{"id":55280,"date":"2024-04-30T17:26:25","date_gmt":"2024-04-30T15:26:25","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=55280"},"modified":"2024-04-30T21:07:41","modified_gmt":"2024-04-30T19:07:41","slug":"premijera-opere-nozze-istriane-u-pulskom-ink-u","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=55280","title":{"rendered":"Premijera opere ‘Nozze Istriane’ u pulskom INK-u"},"content":{"rendered":"

U 2024. godini obilje\u017eavamo 170. obljetnicu ro\u0111enja i 95. godi\u0161njicu smrti istarskog skladatelja Antonia Smareglie, 145 godina od polaganja kamena temeljca Politeame Ciscutti, te 35 godina od rekonstrukcije i dogradnju dana\u0161nje kazali\u0161ne zgrade u Puli. Istarsko narodno kazali\u0161te Gradsko kazali\u0161te Pula u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca Rijeka postavlja operu ‘Nozze Istriane’<\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio INK Pula<\/a><\/strong><\/p>\n

Premijera 04. svibnja 2024. godine<\/strong><\/h3>\n

Antonio Smareglia<\/strong>
\nNOZZE ISTRIANE<\/strong><\/p>\n

AUTORSKI TIM<\/strong>
\nDirigent: Simon Kre\u010di\u010d
\nRedatelj: Marin Bla\u017eevi\u0107
\nScenograf: Alan Vukeli\u0107
\nKostimografkinja: Sandra Dekani\u0107
\nOblikovatelj svjetla: Alan Vukeli\u0107
\nGlazbeni savjetnik: Zoran Jurani\u0107
\nAsistentica dramaturga: Sofija Cingula<\/p>\n

IGRAJU<\/strong>
\nMarussa \u2013 Anamarija Knego \/ Gabrijela Deglin
\nLorenzo \u2013 Bo\u017ee Juri\u0107 Pe\u0161i\u0107
\nMenico, Marussin otac \u2013 Giorgio Surian
\nBiaggio, seoski zabavlja\u010d \u2013 Filippo Pollineli
\nNicola \u2013 Robert Kolar \/ Jure Po\u010dkaj
\nLuze \u2013 Stefany Findrik<\/p>\n

Rije\u010dki operni zbor
\nZborovoditelj: Matteo Salvemini<\/p>\n

Rije\u010dki simfonijski orkestar
\nKorepetitorica: Nataliya Marycheva<\/p>\n

Inspicijenti: Antonija Dru\u017eeta i Valter Milavec<\/p>\n

O produkciji:<\/strong>
\nU povodu sve\u010danosti otvaranja novoobnovljene Dvorane Ciscutti predstavljamo novu premijeru, operu \u201eNozze Istriane\u201c Antonia Smareglie. Ro\u0111eni Puljanin, skladatelj Puccinijeva nara\u0161taja, \u010dija su se djela izvodila u Be\u010dkoj operi, milanskoj Scali, u operi La Fenice u Veneciji, vra\u0107a se na pulsku pozornicu gdje je ova opera izvedena davne 1994. godine u osje\u010dkom uprizorenju. Opera \u201cNozze Istriane\u201d nastaje u koprodukciji INK s HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, a snimati \u0107e se za njema\u010dku diskografsku ku\u0107u CPO \u0161to je jo\u0161 jedna potvrda izvrsnosti. Redatelj ovoga djela \u010dija se radnja odvija u Vodnjanu je Marin Bla\u017eevi\u0107, a dirigent Simon Kre\u010di\u010d.<\/p>\n

