{"id":57329,"date":"2024-12-10T12:12:55","date_gmt":"2024-12-10T11:12:55","guid":{"rendered":"https:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=57329"},"modified":"2024-12-10T12:12:55","modified_gmt":"2024-12-10T11:12:55","slug":"grupna-izlozba-miris-svjeze-nacijepanih-drva-u-msu","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=57329","title":{"rendered":"Grupna izlo\u017eba ‘Miris svje\u017ee nacijepanih drva’ u MSU"},"content":{"rendered":"

\u010citanje \u0161ume i \u017eivot sa \u0161umom i od \u0161ume u fokusu grupne izlo\u017ebe Miris svje\u017ee nacijepanih drva koja se otvara u \u010detvrtak 12. prosinca u MSU Zagreb<\/strong><\/p>\n

U \u010detvrtak 12. prosinca 2024. u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb otvara se grupna izlo\u017eba ‘Miris svje\u017ee nacijepanih drva’ kustosica Zdenke Badovinac, Jasne Jak\u0161i\u0107 i Ane \u0160kegro koja govori o ljudskoj prisutnosti u vrlo konkretnim krajolicima, \u0161umama, otocima, visoravnima i dolinama Balkana i mediteranske regije \u2013 Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Italije i predstavlja radove umjetnica_ika i kolektiva: Du\u0161ica Dra\u017ei\u0107, Nermin Durakovi\u0107, Ana Hu\u0161man, Maria Lai, Polonca Lov\u0161in, Plateauresidue, No Name Kitchen, Marko Poga\u010dnik, Antun Vidokle, Zemlja za nas.<\/p>\n

<\/p>\n

No Name Kitchen ; Fotografiju ustupio ALU<\/a><\/strong><\/p>\n

Na prvi pogled idili\u010dna priroda zapravo je \u017eivi arhiv \u010diji su \u201edokumenti\u201c stabla obilje\u017eena za sje\u010du, umjetna jezera, predmeti ostali od izbjeglica ili pak sje\u0107anja ljudi koji tu \u017eive, njihova tradicija, znanja i iskustva. Umjetnicima priroda nije samo inspiracija ili sadr\u017eaj njihovih radova, ve\u0107 prije svega partner u stvaranju. Umjetnice i umjetnici predstavljeni na izlo\u017ebi Miris svje\u017ee nacijepanih drva uglavnom \u017eive u prirodi ili su u izravnom kontaktu sa \u010dlanovima zajednice koji pripadaju odre\u0111enoj ruralnoj sredini. Njihova umjetnost nastaje u interakciji s okoli\u0161em, s precima i njihovom tradicijom te s lokalnim zajednicama koje se ne \u017eele zadovoljiti samo uspomenama, ve\u0107 se sa svim spoznajama koje su utjelovljene u njihovim krajolicima bore za zajedni\u010dku budu\u0107nost.<\/p>\n

Primjerice, planina Parg, Ple\u0161evica, li\u010dka polja, \u0161ume na Pe\u0161teru, otok Bra\u010d, sela Oliveto Lucano i Ulassai na prvi pogled izgledaju kao da ih civilizacijski problemi jo\u0161 nisu dotakli, ali u radovima pojedinih umjetnika vidimo da tome nije tako. U Hrvatskoj tako idili\u010dno izgleda Lika, rijetko naseljena regija, \u010dija \u0107e jedna od dolina uskoro biti potopljena umjetnim jezerom za izgradnju hidroelektrane, o \u010demu, me\u0111u ostalim, govori film Ane Hu\u0161man Radije bih bila kamen u kojem kada govori o mukotrpnom \u017eenskom radu kojim su osiguravale samoopskrbu i egzistenciju spominje i miris svje\u017ee nacijepanog drva, po \u010demu je nazvana izlo\u017eba. Polonca Lov\u0161in u svom radu \u0160uma u \u017eenskim rukama govori kako je 44% slovenskih \u0161uma u vlasni\u0161tvu \u017eena koje su male vlasnice i stoga imaju manje izrabljiva\u010dki odnos prema prirodi. Dokumentarni film Zemlja za nas redateljice i scenaristice Karle Crn\u010devi\u0107 svjedo\u010di o nastojanjima da se izgradi zajednica temeljena na feminizmu, odnosno na kru\u017enoj ekonomiji i neinvazivnom odnosu prema prirodi, prenose\u0107i pri\u010du o \u017eenskoj samodostatnoj komuni na otoku Bra\u010du. Umjetnica Du\u0161ica Dra\u017ei\u0107 pozvala je volontere u \u0161umu na Pe\u0161teru u jugozapadnoj Srbiji s kojima je krenula u po\u0161umljavanje, kao u davna vremena socijalizma.<\/p>\n

Umjetni\u010dki tandem Eva Pavli\u010d Seifert i Alja\u017e Celarc pod nazivom Plateauresidue pridru\u017euje se lokalnoj gra\u0111anskoj inicijativi koja se bori protiv izgradnji vjetroelektrane na brdu Parg u jugozapadnoj Sloveniji, koja \u0107e, izme\u0111u ostalog, rezultirati velikom sje\u010dom stabla. Pleateuresidue je obitelj koja \u017eivi na rubu tih \u0161uma i, sli\u010dno obitelji \u0160empas u Vipavskoj dolini u Sloveniji, spaja umjetnost i \u017eivot. Obitelj \u0160empas, u koju se ranih 70-ih transformirala grupa OHO, kasnije se suzila na obitelj Marike i Marka Poga\u010dnika, koji tu i danas \u017eive. Najstariji rad na izlo\u017ebi dolazi iz antologijskog rada grupe OHO i Marka Poga\u010dnika Programirana \u0161uma. Film Antona Vidoklea, Autotrofia, napravljen u suradnji sa zajednicom sela Oliveto Lucano u ju\u017enoj Italiji, opisuje cikluse \u017eivota sa stajali\u0161ta kozmizma, ciklusa prirode koji joj omogu\u0107avaju \u201euskrsnu\u0107e\u201c, konstantnu obnovu, te to spaja s poganskim ritualima u kojima se \u010dovjek, poput stabla, mo\u017eda mo\u017ee hraniti sun\u010devom energijom. Video rad umjetnika Nermina Durakovi\u0107a, nastaje iznad planine Ple\u0161evica, preko koje prolazi granica izme\u0111u BiH i Hrvatske, gdje je Hrvatska uz pomo\u0107 sredstava Europske unije napravila prazninu sje\u010dom brojnih stabala kako bi omogu\u0107ili nadzor migracijskih kretanja. Instalacija kolektiva No Name Kitchen donosi tragove koje \u201eljudi duhovi\u201c, ljudi u pokretu u potrazi za azilom ostavljaju za sobom, poput arhiva nevidljive, ne\u017eeljene ljudske prisutnosti.<\/p>\n

Izlo\u017eba se realizira u sklopu me\u0111unarodnog projekta Museum of the Commons. Ostaje otvorena do 23. velja\u010de 2025. i mo\u017ee se posjetiti u radno vrijeme MSU Zagreb: utorak\u2013petak od 11\u201319 sati, subota i nedjelja od 11\u201318 sati. Praznicima: zatvoreno.<\/p>\n

[izvor informacije Muzej suvremene umjetnosti<\/a><\/strong>]<\/p>\n