{"id":58329,"date":"2025-04-17T12:22:10","date_gmt":"2025-04-17T10:22:10","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58329"},"modified":"2025-04-17T12:23:55","modified_gmt":"2025-04-17T10:23:55","slug":"zagrebdox-2025-osvrt-marijana-jakovljevic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=58329","title":{"rendered":"ZagrebDox 2025 [osvrt Marijana Jakovljevi\u0107]"},"content":{"rendered":"

Kako je po\u010delo i kako je zavr\u0161ilo? \u2013 S nadom!<\/strong><\/p>\n

Nada \u2013 ima li je ili nema u dana\u0161njem svijetu \u2013 nadvila se nad ovogodi\u0161njim 21. izdanjem ZagrebDoxa \u2013 Me\u0111unarodnim festivalom dokumentarnoga filma, koji se odr\u017eao u kinu Kaptol Boutique Cinema od 30. o\u017eujka do 6. travnja 2025. To je pitanje na otvorenju vrlo ozbiljno postavio osniva\u010d i umjetni\u010dki direktor festivala Nenad Puhovski. Doista su vrlo te\u0161ka vremena i pitanje je koliko filmovi mogu pripomo\u0107i da se razne situacije i doga\u0111aji sagledaju, razumiju i potaknu na rje\u0161enja. Razgovori, dijalozi o filmovima, njihovim temama mogu tome pridonijeti. A Wow bar Kaptol Boutique Cinema bio je vrlo prikladno mjesto za to.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB<\/a><\/strong><\/p>\n

Ovogodi\u0161nje izdanje festivala donijelo je 107 kratkometra\u017enih i dugometra\u017enih dokumentaraca iz cijeloga svijeta, me\u0111u kojima i nekoliko iz Hrvatske. Uz ve\u0107 dosada\u0161nje natjecateljske i nenatjecateljske programe, imalo je i nekoliko novih. Izdvojit \u0107emo Filmovi o filmovima i Audiodox, koji je sadr\u017eavao radijske reporta\u017ee iz cijele Europe; slu\u0161anjem se moglo doprijeti do raznih doga\u0111aja. Organizirano je i nekoliko tribina, a jedna od njih bila je o eti\u010dkoj uporabi umjetne inteligencije u filmovima, te majstorskih radionica. Autorska ve\u010der bila je posve\u0107ena na\u0161em redatelju Igoru Mirkovi\u0107u.<\/p>\n

Filmovi otvaranja bila su dva polusatna dokumentarca koji su izra\u017eavali prosvjede naroda i ono \u0161to narod \u017eeli. \u010cast da na sve\u010danom otvorenju festivala ima svjetsku premijeru dobio je \u00bbCrveni tobogan\u00ab na\u0161ega najuspje\u0161nijega redatelja s najpresti\u017enijim svjetskim nagradama Neboj\u0161e Slijep\u010devi\u0107a. On je dugi niz godina pratio i snimao doga\u0111anja u zagreba\u010dkim naseljima Travno i Savica. Ondje su stanovnici bili za to da zelene povr\u0161ine ostanu netaknute. U Travnom je sagra\u0111ena crkva, a na Savici nastavili su se prosvjedi da se sa\u010duva park. Pogotovo su bili protiv \u00bbplasti\u010dnoga parka\u00ab, a rje\u0161enja jo\u0161 nema. No sve te etape nisu bile miroljubive. Umije\u0161ali su se i drugi gra\u0111ani, tako da je \u010dak intervenirala i policija ogra\u0111uju\u0107i svojim trakama crveni tobogan na dje\u010djem igrali\u0161tu\u2026<\/p>\n

Film koji je potom uslijedio jest \u00bbNajglasnija ti\u0161ina\u00ab Aleksandra Relji\u0107a, o sada\u0161njim studentskim prosvjedima u Srbiji, nakon tragedije u Novom Sadu. Okosnica toga filma jest novogodi\u0161nja no\u0107 u kojoj su studenti i prosvjednici 15-minutom \u0161utnjom odali po\u010dast poginulima, bez uobi\u010dajenih proslava te no\u0107i.<\/p>\n

