{"id":51456,"date":"2023-03-21T11:20:56","date_gmt":"2023-03-21T10:20:56","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=51456"},"modified":"2023-03-27T18:47:23","modified_gmt":"2023-03-27T16:47:23","slug":"festival-dokumentarnog-filma-ljubljana-10-17-3-2023-pise-neda-galijas","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=51456","title":{"rendered":"FESTIVAL DOKUMENTARNOG FILMA, Ljubljana (10. – 17. 3. 2023) [pi\u0161e Neda Galija\u0161]"},"content":{"rendered":"

OGLEDALO NA\u0160E STVARNOSTI<\/strong><\/p>\n

Ovogodi\u0161nje 25. izdanje Festivala dokumentarnog filma koga u Ljubljani organizira i producira Cankarov dom je od 10. do 17. o\u017eujka 2023. ponudilo slikoviti presjek stanja u suvremenom svijetu. Punih tjedan dana smo gledali djeli\u0107e stvarnosti pred kojima zatvaramo o\u010di, jer su previ\u0161e bolni ili ih ne vidimo, jer su sakriveni. Od ponu\u0111ena 21 cjelove\u010dernja filma iz svjetske produkcije, pet ih je bilo u natjecateljskoj sekciji za nagradu Amnesty International: Budi moj glas<\/i><\/b> (Be My Voice<\/i>), emotivni, pro\u017eivljeni film o borbi Iranaca protiv islamisti\u010dkog re\u017eima; Casa Susanna<\/i><\/b>, o tajnoj zajednici mu\u0161karaca koji su se voljeli odijevati u \u017eene 1950-ih u SAD-u; nominacija za Oscara Ku\u0107a od krhotina<\/i><\/b> (House of Coeds<\/i>), o prijelaznom domu za djecu u isto\u010dnoj Ukrajini; film Pomra\u010denje<\/i><\/b>, metafora sumraka Jugoslavije i Srbije pod Milo\u0161evi\u0107em; i Nevinost<\/i><\/b> (Innocence<\/i>), o ranoj indoktrinaciji i militarizaciji djece u Izraelu.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio FDF<\/strong><\/a> – Bella Ciao – Per la liberta, directed Giulia Giapponesi, 93<\/p>\n

Budi moj glas<\/b><\/p>\n

Me\u0111unarodni \u017eiri u sastavu makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske<\/b>, slovenskog redatelja Borisa Petkovi\u0107a<\/b> i \u010dlanice izvr\u0161nog odbora Amnesty International Slovenije Maje Pan<\/b>, odlu\u010dili su da nagradu Amnesty International Slovenije za najbolji film na temu ljudskih prava dodijele filmu iranske redateljice Nahide Perssona<\/b> Budi moj glas<\/i><\/b>. Film prikazuje dirljiv portret \u017eena koje se opiru prisilnom no\u0161enju hid\u017eaba na dru\u0161tvenim mre\u017eama, uz pomo\u0107 aktivistice i novinarke Masih Alinejad, koja utjelovljuje glas na internetu za sve one koji su uskra\u0107eni u Iranu. Prema ocjeni \u017eirija, “ovaj dokumentarac je spoj aktivizma i dokumentarizma, kojim <\/i>Nahid Persson<\/b> stvara raspon od dragocjenog, intimnog portreta Masih Alinejad do uvida u naj\u0161ire, javne dimenzije njezinog u svakom pogledu utjecajnog osobnog i politi\u010dkog djelovanja. Nadilaze\u0107i individualnost portreta nevjerojatne aktivistice, film <\/i>Budi moj glas<\/i><\/b> ocrtava portret cjelokupnog iranskog dru\u0161tva i daje jasno definiranu informaciju, punu emocija o iranskoj diktaturi u kojoj su ljudska prava \u017eene jedan od osnovnih mehanizama odr\u017eavanja ove diktature<\/i>.” Zbog tog politi\u010dko-emotivnog naboja, Budi moj glas<\/i><\/b> daje inspiraciju, razumijevanje i solidarnost sa \u017eenama diljem svijeta, kao i s dana\u0161njim neustra\u0161ivim borcima za ljudska prava. Nagradu je osobno preuzela redateljica Nahid Persson<\/b> koja trenutno \u017eivi u \u0160vedskoj.<\/p>\n

