{"id":53550,"date":"2023-11-04T12:57:52","date_gmt":"2023-11-04T11:57:52","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=53550"},"modified":"2023-11-04T12:57:52","modified_gmt":"2023-11-04T11:57:52","slug":"izlozba-veliki-formati-u-galeriji-sc","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=53550","title":{"rendered":"Izlo\u017eba ‘Veliki formati’ u Galeriji SC"},"content":{"rendered":"

Otvorenje izlo\u017ebe Veliki formati<\/em> \u00a0umjetnika Danijela \u017de\u017eelja<\/strong> odr\u017eat \u0107e se u srijedu, 8. studenog 2023. u Galeriji SC s po\u010detkom u 19 sati,<\/strong> uz autorovo slikanje u\u017eivo te glazbenu pratnju Alena Sinkauza, Nenada Sinkauza i Marca Quarantotta.<\/strong> Izlo\u017eba je otvorena do 17. Studenog, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.<\/p>\n

Pro\u010ditamo li odre\u0111ene intervjue s Danijelom \u017de\u017eeljem uo\u010dit \u0107emo da on mnogo ula\u017ee u proces i eksperiment, te da, iako su njegovi radovi unaprijed pomno osmi\u0161ljeni, u njima uvijek postoji prostor ti\u0161ine koji otvara mogu\u0107nost skretanja u nepredvi\u0111enom smjeru. Mo\u017eda je ti\u0161ina ono iz \u010dijega zvuka izrastaju njegovi multimedijalni radovi; ona koja zvu\u010di rije\u010dju, odnosno glazbom. U po\u010detku bija\u0161e zvuk, mo\u017ee se i\u0161\u010ditati iz knjige Umberta Ecca U potrazi za savr\u0161enim jezikom (1993.). Ako je spiljski \u010dovjek na primjer trebao re\u0107i: \u201eGavran je odletio i sjeo na vrh stabla\u201c, on je najprije opona\u0161ao graktanje ptice, uz pomo\u0107 frrrr! Frrr! Izra\u017eavao je let, a potom uzimao ugarak i crtao drvo s pticom koja na njemu sjedi.\u201c<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Danijel \u017de\u017eelj<\/strong><\/a><\/p>\n

Promotrimo li navedeni \u010din iz perspektive suvremenosti i njezine tendencije da svemu daje ime, mogli bismo ga smjestiti u kategoriju \u201eprapovijesnog performansa\u201c? Uklju\u010dili bismo, svakako, i rije\u010d interdisciplinaran, kako bismo, a to je paradoks te iste suvremenosti \u2013 kategorizaciju izbjegli. Interdisciplinaran jer objedinjuje rad s tijelom, slikom i zvukom, dok se u pozadini kristalizira jo\u0161 nespoznata rije\u010d.<\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to \u017de\u017eeljeve radove odlikuje svojstvo urbanosti, oni u sebi tako\u0111er sadr\u017ee notu arhetipskog, samo \u0161to je u njegovom slu\u010daju rije\u010d spoznata i pro\u017eivljena, preobra\u017eena u nijemu stanku, a u prvi plan dolazi likovnost na granici crte\u017ea i slike \u2013 ve\u0107inom ju odlikuje odsustvo boje, ali i slikarski chiaroscuro, svjetlost-sjena. Kad slikocrta grafi\u010dki roman na papiru \u017de\u017eelj u ruku uzima kist ili tu\u0161, a kad slika u\u017eivo radi valjkom (koji uma\u010de u soboslikarski akrilik) na dasci, dakle, pribor se proporcionalno pove\u0107ava jer publika ina\u010de ne bi vidjela o \u010demu se radi. Ono \u0161to povezuje paleolitski ugarak sa \u017de\u017eeljevim priborom i pozadinama jest svojstvo taktilnosti, voluminoznosti, odnosno odre\u0111ena sirovost, pa \u010dak i organi\u010dnost koja se ostvaruje kroz teksturu samih materijala, ali i crte\u017ea.<\/p>\n