Glazba prodire svuda i spaja sve. Iako ve\u0107 godinama ima svoj program Glazbeni globus, savr\u0161eno se uklopila u nov program Filmovi o filmova gdje je prikazan izvrstan francuski cjelove\u010dernji dokumentarac ‘Bio jednom Michel Legrand’. Kako je rije\u010d o \u017eivotu i djelu gotovo najplodnijega francuskoga skladatelja i pijanista (1932. \u2013 2019.), mogao bi se svrstati i u Biografski dox. A taj topao, ljudski i glazbom prepun film redatelja Davida Dessitesa imao je premijeru na lanjskom festivalu u Cannesu i bilo bi odli\u010dno da do\u0111e u kina. Michel Legrand, trostruki oskarovac za filmsku glazbu i dobitnik jo\u0161 niza drugih nagrada i nominacija, prikazan je s mnogim redateljima s kojima je radio uz puno isje\u010daka iz filmova. I glazbeni i filmski sladokusci dolaze na svoje!<\/p>\n

Glazba i biografija spojile su se i u programu Glazbeni globus, u kojem je kod nas premijerno prikazan tako\u0111er odli\u010dan i zanimljiv dokumentarac ‘Praslovan’, slovenski film redatelja Slobodana Maksimovi\u0107a nastao u hrvatskoj koprodukciji. Prikazuje \u017eivot i djelo vrsnoga slovenskoga kantautora Zorana Predina, omiljenoga kod nas. Sura\u0111ivao je i sura\u0111uje s mnogim hrvatskim umjetnicima, \u010desto ovdje odr\u017eava koncerte, a njegove su knjige objavljene i na hrvatskome jeziku. Od vremena kada je bio frontmen, pjeva\u010d sastava La\u010dni Franz do danas, o njemu govore njegovi poslovni i privatni suputnici. S ekipom filma bio je razgovor nakon projekcije. Film se upravo po\u010dinje prikazivati u hrvatskim kinima i svakako ga treba pogledati.<\/p>\n

Glazba, pjesme, mogu vrlo dobro poslu\u017eiti i u iskazivanju dru\u0161tvenih i politi\u010dkih stavova, prosvjeda, borbe i nade za bolji \u017eivot i slobodu. Primjer je za to solidan klasi\u010dan biografski film u Glazbenom globusu ‘Haiyu \u2013 buntovna pjeva\u010dica Mariem Hassan i borba za slobodnu Zapadnu Saharu’. Rije\u010di, ritam pjesama i glas pjeva\u010dice (1958. \u2013 2015.) odra\u017eavaju hrabrost i osvajaju i poti\u010du slu\u0161atelje. Film pru\u017ea uvid i u svakodnevan \u017eivot ne samo protagonistice, nego i te nama manje poznate zemlje.<\/p>\n

U Biografskom doxu prikazan je i britanski film ‘Twiggy’ redateljice Sadie Frost. Bilo je najavljeno da \u0107e do\u0107i Twiggy u Zagreb, ali na\u017ealost se to nije dogodilo. Nekad popularna manekenka, pravoga imena dame Lesley Lawson (r. 1949.) bila je i ostala simbol mr\u0161ave vitke djevojke, a tako su mnoge djevojke i \u017eene \u017eeljele izgledati. Film je iznimno dobro i pametno oblikovan uz mnogo izjava same Twiggy i poznatih li\u010dnosti s kojima je sura\u0111ivala i iz njezinoga privatnoga \u017eivota. Pokazano je kako je unato\u010d popularnosti i slavi ostala dobra, pametna, jednostavna osoba koja nije dopustila da je javnost i slava promijene. Film svakako vrijedi vidjeti!<\/p>\n