Antonio Smareglia:<\/strong>
\nNjegovo ime i djelo duboko koreliraju s istarskom kulturom, ro\u0111en je 5. svibnja 1854. godine u Puli, tada dijelu Habsbur\u0161ke monarhije. Njegova glazba, koja je obogatila svjetsko glazbeno naslje\u0111e, donosi nam unikatna glazbena djela koje odu\u0161evljavaju publiku diljem svijeta. Upravo zato su \u201cNozze Istriane\u201d u sredi\u0161tu pozornosti na\u0161e kazali\u0161ne sezone pod geslom \u201cOda Mladosti\u201d kako bismo proslavili njegovo stvarala\u0161tvo i osigurali da njegovo naslje\u0111e ostane \u017eivo i inspirira budu\u0107e generacije umjetnika i publike. Antonio Smareglia poznat je po svojim operama, solo popijevkama i instrumentalnim skladbama. Jedini je hrvatski skladatelj \u010dija se opera izvodila u poznatom njujor\u0161kom Metropolitanu. Opera \u201cNozze Istriane\u201d jedno je od njegovih najpoznatijih djela. Opera je praizvedena 1895. godine u Trstu. Radnja se temelji na pri\u010di smje\u0161tenoj u Vodnjanu, a prati ljubavne i obiteljske intrige u vrijeme skladanja opere, oko 1890. godine. Pri\u010da donosi pitoreskne i folklorne detalje, \u0161to je privuklo skladatelja da pristupi stvaranju opere. Smareglia je u njoj glazbeno majstorski prikazao duh Istre i lokalnog \u017eivota.<\/p>\n

Istarsko narodno kazali\u0161te \u2013 od Politeama Ciscutti do Gradskog kazali\u0161ta Pula:<\/strong>
\nIzme\u0111u dana\u0161njega Danteova trga i Ulice Sergijevaca uz crkvu Gospe od Milosr\u0111a, zaslugom pulskoga dobrotvora, gra\u0111evinskog poduzetnika Pietra Ciscuttija (1822-1890), sagra\u0111ena je i otvorena 28. prosinca 1854. mala kazali\u0161na zgrada Teatro Nuovo, koje ubrzo postaje premalo i pretijesno za ubrzani rast urbane, kulturne i demografske slike Pule. Dobrohotni Ciscutti posve o svojem tro\u0161ku, prema projektu mladoga arhitekte Ruggera Berlama (i kasnijem voditelju izgradnje), pola\u017ee na dana\u0161njem mjestu kamen temeljac 22. kolovoza 1879. godine. Vi\u0161enamjenska dvorana, polivalentne forme i sadr\u017eaja, kako mu sam onda\u0161nji naziv kazuje u \u010dast pulskoga mecene, Politeama Ciscutti, impresivno je kazali\u0161te \u010diji kapacitet gledali\u0161ta nije imao nijedan grad tada\u0161nje Hrvatske. Godine 1989. (5. svibnja), 110 godina kasnije, zavr\u0161etkom generalne rekonstrukcije i dogradnje, INK se mo\u017ee pohvaliti s jednom od najve\u0107ih pozornica, a od danas, 35 godina nakon rekonstrukcije i jednom od najljep\u0161ih kazali\u0161nih dvorana u Hrvatskoj.<\/p>\n

Opera “Nozze Istriane” u spektakularnoj koprodukciji Istarskog narodnog kazali\u0161ta Gradskog kazali\u0161ta Pula i HNK Ivana pl. Zajca Rijeka:<\/strong>
\nZajedno \u0107emo zaroniti u \u010darobni svijet glazbe i strasti uz nezaboravne melodije opere \u201cNozze Istriane\u201d. Ova rijetko izvo\u0111ena opera odvest \u0107e nas na emocionalno putovanje kroz ljubavne i obiteljske intrige smje\u0161tene u \u010darobni kraj Vodnjana. Smareglina glazba, oboga\u0107ena lokalnom bojom Istre, o\u017eivjet \u0107e u izvedbama tijekom sezone 2023.\/2024. Ova koprodukcija donosi spoj talentiranih umjetnika iz Rijeke i Pule te gostuju\u0107ih umjetnika, koji zajedno kreiraju jedinstveno glazbeno iskustvo, koje \u0107e zasigurno dirnuti srca i du\u0161e publike. U kona\u010dnici, izvo\u0111enje opere \u201cNozze Istriane\u201d u Puli i Rijeci ima za cilj promicati lokalnu kulturu, obogatiti kulturnu ponudu, te doprinijeti o\u010duvanju i promociji glazbenog naslje\u0111a Istre i skladatelja Antonia Smareglie.<\/p>\n

