{"id":51395,"date":"2023-03-14T22:49:05","date_gmt":"2023-03-14T21:49:05","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=51395"},"modified":"2023-12-22T19:15:22","modified_gmt":"2023-12-22T18:15:22","slug":"izbor-filmskih-osvrta-ade-jukic-objavljenih-2014-godine","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=51395","title":{"rendered":"Izbor filmskih osvrta Ade Juki\u0107 objavljenih 2014. godine"},"content":{"rendered":"

Uvod – link<\/a><\/strong><\/p>\n

Dva dana, jedna no\u0107 (Deux jours, une nuit, 2014), drama, redatelji Jean-Pierre Dardenne &\u00a0Luc Dardenne\u00a0\u00a0 2<\/a><\/p>\n

Egzodus: Bogovi i kraljevi (Exodus: Gods and Kings, 2014), biblijski spektakl, <\/strong>redatelj Ridley Scott 5<\/a><\/p>\n

John Wick (John Wick, 2014), akcijski krimi\u0107, redatelji Chad Stahelski & David Leitch. 8<\/a><\/p>\n

Legenda o Herkulu (The Legend of Hercules, 2014), kostimirana akcija, redatelj Renny Harlin. 10<\/a><\/p>\n

Nimfomanka Dio 1 (Nymphomaniac Volume 1, 2014), drama, redatelj Lars von Trier 14<\/a><\/p>\n

Nimfomanka Dio 2 (Nymphomaniac Volume 2, 2014), drama, redatelj Lars von Trier 16<\/a><\/p>\n

<\/a>Dva dana, jedna no\u0107 (Deux jours, une nuit, 2014), drama, redatelji Jean-Pierre Dardenne & Luc Dardenne<\/h1>\n

Film i filmska revija<\/em><\/p>\n

Film sam gledala u okviru Indie revije<\/strong><\/a> filmova u Branimir Cinestaru Zagreb, u kontekstu koji povezuje tehni\u010dku infrastrukturu multipleksa s kvalitetnim filmskim sadr\u017eajem. Indie revija u organizaciji Discoveryja i Blitza sadr\u017eajem odgovara filmskom festivalu, bez njegovih redundantnih sadr\u017eaja, kao \u0161to su ceremonijalna otvorenja crvenih tepiha, predstavljaju\u0107i u sna\u017enom ritmu niz jedinstvenih projekcija filmova neovisne produkcije koji su zapa\u017eeni i nagra\u0111eni\u00a0 na svje\u017eim svjetskim festivalima.<\/p>\n

\u00a0<\/em>O kakvom filmu se radi<\/em><\/p>\n

Film se mo\u017ee deklarirati kao sociopsiholo\u0161ka drama, jer se odnosi na pojedina\u010dnu sudbinu lika pod utjecajem dru\u0161tvenih okolnosti. Mogao bi se odrediti i kao obiteljska drama, jer se posljedice stanja glavnog lika odra\u017eavaju na njenu obitelj, ali svojom atmosferom djeluje\u00a0 na nas kao horor, i poslije po\u010detnog uvida u stanje stvari, sa zebnjom i strahom pratimo kretanje protagonistice (Marion Cotillard). Tjeskobna atmosfera \u00a0ostvaruje se bez horor rekvizita i instrumentarija. Radnja se ne odvija u napu\u0161tenom dvorcu ili mra\u010dnim prostorima, ve\u0107 u ure\u0111enom urbanom europskom okru\u017eenju. A u\u017eas koji priti\u0161\u0107e junakinju nije izolirani izvor zla, neki neprilago\u0111eni duh ili psihopatski um, ve\u0107 konkretna dru\u0161tveno priznata mogu\u0107nost otkaza, u donekle bizarnim okolnostima. Radnja se odvija, kao \u0161to sam naslov ka\u017ee, u par dana, a no\u0107, koja se tako\u0111er spominje u naslovu, ne doprinosi samostalno jezi i nelagodi, ve\u0107 im daje kontinuitet.<\/p>\n

<\/p>\n

Dva dana, jedna no\u0107 ; Ustupio DF<\/p>\n

O \u010demu se radi<\/em><\/p>\n

Mlada \u017eena, majka dvoje djece i radnica u manjoj tvornici za proizvodnju solarnih kolektora, nakon perioda bolovanja zbog depresije, suo\u010dava se s otkazom koji dovodi u pitanje njezinu rubnu egzistenciju. Kuriozitet njena polo\u017eaja je da je poslodavac dao radnicima mogu\u0107nost glasanja izme\u0111u bonusa koji mogu dobiti ili zadr\u017eavanja kolegice na poslu. Nakon prvog glasanja u kojem se ve\u0107ina odlu\u010dila za bonus, glasanje se ponavlja, a obeshrabrena \u017eena poku\u0161ava tijekom vikenda (dva dana i jedna no\u0107) osobno kontaktirati kolege i nagovoriti ih da se izjasne za njen ostanak na poslu. Pratimo njezine pojedina\u010dne susrete s ljudima na razli\u010ditim lokacijama i u razli\u010ditim obiteljskim okolnostima, ali s nagla\u0161enim zajedni\u010dkim obilje\u017ejem, a to je nesigurna egzistencija.<\/p>\n

