\u2019 scenu’. Kao\u00a0 kad Zdenka \u0160usti\u0107 pita \u2018\u010ca ti je?\u2019 u stotinu nijansi i zna\u010denja dok ne po\u010dne vikati. I kad Dijana Vidu\u0161in\u00a0 poslije oluje u o\u010dajanju udara pokislom robom po podu i obla\u010di mokru haljinu. I kad Dora Poli\u0107 Vitez okrenuta le\u0111ima, u ku\u0107noj haljini zanimljivih \u0161ara, pri\u010da o svom bra\u010dnom \u017eivotu i vri\u0161ti\u00a0 kad je podsje\u0107aju na ljubavnu vezu (\u2018Mu\u010di!\u2019, ponavlja, vi\u0161e zato \u0161to je boli to \u0161to je veza pro\u0161la, nego \u0161to je imala tu vezu). I kad Silvia Marchig ple\u0161e \u010darobni ples s plahtama koje se su\u0161e na vjetru. I kad Luka Mihovilovi\u0107 s pala\u010dinkama kojima se mu\u010di na slabom \u2018\u0161parhetu\u2019, krikne \u2018Ne more to vi\u0161e tako!\u2019 I Matija Ferlin, kontemplativan u uvodu i zaklju\u010dku pri\u010de, a duhovit \u2018u ko\u017ei\u2019 (i papu\u010dama) razo\u010darane \u017eene koja bi se ubila da je znala da \u0107e tako dugo \u017eivjeti s tim \u010dovjekom!<\/p>\n Weltschmerz ‘po istrijanski\u2019<\/em><\/p>\n Uz sjetu koja pro\u017eima atmosferu predstave ve\u017ee se i humor, \u010dak i satira. \u2019Bacila se u \u0161ternu kad joj je mu\u017e… (svi o\u010dekujemo da \u0107e re\u0107i \u2018umro\u2019, bar u nekoj formi \u010dakav\u0161tine) \u2018oti\u0161a u penziju\u2019 \ud83d\ude42 . Humor se diskretno provla\u010di kroz predstavu i rastere\u0107uje njenu \u2018\u0161kuru\u2019 prirodu. To \u2018\u0161kuro\u2019 vodi me do spomenute scene sa Silviom Marchig, koja mirnom melankolijom opisuje prostor u kojem \u017eivi. U sobu ulazi malo sunca od kad je ‘sused sagradio veliku hi\u017eu’ (nemamo osje\u0107aj da se ljuti na ‘suseda’). Zapravo je cijela predstava u znaku pomirenja s gubitkom i porazima, sve dok ne izbiju frustracije do ponovnog smirenja. U sobi je \u0161kuro kad je ‘da\u017ed’. I kad mu\u017e \u0161tedi struju \ud83d\ude42 .<\/p>\n \u010cA bi oni rekli<\/em><\/p>\n Mu\u017e koji sjedi u mraku jedan je od mu\u0161karaca o kojima se govori, a nema ih u predstavi. I nije najgori, kako nam povjeravaju \u017eenski likovi, a ni najgori nije na njih \u2018diga ruku\u2019. To se iz \u017eenske perspektive \u010dini odre\u0111enim postignu\u0107em. Tih mu\u0161karaca nema ni u predstavi ni kod ku\u0107e. Oni \u2018delaju\u2019 ili se \u2018kurbaju\u2019, a najbolje \u0161to su ostavili za sobom su djeca. Svoje ljubavne i bra\u010dne pri\u010de iznose \u017eene. Imaju li ti kojih nema \u010cA RE\u0106? Mo\u017eda u drugoj predstavi, koja bi, po neutemeljenim o\u010dekivanjima mogla biti akcija ili komedija? I to ne s ciljem rodne ravnopravnosti, ve\u0107 nastavka ove istrijanske, poetske, \u017eenske i univerzalne ljudske pri\u010de.<\/p>\n U predstavi na \u010dakavici razumijevanje nije u pitanju. Sve se razumije.\u00a0 Autohtono, izdvojeno, dijalektalno prevodi se i razumije univerzalnim terminima.<\/p>\n Ada Juki\u0107<\/strong> Foto: Robert Juki\u0107<\/p>\n Re\u017eija, dramaturgija, tekst: Marina Petkovi\u0107 Liker Izvo\u0111a\u010di:<\/strong> Produkcija:<\/strong> Premijera: 15. svibnja 2025. Premijera predstave \u2018Sri\u0107a da do ve\u010deri zabi ono \u010da ujutro zna\u2019 u pulskom INK-u – F.I.L.M.<\/a><\/strong><\/p>\n
\nZagreb, 21.05.2025.<\/p>\nInformacije o predstavi<\/strong><\/h3>\n
\nScenografija i kostimografija: Ana Pauli\u0107
\nGlazba: Luka Gamulin
\nPrijevod i suradnica za jezik: Mirjana Doblanovi\u0107 Pekica
\nOblikovanje svjetla: Elvis Butkovi\u0107
\nSuradnica za scenski pokret: Silvia Marchig
\nAsistentica scenografkinje: Ivana Radi\u0107<\/p>\n
\nSilvia Marchig
\nDora Poli\u0107 Vitez
\nZdenka \u0160usti\u0107
\nDijana Vidu\u0161in
\nLuka Mihovilovi\u0107
\nMatija Ferlin<\/p>\n
\nIstarsko narodno kazali\u0161te Gradsko kazali\u0161te Pula
\nKazali\u0161na sezona Oda srcu 2024\/2025<\/p>\n
\nTrajanje: 90 min.<\/p>\n
\n Premijera u INK-u: \u201cSri\u0107a da do ve\u010deri zabi ono \u010da ujutro zna\u201d kazali\u0161na je oda jeziku, intimi i \u0161utnji – INK<\/a><\/strong>
\n SRI\u0106A DA DO VE\u010cERI ZABI ONO \u010cA UJUTRO ZNA – INK<\/a><\/strong><\/p>\n