{"id":50974,"date":"2023-01-18T20:14:56","date_gmt":"2023-01-18T19:14:56","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=50974"},"modified":"2025-06-05T10:18:26","modified_gmt":"2025-06-05T08:18:26","slug":"izbor-filmskih-osvrta-ade-jukic-objavljenih-2015-godine","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=50974","title":{"rendered":"Izbor filmskih osvrta Ade Juki\u0107 objavljenih 2015. godine"},"content":{"rendered":"

Uvod \u2013 link<\/strong><\/a><\/p>\n

Pedeset nijansi sive (Fifty Shades of Grey; 2015.), erotska drama, redatelj Sam Taylor-Johnson. <\/a><\/p>\n

Most \u0161pijuna (Bridge Of Spies; 2015.), \u0161pijunska drama, redatelj Steven Spielberg. <\/a><\/p>\n

Marigold hotel 2 (The Second Best Exotic Marigold Hotel; 2015.), komedija, redatelj John Madden. <\/a><\/p>\n

Ratna sjekira (Bone Tomahawk; 2014.), vestern \/ horor, redatelj S. Craig Zahler. <\/a><\/p>\n

To dolazi (It Follows; 2014.), horor, redatelj David Robert Mitchell <\/a><\/p>\n

<\/a>Pedeset nijansi sive (Fifty Shades of Grey; 2015.), erotska drama, redatelj Sam Taylor-Johnson<\/h1>\n

<\/a><\/strong><\/p>\n

Nije smije\u0161no to \u0161to su se smijali ovom filmu na Berlinskom festivalu, ve\u0107 \u0161to se ovakav film uop\u0107e prikazao na tom festivalu, \u010dak i u nekom pokrajnjem programu. Image koji Berlin ima u filmskom svijetu nije uskla\u0111en s ovakvim ameri\u010dkim la\u017enjakom koji je la\u017ean i u svojim \u2018mekoporno\u2019 najavama.<\/p>\n

Da razbijemo erotska o\u010dekivanja (razdra\u017eena medijskim vibracijama kao \u0161to je ona o gledateljici koja je masturbirala u meksi\u010dkom kinu), moramo otkriti da u filmu ne vidimo ni mu\u0161ki ud koji \u2018rastura\u2019 neiskusnu studenticu, niti dla\u010dicu njenog me\u0111uno\u017eja. Kad god se mu\u0161ka glava pribli\u017ei \u017eenskom trokutu, kamera se pomakne i oni koji su do\u0161li vidjeti neobuzdanu golotinju, ostaju prikra\u0107eni. Ono \u010dega ima u izobilju, to su stra\u017enjice (mu\u0161ka i \u017eenska), razgoli\u0107ena poprsja (tako\u0111er mu\u0161ka i \u017eenska) te krupni planovi \u010dipkastih ga\u0107ica (samo \u017eenskih). Od tog materijala sa\u010dinjen je \u2018provokativni\u2019 materijal koji \u0107e skupiti milijune gledatelja, napose gledateljica, a uz to pripremiti teren za budu\u0107e nastavke, jer o tome da \u0107e biti nastavaka, nema dvojbe. Ne\u0161to kao novi izdanak Sumrak sage, u kojoj je glavni junak tako\u0111er nadmo\u0107an junakinji.<\/p>\n

<\/p>\n

Pedeset nijansi sive ; Ustupio Blitz<\/p>\n

U filmu \u010diji for\u0161pan daje naslutiti \u2018nevi\u0111ene perverzije\u2019 u mainstream kinima, sve se obuzdava \u010dedno ispod cenzorske granice i da nema one kolekcije bi\u010deva i pribora za vezanje koju je za svoj u\u017eitak pribavio glavni junak, na projekciju bi mogla do\u0107i cijela obitelj. Ono \u0161to se prikazuje, uobli\u010deno u izda\u0161noj suvremenoj produkciji, zapravo je banalizirana bajka o Pepeljugi, u kojoj princ, u ovom izdanju mladi uspje\u0161ni businessman, ima (skrivenu) manu. Mo\u017eda i onaj Grimmov princ ima mana, ali o njemu bajka ne vodi ra\u010duna, on je cilj koji posti\u017ee samozatajna djevojka i o takvoj mogu\u0107nosti sanja svaka samozatajna dana\u0161nja djevoj\u010dica i njena mama.<\/p>\n

Da nema te mane (koja se, uzgred, u filmu znatno ubla\u017ei i odlo\u017ei njeno otkrivanje), gospodin Grey (podloga za \u2018intrigantno\u2019 nijansiranje \u2018Sivog\u2019 u naslovu) bio bi suvi\u0161e savr\u0161en da postoji. Najbli\u017ei Redfordu u \u2018Nemoralnoj ponudi\u2019, samo jo\u0161 mla\u0111i i mi\u0161i\u0107aviji, prije tridesete (preciznije, 27-godi\u0161njak, kao \u0161to su neki Dostojevskijevi junaci), ve\u0107 je mo\u0107nik nevidljivog korporacijskog imperija (baziran na telekomunikacijama i ekologiji), a ima kolekciju odijela i kravata ve\u0107u od kolekcije bi\u010deva. Pa dok su u starijim filmovima ljepotice u lovu na milijuna\u0161e morale ra\u010dunati bar s tim da je stariji, ovdje nema kompromisa. On je bogat i lijep, ali \u2026 mlad \ud83d\ude42 . Ah, da, nije idealan, jer voli podvrgavati svoje partnerice svojoj dominaciji. Smije\u0161no je pri tome kako ozbiljno prilazi tom aran\u017emanu, u kojem se njen pokoravaju\u0107i status regulira ugovorom, a privla\u010dni ugovara\u010d \u010dini sve da je privoli da ugovor potpi\u0161e.<\/p>\n