Horor neizvjesnosti<\/em><\/p>\n

I pored suosje\u0107anja s junakinjom, film ne daje jednostranu sliku pozitivaca i negativaca koji \u017ertvuju vrlinu za skromnu ekonomsku kompenzaciju. Jer taj bonus zbog koje se ljudi odri\u010du svoje humanosti nije velika suma (maksimalni iznos kre\u0107e se oko tisu\u0107u eura), \u0161to \u010dak ni u na\u0161im uvjetima ne predstavlja neodoljivo isku\u0161enje. Upravo je zastra\u0161uju\u0107e da je tako malo dovoljno da se izgubi toliko ljudskosti, \u010dak \u00a0i vlastito samopo\u0161tovanje. Jer i zaposlenici koji su naizgled u prednosti pred svojom nesretnom kolegicom, \u017eive pod pritiskom dugova, hipoteka i op\u0107enito, ekonomske neizvjesnosti. Nije zavidan ni polo\u017eaj poslodavca koji se igra ovom ‘morbidnom demokracijom’, jer i njega mo\u017ee pokositi globalna konkurencija, osobito u podru\u010dju obnovljivih izvora energije s radno intenzivnom tehnologijom. U utrci s jeftinijim azijskim proizvodima i on mo\u017ee izgubiti tvrtku, a ‘sretnici’ kojima radno mjesto trenutno nije u pitanju, mogu ostati bez posla. \u00a0A s gledi\u0161ta nekog azijskog nadni\u010dara za dva dolara dnevno ili afri\u010dkog izbjeglice bez prava na bolji \u017eivot, polo\u017eaj zapadnoeuropske\u00a0 radni\u010dke klase mo\u017ee se \u010diniti idili\u010dnim, a u filmu je, bez patetike, prikazan kao jedva podno\u0161ljiv.<\/p>\n

Jadnica koja se boji odlaska na burzu vi\u0161e od smrti, ne\u0107e umrijeti od gladi, ali gubitke koji su vezani s gubitkom posla ne mo\u017ee podnijeti. A i drugi jadnici u vlastitim okolnostima \u017ertve su ekonomske nesigurnosti. Svi koriste odre\u0111ene prednosti civilizacije, ali upravo asortiman pro\u0161irenih potreba proizvodi najja\u010di pritisak. Dok u dje\u010djoj sobi junakinja posprema posteljinu \u017eivahnih boja ili u minijaturnoj kuhinji podgrijava pizzu za obiteljski ru\u010dak, vidljive su te slikovite klopke suvremene civilizacije. Ostati bez auta, mobitela ili dopunskog osiguranja pogubnije je nego ostati bez plijena u paleoliti\u010dkom lova\u010dkom pohodu.<\/p>\n

Dokumentaristi\u010dki efektno<\/em><\/p>\n

je snimljen na stvarnim lokacijama, bez kulisa i rekvizita i da nema profesionalnu gluma\u010dku ekipu, mogao bi djelovati kao dokumentarac. Reducirani i stije\u0161njeni kadrovi generiraju tjeskobnu atmosferu. Film prenosi slo\u017eeniju poruku od pojednostavljene osude slabi\u0107a. Pojedina\u010dni slu\u010dajevi prikazani su tako da detaljima otkrivaju cjelinu. Svaki od likova koje radnica posje\u0107uje prikazan je \u017eivotno, \u010dak i lik koji ne vidimo (radnica koja se odbija sastati s junakinjom). Za svakog na osnovu kratke epizode susreta mo\u017eemo pretpostaviti za\u0161to se tako pona\u0161a. Samo jedna epizoda (vezana za poku\u0161aj samoubojstva) odvija se u neuvjerljivo ubrzanom tempu, uvjetovanom vremenskim okvirima pri\u010de. U filmu nema isklju\u010divog opredjeljenja. Nije to crno bijeli prikaz u kojem su pozitivci na strani junakinje i u kojemu se lamentira nad propa\u0161\u0107u ljudskih vrlina. \u00a0Radi se o umjetni\u010dki slo\u017eenom prikazu ljudske prirode (u dru\u0161tvu!) s rizicima kojima smo i sami izlo\u017eeni, pa je ostvarena sna\u017ena empatija s filmskim likovima. U punom kinu vladala je koncentrirana ti\u0161ina do zadnjeg kadra. A nakon cjelove\u010dernje neizvjesnosti, iznenadit \u0107e vas kraj filma. Glasanje o pojedina\u010dnoj sudbini filmskoga lika uzbudljivije od op\u0107ih\u00a0 izbora.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 02.10.2014.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Egzodus: Bogovi i kraljevi (Exodus: Gods and Kings, 2014), biblijski spektakl, redatelj Ridley Scott<\/h1>\n

Nisam odu\u0161evljena ovim filmom Ridleya Scotta. Dvorana u kojoj se odr\u017eavala novinarska projekcija bila je neuobi\u010dajeno puna, a pola sata \u010dekanja na po\u010detak projekcije pro\u0161lo je bez primjedbi. Tvorac ‘Aliena’, ‘Blade Runnera’ i ‘Gladijatora’, koji je i poslije tih \u017eanrovskih probojnica pokazao stvarala\u010dku i komercijalnu svje\u017einu, zaslu\u017eio je takvo uva\u017eavanje, ali ovim filmom nije uspio dosegnuti vlastiti vrh ni vrhunsku \u00a0\u017eanrovsku konkurenciju. Upustio se, naime, u nadmetanje u spektakularnim scenama, za \u0161to mu je dobre osnove dao i predlo\u017eak, ali\u00a0 te\u0161ko je biti originalan u kategoriji\u00a0 u kojoj se masovno proizvode potencijalni blockbusteri, a visoku tehnologiju koriste i manje talentirani redatelji.<\/p>\n

