{"id":54121,"date":"2024-01-21T11:53:08","date_gmt":"2024-01-21T10:53:08","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=54121"},"modified":"2024-01-21T11:53:08","modified_gmt":"2024-01-21T10:53:08","slug":"medunarodni-uspjesi-hrvatskog-filma-u-2023","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=54121","title":{"rendered":"Me\u0111unarodni uspjesi hrvatskog filma u 2023."},"content":{"rendered":"

Zagreb, 17. sije\u010dnja – Pored porasta gledanosti doma\u0107eg filma u doma\u0107im kinima, tj. na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu, hrvatski je film postigao zavidnu vidljivost i na me\u0111unarodnoj filmskoj sceni. H<\/strong>rvatski naslovi svih rodova i vrsta predstav<\/strong>ili su se festivalskim publikama diljem svijeta.<\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio HAVC<\/strong><\/a><\/p>\n

Cannes, Berlin i Venecija<\/strong><\/p>\n

Hrvatska produkcija bila je prisutna na tri najva\u017enije filmske svjetske destinacije – u Cannesu, Berlinu i Veneciji.<\/p>\n

Na Filmskom festivalu u Cannesu,<\/strong> publici se prvi put predstavio kratkometra\u017eni igrani film Prava istina pri\u010de o \u0161ori r<\/em><\/strong>edateljice i scenaristice Andree Slavi\u010dek<\/strong> i producentice Katarine Prpi\u0107<\/strong> (Antitalent) i to u sklopu paralelnog programa Tjedan kritike<\/strong> (Semaine de la Critique). Film je realiziran u koprodukciji sa \u0161panjolskom ku\u0107om Fractal, te hrvatskom udrugom Blank. U istom programu svjetsku premijeru imala je i dugometra\u017ena manjinska koprodukcija, Lost Country<\/em> <\/strong>redatelja Vladimira Peri\u0161i\u0107a<\/strong>. Hrvatska koproducentica filma je Ankica Juri\u0107 Tili\u0107<\/strong> (Kinorama). Oba filma su se nakon premijera otisnula u bogati festivalski \u017eivot, prikazav\u0161i se na mno\u0161tvu europskih i svjetskih festivala.<\/p>\n

Na Me\u0111unarodnom filmskom festivalu u Berlinu<\/strong>, u natjecanju kratkometra\u017enog filma (Berlinale Shorts)<\/strong> prikazao se animirani uradak Eeva<\/em><\/strong> autorskog dvojca Lucije Mrzljak i Mortena T\u0161inakova<\/strong>, koji je kasnije, izme\u0111u ostalog i u Annecyju, osvojio pregr\u0161t nagrada diljem svijeta te je naposljetku i uvr\u0161ten na naju\u017eu listu za nominaciju za nagradu Oscar. Film je nastao u hrvatsko-estonskoj koprodukciji. Producent filma je Dra\u0161ko Ivezi\u0107 <\/strong>iz Jadranske animacije, a estonski koproducent je Kelav Tamm<\/strong> iz studija Eesti Joonisfilm. Uz to, na Berlinaleu, u sklopu programa Forum<\/strong>, svjetsku premijeru imao je i dugometra\u017eni hibridni dokumentarni film Izme\u0111u revolucija<\/em><\/strong> redatelja Vlada Petrija<\/strong> koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskim Restartom, a \u010diji je koproducent Oliver Serti\u0107<\/strong>. Film je u Berlinu odmah i osvojio nagradu FIPRESCI, a tijekom bogate festivalske distribucije, film je osvojio brojne nagrade, uklju\u010duju\u0107i i Grand prix na Makedoxu.<\/p>\n