\n

SADR\u017dAJ<\/strong><\/p>\n

Prvi \u010din<\/strong>
\nOluja u malom gradu, Vodnjanu, no sunce ubrzo rastjeruje oblake. U razgovor pred kr\u010dmom ulaze bra\u010dni posrednik Biagio i Nicola, sin bogata\u0161a. Okupili su se i drugi mjesni mladi\u0107i koji promatraju i komentiraju djevojke na putu prema crkvi. Zadnja u redu je Marussa, Menicova k\u0107i, koju Nicola \u010deznutljivo pogledava. Biagio i\u0161\u010dekuje Menica. Znaju\u0107i da je Nicola zaljubljen u njegovu k\u0107er, predla\u017ee mu da uda Marussu za sina bogatog Placida. Biagio je nepopustljiv u svojem nagovaranju te sumnji\u010davi i \u0161krti starac na kraju dopu\u0161ta Nicoli da se udvara njegovoj k\u0107eri. Zavr\u0161ava ve\u010dernja misa. Biagio se susre\u0107e s Nicolom koji mu izjavljuje da je za Marussu spreman na sve. Dolazi Luze kako bi prodala divlje jagode, ali bez uspjeha kod Biaggia i Menica. Obra\u0107a se Marussi koju poga\u0111a njezina \u017ealobna pripovijest te kupuje jagode.<\/p>\n

Ubrzo dolazi Lorenzo te zaljubljeno pjeva o ljubavi prema Marussi. Nitko ne zna za njihovu ljubav. Oboje, a naro\u010dito Marussa, boje se Menica. Marussa moli Lorenza da se strpi te mu daruje zlatni medaljon u kojem se nalazi pramen kose pokojne majke. On joj poklanja svoju nau\u0161nicu te obnavlja prisegu vje\u010dne ljubavi.<\/p>\n

U dvori\u0161tu ih zatje\u010de Menico. Njegova k\u0107i se ohrabruje te priznaje da voli Lorenza koji ju \u017eeli o\u017eeniti. Mrzovoljni otac bezobzirno odbija prijedlog te grubo odvla\u010di k\u0107er u ku\u0107u.<\/p>\n

Drugi \u010din<\/strong><\/p>\n

Menico i Biagio pretra\u017euju ku\u0107u. Menico prepri\u010dava sino\u0107nji doga\u0111aj i kako je prekinuo vezu Marusse i Lorenza. Tijekom svoje potrage primje\u0107uju da nedostaje zlatno srda\u0161ce. Biagio mu otkriva kako iz povjerljivih izvora zna da je par razmijenio ljubavne darove. Sada je potrebno prona\u0107i Lorenzov dar i vratiti mu ga da izgleda kao da je ljubav prekinuta. Njegov dar, zlatnu nau\u0161nicu, pronalaze iza kipa Bogorodice. Po pronalasku odlu\u010duju posrednicom u ovoj prijevari u\u010diniti Luze. Nakon \u0161to odnese nau\u0161nicu Luze odnosno Lorenzu, Biaggio se vra\u0107a sa zlatnim srda\u0161cem te lako uvjerava Marussu da se Lorenzo predomislio i vra\u0107a joj poklon. O\u010dajna i izdana, Marussa pristaje udati se za Nicolu. Odmah se po\u010dinju pripremati zaruke. Tijekom priprema odjednom se za\u010duje pjesma s ulice: oja\u0111eni Lorenzo pjeva podrugljive stihove na ra\u010dun Marusse i Menica. Prvo Menico, a onda Nicola i njegovi prijatelji u srd\u017ebi odlaze obra\u010dunati se na ulicu. Marussa je \u0161okirana optu\u017ebama u kojima Lorenzo navodi da je ona njega napustila. Vi\u010de Lorenzu da bje\u017ei i spasi svoj \u017eivot.<\/p>\n

Tre\u0107i \u010din<\/strong><\/p>\n

Marussa se priprema za svadbu. Luze, \u010duv\u0161i za vjen\u010danje, donosi poklon Marussi, vrpcu za kosu koju je sama napravila. Iako utu\u010dena zbog vjen\u010danja, Marussa je zahvalna na poklonu. Odlu\u010di zamoliti Luze ako mo\u017ee vratiti Lorenzu njegov dar. Nesvjesna da je upletena u Biagiovu spletku, Luze ka\u017ee da je to ve\u0107 u\u010dinila. Zgranuta, Marussa shva\u0107a da je prevarena. Dok Luze o\u010dajava, Marussa ju preklinje da \u0161to prije dovede Lorenza kako bi mu otkrila cijelu prijevaru. I\u0161\u010dekuju\u0107i Lorenza, Marussa zavla\u010di Nicolu i svadbenu povorku.<\/p>\n