‘Egzodus’ impresionira spektakularnim scenama, ali vi\u0161e u smislu perfektuiranja ‘ve\u0107 vi\u0111enog’ nego originalno\u0161\u0107u u odnosu prema drugim spektaklima koji se u novije vrijeme masovno snimaju i pomalo zasi\u0107uju repertoar.<\/p>\n

U odnosu na opus Redatelja, Egzodus dijeli sli\u010dnosti s ‘Gladijatorom’, primjerice\u00a0 po\u010detni zaplet, racionalni vladar preferira posvojenog sina od vlastitog, ali vlast prigrabi manje sposoban potomak. \u010cak je\u00a0 glazbena podloga ta dva filma sli\u010dna, ali ‘Gladijator’ ostaje neprevladan uzor.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Cineplexx<\/strong><\/a><\/p>\n

Me\u0111u vizualno hiperatraktivnim scenama isti\u010de se prikaz uru\u0161avanja\u00a0 Ramzesove konjice. Me\u0111utim, prikazi bitaka, uklju\u010divo povijesne bitke kod Kadesha, ne posti\u017eu jedinstvena obilje\u017eja, a udarni prikaz tsunami vala pri kraju filma pretjeran je i ‘ve\u0107 vi\u0111en’ kao specijalni efekt (Noa). Prikazi po\u0161asti koji spopadaju \u010dovje\u010danstvo vizualno su dramati\u010dni, uz kori\u0161tenje maksimalnog potencijala specijalnih efekata, ali u toj pretjeranosti i nedostatku kumulativnih posljedica, doimaju se\u00a0 kao senzacionalisti\u010dke ilustracije, kao pretjerane dnevne novosti.<\/p>\n

Film bi bio efektniji uz konkretniji prikaz civilizacije Starog Egipta, to jest vladavine faraona Ramzesa II, koji se po nekim izvorima odre\u0111uje kao ‘najve\u0107i faraon Starog Egipta’. Njegov ambigvitetni povijesni lik nije jednostrano \u00a0ocrnjen, osobito u pogledu njegova odnosa prema doju\u010dera\u0161njem ‘bratu’, a ni manipulativna sposobnost (interpretacija ishoda bitke s Hetitima) nije nagla\u0161ena, ve\u0107 implicirana (u diktatu Izvje\u0161taja poslije Bitke). Ali i pored nastojanja na realisti\u010dnosti, slikovitost i spektakularnost doimaju se bitnijim od autenti\u010dnosti, prevladava ‘op\u0107a slika’ Egipta sa sfingama i piramidama, manje konkretan kontekst 19. dinastije.<\/p>\n

U odnosu na vizualnu i literarnu slobodu \u017eanra fantastike, specifi\u010dnost povijesnog \u00a0filma je mogu\u0107nost rekonstrukcije vremena o kojemu govori, i to bi se moglo posti\u0107i koriste\u0107i suvremenu tehnologiju, ali uz intenzivniji anga\u017eman stru\u010dnjaka, povjesni\u010dara, arheologa, povjesni\u010dara umjetnosti… To ne isklju\u010duje autorsku filmsku interpretaciju, ali diverzificira povijesni film od ma\u0161tovitih prikaza\u00a0 \u017eanra fantastike, znanstvene fantastike, akcije i sli\u010dno.\u00a0 Uz to, teenageri bi uz kokice u kinu mogli ‘konzumirati’ i ne\u0161to znanja \u00a0iz povijesti, umjesto kumuliranja dojmova specijalnih efekata koji se na kraju ipak donekle ponavljaju.<\/p>\n

Zanimljiv je koncept prikaza Boga u filmu. Ne\u0107u otkriti koji, da ne isklju\u010dim iznena\u0111enje, ali nakon prvog iznena\u0111enja, taj prikaz se previ\u0161e puta ponavlja, gube\u0107i svoju za\u010dudnu jednokratnost.<\/p>\n

Idealiziran je odnos Mojsija i njegove \u017eene. Film koji traje 150 minuta kao da nije imao vremena argumentirati osnovu za njihovu vezu, osim mladena\u010dke \u017eudnje. Napose je neuvjerljivo ponavljanje verbalnog ljubavnog rituala pri ponovnom susretu. Nakon svih te\u0161ko\u0107a koja je pro\u0161ao te s prioritetnim\u00a0 dru\u0161tvenim ciljem, neuvjerljiva je izjava zrelog Mojsija da mu\u00a0 je \u017eena va\u017enija od svega. Prije \u0107e to biti formula koju \u017eenski dio kinopublike \u017eudi \u010duti, bar u kinu.<\/p>\n