Uz to, na Berlinaleu se prikazao i dugometra\u017eni igrani film Morska iskra<\/em><\/strong> belgijskog redatelja Domiena Huyghea<\/strong>. Film je nastao u belgijsko-nizozemskoj koprodukciji, pridru\u017eeni producent je Sini\u0161a Juri\u010di\u0107<\/strong> (Nukleus Film), a jednu od uloga ostvarila je mlada hrvatska glumica Nika Petrovi\u0107<\/strong>. Film je nagra\u0111en posebnim priznanjem \u017eirija programa Generation. Europsku premijeru na festivalu u Berlinu imala je i manjinska koprodukcija Bazen beskraja<\/em> Brandona Cronenberga<\/strong> (koproducentica je Anita Juka<\/strong>, 4Film). Spomenuti film dijelom je sniman u \u0160ibeniku, a podr\u017ean je od strane HAVC-a putem potpora namijenjenim manjinskim hrvatskim koprodukcijama te putem poticaja namijenjenih za snimanje u Hrvatskoj (Filming in Croatia<\/strong>). Bazen beskraja<\/em> je, ina\u010de, svjetsku premijeru imao u sije\u010dnju 2023. na Filmskom festivalu Sundance u SAD-u (Utah).<\/p>\n

Hrvatska produkcija u 2023. predstavila se bila i na zadnjem od tri “krunska” svjetska festivala. Dugometra\u017eni igrani film redatelja Gorana Stolevskog<\/strong>, Doma\u0107instvo za po\u010detnike<\/em><\/strong> imao je svjetsku premijeru u natjecateljskom programu Horizonti (Orizzonti) 80. Me\u0111unarodnog filmskog festivala u Veneciji<\/strong>. Film je nastao u koprodukciji s hrvatskom ku\u0107om Kinorama, a koproducentica je Ankica Juri\u0107 Tili\u0107<\/strong>. Film je iz Venecije oti\u0161ao ovjen\u010dan nagradom “Queer Lion” za najbolji film festivala s LGBTQ+ tematikom.<\/p>\n

Osim toga, kratkometra\u017eni igrani film Stane <\/em>Antonete Alamat Kusijanovi\u0107<\/strong> prikazao se u sklopu paralelnog venecijanskog programa, Dani autora (Giornate degli Autori)<\/strong>. Film je realiziran kao dio inicijative modnog brenda Miu Miu, Women’s Tales, u produkciji Hi Production iz Milana i Eclectice iz Zagreba. Producenti filma su Max Brun, Ivan Kelava i Antoneta Alamat Kusijanovi\u0107.<\/strong> Film je kasnije objavljen i na platformi Vimeo, na kojoj je istaknut kao Vimeo Staff Pick.<\/p>\n

Ostale va\u017ene festivalske destinacije<\/strong><\/p>\n

Hrvatski su se filmovi predstavljali i na ostalim presti\u017enim europskim i svjetskim festivalima. Mno\u0161tvo je filmova bilo prikazano i na Festivalu Black Nights u Tallinnu.<\/strong> Dugometra\u017eni igrani film Nevena Hitreca, Dnevnik Pauline P.<\/em><\/strong> uvr\u0161ten je bio u konkurenciju dje\u010djih filmova (producent filma je Jure Bu\u0161i\u0107<\/strong>, Jaka produkcija). Svjetsku premijeru u sklopu glavnog natjecateljskog programa dugometra\u017enih filmova imala je manjinska koprodukcija \u017divi i zdravi<\/em><\/strong> redatelja Ivana Marinovi\u0107a <\/strong>(hrvatska koproducentica je Ankica Juri\u0107 Tili\u0107<\/strong>, Kinorama). U konkurenciji filmova za mlade, javnosti se prvi put predstavio i film Sunce mamino<\/em><\/strong> Koste \u0110or\u0111evi\u0107a<\/strong>, koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskom ku\u0107om Marinis Media (koproducentica je Ivana Marini\u0107 Kragi\u0107<\/strong>).<\/p>\n

