{"id":58395,"date":"2025-04-25T17:12:42","date_gmt":"2025-04-25T15:12:42","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58395"},"modified":"2025-05-01T19:31:30","modified_gmt":"2025-05-01T17:31:30","slug":"mvr-planetarno-licemjerje-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58395","title":{"rendered":"Moram vam re\u0107i: Planetarno licemjerje [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

I ove godine su se na dan Planete (22. travnja) prikazali dobri primjeri bakica koje ne koriste vre\u0107ice i djece koja sade stabla, a na par sati i minuta ugasila se negdje javna rasvjeta ili neka svjetska svijetle\u0107a atrakcija. Rasplakala nas je jo\u0161 jedna kornja\u010da koja \u017eva\u010de plastiku i albatros zalijepljen na naftnu mrlju. Ali kad odnesemo svoju \u017eutu vre\u0107u na recikla\u017eu i salatu stavimo u ko\u0161aru umjesto plasti\u010dnu posudu, mislimo da mo\u017eemo umiriti savjest.<\/em><\/p>\n

Osje\u0107amo se ponosni kao spasitelji planete zato \u0161to ne bacamo omote po podu ili \u0161to stisnemo tetrapak prije nego ga ubacimo u kantu. Sve vrvi od dobronamjernih inicijativa. Pokazuje se kako mo\u017eemo smanjiti \u0161tetu. Povezuju se edukacije i didakcije. Jednom godi\u0161nje organizira se skupljanje sme\u0107a na nekoj\u00a0\u00a0 pla\u017ei i to snima televizija… Kako to da ipak nema rezultata?\u00a0 Kako to da smo, pored svih tih odgovornih pojedinaca i grupacija i akcija\u00a0 svakim danom sve dublje u….. ne\u0107emo re\u0107i sme\u0107u jer treba re\u0107i otpadu, a oypad nije sme\u0107e, ve\u0107 resurs, znamo to.<\/p>\n

Zavaravaju nas kao djecu kojoj daju lopaticu da izgrade kulu od pijeska u kojoj \u0107e stanovati.\u00a0 I oni koji ne odustaju od poku\u0161aja, mogu znati da ne mogu uspjeti. Nije bez osnova osje\u0107ati se bespomo\u0107nim u odnosu na problem koji urla da ga rije\u0161imo, dok mu odgovaramo falsetom. Mi stvarno ne mo\u017eemo u\u010diniti puno, a oni koji bi mogli u\u010diniti, rade simboli\u010dne ustupke koji prije mogu razbjesniti nego sa\u010duvati prirodu.<\/p>\n

<\/p>\n

Foto Vendi Juki\u0107 Bu\u010da<\/p>\n

Ako ugasimo svjetla jedan sat jednom godi\u0161nje i mislimo da to, osim simbolike, ima smisla, da stvarno \u010dini neku u\u0161tedu u svjetskoj potro\u0161nji energije, onda mo\u017eemo zamisliti kolika je osnova od koje se \u0161tedi, kolika je potro\u0161nja u kojoj ovo suzdr\u017eavanje od potro\u0161nje \u010dini ‘kap’.<\/p>\n