Luze dovodi Lorenza. Marussa mu otkriva cijelu spletku te poru\u010duje da ga jo\u0161 uvijek voli. Lorenzo joj otkriva no\u017e koji je spremio da prvo ubije nju, a onda i sebi oduzme \u017eivot. Marussa predla\u017ee bijeg, no Lorenzo se \u017eeli osvetiti i ostati u Vodnjanu. Ipak, slo\u017ei se da pozovu Nicolu te mu sve objasne. U tom trenutku Nicola zakuca na njihova vrata. Lorenzo se skriva i prislu\u0161kuje.<\/p>\n

Marussa tra\u017ei od Nicole da ju oslobodi zaruka. Iako shrvan, Nicola odbija molbe jer ne \u017eeli postati predmetom poruge me\u0111u sugra\u0111anima. Marussa ne odustaje te ga nastavlja moliti u svoje i Lorenzovo ime. Na njegov spomen Nicola pokazuje prijezir te odlu\u010dno odbija da se vjen\u010danje odgodi. U tom trenutku naoru\u017eani Lorenzo nasr\u0107e na njega, ali Nicola je spretniji i br\u017ei te ga smrtno ranjava. Na Marussine pozive upomo\u0107 dolaze Menico, Biagio i uzvanici. Nad mrtvim dragim, o\u010dajna Marussa sve ih proklinje.<\/p>\n

\n

Zoran Jurani\u0107<\/strong>
\nNeshva\u0107eni operni dragulj 19. stolje\u0107a<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 kao srednjo\u0161kolac sam, igrom slu\u010daja, me\u0111u starim notama u \u0161krinji o\u010deve sestre prona\u0161ao dva klavirska izvatka iz opera Antonia Smareglie, Oceana i Abisso. Kako sam koju godinu prije toga imao priliku upoznati i njegovu Istarsku svadbu (koju je rije\u010dka Opera bila postavila po\u010detkom \u0161ezdesetih), znao sam ve\u0107 pone\u0161to o tom meni tajanstvenom skladatelju. Mogu\u0107nost da detaljnije upoznam njegovu glazbu razbuktala je moju znati\u017eelju, i ja sam sate i sate provodio sviraju\u0107i Smaregliu, dive\u0107i se bujnoj harmoniji, majstorskom kontrapunktu i opojnom ugo\u0111aju te zaboravljene glazbe. Do\u0161av\u0161i na studij u Zagreb, na\u0161ao sam u knji\u017enici Muzi\u010dke akademije i note drugih njegovih opera. Odlu\u010div\u0161i da poku\u0161am pobuditi \u0161ire zanimanje za opus istarskog skladatelja, napisao sam odu\u017ei muzikolo\u0161ki \u010dlanak o njegovim operama, tiskan najprije u \u010dasopisu La battana 1976., a godinu dana kasnije (s dopunama) u zagreba\u010dkom muzikolo\u0161kom \u010dasopisu Arti musices.<\/p>\n

No tek \u010detiri godine kasnije, kad mi je bio ponu\u0111en jedan simfonijski koncert s orkestrom rije\u010dke Opere, imao sam priliku da i glazbeno o\u017eivim ne\u0161to od Smareglijinih djela. Izabrao sam izvanrednu uvertiru operi Oceana, jednu od njegovih najuspjelijih stranica. Nekako smo uspjeli do\u0107i do rukopisne partiture. Ogromno je bilo moje uzbu\u0111enje \u2013 a i ponos \u0161to sam u takvom dru\u0161tvu \u2013 kad sam na zadnjoj stranici na\u0161ao potpise svega \u010detiriju dirigenata koji su do tada dirigirali tu glazbu: Arturo Toscanini, Hans Richter, Richard Strauss i Bernardino Molinari. Zna\u010daj tih velikana glazbe u\u010dvrstio me je u uvjerenju da na\u0161 istarski skladatelj zaslu\u017euje biti otet zaboravu, pogotovo u Hrvatskoj, \u010diji je jezik i dje\u010dje pjesmice upijao od majke u najranijem djetinjstvu.<\/p>\n