U ostalim sekcijama prikazale su se jo\u0161 manjinske koprodukcije Promatranje<\/em><\/strong> redatelja Janeza Burgera<\/strong> (hrvatski koproducenti filma su Lana Mati\u0107 i Boris T. Mati\u0107<\/strong>, Propeler film), zatim \u010detiri Kinoramine koprodukcije: Radni\u010dka klasa ide u pakao<\/em> Mladena \u0110or\u0111evi\u0107a<\/strong> koji je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Torontu, zatim film Radua Judea<\/strong>, Ne o\u010dekuj previ\u0161e od kraja svijeta<\/em><\/strong>, koji se prvi put javnosti predstavio na festivalu u Locarnu<\/strong> (osvojiv\u0161i i posebno priznanje u programu Consorso internazionale), te Lost Country<\/em> Vladimira Peri\u0161i\u0107a.<\/strong> U dokumentarnoj sekciji prikazan je film Dan, 365 sati<\/em> <\/strong>redateljice Eylem Kaftan<\/strong> iz Turske, \u010dija je koproducentica Sabina Kre\u0161i\u0107<\/strong> (Fade In). Dugometra\u017eni prvijenac Une Gunjak, Ekskurzija,<\/em><\/strong> koji je realiziran u koprodukciji s hrvatskim Nukleus filmom, a \u010diji je koproducent Sini\u0161a Juri\u010di\u0107,<\/strong> tako\u0111er je prikazan u Tallinnu, a svjetsku je premijeru ima na Filmskom festivalu u Locarnu<\/strong>, na kojem je osvojio posebno priznanje u programu Concorso Cineasti del presente.<\/p>\n

Osim toga, fokus program u Tallinnu bio je posve\u0107en filmova iz Srbije i susjednih zemalja (Focus Srbija i SEE susjedi), stoga su se tu prikazivali naslovi iz Hrvatske, Crne gore, Sjeverne Makedonije i Slovenije. Program je nastao u suradnji Tallinna s filmskim centrima iz spomenutih zemalja, a sveukupno je sadr\u017eavao 10 hrvatskih filmova, uklju\u010duju\u0107i manjinske koprodukcije.<\/p>\n

Jo\u0161 su se \u010detiri hrvatska kratkometra\u017ena naslova prikazivala u sklopu Festivala kratkometra\u017enog filma i animacije P\u00d6FF Shorts, koji se odvija paralelno s festivalom ‘Black Nights’. Rije\u010d je o filmovima: Obiteljski portret<\/em> Lee Vidakovi\u0107, Haljina za finale<\/em> Martine Me\u0161trovi\u0107, Glazbene \u010darapice<\/em> Ane Horvat <\/strong>te Y <\/em>Matee Kova\u010d<\/strong>.<\/p>\n

Doma\u0107i su se naslovi uspje\u0161no predstavili i na festivalu u Rotterdamu (IFFR),<\/strong> na kojem je svjetsku premijeru imao dugometra\u017eni igrano-eksperimentalni film Polako nikuda<\/em> Damira \u010cu\u010di\u0107a<\/strong> (sekcija Harbour), te kratkometra\u017eni eksperimentalni filmovi Ingresso Animali Vivi<\/em> Igora Grubi\u0107a<\/strong> te Horror Vacui<\/em> Borisa Poljaka<\/strong>.<\/p>\n

Hrvatska produkcija imala je predstavnika i na Me\u0111unarodnom filmskom festivalu u Var\u0161avi,<\/strong> u sklopu koje je dugometra\u017eni igrani film nizozemske redateljice Jacqueline Van Vugt, Prelazak<\/em><\/strong> imao svjetsku premijeru. Osim \u0161to je realiziran u manjinskoj hrvatskoj koprodukciji (Sini\u0161a Juri\u010di\u0107,<\/strong> Nukleus film), film se snimao u nekoliko hrvatskih gradova.<\/p>\n

Doma\u0107i je film bio prisutan i na prekoatlantskim velikim festivalima poput Me\u0111unarodnog festivala u Torontu<\/strong> na kojem je svjetsku premijeru imao kratkometra\u017eni dokumentarni film Ree Raj\u010di\u0107, 1001 no\u0107<\/em><\/strong>,<\/em> a dugometra\u017eni igrani prvijenac redateljice Dubravke Turi\u0107<\/strong> i hrvatski kandidat za nagradu Oscar, Tragovi<\/em><\/strong>, sjevernoameri\u010dku premijeru imao je na jednom od najva\u017enijih festivala u SAD-u – Me\u0111unarodnom filmskom festivalu u Santa Barbar<\/strong>i. U sklopu istog izdanja, prikazivalo se i vi\u0161estruko nagra\u0111ivano Sigurno mjesto<\/em><\/strong> Jurja Leroti\u0107a<\/strong> te hrvatska manjinska koprodukcija, Najsretniji \u010dovjek na svijetu<\/em><\/strong> redateljice Teone Strugar Mitevske<\/strong> (hrvatska koproducentica je Vanja Sremac<\/strong>, Terminal 3). Uz to, kratkometra\u017eni igrani film Snjeguljica<\/em> Lane Bari\u0107 <\/strong>i animirani Eeva<\/em> Lucije Mrzljak <\/strong>i Mortena T\u0161inakova<\/strong> predstavili su se publici na najva\u017enijem sjevernoameri\u010dkom festivalu kratkometra\u017enog filma ShortFest u Palm Springsu (Kalifornija).<\/strong><\/p>\n