Ve\u0107 dugi niz godina, jo\u0161 od 90-ih, on se bavi \u201dslikanjem u\u017eivo\u201d. Le\u0111ima okrenut publici javno izvodi radnju koju ina\u010de obavlja u vlastitoj intimi. Ruka preuzima glavnu ulogu, kao da on slijedi nju, a ne ona njega, u ritmu glazbe, djeluje kao da je izrasla iz njegovih radova u kojima se \u010desto ponavlja motiv ruke: Small hands, small hands, large enough for simple plans, citat je iz grafi\u010dkog romana Small hands (2004.) nadahnutog \u017eivotom i djelom ameri\u010dkog jazz kompozitora i pijanista Theloniousa Monka. Monk je na\u017ealost preminuo 1982. tako da se suradnja izme\u0111u \u017de\u017eelja i njega nije mogla ostvariti kroz nastup u\u017eivo, stoga je mo\u017eda nastala posveta kroz grafi\u010dki roman. No, lista glazbenika i bendova s kojima je \u017de\u017eelj sura\u0111ivao na live izvedbama je podulja, ondje se nalaze imena poput Jessice Lurie and The Tiptons Sax Quarteta, Amy Denio, Brandon Seabrooka, Darcy James Arguea, Zena de Rossija, Danila Galla, C\u2019mon Tigrea. Ve\u0107inom je rije\u010d o ameri\u010dkim i talijanskim glazbenicima budu\u0107i da je u te dvije dr\u017eave umjetnik \u017eivio. Posljednjih godina, otkad se vratio u Hrvatsku, sura\u0111uje isklju\u010divo sa skladateljima i glazbenicima Alenom i Nenadom Sinkauzom \u0161to rezultira i akrilicima na dasci izlo\u017eenima na aktualnoj izlo\u017ebi, a odnose se na performanse izvedene u Galeriji Kranj\u010dar, Knapu, Kinu Urania, Laubi, MSU-u i Petom kupeu. Tako\u0111er, kako je \u017de\u017eelj u korespondenciji napisao \u2013 tek naknadno je shvatio da su radovi redovito nadahnuti literaturom, \u0161to ponovno dokazuje koliko je za tog umjetnika va\u017ean proces, a ne isklju\u010divo rezultat. Panoi na ovoj izlo\u017ebi donose narativnu nit koja se rasple\u0107e kroz \u201edijalog\u201c s Camusom, Lucie Berlin, Majakovskim, Van Goghom, Italom Calvinom. Motivi ponekad izviru iz ve\u0107 nastalih grafi\u010dkih romana, a ponekad je izvor sam tekst, kao u slu\u010daju Kafkine kratke pri\u010de \u017delja da postane\u0161 Indijanac, a koja se sastoji tek od jedne re\u010denice. Ove slike karakterizira izrazita dinami\u010dnost, kao da se u njima i dalje oslikava prenijeta energija sinergije glazbe i slikanja u\u017eivo. Uz simboliku ruku, na panoima su prisutni simboli \u017eivotinja kao \u0161to su vuk, orao, majmun, konj, dok se u grafi\u010dkim romanima pojavljuju i pantere, nosorozi, slonovi, tigrovi. Divljina kasa gradskim plo\u010dnicima kroz razli\u010dite arhetipove, kao \u0161to je i spiljsko slikarstvo voljelo prikazivati jelene, pantere, konje. Ono je tako\u0111er bilo neka vrsta nijema stripa, stripa kojim nam je paleoliti\u010dki lovac poku\u0161ao ispripovijedati svoj \u017eivot.<\/p>\n

Promatraju\u0107i izvedbu performansa Fractalia (2020.) vezanoga uz grafi\u010dki roman o Van Goghu, te\u0161ko je ne prisjetiti se Cueve de las Manos (Spilja ruku) u Patagoniji, koja \u010duva spiljsko slikarstvo poznato po \u0161ablonskim obrisima ljudskih ruku. U jednome intervjuu \u017de\u017eelj je govorio o nu\u017enosti umjetnosti kao o duhovnoj i moralnoj kategoriji koja je prisutna u svakome trenutku ljudske povijesti, od pe\u0107ina do danas. Njegovo stvarala\u0161tvo nastavlja tu nit od prastarih vremena, te je dokaz na\u0161e potrebe da budemo ljudi.
\n(predgovor, Neva Luki\u0107)<\/p>\n

Danijel \u017de\u017eelj autor je stripova, animator, slikar i ilustrator. Autor je dvadeset i pet grafi\u010dkih romana i osam kratkih animiranih filmova. Stripove i ilustracije objavljivao je u Europi, Sjevernoj, Srednjoj i Ju\u017enoj Americi, Aziji i Africi. Njegovi izdava\u010di su DC Comics, Marvel, Dark Horse, Heavy Metal, Image, Gl\u00e9nat, The New York Times, Harper\u2019s Magazine, Dargaud, Gl\u00e9nat, Grifo Edizioni, Eris Edizioni, itd. Od 1997. ostvario je niz multimedijskih performansa koji povezuju slikanje u\u017eivo i glazbu u\u017eivo u jedinstvenu narativnu formu. Performansi su izvo\u0111eni u Europi i SAD-u. Jedan je od osniva\u010da izdava\u010dke ku\u0107e i umjetni\u010dke radionice Petikat.<\/p>\n

Za dodatne informacije:\u00a0https:\/\/dzezelj.com\/<\/a><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Kultura promjene<\/a><\/strong>]<\/p>\n