Prava prilika za novu revitalizaciju Smaregline umjetnosti ukazala mi se 1993., kada sam kao ravnatelj Opere HNK u Osijeku naumio postaviti operu Istarska svadba. Bila je to jedinstvena, u nas jo\u0161 nezabilje\u017eena koprodukcija s Istarskim narodnim kazali\u0161tem u Puli, provedena zahvaljuju\u0107i entuzijazmu i vizionarstvu tada\u0161nje ravnateljice teatra, Gorke Ostoji\u0107 Cvajner. Ansambl osje\u010dke Opere dobio je mogu\u0107nost da na vi\u0161e od tjedan dana napusti turobnu stvarnost razru\u0161enog Osijeka i uz smje\u0161taj u hotelu Histria pripremi premijeru te opere u Puli; re\u017eirao je pokojni Krunoslav Cigoj, a uz sjajne mlade soliste i nadahnuti ansambl opera je do\u017eivjela veliki uspjeh, kako u Puli i Osijeku, tako i na gostovanju u Zagrebu.
\nPreuzev\u0161i 2002. godine ravnateljstvo Opere HNK u Zagrebu, iskoristio sam priliku da postavim sljede\u0107e godine Oceanu, obilje\u017eiv\u0161i tako stotu obljetnicu od premijere u milanskoj Scali; bila je to tek tre\u0107a scenska realizacija tog Smareglinog remekdjela uop\u0107e!<\/p>\n

Na\u017ealost, to je bio samo jedan od pokazatelja nepravedne sudbine koja prati opus ovog zanemarenog skladatelja. Kada smo u Zagrebu godinu dana kasnije, 2004., prigodnim koncertom sa odlomcima iz svih njegovih zrelih opera obilje\u017eili dvostruki jubilej \u2013 150. godi\u0161njicu ro\u0111enja i 75. godi\u0161njicu smrti istarskog majstora \u2013 bili smo jedini koji su odali po\u010dast Antoniu Smaregli\u2026<\/p>\n

Jedina njegova opera koja je bar donekle izbjegla sudbinu le\u017eanja u pra\u0161ini arhiva upravo je Istarska svadba. Paradoksalno, njenom prijemu pomoglo je svrstavanje u tada popularni trend veristi\u010dkih opera, iako je jedina veristi\u010dka odrednica libreto iz pera Luigija Illice; plemenitost i zanatska razina njene glazbe, li\u0161ena jeftine i penetrantne melodike i grubih kontrasta, \u010dista je suprotnost manirama veristi\u010dkih skladatelja. Glazba Antonia Smareglie na neki je na\u010din \u201earistokratska\u201c, bazirana na estetici lijepog (nije \u010dudo da ga je cijenio jedan Brahms), bogate imaginacije i duboke lirike; u njoj su na jedinstven na\u010din spojene najbolje odlike njema\u010dke, talijanske i slavenske glazbene tradicije. Njegova je osje\u0107ajnost tipi\u010dno slavenska, intenzivna, za razliku od ekstenzivne, ju\u017enja\u010dke talijanske strastvenosti. Romain Rolland, francuski nobelovac i muzikolog, svrstava ga \u201eizme\u0111u Verdija i Smetane\u201c. Iako gorljivi vagnerijanac (\u0161to je pridonijelo neprijateljskom stavu prema njegovim djelima u Italiji), postulate vagnerijanske reforme primjenjivao je tek djelomi\u010dno i postepeno. Osje\u0107ao se, i Talijanom, i Hrvatom, i zato je njegova prava domovina bila Austro-Ugarska monarhija; to su mu talijanski iredentisti zamjerali do te mjere da su zahtijevali da iz Istarske svadbe izbaci lik Slavenke Luce!<\/p>\n