Doma\u0107i su se dugometra\u017eni igrani naslovi prikazivali i na azijskim festivalima s priznanjem FIAPF-e (Me\u0111unarodnog saveza udru\u017eenja filmskih producenata), poput Me\u0111unarodnog filmskog festivala Indije u Goi<\/strong>, gdje se u konkurenciji prikazivao Bosanski lonac<\/em> Pave Marinkovi\u0107a<\/strong>, a jo\u0161 tri filma zauzela su svoje mjesto u ostalim programima: Sedmo nebo <\/em>Jasne Nanut, Hotel Pula<\/em> Andreja Korovljeva <\/strong>i Lost Country<\/em> Vladimira Peri\u0161i\u0107a<\/strong> (koprodukcija Kinorame).<\/p>\n

Spomenuto Sigurno mjesto<\/em><\/strong> svoje je uspjehe iz 2022. godine, “prenijelo” i u 2023., kada je nominirano za “europskog Oscara”, odnosno za Europsku filmsku nagradu Europske filmske akademije<\/strong>, a u prosincu je objavljena i nominacija za 38. nagradu Goya \u0160panjolske akademije filmske umjetnosti i znanosti.<\/strong> Nagrada Goya dodijelit \u0107e se 10. velja\u010de 2024.<\/p>\n

Kada je rije\u010d o nominacijama, u 2023. godini tako\u0111er se nastavio i uspjeh Murine<\/em> Antonete Alamat Kusijanovi\u0107.<\/strong> Redateljica, je, naime, bila nominirana za nagradu Ameri\u010dkog udru\u017eenja redatelja \u2013 DGA Award.<\/p>\n

Dugometra\u017eni dokumentarni film tako\u0111er je u 2023. godini ostvario vidljivost na presti\u017enim festivalima posve\u0107enima tom rodu. Dokumentarni film Brod <\/em><\/strong>redatelja Elvisa Leni\u0107a<\/strong> progla\u0161en je najboljim filmom u glavnoj konkurenciji (Opus Bonum) 27. Me\u0111unarodnog festivala dokumentarnog filma Ji.hlava<\/strong>, a na 20. izdanju Me\u0111unarodnog festivala dokumentarnog filma o ljudskim pravima ‘Verzio’ u Budimpe\u0161ti<\/strong> ‘slavila’ su dva hrvatska filma i jedna manjinska koprodukcija: film Snajka: dnevnik o\u010dekivanja<\/em><\/strong> autorice Tee Vidovi\u0107 Dalipi<\/strong> osvojio je glavnu nagradu sekcije posve\u0107ene studentskim i debitantskim filmovima – Doc Future Student and Debut;<\/strong> Dezerteri<\/em> Damira Markovine<\/strong> osvojili su Posebno priznanje \u017eirija<\/strong> natjecateljske sekcije Viewfinder, dok je manjinska koprodukcija Vilinski vrt<\/em><\/strong> redatelja Gerg\u0151a Somogyv\u00e1rija<\/strong> (hrvatski koproducent je Oliver Serti\u0107<\/strong>, Restart) progla\u0161en najboljim ma\u0111arskim filmom festivala. Izme\u0111u ostalog, dugometra\u017eni dokumentarni film Ve\u0107e od traume<\/em> Vedrane Priba\u010di\u0107 i Mirte Puhlovski<\/strong> progla\u0161en je najboljim filmom 27. Me\u0111unarodnog festivala mediteranskog dokumentarnog filma i reporta\u017ee PriMed.<\/p>\n

