{"id":58567,"date":"2025-05-13T22:01:30","date_gmt":"2025-05-13T20:01:30","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58567"},"modified":"2025-05-13T22:01:30","modified_gmt":"2025-05-13T20:01:30","slug":"premijera-predstave-srica-da-do-veceri-zabi-ono-ca-ujutro-zna-u-pulskom-ink-u","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58567","title":{"rendered":"Premijera predstave ‘Sri\u0107a da do ve\u010deri zabi ono \u010da ujutro zna’ u pulskom INK-u"},"content":{"rendered":"

U Istarskom narodnom kazali\u0161tu Gradskom kazali\u0161tu Pula ovoga \u010detvrtka, 15. svibnja 2025. odr\u017eat \u0107e se premijera autorskog projekta S’ri\u0107a da do ve\u010deri zabi ono \u010da ujutro zna’, redateljice, dramaturginje i autorice teksta Marine Petkovi\u0107 Liker. Ova suptilna, emotivna i izvedbeno kompleksna predstava nastaje u okviru programa \u010cakavske scene INK i predstavlja jedno od najintrigantnijih kazali\u0161nih istra\u017eivanja lokalnog jezika, intime i memorije.<\/strong><\/p>\n

Kroz specifi\u010dan tretman istarskog govora \u2013 onog koji di\u0161e, \u0161tuca, \u0161uti i puca po \u0161avovima emocija \u2013 ova predstava zaranja u osobne pri\u010de, ljubavi koje nisu vri\u0161tale s krovova, nego su tiho trajale ispod ko\u017ee, u podtonovima, u re\u010denicama koje nikad nisu izgovorene. Petkovi\u0107 Liker, poznata po svom senzibilitetu prema jeziku, \u017eenskoj izvedbenoj poetici i granicama izme\u0111u govora i tijela, ovdje jo\u0161 jednom dokazuje da kazali\u0161te mo\u017ee biti \u017eivo tkivo, prostor otpora, sje\u0107anja i iscjeljenja.<\/p>\n

<\/p>\n

Foto Robert Juki\u0107<\/p>\n

Predstava okuplja impozantan izvo\u0111a\u010dki tim: Silvia Marchig, Dora Poli\u0107 Vitez, Zdenka \u0160usti\u0107, Dijana Vidu\u0161in, Luka Mihovilovi\u0107 i Matija Ferlin \u2013 umjetnici razli\u010ditih izvedbenih vokabulara koji zajedni\u010dki ulaze u prostor otvorenog istra\u017eivanja, gdje glas vi\u0161e nije sredstvo izra\u017eavanja, ve\u0107 arhiv emocionalne istine.<\/p>\n

Vizualni identitet predstave oblikovala je scenografkinja i kostimografkinja Ana Pauli\u0107, dok je glazbeni prostor \u2013 jednako krhak, introspektivan i pro\u017eimaju\u0107i \u2013 osmislio Luka Gamulin. Svjetlo, kao tiho suu\u010desni\u0161tvo u predstavi, potpisuje Elvis Butkovi\u0107. Osim toga, tu su i vrijedne suradnice: Mirjana Doblanovi\u0107 Pekica (prijevod i suradnica za jezik), Silvia Marchig (scenski pokret) i Ivana Radi\u0107 (asistentica scenografkinje).<\/p>\n

\u201eSri\u0107a da do ve\u010deri zabi ono \u010da ujutro zna\u201c nije predstava koja vam pri\u010da pri\u010du \u2013 ona vas poziva da osjetite ono \u0161to obi\u010dno ne slu\u0161ate: vibraciju glasa koji nije savr\u0161en, \u0161utnju koja zvoni, sje\u0107anje koje se zadr\u017ei u trbuhu. Kazali\u0161te koje se ne vidi samo o\u010dima, ve\u0107 do\u017eivljava cijelim tijelom.<\/p>\n