\u201cOdlu\u010dila sam snimiti ovaj film nakon gledanja snimki na dru\u0161tvenim mre\u017eama koje su ljudi o\u010dajni\u010dki slali Masih Alinejad, \u017eele\u0107i da ona bude njihov glas. Jednostavno to vi\u0161e nisam mogla ignorirati. Vjerujem da \u0107e Islamska Republika pasti samo uz jedinstvo Iranaca i uz bojkot drugih zemalja, a re\u017eim je na vlasti ve\u0107 vi\u0161e od \u010detiri desetlje\u0107a i sve radi u ime islamskog zakona. Masih Alinejad pla\u0107a visoku cijenu za svoj aktivizam, jer je njezina obitelj u Iranu ugro\u017eena – njezin je brat neopravdano osu\u0111en na osam godina zatvora. Osim \u0161to ukazuje na okrutnost re\u017eima, \u010desto razotkriva licemjerje Zapada koji ne zauzima jedinstven stav pa \u010dak i ne prihva\u0107a represiju Islamske Republike koja se vje\u0161to skriva iza la\u017enih kulturnih vrijednosti<\/i>“, je izme\u0111u ostaloga ispostavila redateljica Nahid Persson<\/b>, koja je prisustvovala zavr\u0161nom doga\u0111aju i sudjelovala u razgovoru nakon posljednje projekcije svog filma.<\/p>\n

Posebno priznanje \u017eiri je dodijelio izraelskom filmu Nevinost<\/i><\/b> (Innocence<\/i>), redatelja Guya Davidija<\/b> koji isti\u010de vrlo tragi\u010dnu to\u010dku na kojoj se militaristi\u010dka ideologija, ina\u010de usmjerena protiv “arapskog svijeta”, okre\u0107e protiv same sebe i prvo lomi, a potom i odnosi \u017eivote onih u \u010dije je ime, kontradiktorno, opravdavala svoja uvjerenja. I Izrael treba nekog \u017eivog da bude glas djevojaka i mladi\u0107a koji moraju na obavezno slu\u017eenje vojnog roka (mladi\u0107i 3 godine, djevojke 2 godine), a ne da taj glas dolazi iz dnevnika onih koji su posustali i prerano okon\u010dali svoj \u017eivot. Na \u017ealost je vapaj te o\u010dajne mlade\u017ei sakriven u njihovim dnevnicima, a kad se otkriju, tad je ve\u0107 kasno.<\/p>\n

Na FDF i tri nominiranca za Oskara<\/b><\/p>\n

Me\u0111u ponu\u0111enom paletom filmova mogli smo vidjeti i tri filma nominirana za najpresti\u017eniju filmsku nagradu Oskar u kategoriji za dugometra\u017eni dokumentarni film. Gore spomenuti ukrajinski film “Ku\u0107a od krhotina<\/i><\/b>” (House of Coeds<\/i>), redatelja Simona Lerenga Wilmonta iz Belgije, donosi vrlo simpati\u010dan i topao portret odgajateljica u ukrajinskom privremenom domu za djecu, koje poku\u0161avaju stvoriti toplo okru\u017eenje za djecu dok \u010dekaju na odluku vlasti na njihovu sudbinu. Film donosi jedinstven pogled na to kako dugotrajne posljedice rata po ve\u0107 optere\u0107eno dru\u0161tvo utje\u010du na one najranjivije, djecu.<\/p>\n

Slijede\u0107i nominirani film dolazi iz Indije “Sve \u0161to di\u0161e<\/i><\/b>” (All that Breathes<\/i>) mladog filmskog stvaraoca Shaunaka Sena<\/b>. Radnja je smje\u0161tena u New Delhi, gdje bra\u0107a Saud i Nadeem poma\u017eu tamo\u0161njim pticama – crnim lunjama (lat. Milvus migrans<\/i>) koje doslovno padaju s neba od zaga\u0111enog zraka. Zaga\u0111enje zraka nije problem samo u Indiji, gdje se anticiklona javlja prije monsuna i nosi \u010destice u zrak, zaga\u0111uju\u0107i ga do visine od 4000 metara, a time uzrokuje topljenje ledenjaka na Himalaji, ali i mnogo bli\u017ee. I dok se neki pojedinci protiv toga bore, s druge strane, \u010dini se da je njihov trud samo kap u moru. Nakon odgledanog filma zapitamo se \u0161to \u0107e biti s tim pticama kad ih oporavljene vrate nazad u istu zaga\u0111enu atmosferu? Ali bar je pristup ovoj aktualnoj temi pun optimizma.<\/p>\n

