{"id":58491,"date":"2025-05-05T18:45:24","date_gmt":"2025-05-05T16:45:24","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58491"},"modified":"2026-06-09T11:38:26","modified_gmt":"2026-06-09T09:38:26","slug":"kopenhagen-sedmi-dio-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58491","title":{"rendered":"Kopenhagen, sedmi dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Zaljubljena u grad<\/strong><\/p>\n

Svi volimo gradove u kojima smo ro\u0111eni ili u kojima \u017eivimo i spremni smo prihvatiti njihove nedostatke kao svoje. Ali kad zavolimo ono \u0161to je posve druga\u010dije od onoga \u0161to smo do sada znali i voljeli, onda to zna\u010di ne\u0161to posebno. Tako je s Kopenhagenom. Prvi put sam do\u0161la u o\u017eujku 2023. , i to se ra\u010duna u zimu, dok su jo\u0161 grane bile gole i more sivo, a vizure pregledne. I odmah mi se svidjelo. U isto vrijeme jedinstveno i druga\u010dije, a razumljivo kao na univerzalnom jeziku.<\/p>\n

<\/p>\n

Sjedim na travnjaku Islands Bruggea preko puta Dan hostela, uz igrali\u0161ta i kupali\u0161te s maketom vikin\u0161kog broda s koje djeca ska\u010du u hladnu vodu. To \u0161iroko podru\u010dje uz Kanal koje je ostalo nakon premje\u0161taja lu\u010dkih aktivnosti, ure\u0111eno je u podru\u010dje rekreacije inicijativom stanara susjednih zgrada, \u0161to je Komuna (tako se Kopenhagen deklarira, ne uste\u017eu\u0107i se eksplicirati svoju op\u0107u, objedinjuju\u0107u misiju), tako je Grad podr\u017eao lokalnu zajednicu i sa\u010duvao jo\u0161 jedan fantasti\u010dan javni prostor u samom svom sredi\u0161tu.<\/p>\n

Aktivnosti na otvorenom<\/em><\/strong><\/p>\n

U sun\u010danom o\u017eujku po\u010dinje sezona kupanja, za one koji se ne kupaju u moru cijele godine \ud83d\ude42 . Vidjeli smo ljude koji ulaze u vodu s rukavicama, da im se ne slijepe dlanovi na metalnim rukohvatima. Mi smo po\u010dinjali u travnju, najprije do koljena u nekoliko stupnjeva ‘otopljenog leda’, poslije kratko i dublje, uz sve vi\u0161e adrenalina. A onda potpuni ulazak kao u drugu dimenziju, kad hladno\u0107a potresa iz inercije sav organizam i kad refleksi pre\u017eivljavanja sublimiraju u \u010disto zadovoljstvo. Bitno je da to zbli\u017eavanje s vodom bude postupno i prijateljsko, uz samopouzdanje da se ni\u0161ta osim radosti ne mo\u017ee dogoditi. I da je sun\u010dano. I da smo zdravi kao Vikinzi. I da nikad ne traje dulje od par minuta \ud83d\ude42 . Evo fotografije koja je snimljena 11. svibnja 2024. godine, a to da sam tada bila u vodi mo\u017ee potvrditi i psi\u0107 s obli\u017enje platforme susjeda, koji se ipak nije odlu\u010dio na skok \ud83d\ude42 .<\/p>\n

<\/p>\n

U blizini brane (Slusena) na Ami, u okru\u017eju prirodnog zelenila, izgra\u0111en je Natur park, koji se upravo dovr\u0161avao kad smo bili tamo. Uz postoje\u0107e stepenice na vrh nasipa, koji \u0161etnicom kroz \u0161umu obilazi sportske terene (me\u0111u kojima je i staza za utrkivanje motora !), ure\u0111eno je mjesto za odmor, smje\u0161taj i odr\u017eavanje bicikala. Postavljene su tribine do vode te izgra\u0111ene dvije drvene ku\u0107e u tradicijskom stilu, s nagorjelim plo\u010dama vanjskog oplo\u0161ja. U jednoj se \u010duvaju \u010damci i odr\u017eavaju sanitarije, a iz ku\u0107e visokog krovi\u0161ta s otvorom na vrhu otvaraju se kadrovi fronte naselja preko puta ili dijagonale Kanala prema sredi\u0161tu grada. Svaka biljka, ploha i klupa imaju promi\u0161ljeno mjesto i funkciju, u ekolo\u0161ki i estetski skladnoj cjelini.<\/p>\n

S druge strane mogu biciklom do Valby parka s pla\u017eom, tematskim vrtovima i golemom livadom na \u010dijim rubovima u prolje\u0107e bujaju jorgovani, a ljeti se odr\u017eavaju koncerti na otvorenom od kojih ‘grmi’ ju\u017eni dio grada.<\/p>\n