Reprize su zakazane za 16. i 17. svibnja 2025. u 20 sati, a nakon izvedbe 16. svibnja odr\u017eat \u0107e se i razgovor s autorima. Projekt je sufinanciran sredstvima Istarske \u017eupanije i Ministarstva kulture i medija RH. Ulaznice osigurajte na blagajni kazali\u0161ta ili online na www.ink.hr.<\/p>\n

Informacije o predstavi:<\/strong><\/h3>\n

Marina Petkovi\u0107 Liker<\/strong>
\nSRI\u0106A DA DO VE\u010cERI ZABI ONO \u010cA UJUTRO ZNA<\/strong><\/p>\n

Re\u017eija, dramaturgija, tekst: Marina Petkovi\u0107 Liker
\nScenografija i kostimografija: Ana Pauli\u0107
\nGlazba: Luka Gamulin
\nPrijevod i suradnica za jezik: Mirjana Doblanovi\u0107 Pekica
\nOblikovanje svjetla: Elvis Butkovi\u0107
\nSuradnica za scenski pokret: Silvia Marchig
\nAsistentica scenografkinje: Ivana Radi\u0107<\/p>\n

IGRAJU
\nSilvia Marchig
\nDora Poli\u0107 Vitez
\nZdenka \u0160usti\u0107
\nDijana Vidu\u0161in
\nLuka Mihovilovi\u0107
\nMatija Ferlin<\/p>\n

Produkcija:
\nIstarsko narodno kazali\u0161te Gradsko kazali\u0161te Pula
\nKazali\u0161na sezona Oda srcu 2024\/2025<\/p>\n

Trajanje: 90 min<\/p>\n

PREMIJERA \/ PRIMA: 15. svibnja 2025. u 20 sati
\nREPRIZA \/ REPLICA: 16. i 17. svibnja 2025. u 20 sati<\/p>\n

O PRODUKCIJI<\/strong><\/p>\n

‘Sri\u0107a da do ve\u010deri zabi ono \u010da ujutro zna’ autorski je projekt Marine Petkovi\u0107 Liker koji se bazira na afirmaciji istrijanskog lokalnog govora u svakodnevnoj, dokumentaristi\u010dkoj izra\u017eajnosti. Istra\u017euje osobne, ljubavno intimne pri\u010de lokalnog stanovni\u0161tva, a materijal dobiven istra\u017eivanjem osnova je za rad s glumcima. Karakteristike kazali\u0161nog izraza Marine Petkovi\u0107 Liker oslanjaju se na specifi\u010dno tretiranje vremena, prostora, gluma\u010dke izvedbe i odnosa s publikom.<\/p>\n

Lokalni govor, kao gluma\u010dki materijal koristi se u svojoj organskoj cjelovitosti sa svim paralingvisti\u010dkim sadr\u017eajima. Takav govor autenti\u010dno sadr\u017ei nijansiranost i kompleksnost me\u0111uljudskih odnosa i osobnih povijesti. Govor postaje element tijela i intimnog iskaza koji godinama stoji zarobljen u srcima onih \u010dije je \u017eivote obilje\u017eila neobi\u010dno-obi\u010dna ljubavna pri\u010da. U tim odnosima postoje \u010destice koje na trenutke \u017eelimo zaboraviti – da ih se ne bismo zauvijek sje\u0107ali onako kako se zauvijek sje\u0107amo svega \u0161to nam je ispunilo ili ranilo srce. Prostori sje\u0107anja, zaborava i ponovnog prisje\u0107anja strukturiraju pri\u010du koja i na izvedbenoj razini iz predstave u predstavu secira prisje\u0107anje, ma\u0161tanje, govorno kreiranje ili \u0161utnju koja progovara kroz tijelo.<\/p>\n