Iako je svoje tri zadnje opere \u2013 Falenu, Oceanu i Abisso \u2013 dr\u017eao najkompletnijom afirmacijom svoje operne estetike (tzv. Teatro di poesia), a Istarsku svadbu je zvao \u201emalom operom\u201c kojom se odu\u017eio svom rodnom kraju i roditeljima, ova je opera pravi, neshva\u0107eni dragulj operne produkcije s kraja XIX. stolje\u0107a. Njezina prozra\u010dna i pitoreskna orkestracija, melodijsko, harmonijsko i kontrapunktsko bogatstvo, fina psiholo\u0161ka profiliranost likova te formalna uravnote\u017eenost cjeline uzdi\u017eu se visoko iznad prosjeka tada\u0161njeg talijanskog opernog stvarala\u0161tva. Njenoj percepciji u ono vrijeme sigurno su \u0161tetile i Maestrove izjave da mu je \u201esamo slavenska du\u0161a mogla diktirati takvu glazbu\u201c; bilo je to ulje na vatru koju su raspirivali njegovi protivnici i osporavatelji. No vjerujem da danas, promatraju\u0107i njegov opus iz nove, nepristrane optike, dolazi vrijeme za Smareglinu punu umjetni\u010dku rehabilitaciju. Neka i ova rije\u010dka produkcija bude va\u017ean korak u tom smjeru!<\/p>\n

\n

Sofija Cingula<\/strong>
\nKroz \u017eivot Antonija Smareglie<\/strong><\/p>\n

Operni skladatelj Antonio Smareglia ro\u0111en je 5. svibnja 1854. godine u Puli. Obrazovanje zapo\u010dinje najprije u Rijeci, gdje se prve dvije godine \u0161koluje na hrvatskom jeziku. Tre\u0107i razred nastavlja na talijanskom jeziku u Kopru nakon \u010dega se u Pazinu i Gorici \u0161koluje na njema\u010dkom jeziku. Taj pluralizam kultura, nacionalnih utjecaja i identitetskih odrednica pratio ga je od najranijeg djetinjstva, a odra\u017eava se i u njegovom opusu \u010dine\u0107i ga, na neki na\u010din i danas, sva\u010dijim i ni\u010dijim \u2013 nedovoljno za nacionalne narative i smjerove koji su ga svojatali ili ga se odricali, ve\u0107 prema trenutku, odnosno povijesnom kontekstu.<\/p>\n

Suvremena kulturna i glazbena zbivanja Antonio Smareglia upoznaje tijekom \u0161kolovanja u Be\u010du i Grazu kada odlu\u010duje studirati isklju\u010divo glazbu. Roditelji podupiru njegovu nakanu te Smareglia odlazi na studij u Milano (isprva privatno, a potom na Konzervatoriju). Arrigo Boito uvodi ga u kulturni pokret, umjetni\u010dki krug Scapigliatura, unutar kojeg se promicala nova glazbena reforma s ciljem obnove talijanske umjetnosti i kulture.<\/p>\n

Opere Antonija Smareglie za njegova su \u017eivota izvo\u0111ene u milanskoj Scali, njujor\u0161kom Metropolitanu, be\u010dkom Carskom kazali\u0161tu, Kraljevskom teatru u Dresdenu, u Pragu i brojnim drugim zna\u010dajnim kazali\u0161nim i opernim ku\u0107ama.<\/p>\n

U rano razdoblje, mladena\u010dku fazu njegova stvarala\u0161tva, ubrajamo opere Caccia lontana (Daleki lov), na libreto Giovannija Pozza, Preziosa, \u010diji je libreto sastavio Angelo Zanardini, te operu Bianca da Cervia, praizvedenu u Scali 1882. godine. \u010cetvrta opera te rane Smaregline faze, Re Nala (Kralj Nala), praizvedena je 1887. godine u venecijanskom teatru La Fenice. Svoje rane opere sam je Smareglia smatrao neuspjelim mladena\u010dkim ostvarenjima, iako su sve, osim zadnje, bile iznimno uspje\u0161ne i hvaljene od strane kriti\u010dara i publike.<\/p>\n