I tre\u0107i dokumentarac nomiminiran za Oskara je izvrstan novi uradak Wernera Herzoga<\/b> “U vatri: Rekvijem za Katiju i Mauricea Kraffta<\/i><\/b>” (The Fire Within<\/i>), koji prikazuje zapanjuju\u0107e snimke vulkana koje su snimili tragi\u010dno preminuli francuski vulkanolozi Katia i Maurice Krafft. Herzog je pomo\u0107u bogatog arhiva koga je ovaj strastveni par vulkanologa ostavio iza sebe, snimio film spektakularne i hipnoti\u010dke ljepote u kojem osobno odaje po\u010dast Katiji i Mauriceu Krafftu kao rekvijem njihovoj ostav\u0161tini. Doslovno su \u017ertvovali svoje \u017eivote da bi nama obi\u010dnim smrtnicima do\u010darali onu drugu estetsku stranu vulkanskih erupcija, lava i pr\u0161taju\u0107eg kamenja punu o\u010daravaju\u0107ih i fascinantnih video snimaka i u\u017earenih fotografija prijete\u0107e prirode.<\/p>\n

\u0160ta \u0107emo sa sme\u0107em?<\/b><\/p>\n

Teme ovogodi\u0161njih filmova na Festivalu v Ljubljani su se kretale od represije nad \u017eenama, identiteta spolova, ekologije, nacionalizma, problema dru\u0161tvenih mre\u017ea do ratnih razaranja i (neo)kolonijalizma. Unato\u010d raznolikosti filmova istaknutih redatelja, dominirali su dokumentarci s ekolo\u0161kom notom, koji nam sve slikovitije poku\u0161avaju pokazati da smo na dobrom putu, da “idemo k vragu kao dru\u0161tvo \u201c, kao \u0161to je napisao direktor festivala Simon Popek u uvodniku programa festivala.<\/p>\n

U toj ekolo\u0161koj tematici prednja\u010di film austrijskog autora Nikolausa Geyrhaltera<\/b>\u00a0 “Van prostora i vremena<\/i><\/b>” (Matter Out of Place<\/i>), u kome o\u0161tro ispostavlja problematiku sme\u0107a. U filmu gledamo sizifovski posao \u010dista\u010da na svim stranama svijeta, jer sme\u0107e je svuda oko nas, sme\u0107e se svuda gomila, sme\u0107e mijenja krajolik u Austriji, na albanskoj obali, u Nepalu, na romanti\u010dnim Maldivima, visoko u \u0161vicarskim Alpama, u moru, na prekrasnim obalama, u pustinjama Nevade. Svugdje gdje \u010dovjek do\u0111e i ode. Sme\u0107e ostaje. Za njega se treba pobrinuti. Nigdje ne djeluje prirodno, a u prirodi je. Nitko ga ne\u0107e, a uvijek je s nama. \u017divimo u svijetu gdje je sme\u0107e sve ve\u0107e, rje\u0161avamo ga se svakodnevno, ono se stalno vra\u0107a. Besmrtno je. Nakon odgledanog filma ste u \u0161oku i grozni\u010davo razmi\u0161ljate kako se rije\u0161iti te napasti. Tako spoznajemo vlastitu ulogu u ovom svijetu i kako ga mo\u017eemo u\u010diniti boljim. Na kraju krajeva, svi smo zajednica jednog zraka i \u017eivimo pod jednim nebeskim svodom.<\/p>\n

Dokumentarni filmovi nam postavljaju ogledalo stvarnosti, daju nam odraz koji nam omogu\u0107uje refleksiju. Upoznaju nas s aktualnom situacijom i stanjem na na\u0161oj planeti, osvje\u0161\u0107uju nas s onim \u0161to \u0107e nas u budu\u0107nosti pojesti, ubiti i uni\u0161titi ako se ne probudimo iz zone komfora.<\/p>\n

Neda Galija\u0161<\/strong><\/p>\n