{"id":54245,"date":"2024-02-07T18:58:04","date_gmt":"2024-02-07T17:58:04","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=54245"},"modified":"2024-02-07T18:58:04","modified_gmt":"2024-02-07T17:58:04","slug":"premijera-predstave-sarlatan-u-kulturnom-centru-osijek","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=54245","title":{"rendered":"Premijera predstave ‘\u0160arlatan’ u Kulturnom centru Osijek"},"content":{"rendered":"

Premijera predstave \u201e\u0160arlatan\u201c, koju je prema tekstu ma\u0111arskog glumca Andrasa Hathazija i ameri\u010dkog redatelja Toma Dugdalea re\u017eirao Robert Raponja, zakazana je za \u010detvrtak 8. velja\u010de 2024. u 20 sati u Kulturnom centru Osijek. U predstavi glume Jo\u0161ko \u0160evo, Davor Tarbuk i Katica \u0160ubari\u0107. Dramaturginja je Ivana Klai\u0107, scenski pokret potpisuje Maja Huber, vizualni identitet Kre\u0161imir Tomac, oblikovanje svjetla Robet Majaro\u0161, a prijevod Tomislav Mi\u0161i\u0107.<\/strong><\/p>\n

\u201e\u0160arlatan\u201c je u pravom smislu rije\u010di hommage kazali\u0161tu, a na sceni o\u017eivljava svojevrsno \u201ekazali\u0161te u kazali\u0161tu\u201c: profesor glume na presti\u017enom umjetni\u010dkom konzervatoriju i biv\u0161i gluma\u010dki Bard (Jo\u0161ko \u0160evo), uvje\u017ebava scene iz \u010cehovljeva \u201eGaleba\u201c s dvoje mladih studenata glume \u2013 Ninom (Katica \u0160ubari\u0107) i Konstantinom (Davor Tarbuk).<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Kulturni centar Osijek<\/strong><\/a><\/p>\n

Uz rad na predstavi, koja je nastala u produkciji Kulturnog centra Osijek, redatelj Robert Raponja je zapisao: \u201eZa\u0161to netko \u017eeli postati glumcem ili glumicom? Za\u0161to se studira glumu? \u0160to to mlade ljude motivira da upi\u0161u glumu na dramskim akademijama? Naposljetku, koji su to i kakvi ljudi koji imaju potrebu nesebi\u010dno i otvoreno prenositi svoje znanje o teatru, glumi, o \u017eivotu? Ne predaju li studenti svoje \u017eivote u ruke onih koji ih pou\u010davaju i motiviraju da po\u010dnu pripadati svijetu glume, teatra, umjetnosti? Je li gluma umjetnost ili duhovna praksa? I \u2013 mo\u017ee li se bilo gdje odviti molitveni sag <\/em>i prakticirati glumu? Kako se odvijaju sudbine kazali\u0161nih posve\u0107enika i o \u010demu ovise? \u0160to je uspjeh? Aplauz, pljesak, slava? Je li sve to privid i obmana? \u2013 pitanja su koja si postavljaju autori humorne drame naslovljene \u0160arlatan<\/em>, a podnaslovljene U\u010ditelj glume<\/em>. Bje\u017ei li vreme\u0161ni profesor, umoran od teatra, ljudi, od preno\u0161enja znanja kazali\u0161nim po\u010detnicima te ideja o \u017eivotu i teatru, u osamu ljetnikovca kraj jezera kako bi o\u017eivio sebe i do\u017eivio neizrecivo iskustvo duhovnoga mira, o\u010duvao vitalnost, \u017eivotnu i kreativnu snagu i strast? \u2013 pitaju se autori kroz niz prizora povezanih scenama pokusa komedije<\/em> \u2013 programatskog dramskog teksta Galeb<\/em> Antona Pavlovi\u0107a \u010cehova.<\/p>\n

Odlukom da uprizorim ovaj komad svoga kazali\u0161noga prijatelja Andrasa Hathazija, doktora umjetnosti, glumca, pisca, redatelja i Toma Dogana, kazali\u0161noga i filmskog redatelja, osjetio sam kako kroz redateljsku postavku, prije svega izborom glumaca, moram iskreno, neposredno i jasno odgovoriti na sva pitanja koja su autori postavili.<\/p>\n

Protivnik sam mistifikacije kazali\u0161ta koju promoviraju ‘gospodari kazali\u0161ta’, oni koji \u017eive od kazali\u0161ta. Zagovornik sam onih koji kazali\u0161tu slu\u017ee, koji kazali\u0161te di\u0161u ma gdje ono bilo. Kazali\u0161te sam iskreno i neposredno \u017eivio i slu\u017eio mu punih trideset i pet godina: glumio sam, re\u017eirao, pisao za kazali\u0161te i o kazali\u0161tu, zagovarao ga, branio, ali jo\u0161 ga uvijek otkrivam, shva\u0107am i prihva\u0107am kao mjesto epifanije, mjesto susreta \u010dovjeka s bo\u017eanskim u sebi, i sve \u010dinim da se bo\u017eanska iskra ne ugasi, nego da se razbukta i osvijetli putove kojima plove znati\u017eeljne, rasplesane i zaigrane du\u0161e.<\/p>\n

Teatar je jedinstven medij i umjetnost u kojoj se stvara, kako je Gavella volio nagla\u0161avati, pred drugim, s drugim, uz drugoga, za druge<\/em>. Stvaraju\u0107i s glumcima Jo\u0161kom, Katicom i Davorom, uz podr\u0161ku autorskoga tima koji \u010dine Kre\u0161imir, Maja, Ivana i Robert, kroz razli\u010dite smo modele dramske igre tra\u017eili odgovore na gore postavljena pitanja, dodaju\u0107i jo\u0161 mnoga potaknuti na\u0161om svakodnevicom i zbiljom te polo\u017eajem i statusom teatarskih poslenika i kazali\u0161nih pedagoga danas.<\/p>\n

Svi mi zajedno zagovaramo ideju da kroz odgovoran i discipliniran rad te procese proba<\/em> (\u0161to je izraz organske potrebe i velike ljubavi prema kazali\u0161nom mediju, kako je to i Efros istaknuo) mo\u017eemo razbiti tvrdokorna uvjerenja svake vrste, zablude, \u0161prance, \u0161ablone te do\u017eivjeti pro\u010di\u0161\u0107enje misli i osje\u0107aja. Zahvalnost izra\u017eavam svima onima koji su me u\u010dili<\/em> i podr\u017eavali, ali i osporavali u mome kazali\u0161nom radu. Oni su mi omogu\u0107ili da se ogledam u drugome i da kroz drugoga progovorim istinito i odva\u017eno, te da kao redatelj i kazali\u0161ni pedagog (p)ostvarujem i nesebi\u010dno podr\u017eavam ambiciju \u2013 a ta je da budemo bolji ljudi \u2013 kada ju prepoznam kod drugoga. Upravo o toj velikoj ambiciji govori ovaj dramski komad.\u201c<\/p>\n

Reprize \u201e\u0160arlatana\u201c u Kulturnom centru Osijek na programu su 10., 20. i 21. velja\u010de 2024.<\/p>\n

[izvor informacija B\u0106J<\/strong>]<\/p>\n