Zrelije stvarala\u010dko razdoblje po\u010dinje 1886. godine, Smareglinim povratkom iz Milana u Pulu te 1894. godine u Vodnjan. U navedenom razdoblju nastaju njegove zna\u010dajne opere Il Vassallo di Szigeth (Sigetski vazal) na libreto Francesca Pozze i Luigija Illice, Cornill Schutt, kasnije revidirana i poznata pod naslovom Pittori fiamminghi (Flamanski slikari) te Nozze Istriane (Istarska svadba). Potonje su skladane na libreta Luigija Illice, koji je pisao i libreta za opere Manon Lescaut, La Boheme, Tosca, Madama Butterfly i druge. U ovom je razdoblju i navedenim skladbama Smareglia stekao me\u0111unarodni ugled.<\/p>\n

Posljednje tri Smaregline opere pisane su na libreta Silvija Benca. Pripadaju \u017eanru Teatro di poesia i obilje\u017eavaju kasno razdoblje njegova stvarala\u0161tva. Rije\u010d je o operama La Falena (\u010carobnjakinja), Oceana i Abisso (Ponor).<\/p>\n

Njegov \u017eivot obilje\u017een je mnogim nesretnim momentima, krivim reakcijama ili slu\u010dajnostima koje su, u raznim fazama njegova \u017eivota i stvarala\u0161tva, prekidale uspjehe i vra\u0107ale ga na po\u010detak, a obitelj na rub egzistencije. Umro je u talijanskom gradi\u0107u Grado, slijep, 15. travnja 1929. godine.<\/p>\n

Zavr\u0161imo ovaj pregled njegova \u017eivota i djela citatom iz oporu\u010dne odredbe Antonija Smareglie preuzetom iz biografije \u017divot i stvarala\u0161tvo Antonia Smareglie iz pera Ariberta Smareglie, njegova sina: \u201eSvojoj dragoj djeci ne ostavljam ni\u0161ta osim svoje umjetni\u010dke ba\u0161tine, od koje za sebe i njihovu obo\u017eavanu majku nisam uspio ste\u0107i onu sre\u0107u koju mi je tajanstveni glas nagovje\u0161tavao u snu, a taj je san trajao cijeli moj \u017eivot. Istina je da je dio prijatelja, obo\u017eavatelja te zadovoljstva bio prisutan, ali to mi nije uspjelo nadoknaditi niz neda\u0107a i pote\u0161ko\u0107a uz koje je protekao ve\u0107i dio moje egzistencije i one moje obitelji. (\u2026) U nastavku, s iskustvom, trebao sam konstatirati da je takva iluzija bila velik neprijatelj toj sre\u0107i na koju sam osje\u0107ao da imam pravo \u2013 u kasnim danima \u2013 mo\u017eda i pla\u010du\u0107i \u0161to nisam slijedio onaj diplomatski sustav koji bolje od i\u010deg drugog rje\u0161ava sve pote\u0161ko\u0107e na ovom bijednom svijetu.<\/p>\n

\n

Marin Bla\u017eevi\u0107<\/strong>
\nRije\u010d redatelja<\/strong><\/p>\n

Premda se na prvi pogled \u010dini da Nozze Istriane<\/em> nije mogu\u0107e inscenirati druga\u010dije nego kao tipi\u010dnu veristi\u010dku etno-operu, sna\u017enih lokalpatriotskih boja i naboja, mi smo ju poku\u0161ali pomaknuti prema metafori\u010dkom stilu i ambivalentnom svijetu magi\u010dnog realizma. Jo\u0161 uvijek iz realisti\u010dkih situacija i doga\u0111aja sazdana, pa i u konkretno povijesno mjesto-vrijeme smje\u0161tena, dramska radnja ove nepravedno zapostavljene opere u na\u0161oj je inscenaciji isprepletena elementima fantastike u mjeri i intenzitetima kojima mo\u017eemo povjerovati samo pod dojmom tragi\u010dne ljubavi ili\/i uslijed postupka komi\u010dne inverzije. Tako, primjerice, u romanti\u010dno-nostalgi\u010dnoj scenografiji Alana Vukeli\u0107a likovi ove operne drame postaju ve\u0107i i od ku\u0107a, dok za\u010dudni kostimi Sandre Dekani\u0107 ironi\u010dno raskrinkavaju habitus i korpus onoga \u0161to i onih koje nazivamo i smatramo \u2013 mu\u0161kim\/a.<\/p>\n