\n

SRI\u0106A DA DO VE\u010cERI ZABI ONO \u0106A\u00a0UJUTRO ZNA<\/strong><\/p>\n

Skriveno u srcu, u tijelu\u2026 Tragovi sje\u0107anja i \u010de\u017enji pod ko\u017eom\u2026 Prostori intime o kojima se ne govori. Krhotine ma\u0161te u okviru svakodnevnog \u017eivota. Ali. \u017divot je vi\u0161e od toga. \u017divot se \u017eivi iz dana u dan. Ponekad stane\u0161, zadrhti\u0161, prepusti\u0161 se ako mo\u017ee\u0161, ako nisi sam, ako ima\u0161 s kime\u2026 Strah da se drhtanje ne pretvori u klizanje, propadanje, gubitak upori\u0161ta. \u0160uti\u0161, nijemo, nikome o tome. Ni sebi. Jer, \u0161ta ako te odnese? Samo da me ne ponese, pensala je dok si je s prsti ticala kost spod oka. Ne\u0107e, \u0107u delati, \u010da god.
\nU sredi\u0161tu je ovog kazali\u0161nog projekta govor kao fizi\u010dki, emocionalni i kulturni materijal. Lokalni idiom koristi se u organskoj cjelovitosti, uklju\u010duju\u0107i sve paralingvisti\u010dke sadr\u017eaje: ritam, intonacije, \u0161utnje, uzdahe, dvosmislenosti, mucanja, krivo izgovorene rije\u010di. Takav govor nosi kompleksnost osobne povijesti i dru\u0161tvenog konteksta te otkriva unutarnji pejza\u017e likova koji kroz njega progovaraju. On nije samo medij izra\u017eavanja, ve\u0107 produ\u017eetak tijela, memorije i \u010de\u017enje.
\nPredstava se bavi nje\u017enim i preciznim ula\u017eenjem u prostore izme\u0111u govora i \u0161utnje, izme\u0111u onoga \u0161to znamo i onoga \u0161to tek slutimo. Tiha, potisnuta \u017eudnja utkivana u svakodnevicu, neuhvatljiva u gramati\u010dkim pravilima, u racionalnom, u svakodnevnom govoru, a prisutna u pogledu, u pauzi izme\u0111u re\u010denica, i subverzivna u glasu.
\nGovor se u ovoj predstavi tretira kao arhiv tijela, nositelj emocionalne memorije, mjesto gdje glas i tijelo vi\u0161e nisu odvojeni. Glasovi \u2013 nesavr\u0161eni, krhki, fragmentirani \u2013 utkivaju se u scensku izvedbu ne kako bi ne\u0161to \u201erekli\u201c, nego kako bi otvorili prostor za osje\u0107anje i za specifi\u010dnu komunikaciju s publikom, s pa\u017enjom i imaginarijem prisutnih sudionika, suu\u010desnika, gledatelja.
\n\u017denska \u017eudnja, u ovom kontekstu, ne prikazuje se kao dramatur\u0161ki konflikt ili narativni luk, ve\u0107 kao prostor tihe borbe i prisutnosti. To je \u017eudnja za pogledom, dodirom, prisutno\u0161\u0107u, rije\u010dju koja nije do\u0161la \u2013 a mo\u017eda nikad ni ne\u0107e. To je i \u017eudnja za vlastitim jezikom, za slobodom da se osjeti i izrazi bez obja\u0161njavanja.
\nKazali\u0161na struktura predstave razvija se kao poetski polifoni mozaik, u kojem se fragmenti sje\u0107anja, ljubavi, boli, zaborava i ponovnog prisje\u0107anja sla\u017eu jedan uz drugi, ne linearnom logikom pri\u010de, ve\u0107 emocionalnom logikom sje\u0107anja. Vrijeme je rastegnuto, prostor je porozan, granica izme\u0111u gledatelja i izvo\u0111a\u010da nevidljivo se bri\u0161e \u2013 jer ono \u0161to se doga\u0111a na sceni nije toliko predstava koliko proces otkrivanja, susret, odzvanjanje onog \u0161to i sami nosimo u sebi.<\/p>\n