Me\u0111utim, danas u svijetu i kod nas ima puno forsiranja popularnosti koja donosi visoku zaradu, pa tomu hrle i djeca, i mladi, i odrasli, a to se o\u010dituje u novom trendu influencera. Problem je najve\u0107i \u0161to roditelji \u010desto poti\u010du svoje k\u0107eri da tako zara\u0111uju, \u010dime prekidaju \u0161kolovanje, normalan odgoj i sazrijevanje, i postaju njihov projekt. U sklopu Teen doxa prikazana je svjetska premijera 17-minutnoga hrvatskoga filma ‘Projekt Nika’ Tadije Tadi\u0107a, koji upravo to pokazuje. Ostavlja gorak okus takvoga na\u010dina \u017eivota, izgubljenoga djetinjstva i mladosti, kojemu je cilj novac, te Nikine nesvjesnosti posljedica. Skupina u\u010denika i u\u010denica Prve gimnazije u Zagrebu bili su \u010dlanovi \u017eirija u tome programu. Oni su dodijelili posebno priznanje nizozemsko-banglade\u0161kom srednjemetra\u017enom filmu ‘Gdje su djeca bezimena’ Prikazan je human i po\u017ertvovan rad udruge koja skuplja i poma\u017ee te \u0161koluje mnogobrojnu djecu, koja su se zbog raznih razloga na\u0161la na cesti, gdje su \u017eivjela. I ona sama svjedo\u010de o svojemu \u017eivotu. Redateljica je Jamillah van der Hulst, \u010diji je dugometra\u017eni dokumentarac ‘Ja sam netko lani’ prikazan na Zagrebdoxu. U svim svojim filmovima prikazuje pomo\u0107 ranjivim skupinama djece i mladih u raznim krajevima svijeta. \u010cesto je i sport pomo\u0107, tako da je taj lanjski film prikazao kako je nogomet pomogao onima \u010dije su se ekipe na\u0161le na Svjetskom nogometnom prvenstvu uli\u010dne djece u Katru. To su filmovi koji bi se itekako trebali prikazivati u kinima, i djeci i odraslima.<\/p>\n

Green dox donio je \u010detiri dokumentarca koji tematiziraju \u010dovjekov odnos prema Zemlji. Posebno se isti\u010de zanimljivo\u0161\u0107u i prikazom lijepe prirode i rijeke nama dalekoga Novoga Zelanda, nizozemsko-norve\u0161ko-novozelandski film ‘Ja sam rijeka, rijeka je ja’, redatelja Petra Loma. No ono \u0161to je u sredi\u0161tu jest odnos prema rijeci Whanganui na Novom Zelandu, njihovih stanovnika Maora, kojima ona predstavlja \u017eivo bi\u0107e, njihove pretke. Po toj njima svetoj rijeci na petodnevno putovanje kanuima, maorski \u010duvar rijeke Ned Tapa pozvao je starje\u0161inu prvih naroda Australije. Njima su se pridru\u017eili \u010dlanovi obitelji i filmska ekipa koja je to snimala. Film proni\u010de u duh i svjetonazor Maora, \u010dije je vjerovanje \u010dak priznao novozelandski zakon u cilju ekolo\u0161ke za\u0161tite.<\/p>\n

Na kraju je u subotu bila dodjela nagrada, u nedjelju su prikazani nagra\u0111eni filmovi i oni koje je publika posebno tra\u017eila, te je jo\u0161 nekoliko dana bilo mogu\u0107e gledati filmove na streaming platformi, \u0161to je jo\u0161 jedna novost ovogodi\u0161njega Zagrebdoxa. A kako je bilo puno raznovrsnih filmova u \u0161esnaest programa i puno \u017eirija, bilo je i puno nagrada i posebnih priznanja, tako\u0111er vrlo razli\u010ditim filmovima. No ono \u0161to je va\u017eno, a \u0161to je ovogodi\u0161nje izdanje festivala pokazalo prepunim dvoranama i mnogobrojnim razgovorima i dru\u017eenjima, kako je na kraju rekao osniva\u010d i umjetni\u010dki direktor Nenad Puhovski, \u010dini se da ima nade za nadu!<\/p>\n

Marijana Jakovljevi\u0107<\/strong>
\nFotografije iz filmova ustupio ZagrebDox.<\/p>\n