I ina\u010de je odnos bra\u010dnih partnera i obitelji idealiziran kao po obrascu ameri\u010dkih tv serija, odnosno, konzervativnije od njih, jer je u tim serijama sve vi\u0161e junaka koji predstavljaju dru\u0161tveno marginalizirane tipove. Osnova \u00a0drevnog dru\u0161tva je monogamna obitelj, pa se i mo\u0107ni Faraon zadovoljava jednom \u017eenom, za razliku od \u010dinjenice da je, ne ra\u010dunaju\u0107i na neslu\u017ebene veze, imao dvije glavne \u017eene (vidi prethodne argumente o povijesnoj faktografiji).<\/p>\n

U filmu se isti\u010de i nekoliko antologijskih replika. U jednoj Mojsije sinu govori kako govori ono \u0161to ljudi \u017eele \u010duti (za razliku od njega koji govori samo istinu). Uvijek je trebalo hrabrosti za istinu, pa i kriti\u010daru da ka\u017ee ono \u0161to autor ne \u017eeli (a trebao bi) \u010duti \ud83d\ude42\u00a0 .<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 19.12.2014.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>John Wick (John Wick, 2014), akcijski krimi\u0107, redatelji Chad Stahelski & David Leitch<\/h1>\n

Neo\u010dekivano sam u\u017eivala u podvizima Johna Wicka, jer nisam osobito sklona nepobjedivim akcijskim super junacima. Nije mi smetalo ni pretjerivanje u sposobnostima naslovnog junaka, kao, na primjer, Denzela Washingtona u ulozi svemo\u0107nog branitelja malih ljudi (Pravednik) ili Gerarda Butlera u filmskoj Bijeloj ku\u0107i (Pad Olimpa), Brucea Willisa (Umri mu\u0161ki: Dobar dan za umiranje) ili Toma Cruisea kao Jacka Reachera. Simpati\u010dna stara garda akcijskih junaka, okupljena oko Stalonea i Schwarzeneggera, duhovito je po\u010dela (Pla\u0107enici), ali se predala banalnoj komercijalizaciji, kao da im je to posljednji potencijalni hit\u00a0 (\u0161to mo\u017eda i jest). Dakle, cijela parada akcijskih junaka nije me impresionirala svojim podvizima. Ali John Wick jest.<\/p>\n

Mo\u017eda zato \u0161to Keanu Reeves isijava auru Matrixa s virtualnim rasponom (sve)mogu\u0107nosti. Ili zato \u0161to film ima noirovskog stila (‘got s class’). Interijeri, eksterijeri, kostimi, osobito vozni park. Izbor svakog auta, me\u0111u kojima neki vrhunski primjerci stradaju do neprepoznatljivosti, govori o dru\u0161tvenoj poziciji, karakteru vlasnika i njegovim neposrednim (opasnim) namjerama. Uostalom, i po\u010detni zaplet proizlazi iz sukoba oko kultnog oldtimera.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Cineplexx<\/strong><\/a><\/p>\n

Likovi, unutar svojih stripovskih kontura i tipskih ograni\u010denja, pokazuju \u017eivotni raspon specifi\u010dnosti, napose negativci, slikoviti Rusi koji govore nekim arhai\u010dno zatamnjenim jezikom ‘nordijskog karaktera’ (glavni negativac zove se Viggo). I naslovni junak govori taj jezik, a u pro\u0161losti, od koje se poku\u0161ao distancirati povla\u010denjem u brak iz ljubavi, bio je i \u010dlan te skupine. Me\u0111u slikovitim epizodistima isti\u010de se Willem Dafoe u ulozi pla\u0107enog ubojice kontroverznih eti\u010dkih principa, a u jo\u0161 detaljnijoj podjeli uloga zanimljivi su vlasnik i recepcionar hotela jugendstilovske arhitekture koji svojim gostima pru\u017ea osobite usluge.<\/p>\n

Film koristi arhetipski \u017eanrovski obrazac (osveta pojedinca nad nadmo\u0107nom nasilnom organizacijom), a\u00a0 diferencira se od sli\u010dnih filmova svojim vizualnim stilom i detaljima, promi\u0161ljenom izmjenom usporenog i ubrzanog ritma radnje, \u00a0kreativnim kadrovima, antologijskim dijalozima, profiliranjem uo\u010dljivih likova, ukupno ‘finom obradom’ standardnog materijala kojim se prikazuje kriminalno podzemlje. Primjer za to je prikaz ambijenta u kojem se zabavlja sin glavnog gangstera, nasuprot sofisticiranoj atmosferi ekskluzivnog hotelskog bara uz jazz glazbenu podlogu. Detalj s umiljatim psom koji ni kriv ni du\u017ean … ne\u0107u re\u0107i \u0161to (ali sigurna sam da je pravi pas ostao \u017eiv i zdrav) kalkuliran je, ali majstorski izveden i ne mo\u017eemo isklju\u010diti empatiju. Jedino je kraj filma prolongiran kako bi se zatvorio tematski krug. Sve govori da \u0107e se John Wick uskoro ponovo pojaviti. Vi\u0161e bi mi se svidjelo da je kraj manje konkretan, ali o krajevima se (u filmu) ne govori. Kad je o blockbusterima rije\u010d, govori se o nastavcima.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zg, 08.12.2014.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Legenda o Herkulu (The Legend of Hercules, 2014), kostimirana akcija, redatelj Renny Harlin<\/h1>\n