\n

Nema se tu \u010da re\u0107i<\/strong><\/p>\n

Ova predstava razvila se u okviru programa \u010cakavska scena INK, koji ve\u0107 niz godina gradi specifi\u010dnu platformu za istra\u017eivanje jezika, identiteta i izvedbenih poetika temeljenih na lokalnim govornim idiomima. Tema sezone \u201eOda srcu\u201c pru\u017eila je dodatni misaoni okvir koji nas je usmjerio ne prema jasnim tematskim odrednicama, ve\u0107 prema senzibilitetu: na\u010dinu slu\u0161anja, na\u010dinu disanja, i pa\u017enji prema onome \u0161to je ina\u010de potisnuto, zaboravljeno, neizgovoreno. Taj je okvir poslu\u017eio ne kao ograni\u010denje, ve\u0107 kao otvorena pozivnica za uranjanje u intimne, \u010desto nevidljive prostore osobnog i kolektivnog pam\u0107enja. U tom kontekstu razvili smo predstavu koja se ne temelji na zapletu, dramskom konfliktu niti izvanjskoj fabulativnosti. Umjesto toga, gradili smo kazali\u0161ni organizam iz fragmenata; emocionalnih, jezi\u010dnih i tjelesnih koji zajedno tvore polifoni mozaik unutarnjih stanja. Dramaturgija nije linearna ni ciljno usmjerena. Ona je fluidna, nelinearna, i prati ritam emocionalne logike: na\u010din na koji se sje\u0107anja pojavljuju iznenadno, asocijativno, kroz ti\u0161inu, miris, zvuk, osjet. U sredi\u0161te izvedbenog procesa postavili smo jezik kao tijelo, i tijelo kao jezik. Istarska \u010dakavica nije kori\u0161tena kao lokalni kolorit, ve\u0107 kao fizi\u010dka tekstura izvedbe kao gust, zvu\u010dan, raslojen materijal iz kojeg proizlaze mikrogestualnosti, ritmovi disanja, pogre\u0161ke i \u0161utnje koje nose istu razinu zna\u010denja kao i artikulirane re\u010denice. \u010cakavski idiom, sa svim svojim fonetskim specifi\u010dnostima, upotrebljen je kao medij prisje\u0107anja, kao polje emocionalne rezonance koje ne treba prevesti u racionalni smisao, ve\u0107 osjetiti, kao vibraciju, kao poziv ili otpor. S druge strane, tijelo izvo\u0111a\u010da tretirano je kao arhiv emocionalne i kulturne memorije. Umjesto da proizvodi zna\u010denje putem ekspresije, ono se koristi kao senzorno, osjetilno polje koje bilje\u017ei ono \u0161to se ne mo\u017ee imenovati. Na sceni nisu likovi, nisu konstrukti identiteta, nego prisutnosti tijela koja slu\u0161aju, reagiraju, propituju vlastiti odnos prema prostoru, jeziku, glasu i vremenu. Ta tijela ne \u201eglume\u201c zna\u010denje, nego ga kroz pokret i zvuk evociraju, pozivaju, ponekad i odbijaju. Gluma\u010dka i izvo\u0111a\u010dka postava ove predstave sastavljena je od umjetnika razli\u010ditih izvedbenih praksi: glumaca, plesa\u010da, govorno-tjelesnih izvo\u0111a\u010da. No, unato\u010d razli\u010ditim umjetni\u010dkim jezicima iz kojih dolaze, svi izvo\u0111a\u010di u sebi nose zajedni\u010dku sposobnost da se izlo\u017ee, ne u smislu psiholo\u0161ke ogoljenosti, nego u smislu aktivne prisutnosti, ranjivosti i otvorenosti za nepoznato. U tom smislu, ne tra\u017eimo sigurnost izvedbe, nego prostor nestabilnosti, prostor istra\u017eivanja, prostor u kojem zna\u010denje nije dano unaprijed, nego nastaje u realnom vremenu izme\u0111u izvo\u0111a\u010da i gledatelja. Glas u ovoj predstavi otvara prostore ispod rije\u010di, kroz njega \u010dujemo ono \u0161to se ne izgovara, ono \u0161to rije\u010di poku\u0161avaju prekriti. On je krhak, isprekidan, nesavr\u0161en. On mo\u017ee \u0161aptati, pucati, disati, mucati. Glas je mjesto susreta tijela i afekta, pro\u0161losti i sada\u0161njosti, osobnog i kolektivnog. Kroz taj glas publika ne prima informaciju, ve\u0107 vibraciju, iskustvo koje ne tra\u017ei da bude razja\u0161njeno, nego do\u017eivljeno. U kazali\u0161tu koje predla\u017eemo, nema razgrani\u010denja izme\u0111u \u201eizvedbe\u201c i \u201egledanja\u201c. Publika nije pasivni promatra\u010d, ve\u0107 aktivni svjedok, suu\u010desnik u stvaranju zna\u010denja. Gledatelj ne prati radnju, nego rezonira s onim \u0161to vidi i \u010duje. U toj rezonanciji otvara se prostor za prepoznavanje vlastitih ti\u0161ina, vlastitih re\u010denica koje nikada nisu izgovorene, vlastitih pri\u010da koje nisu dobile oblik. Na taj na\u010din predstava postaje proces zajedni\u010dkog prisje\u0107anja, bez potrebe za jasnom porukom ili zaklju\u010dkom. Jedan va\u017ean sloj rada razvijao se kroz susrete i razgovore s lokalnim \u017eenama ju\u017ene Istre. Te su pri\u010de dolazile tiho, \u010desto iza re\u010denica poput \u201enema se tu \u010da re\u0107i\u201c. No upravo iza takvih izjava otvarali su se prostori duboke emocionalne akumulacije, pri\u010de o neizre\u010denim ljubavima, o ti\u0161ini koja je \u0161titila, ali i gu\u0161ila, o svakodnevnim borbama koje nisu dobile mjesto u javnom diskursu. Te se prisutnosti ne pojavljuju u predstavi kao dokument, nego kao impuls, kao ritam, kao pogled koji se zadr\u017ei sekundu dulje, kao rije\u010d koja ne do\u0111e do kraja. U kona\u010dnici, ova predstava ne nudi zaklju\u010dke. Ona ne tematizira, ve\u0107 stvara uvjete za osje\u0107anje. Njezina izvedbena snaga ne le\u017ei u naraciji, ve\u0107 u pa\u017enji prema jeziku, prema tijelu, prema \u0161utnji. U toj ti\u0161ini, ponekad, mo\u017ee se \u010duti najvi\u0161e.<\/p>\n