Godina je bila uspje\u0161na i za animirane naslova, me\u0111u kojima je i ranije spomenuta Eeva<\/em> Lucije Mrzljak i Mortena T\u0161inakova.<\/strong> Film je od svoje premijere 2022. godine, pa kroz 2023., bio prikazan na vi\u0161e od stotinu festivala, osvojiv\u0161i 25 nagrada i priznanja. Za utrku za Oscara, film se kvalificirao nagradom na Filmskom festivalu Nashville.<\/p>\n

Za Oscara se kvalificirao jo\u0161 jedan istaknuti hrvatski animirani film – Sjeti se kako sam jahala bijelog konja<\/em> Ivane Bo\u0161njak Volda i Thomasa Johnsona Volde<\/strong>, koji je tako\u0111er bio razmatran i za nominaciju za Europsku filmsku nagradu. Film je svjetsku premijeru imao na presti\u017enom festivalu animacije u Ottawi 2022. godine<\/strong>, a otad je prikazan na vi\u0161e od 50 festivala diljem svijeta, tako\u0111er osvojiv\u0161i mno\u0161tvo nagrada i priznanja, me\u0111u kojima je i nagrada na Festivalu kratkometra\u017enog filma Vienna Shorts (2023.). Tako\u0111er na pedesetak festivala diljem svijeta bio je i film autorice Lee Vidakovi\u0107,<\/strong> Obiteljski portret<\/em><\/strong>, koji se u protekloj godini ovjen\u010dao s desetak nagrada, uklju\u010duju\u0107i i glavnu nagradu na festivalu u Tokiju.<\/p>\n

Hrvatski su animirani naslovi u 2023. godini bili prisutni na svim najve\u0107im manifestacijama posve\u0107enima animaciji, kao \u0161to su festivali u Annecyju, Ottawi, Fantoche u Badenu i u Manchesteru<\/strong>. Potonji festival je, izme\u0111u ostalog, posebnu pa\u017enju posvetio hrvatskom ba\u0161tinskom i suvremenom animiranom filmu kroz dva posebno kurirana programa te kroz predavanje posve\u0107enom Bonobostudiju<\/strong>.<\/p>\n

Va\u017ene europske adrese za kratki metar su, osim ve\u0107 spomenutih, i njema\u010dki Oberhausen te finski Tempere, a oba su u 2023. ugostili doma\u0107e autore i njihove filmove. U Oberhausenu svjetsku premijeru<\/strong> imali su filmovi Niska trava<\/em> Davida Ga\u0161e i Dohvatiti sunce: El Shatt<\/em> Ane Bilankov<\/strong>, a Filmski festival u Tempereu<\/strong> u konkurenciju je uvrstio film Hortikultura<\/em><\/strong>, Silve \u0106apin<\/strong>. Hrvatski film slavio je i na 65. Me\u0111unarodnom festivalu dokumentarnog i kratkometra\u017enog filma Zinebi<\/strong> na kojem je kratkometra\u017eni film Valerija<\/em> Sare Jurin\u010di\u0107<\/strong>, ina\u010de dobitnik Srca Sarajeva<\/strong>, izabran kao kandidat za Europsku filmsku nagradu.<\/strong><\/p>\n

Fokus programi<\/strong><\/p>\n

Uz sve spomenute selekcije i nagrade, hrvatski su filmovi prikazivani i u posebnim fokus programima diljem svijeta. Osim spomenutog programa u Tallinnu (fokus na Srbiju i susjede) te programa na festivalu animacije u Manchesteru, fokus programi posve\u0107eni Hrvatskoj odr\u017eani su i u \u0160panjolskoj (Festival za djecu i mlade GazteFF), Maroku (Me\u0111unarodni festival autorskog filma u Rabatu) i Francuskoj (Me\u0111unarodni festival u Nancyju i Filmski festival u Arrasu)<\/strong>.<\/p>\n

[izvor informacije\u00a0HAVC<\/strong><\/a>]<\/p>\n