Zabilje\u017eit \u0107u odmah ovaj film kao kandidata za najlo\u0161iji film ove godine. Ve\u0107 godinama\u00a0Film-mag.net<\/strong><\/a>\u00a0objavljuje top liste filmova po ocjeni filmskih kriti\u010dara i ljubitelja filma i uvijek mi je te\u0161ko odabrati tri najslabija. Obi\u010dno se zaborave oni koji su prikazani po\u010detkom godine, ali potrudit \u0107u se izbje\u0107i taj propust. I to ne (samo) zato \u0161to je ovo lo\u0161 film (bit \u0107e i gorih), ve\u0107 da ne pro\u0111e nezabilje\u017een jer ponavlja gre\u0161ku, koju ne samo da ne treba ponavljati, ve\u0107 nema razloga da se u\u010dini ‘in the first place’.<\/p>\n

Ameri\u010dki komercijalni film kao da ne mo\u017ee obraditi autenti\u010dni mit i iskoristiti njegove pustolovne, ratoborne, pa \u010dak i romanti\u010dne elemente. Arogancijom pristupa mitovi se mije\u0161aju, razbijaju i \u00a0kompiliraju \u00a0s drugim mitovima i sadr\u017eajima, \u00a0a rezultat je \u00a0‘ve\u0107 vi\u0111ena’ akcijska\u00a0mje\u0161avina. Ameri\u010dki scenariji igranih i animiranih filmova po mitskim sadr\u017eajima ne mogu podnijeti autenti\u010dni mit, \u010dak ni jednu verziju mita. U nastojanju da radnju u\u010dini uzbudljivijom, dinami\u010dnijom, holivudska tvornica snova radi i ve\u0107e intervencije, ali ako igdje ne treba intervenirati, to su mitovi, jer sadr\u017ee sve \u0161to \u017eanrovski scenaristi mogu sanjati.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Cineplexx<\/strong><\/a><\/p>\n

O tome \u0161to ameri\u010dki scenariji rade gr\u010dkoj (i drugoj) mitologiji, ve\u0107 sam pisala. Harlinov ‘Herkul’ potvr\u0111uje da se \u00a0iz povijesti ne u\u010di, a ni iz filmskih kritika :). \u010cetiri scenarista ‘ra\u0161\u010detvorila’ su Herkula u akcijski filmski ‘puzzle’, a me\u0111u scenaristima je i bio sam redatelj, najuspje\u0161niji finski redatelj u povijesti Hollywooda (IMbD), a i nao\u010dit, nalik na Beckhama, pa da je mla\u0111i, mogao bi zamijeniti svog naslovnog junaka. Autor komercijalnih \u00a0pustolovina i spektakala dokopao se mitolo\u0161ke \u00a0‘zlatne koke’ bez ‘Copy Righta’ i s ostalom trojicom \u00a0‘skrojio’ Herkula od iskrivljenih \u010dinjenica (mo\u017eda se terminom ‘legenda’ mislio osloboditi faktografije mita, ali to bi bila smije\u0161na igra rije\u010dima).<\/p>\n

Ima razli\u010ditih verzija o tome kako je nastao i \u0161to je radio Herkul, odnosno Heraklo (Herkul predstavlja romaniziranu ina\u010dicu imena gr\u010dkog junaka, i potvr\u0111uje sklonost ameri\u010dkih studija Rimskom imperiju u odnosu na civilizaciju polisa, makar i sami Rimljani priznavali Gr\u010dku kao kolijevku anti\u010dke civilizacije). A ni ta romanizacija nije provedena dosljedno. U tom bi slu\u010daju, umjesto Here, bila Junona, a otac Herkula zvao bi se\u00a0Jupiter. Uz ostale pogodnosti, ‘roman(t)izacija’ Herakla za Harlina predstavlja dodatnu mogu\u0107nost da plagira Gladijatora, tako otvoreno i neuspje\u0161no, da se \u010dovjeku sa\u017eali. Ako uzmemo na znanje misao izre\u010denu u filmu da je ‘imitacija najve\u0107a pohvala’, nije nebitno tko odaje (po)hvalu. \u00a0Herkulovski Kellan Lutz ima dodirnih to\u010daka s Russellom Croweom, kao Harlin s Ridleyom Scottom. \u00a0Dok se razbacuje mi\u0161i\u0107ima, ameri\u010dki maneken glumac nekako i ‘prolazi’, ali govor koji treba odglumiti prelazi njegove sposobnosti. \u0160to se ukupnog castinga ti\u010de, i on je neuvjerljiv, osim Amfitriona koji nalikuje na Afflecka i Ifikla koji glumi Komoda J. \u00a0Rade \u0160erbed\u017eija postarao se u edukativnoj ulozi Hirona, nadamo se da je dobio dovoljan honorar.<\/p>\n