Mogu sun\u010danim danom \u0161etati Vesterbro grobljem koje zelenilom i sadr\u017eajem podsje\u0107a na park, u kojem je dozvoljeno voziti bicikl, a uz cvije\u0107e i spomenike zaposleni provode ‘lunch break’.<\/p>\n

Mogu tr\u010dati drvenim platformama iznad vode uz Merriot hotel i jesti sladoled na terasi pred Rosenbergom.<\/p>\n

Mogu skakati po trampolinu ugra\u0111enom u plo\u010dnik na putu prema Nyhavnu, na kojemu ska\u010du djeca i turisti i cijele obitelji.<\/p>\n

Mogu se kupati na pje\u0161\u010danoj pla\u017ei Svaenemuellea na sjevernoj rezidencijalnoj \u010detvrti Kopenhagena u kojoj se nalaze brojna veleposlanstva, u jedno od njih i\u0161li smo ishoditi vizu.<\/p>\n

Mogu se popeti na krov IKEA-e preko puta Fisketorveta i gledati tra\u010dnice i vlakove kao veliku igra\u010dku \u017eeljeznice i glavni kolodvor s druge strane.<\/p>\n

Kad god po\u017eelim, mogu iza\u0107i iz grada. Deset minuta od centra puteljkom Amagera u lako ogra\u0111enim prostorima kraj biciklisti\u010dkih staza uz malu pomo\u0107 ljudi \u017eive ovce, \u0161kotska goveda i konji. Kod Valbija smo susreli i snimili ljame. A na pluta\u010di kraj Slusena vidjeli smo jednom i tuljana. Tuljanicu, zapravo, saznali smo (ne znam kako su drugi to znali \ud83d\ude42 ). Vidjeli su je dok se odmarala na platformi uz most i dali joj i ime.<\/p>\n

Kretanje i skupljanje<\/strong><\/em><\/p>\n

U prirodi se mogu baviti korisnim aktivnostima. Ljeti mogu brati divlje jabuke i ringloe i, a ujesen krupne kupine, najcrveniji \u0161ipak na svijetu i tamnomodre trnine za \u010daj i zdrave kompote.<\/p>\n

U recikla\u017enom dvori\u0161tu na putu prema parku Valby mogu, na primjer, uzeti vje\u0161alicu za odje\u0107u koji mi nedostaje i strip na danskom, da vje\u017ebam malo danski, a ostaviti termosicu koja mi je prete\u0161ka za izlete i vi\u0161ak \u0161alica za kavu. To je prava samoposluga.<\/p>\n

To je najbli\u017ee onome da ‘\u010dovjek dobije \u0161to treba, a d\u00e2 \u0161to mo\u017ee’. Mo\u017ee se uzeti bilo \u0161to \u0161to slo\u017eeno i upotrebljivo \u010deka da ga uzme onaj kome treba i da ostavi ono \u0161to mu vi\u0161e ne treba, kao u nekom besplatnom izlo\u017ebenom prostoru u kojem eksponat koji nam se svidi mo\u017eemo ponijeti sa sobom. Naravno, asortiman nije neograni\u010den, ne mo\u017eemo tako dobiti dizajnerski naslonja\u010d, na primjer, koji stoji cijelo bogatstvo (Danci su spremni za vrijednost i dizajn platiti) ili stan \ud83d\ude42\u00a0 koji stoji sve vi\u0161e milijuna kronera (u izlozima agencija za promet nekretninama slike i brojke). Kupnja i prodaja stanova je \u017eiva, na osnovi stabilnog rasta i ure\u0111enih zemlji\u0161nih podloga i bankarskih uvjeta. Svaki dan na nekom prozoru ili balkonu natpisi ‘Till Salg’ ili ‘Sold’, i novi stanari dolaze.<\/p>\n

Komun – recikla\u017ea<\/strong><\/em><\/p>\n

Na recikla\u017ei mo\u017eemo na\u0107i knjige, plo\u010de, igra\u010dke, posu\u0111e, namje\u0161taj… I to su upotrebljivi predmeti, katkad gotovo novi, ostavljeni jer mogu poslu\u017eiti, ima dosta ljudi koji u dinami\u010dnoj ekonomiji i kulturi (osobito edukaciji) privremeno borave i ostavljaju predmete prilikom selidbe. I mi smo na kraju boravka u Kopenhagenu dosta stvari ostavili na recikla\u017ei, a ve\u0107i dio donirali interesentima aktivnim putem dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