Ali odgovornost nije samo na potro\u0161a\u010dima.<\/p>\n

Za\u0161to se pri ekolo\u0161kim prijedlozima obra\u0107aju samo korisnicima? I to nije lo\u0161e, ali zar se ne bi koji apel mogao uputiti i onima koji proizvode to ‘otpadno sme\u0107e’. Onima koji proizvode i koriste plasti\u010dnu ambala\u017eu, na primjer. I ne samo onu u koju kupci trpaju svoje pakete, ve\u0107 same te pakete, sve vi\u0161e sve manjih paketa koji \u010dine tu plasti\u010dnu gomilu u kojoj se gu\u0161imo. Sje\u0107am se da se kad su se pojavili prvi programski apeli za nekori\u0161tenjem plasti\u010dnih vre\u0107ica za kupnju, ba\u0161 u to vrijeme su se, mislim, bar kod nas, drugdje mo\u017eda i prije, pojavili plasti\u010dni paketi\u0107i s narescima u du\u0107anima. Da se smanje gu\u017eve na pultovima u vrijeme ‘gableca’, ve\u0107 su izrezani i poslagani listi\u0107i salame i sireva na podlozi od tvrde plastike i ‘zavareni’ tvrdim plasti\u010dnim pokrovom. A da se sadr\u017eaj \u010dini preglednijim ili ve\u0107im nego \u0161to jest, jer su u me\u0111uvremenu i koli\u010dine marketin\u0161ki smanjene, pa se umjesto deset deka \u0161unke na\u0161lo vizualno sli\u010dnih osam i pol deka, ti listi\u0107i su poredani tako da samo djelomi\u010dno prekrivaju jedni druge, pa zauzimaju ve\u0107u izlo\u017ebenu, to jest plasti\u010dnu povr\u0161inu. A ta plastika je tako tvrda i stisnuta, masna ili vla\u017ena od sadr\u017eaja i pitanje je kako se mo\u017ee reciklirati.<\/p>\n

Vremenom se stvorilo sve vi\u0161e takvih ‘prakti\u010dnih rje\u0161enja’. Tisu\u0107e i tisu\u0107e malih tvrdih plasti\u010dnih kompozicija u rashladnim ormarima samoposluga, a poslije u ko\u0161arama za sme\u0107e. Istrgane, zgu\u017evane, s krupnim so\u010dnim natpisima. Salamama su se pridru\u017eile druge jestvine, pa su se na plasti\u010dnom madracu s upijaju\u0107om plahticom za sukrvicu pojavili odresci piletine, ribe i ‘natapiranog’ mljevenog mesa (vi\u0161e volumena) koje privla\u010di svojom ‘frizurom’? A najja\u010di udarac ekolo\u0161kom zdravom razumu i zdravlju dali su paketi tvrde plastike u kojima se poslu\u017euju fast food delicije. \u0160to se radi s tim tonama vru\u0107ih masnih \u0161upljikavih posuda i slijepljenih plasti\u010dnih folija koje pokrivaju pe\u010denke i umake, dostupne funkcijom besplatne dostave (bar za prvih tjedan dana od preuzimanja aplikacije \ud83d\ude42 )?<\/p>\n

Da li je netko apelirao na proizvo\u0111a\u010de i dobavlja\u010de plasti\u010dnih posuda da se suzdr\u017ee od njihove proizvodnje ili kori\u0161tenja. Ili uveo neka pravila. Minimalnu koli\u010dinu sadr\u017eaja koju pojedina\u010dno mogu zapakirati, na primjer. Ili odredio da plate ekolo\u0161ku rentu. Ili ulo\u017ee u istra\u017eivanje nekog novog rje\u0161enja za pakiranje koje je manje pogubno za prirodu, zapravo za samog \u010dovjeka, pa i onoga tko upravo tako \u0161to kupuje i konzumira. Ili pove\u0107ao cijenu plastike, pove\u0107anjem poreza na nju, primjerice. Plastika se toliko koristi zato \u0161to je jeftina i ne optere\u0107uje cijenu proizvoda, koji dobiva na cijeni ako je zapakiran, jer je prilago\u0111en prodaji samoposlu\u017eivanjem. Ako igdje treba pove\u0107ati takse (ili sad popularne carine \ud83d\ude42 ) zar ne bi bilo logi\u010dno da bude za ono \u010dije kori\u0161tenje dru\u0161tvo \u017eeli destimulirati. Kad bi osam deka ‘plasti\u010dne salame’ bilo tri puta skuplje nego ono uz malo \u010dekanja na pultu, zar ne bi bilo manje onih koji \u0107e ih uzeti? Ili deset puta skuplje. Koliko se treba sme\u0107a nakupiti da se po\u010dne djelovati u smjeru u kojem se svi sla\u017eu.\u00a0 Cijene cigaretama pove\u0107avaju se u cilju smanjenja pu\u0161enja.OK, neki i dalje pu\u0161e, ali bar ne\u0161to ide u prora\u010dun i mo\u017ee se ciljano koristiti za pomo\u0107 onima koji osje\u0107aju posljedice zbog te potrebe.<\/p>\n