Najiritantniji su mitolo\u0161ki prevrati, u kojima se, primjerice, Hera kao izrazita neprijateljica Alkmene (ljubavnice svoga mu\u017ea, mu\u010dila ju je satima na porodu, a na dijete je poslala zmije), predstavlja za\u0161titnicom Herakla i njegove majke. Nepotrebno je iz uloge Heraklova za\u010de\u0107a isklju\u010den Zeus, koji se u lo\u017enici pojavio u liku Amfitriona (Alkmena ne samo da nije bila protiv svoga mu\u017ea, ve\u0107 je kao vjerna supruga morala biti obmanuta, u \u010demu je Zeus bio osobito domi\u0161ljat). Umjesto toga prikazani prikaz oplodnje (s vjetrom i zavjesama) podsje\u0107a na bolje izvedenu koreografiju Proro\u010dice iz filma ‘Tristo’.\u00a0 Uloga Here (rimski, Junone) u Harlinovoj Legendi potpuno je\u00a0izokrenuta, ali poznavaju\u0107i njenu \u0107ud, prije bi Harlina kaznila zbog toga kako ju je predo\u010dio (njena \u017eelja za priznanjem ljepote dovela je posredno i do Trojanskog rata), nego \u0161to joj je izvrnuo ulogu.<\/p>\n

Ako presko\u010dimo ostale likove u iskrivljenom ogledalu i na krivim zadacima, istaknimo ulogu Ifikla koji je predstavljen kao najve\u0107i zlikovac (?!), i time sli\u010dan svim pretjeranim zlikovcima fantasyja i (pseudo)povijesne akcije. Ni rije\u010di o mitskom Euristeju kojemu je Heraklo morao slu\u017eiti i za njegov ra\u010dun izvr\u0161iti tuce \u00a0te\u0161kih zadataka, to jest starovjekovnih \u00a0‘nemogu\u0107ih misija’, \u00a0o kojima bi se moglo snimiti bar \u00a0toliko filmskih epizoda.<\/p>\n

Od Heraklove \u010detiri \u017eene, Megari, Ompfali, Dejaniri ni Joli, u filmu ni rije\u010di, a Heba (neuvjerljiva Gaia Weiss) nije bila kretska princeza, ve\u0107\u00a0 bo\u017eica s kojom se Herkul povezao tek kad je obavio ovozemaljske zadatke. Dok za pojedine preskoke u Herkulovoj biografiji u filmu s happy endom ima opravdanja (osobito epizoda s ludilom), propu\u0161ten je niz herkulovskih pothvata koji su se mogli \u00a0filmski dobro obraditi. Borba s kretskim Bikom ili susret s podzemnim Kerberom, \u010di\u0161\u0107enje Augijevih staja J, na primjer, moglo je biti efektno, osobito u 3D-u. Ovako smo se morali zadovoljiti davljenjem animiranog Nemejskog lava, \u010diju ko\u017eu je Herkul, neznano za\u0161to, prepustio\u00a0 slabijem bratu.<\/p>\n

Scenaristi\u010dki kvartet nije se zadovoljio kori\u0161tenjem mitolo\u0161kih i ‘legendarnih’ \u00a0filmskih citata, ve\u0107 i (pre)slikama slikovnica Harryja Pottera i Robina Hooda, Batmana, scenama iz Pasije… Uz ove vi\u0161kove, jo\u0161 upadljiviji su oportunitetni gubici. Kad se ne u\u010di iz povijesti, za\u0161to se ne bi moglo ne\u0161to nau\u010diti u kinu?<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 10.01.2014.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Nimfomanka Dio 1 (Nymphomaniac Volume 1, 2014), drama, redatelj Lars von Trier<\/h1>\n

Ne mogu re\u0107i da me je Trierova Nimfomanka odu\u0161evila. Provokativna tema obra\u0111ena je analiti\u010dki, a eksplicitne slike spolnih aktova i \u00a0organa djeluju kao anatomski atlas u odnosu na Mirabeaouvu erotsku pri\u010du.<\/p>\n

S obzirom na stavove koje \u0107u iznijeti, iznosim i \u010dinjenice o filmu koje relativiziraju te stavove. Prvo, radi se o skra\u0107enom filmu koji se prikazuje uz redateljev pristanak, ali nije \u2018netaknuto\u2019 autorsko djelo. \u0160to se \u2018rezanja\u2019 ti\u010de, da su, umjesto eksplicitnih scena seksa, izrezane neke druge scene (fiziologija umiranja, na primjer), bilo bi bolje za film, odnosno, za ovu prvu polovicu. Radi se, naime, o prvom dijelu filma koji u toj skra\u0107enoj verziji traje \u010detiri sata, a trajao bi vi\u0161e od pet u izvornoj du\u017eini. Ako neki likovi, koji se sada \u010dine pretjerano ili nedovoljno istaknuti, dobiju svoje mjesto u cjelini pri\u010de, bilo bi bolje da su je imali i u prvoj polovici.<\/p>\n

Narativna struktura filma uspavljuju\u0107eg je ritma, iako sadr\u017ei uznemiruju\u0107e (uzbu\u0111uju\u0107e) sadr\u017eaje. Naslovna junakinja opisuje usamljenom starcu (koji je prona\u0111e na cesti i dovede u svoj stan) \u0161to je kao nimfomanka radila, osu\u0111uju\u0107i samu sebe i pretjeruju\u0107i u tim osudama, dok je starac intelektualac, oboru\u017ean sociopsiholo\u0161kim argumentima, uvjerava da to \u0161to je radila, nije (bilo) stra\u0161no. Ispovijest Nimfomanke koja, izudarana i prljava u postelji svoga spasitelja pije \u010daj, sastoji se od uvodnih rije\u010di kojim se djelo najavljuje (tako da, kad se prika\u017ee, ne djeluje \u2018tako stra\u0161no\u2019) i retrospekcija u kojima se ilustrira njeno seksualno iskustvo. Pri\u010du pri\u010da Nimfomanka u zrelijem izdanju (Charlotte Gainsbourg), dok seksualno op\u0107enje i druge radnje koje rade nimfomanke (kako bi zadovoljile svoju kvalifikaciju), izvodi mlada glumica gotovo asketske tjelesne gra\u0111e.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio Cineplexx<\/strong><\/a><\/p>\n