Dakle, svaki put kad odnesemo papir, staklenke ili plasti\u010dne boce ‘preko puta’ na recikla\u017eu, mo\u017eemo pogledati \u0161to ima na njenim policama, \u0161to nam treba ili mo\u017eemo spasiti od bacanja. Tako se posao ‘bacanja sme\u0107a’ ili korektno re\u010deno ‘odno\u0161enja korisnog otpada koji nije sme\u0107e’ (kako mi lijepo znamo govoriti o tom predmetu!), tako se taj trud ili obveza pretvara u ne\u0161to ugodno ili zanimljivo. Onoga koji daje, veseli to \u0161to ne baca ono \u0161to drugome mo\u017ee poslu\u017eiti, a onaj koji prima ujedno je onaj koji daje, pa se u toj dinamici gubi odnos nejednakosti.<\/p>\n

Uz obli\u017enja recikla\u017ena dvori\u0161ta (svaka zgrada ‘zna’ kojem pripada), tu su i kvartovski i podru\u010dni centri, s punom infrastrukturom za odvajanje vrsta otpada. U onom koji smo posjetili bilo je \u010detrdeset kategorija, a zadnji je ostatak koji ne ide na daljnju obradu (zanimljivo da je u tu kategoriju, to jest kontejner, spadao i pluteni \u010dep na\u0161eg novogodi\u0161njeg \u0161ampanjca \ud83d\ude42 ). Na raspolaganju za konzultacije kamo staviti koji ‘otpadak’ stoje namje\u0161tenici, a za one koji doniraju ili uzimaju donacije, volonteri, a svi s kojima smo razgovarali, od igle do recikla\u017ee, govore engleski, tako da nema govora o ‘gubitku u prijevodu’.<\/p>\n

Zanimljivo je da tekst koji po\u010dinje naslovom ‘Zaljubljena u grad’, zavr\u0161avam pri\u010dom o recikla\u017ei. I to nije bez temelja. Kopenhagen mo\u017eemo zavoljeti i zbog te iskrene brige za ostatke potro\u0161a\u010dkog obilja, zbog sredstava koje je ulo\u017eio u to i rje\u0161enja do kojih je do\u0161ao i koje primjenjuje, a ne pri\u010da samo o njima i najavljuje kako \u0107e ih realizirati. To osobito mo\u017ee cijeniti osoba koja te pri\u010de i ta na\u010dela i te najave i ta opredjeljenja slu\u0161a cijele svoje bolje polovice \u017eivota i sita je tih pri\u010da i najava.<\/p>\n

<\/p>\n

U pogledu recikliranja Kopenhagen ‘means business’. To je grad koji svoje ostatke skuplja i koristi. Skuplja na najotvoreniji i najdiskretniji na\u010din (vidi opis bacanja sme\u0107a na stubi\u0161tu i pumpi koji ga ‘isisavaju’ s ulice), a koristi za kogeneraciju (istodobno stvaranje elektri\u010dne i toplinske energije). Netko mo\u017ee re\u0107i da se grije ‘na sme\u0107e’, ali ne \u010dini samo to, ve\u0107 se i na sme\u0107e i skija!<\/p>\n

Kopenhagen je uspio razbiti odbojnost prema ‘otpacima’ i integrirati ih u komplementarne funkcije. Genijalni projekt Bjarka Ingelsa, CoppeHill, omogu\u0107uje da se na mjestu gdje se sme\u0107e pali mo\u017ee skijati, a s vrha promatrati grad kao s planine. Koja sjajna ideja u zemlji bez brda i dolina sagraditi ‘brdo’ s postrojenjem za spaljivanje otpada i povezati ugodno s korisnim! Popeli smo se padinom ogromne gra\u0111evine s profilom piramide i ne mogu re\u0107i da je bijeli dim koji je izlazio kroz filtere i pro\u010dista\u010de imao miris proljetnog lahora (malo se ipak osjetilo \u0161to se ‘tu kuha’ \ud83d\ude42 ), ali s\u00e2ma \u010dinjenica da smo se u blizini takvog giganta spalionice mogli kretati i penjati, a u blizini stotine ljudi \u017eivjeti i stanovati, pokazuje razmjere ovog ekolo\u0161kog uspjeha.<\/p>\n

Nastavit \u0107e se.<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong>
\nZagreb, 05.05.2025.<\/p>\n

Kopenhagen, grad u kojem \u017eelim ostati [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\n Kopenhagen, grad u kojem \u017eelim ostati, drugi dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\n Kopenhagen, grad u kojem \u017eelim ostati, tre\u0107i dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\n Kopenhagen, \u010detvrti dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\n Kopenhagen, peti dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\n Kopenhagen, \u0161esti dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\n Kopenhagen, sedmi dio [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong><\/p>\n