Marina Petkovi\u0107 Liker<\/strong><\/p>\n

\n

Marina Petkovi\u0107 Liker<\/strong>\u00a0je kazali\u0161na autorica, redateljica, foneti\u010darka i komparatistica knji\u017eevnosti. Bavi se umjetni\u010dkim i znanstvenim istra\u017eivanjima u podru\u010dju kazali\u0161ta, \u017eenskog principa unutar teorije i prakse, glasa i govora, izvedbene pedagogije i sl. Izvanredna je profesorica na Odsjeku glume na Akademiji dramske umjetnosti i vanjska suradnica na U\u010diteljskom fakultetu u Zagrebu na diplomskom studiju te na Poslijediplomskom stru\u010dnom studiju dramske pedagogije.\u2028Re\u017eirala je 30-tak predstava, uglavnom autorskog i istra\u017eiva\u010dkog karaktera, na nezavisnoj i institucionalnoj sceni. Sudjelovala je na stru\u010dnim, znanstvenim i umjetni\u010dkim konferencijama, objavila nekoliko radova. Vodi radionice s razli\u010ditim grupama (umjetnici, amateri, nastavnici, studenti, djeca i mladi) iz podru\u010dja kojima se bavi (glas i tijelo, govor, autorsko kazali\u0161te, specifi\u010dna kazali\u0161na komunikacija).<\/p>\n

[izvor informacije Istarsko narodno kazali\u0161te<\/a><\/strong>]<\/p>\n