Racionalno analiziranje stanja junakinje poni\u0161tava erotski (pornografski) potencijal filma, a moraliziranje stavlja u pitanje \u2018op\u0107u amnestiju\u2019 junakinje \u010dinjenicom da se radi o bolesti. U jednoj dionici neujedna\u010denog scenarija \u010dak se uvla\u010di i element dru\u0161tvenog anga\u017emana cijele skupine mladih \u2018\u2026a\u010dica\u2019 koje svojim promiskuitetnim pona\u0161anjem \u0161alju subverzivnu poruku. Te uloge se isklju\u010duju. Za pravu bolesnicu nije potrebno dru\u0161tveno opravdanje, dovoljno je lu\u010denje hormona, a kad se ve\u0107 konstatira ovisnost o izlu\u010devinama, \u00a0dru\u0161tvena sublimacija je redundantna.<\/p>\n

Problem je da posljedice \u00a0ovisnosti o seksu nisu nagla\u0161ene, bar u ovom prvom dijelu filma. Osim po\u010detne (vizualno najdojmljivije scene) u kojoj otkrivamo (uz u\u017eitak odlaganja) dokle ju je dovela njezina ovisnost, mlada Nimfomanka kontrolira situaciju u kojoj se nalazi. Ona dobiva partnere koje \u017eeli, ona odre\u0111uje njihove uloge i raspored, ona manipulira njima, \u010dak ih je svrstala u kategorije koje joj poma\u017eu u odr\u017eavanju dnevnog rasporeda. Nema naznake o opasnostima u kojima bi se mogla na\u0107i, uz sve kontakte kojima se mo\u017ee samo mehani\u010dki posvetiti. U jednoj od parodi\u010dnih dionica, ostavljena supruga (Uma Thurman) izvodi na po\u010detku za\u010dudnu, a onda produ\u017eenu scenu pred mu\u017eem u kojoj sudjeluje i njihovo troje djece.<\/p>\n

U pri\u010di koju svom spasitelju povjerava Nimfomanka ima toliko slu\u010dajnosti, da pitanje (ne)uvjerljivosti postavlja i njen sugovornik. Konkretno, kad se \u2018glavni mu\u0161karac\u2019 (i u neizbirljivosti nimfomanke ima hijerarhije) vrati u glavni tijek radnje na neo\u010dekivanom mjestu i \u2018naru\u010deno\u2019 vrijeme. Ali kolika je vjerojatnost da \u0107e odba\u010denu \u017eenu koja pri\u010da svoju pri\u010du prona\u0107i sofisticirani mu\u0161karac u \u2018popustljivim godinama\u2019, a ne neki grubijan, primitivac ili stra\u0161ljivac koji s takvim \u017eenama ne\u0107e imati posla?<\/p>\n

Uz definiciju pitanja \u2018nimfomanije\u2019, film donosi i druge edukativne sadr\u017eaje kojim se mogu fascinirati sve ignorantnije generacije kojima je znanje \u2018na dohvatu mi\u0161a\u2019. U dionici o bolesnom ocu, daje se utjeha u Epukurovoj filozofiji, a broj penetracija prilikom razdjevi\u010denja povezuje se sa znamenitim matemati\u010dkim nizom (Fibonacijevi brojevi). U ponovljenoj poetskoj sceni s ocem saznajemo i kako prepoznati jasen zimi.<\/p>\n

Film bi se mogao zvati ‘Nimfomanija’, s obzirom da tretira ovu pojavu ne samo s pojedina\u010dnog, ve\u0107 op\u0107eg i znanstvenog, odnosno medicinskog aspekta, a i asociralo bi na ‘Melankoliju’, prethodni Trierov film, \u00a0kojim je pod manje provokativnim naslovom uspio prenijeti sna\u017enije poreme\u0107aje junakinje, svijeta i \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zg, 14.01.2014.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Nimfomanka Dio 2 (Nymphomaniac Volume 2, 2014), drama, redatelj Lars von Trier<\/h1>\n

Slabija polovica napornog filma. Ako smo o\u010dekivali da \u0107e se u drugom dijelu Nimfomanke razjasniti neke nedore\u010denosti, opravdati neke digresije, smjestiti fiziolo\u0161ka pri\u010da u dru\u0161tveni kontekst i utemeljiti slu\u010dajnosti, to se nije dogodilo. Zapravo su se nedoumice i proizvoljni segmenti radnje i karaktera jo\u0161 produbili, a potencijalno provokativna pri\u010da razvukla u zamornoj simetriji poglavlja. Opravdanje da se radi o skra\u0107enom i cenzuriranom filmu (koji se prikazuje uz redateljevo odobrenje)\u00a0 ne mo\u017ee se trajno eksploatirati, a prije \u0107e biti da su cenzurane ‘eksplicitne scene’, a ne one odgovorne za konzistenciju radnje, likova i atmosfere.<\/p>\n