Da, u magi\u010dno-realisti\u010dko tkivo predstave utkali smo, a egzaltirano-opernom izvedbom i potencirali, odlu\u010dnu kritiku patrijarhalnog sustava vrijednosti koji \u017eenu, napose mladu, svodi na objekt svadbene transakcije. Tom se procesu odnosno obredu, te prijelomnom \u010dinu vjen\u010danja, upravo opsesivno posve\u0107uje sav napor (malo-gradske) zajednice ka svome odr\u017eanju. Ne \u010dudi stoga da \u201ekrvava svadba\u201c u tako uspostavljenom re\u017eimu nije samo neizbje\u017ean ishod nesretne ljubavi, onemogu\u0107ene i iznevjerene, nego i prijetnja koja zajednicu u\u010das mo\u017ee sunovratiti iz ushita u u\u017eas.<\/p>\n

\n

Simon Kre\u010di\u010d<\/strong>
\nRije\u010d dirigenta<\/strong><\/p>\n

\u0160to vi\u0161e prou\u010davam glazbu Antonia Smareglie, sve me vi\u0161e \u010dudi \u0161to se njegova djela tako malo izvode. Bio je skladatelj iznimnog talenta koji je vrlo spretno sakupio duh svojeg vremena u svakom smislu rije\u010di: politi\u010dkom, nacionalnom, umjetni\u010dkom i glazbenom. Otac mu je bio Talijan, a majka Hrvatica iz Istre koja je tada bila pod Austro-Ugarskom Monarhijom. Od samog po\u010detka je bio sin triju razli\u010ditih tradicija i kultura \u0161to se jako osjeti u njegovoj glazbi. \u010cujemo Wagnerov jezik i njema\u010dku tradiciju \u0161to se lijepo kombinira s talijanskim veristi\u010dkim stilom, a sve zaokru\u017euje slavenski melos i emocija. U svoje vrijeme bio je jako popularan te izvo\u0111en u najve\u0107im svjetskim opernim ku\u0107ama: New Yorku, Be\u010du, Milanu… Imao je najbolje suradnike toga vremena (libretist Luigi Illica) te su ga izvodili najbolji pjeva\u010di i dirigenti: Arturo Toscanini, Tulio Serafin \u2026 Ne znamo to\u010dno sve razloge zbog kojih je njegova glazba ostala tako dugo zaboravljena. Politi\u010dki sistemi poslije Monarhije mu nisu bili naklonjeni, a njegov nacionalni identitet i slo\u017eena situacija cijelog tog podru\u010dja su, na\u017ealost, rezultirali zaboravljanjem i zanemarivanjem njegovih djela.<\/p>\n

Ali mo\u017eemo biti sretni \u0161to je do\u0161lo vrijeme kada njegova umjetnost mo\u017ee do\u0107i do rije\u010di. Jako sam zadovoljan \u0161to imamo mogu\u0107nost postaviti i predstaviti njegovo najpoznatije djelo, Nozze Istriane<\/em>. Opera je puna ljepote, strasti i emocija. Smareglia je majstorski znao sve te emocije ogrnuti svojim glazbenim jezikom. On je s jedne strane kompleksan i te\u017eak za izvo\u0111a\u010de, a s druge strane dostupan i blizak slu\u0161ateljima koji mogu ve\u0107 u prvom susretu s njime shvatiti i razumjeti najbitnije poruke djela. Smareglia je bio veliki majstor orkestracije. Kroz cijelu partituru mo\u017eemo vrlo jasno slijediti glazbene motive koji se povezuju s raznim doga\u0111ajima na pozornici. Svaki put kada se pojave, oni su obu\u010deni u malo druga\u010diji orkestracijski kolorit.<\/p>\n

Nadam se da \u0107e ova izvedba, koja se postavlja i kao proslava 170. godi\u0161njice skladateljevog ro\u0111enja, biti po\u010detak jedne renesanse njegove glazbe. Mi\u0161ljenja sam da njegovo djelo zaslu\u017euje mjesto pored najve\u0107ih imena glazbene literature.<\/p>\n

[izvor informacije INK Pula<\/a><\/strong>]<\/p>\n