Za\u0161to ne destimulirati potro\u0161nju koja uklju\u010duje ekolo\u0161ki negativne posljedice? Uz to obvezati one koji proizvode\u00a0 predmete koje je zahtjevno zbrinuti\u00a0 (od ku\u0107anskih aparata do namje\u0161taja i automobila) da ih po kori\u0161tenju preuzmu i zbrinu,\u00a0 a pri tome iskoriste njihove rezidualne vrijednosti. Mislim da sam prije ‘sto godina’ negdje sitnim slovima pro\u010ditala takvu inicijativu (\u017eao mi je \u0161to se ne sje\u0107am \u010diju) koja se od tada nije ponavljala ili razvijala. Za\u0161to ne? Za\u0161to se proizvo\u0111a\u010d hladnjaka ili televizora ne bi, uz garanciju koju pru\u017ea u ograni\u010denom roku, ne bi obvezao preuzeti svoj hladnjak ili TV kad se pokvari ili ‘demodira’? Za\u0161to ne bismo umjesto proizvoda samog (u trajno vlasni\u0161tvo, za vje\u010dna vremena \ud83d\ude42 ) kupili pravo njegovog kori\u0161tenja u odre\u0111enom periodu, jer nam nakon toga ne treba i zapravo ne znamo \u0161to \u0107emo s njim? Ne\u0161to u tom smislu, u embrionalnom stadiju, pojedina\u010dno i samoinicijativno,\u00a0 pojavljuje se u tr\u017ei\u0161nom prostoru, ali trebalo bi postati op\u0107om pojavom.<\/p>\n

Naravno da treba tro\u0161iti \u0161to manje vre\u0107ica, ali to nije rje\u0161enje. Sve dok se plasti\u010dne posude, dr\u017ea\u010di, podloge, paketi, \u010da\u0161e, pribor za jelo, poklopci, odje\u0107a, aparati, vozila, plasti\u010dna drvenarija, hej, postoji i popularna je nadaleko u renoviranju zgrada i energetskoj obnovi ne\u0161to \u0161to se zove ‘plasti\u010dna drvenarija’, postoji i aluminijska drvenarija, ali sad je plastika u pitanju \ud83d\ude42 . Sve to postoji, ali, bakica treba platiti za svoju prozirnu vre\u0107icu, da kornja\u010da ne pojede nju (vre\u0107icu), nego meduzu! Mo\u017ee li se licemjerje vakumirati?<\/p>\n

Projekt o\u010duvanja prirode treba biti globalan i strukturiran i cjelovit i u\u010dinkovit, a on to nije. I nije dovoljan jedan dan da Planeta bude u \u017eari\u0161tu svijeta. Mo\u017eda nije OK biti malodu\u0161an i re\u0107i ‘Ja tu ne mogu ni\u0161ta’, pa \u010daki ako je to istina. Ali mo\u017eda je jednako \u0161tetno u\u010diniti nas zadovoljnim simboli\u010dnim odricanjima. A osobito osloboditi odgovornosti one koji doista barataju relevantnim koli\u010dinama i resursima i koji bi stvarno mogli u\u010diniti ne\u0161to ‘that matters’. Ovako nije samo problem koliko dugo ovo mo\u017ee trajati, ve\u0107 i koliko\u00a0 je to \u0161to se tra\u017ei od nas\u00a0 da u\u010dinimo licemjerno.<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong>
\nZagreb, 22. travnja 2025.<\/p>\n