Ipak, nismo ostali prikra\u0107eni kadrova koji potvr\u0111uju glasine o veli\u010dini crna\u010dkih udova i drugih eksplicitnih predrasuda, ali ostajemo u nedoumici o tome tko je, zapravo, junakinja i u \u010demu je, zapravo, njen problem (na kraju se iznosi i teza da problema ne bi ni bilo, da se ne radi o junakinji, ve\u0107 junaku).<\/p>\n

<\/p>\n

Prizor iz filma \u201dNimfomanka 2 dio\u2019 ; Fotografiju ustupio DF<\/p>\n

Kad film i dotakne objektivne probleme (egzistencije, zdravlja ili opasnih kontakata), presko\u010di ih ili zaboravi. Tu spada i voluntaristi\u010dki\u00a0 zaokret u karijeri junakinje, od neodre\u0111enih tajni\u010dkih poslova do opasnih ‘poduzetni\u010dkih’ voda te prijelaz psiholo\u0161ke u kriminalisti\u010dku dramu. Najnapetiji dio filma nije vezan za ‘nimfo-manijakalne’ aktivnosti, pa \u010dak ni sadomazohisti\u010dki ritual, ve\u0107 se odnosi na njenu maj\u010dinsku ulogu, odnosno, otklon od te uloge pod utjecajem ekstremnih seksualnih nagona.\u00a0 Da se ne izostavi ni jedna devijacija u (a)moralnom repertoaru ovisnice o orgazmu, u radnju filma ulazi \u0161ti\u0107enica te se prati razvoj pseudo-incestuoznog lezbijskog odnosa. Ali sve to kod gledatelja ne izaziva o\u010dekivanu sablazan, ve\u0107 prije dosadu ili odbojnost.<\/p>\n

Ni nakon \u010detiri sata bogato ilustrirane intimne ispovijesti ne upoznajemo glavnu junakinju i ne saznajemo \u0161to je u njoj jedinstveno, neponovljivo, pa \u010dak i neobja\u0161njivo (vidi ‘Ljepoticu dana’), na osnovu \u010dega bismo joj mogli ‘oprostiti’ ne ono \u0161to radi u krevetu (tko danas moralizira seksualna pitanja), ve\u0107 \u0161to radi drugima. Da poka\u017ee intenzitet pritiska biolo\u0161ke nu\u017ede, von Trier dovodi junakinju do ruba podno\u0161ljivosti, pa ni naknadna racionalizacija njenih postupaka ne mo\u017ee neutralizirati odbojnost koja se razvija prema njoj (bez obzira s koje rodne pozicije gledatelja). ‘Odrje\u0161enje’ od odgovornosti koje joj na kraju pri\u010de udijeli sugovornik (\u010diji ga (a)seksualni status \u010dini jo\u0161 manje mogu\u0107im ‘slu\u010dajnim sugovornikom’), feministi\u010dka je floskula.<\/p>\n

Problem filma je, zapravo, apstrakcija i dedukcija, film polazi od teze prema kojoj konstruira pojedinosti, likove i situacije. Prije (konkretnog lika) nimfomanke, bila je ideja o problemu nimfomanije, a zaklju\u010dci na op\u0107enitoj razini odre\u0111ivali su sredstva koja \u0107e izra\u017eavati redateljeve (scenaristove) stavove. Me\u0111u kolizijama isti\u010de se teza o seksualnoj i socijalnoj devijantnosti. S jedne strane, fiziolo\u0161ki uvjetovana ovisnost, a s druge hiperseksualnost kao protest protiv dru\u0161tvenih konvencija, dru\u0161tvena anga\u017eiranost koju povremeno isti\u010de junakinja, napose protiv dru\u0161tvenih predrasuda prema \u017eenama. Kad govori op\u0107enito i najavljuje opise svojih postupaka (po poglavljima), Nimfomanka (koju u ovom dijelu filma i u provokativnim scenama glumi Charlotte Gainsbourgh) pita se da li je zbog toga \u0161to je \u010dinila zla osoba, ali u konkretnim okolnostima ovaj biolo\u0161ki determinizam interpretira kao svoj dru\u0161tvenokriti\u010dki izbor.<\/p>\n

Didakti\u010dka priroda filma poni\u0161tava eroti\u010dnost. Opisi i analiza njenog hiperseksualnog \u017eivota, koju iznosi humanisti\u010dki erudit, sterilizira libidonosne asocijacije. S druge strane, deklarirana ignorantica s pove\u0107anim orgazmi\u010dkim potrebama povremeno nas iznenadi nekom vje\u0161tinom (parkiranja auta, na primjer, u prvom dijelu filma) ili replikama (bez kompleksa zbog manjkavog znanja) svome sugovorniku. Ona kao arbitar procjenjuje njegove komentare, a vlastiti slu\u010daj interpretira kao ‘preveliko o\u010dekivanje od zalaska sunca’. U odnosu na otvorene opise svoje seksualne prakse, ova pejza\u017ena metafora djeluje banalno, a cijela pri\u010da o trpnjama \u017eene s ‘mu\u0161kim potrebama’ djeluje la\u017eno ili neva\u017eno.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zg, 21.02.2014.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

U Zagrebu, 14.03.2023.<\/strong><\/p>\n