U pogledu mu\u0161kog protagonista, ono na \u0161to film aludira (i ne realizira, kao i druge svoje najave), to je njegovo Mr. Hyde izdanje, i ve\u0107ina njegovih negativnih obilje\u017eja je eufemizirana ili dovedena do suprotne krajnosti. On ne \u0161alje cvije\u0107e svojim partnericama (ve\u0107 poklone, od prijenosnog ra\u010dunala do auta), on ne spava sa svojim partnericama (osim kad ih spa\u0161ava od posljedica pijan\u010devanja), on ne vodi ljubav s njima (osim redovito, u filmu), on ne vodi ra\u010duna o njima izvan seksualnog odnosa, a zapravo, u ovoj \u2018\u017eenskoj projekciji\u2019 idealnog mu\u0161karca (s aspekta odre\u0111enog \u2018\u017eenskog tipa\u2019, a ne cijele \u017eenske populacije \ud83d\ude42 ) neprekidno se bavi naoko nespretnom i nevinom djevojkom i kad u jednoj sceni primi ozbiljan poslovni poziv, o\u010dekujemo da je bankrotirao zbog zanemarivanja posla (ali ni to se ne ostvari). Dramati\u010dno telefoniranje samo \u0107e isprovocirati njegovu potrebu za seksualnom predstavom, koja \u0107e, pak, uvelike zadovoljiti njegovu partnericu \ud83d\ude42 .<\/p>\n

U filmu u kojem se predstavlja neodoljivi mu\u0161ki \u2018predator\u2019 (on nije sadist, ve\u0107 samo inzistira na \u2018svojoj dominaciji\u2019), u tijeku pregovora da \u017eena preuzme podre\u0111enu ulogu, junakinji pru\u017ea savr\u0161enu romanti\u010dnu pri\u010du, obasipa je pa\u017enjom, poklonima, do\u017eivljajima koje ne bi mogla zamisliti. Njegova nastojanja su redundantna. Mu\u0161karac koji je toliko privla\u010dan da bi je mogao zavesti poslije ve\u010dere u McDonaldsu, \u2018puca sav arsenal \u2018 senzacija kojima \u0107e je zadiviti. Kao remarkovski ljubavnik pokazuje neodoljivo strpljenje, a kao Redford pilotira (ovaj put radi se o helikopteru) na nekoj automobilskoj udaljenosti izme\u0111u Portlanda i Seattlea, udaljenosti koja se u filmu poni\u0161tava kad god za to postoji potreba, a uop\u0107e nema potrebe za tom distancom, osim \u0161to omogu\u0107uje boravak mladog para u luksuznom hotelu.<\/p>\n

Kao varijanta neodoljivog do\u017eivljaja (koje samo \u2018money can buy\u2019) predstavljeno je jedrenje zra\u010dnom letjelicom (za koju ne znamo kako sleti). I sve to da neodoljivi mladi mu\u0161karac privoli povu\u010denu provincijalku, koja tijekom njihovog odnosa postaje sve lukavija i dobiva sve vi\u0161e, iako se ne\u0107e zadovoljiti manjim od maksimuma. Uz to, dok sve dublje upada u vrtloge u\u017eitka, \u017eena ima priliku na uzmak u svakom trenutku. Pogodba je zapravo, gotovo idealna, uklju\u010duju\u0107i i to da mu\u0161karac ima manu, jer nema ve\u0107eg zadovoljstva od ispravljanja mana svoga partnera.<\/p>\n

U tom ki\u010d ljubi\u0107u isklju\u010dene su dru\u0161tvene prepreke kao \u0161to su ekonomske ili klasne nejednakosti (roditelji glavnog junaka, pripadnici najvi\u0161ih krugova, ne raspituju se o dru\u0161tvenom statusu njenih roditelja), a sporedni junaci i njihovi odnosi slu\u017ee kao rezervni materijal za sada\u0161nje ili budu\u0107e potrebe (veza Anastazijine cimerice i Christianova brata\u2026). Bra\u010dni odnosi junakinjine majke (radi se o \u010detvrtom braku!) prikazuju se kao idili\u010dni i po\u017eeljni.<\/p>\n

Ovaj film nije perverzan zbog prikaza eksplititnog perverznog sadr\u017eaja, ve\u0107 konstantnog prikrivanja, iskrivljavanja i mije\u0161anja nepomirljivih sadr\u017eaja, zbog izokretanja teza o nadre\u0111enom i \u017ertvi, o normalnom, privla\u010dnom, po\u017eeljnom i neprihvatljivom. On podr\u017eava mogu\u0107nosti koje se isklju\u010duju i neprihvaljive stavove prekriva la\u017enim obrazlo\u017eenjima. Christian (kao po Andersenu) ve\u0107 je po\u010deo otkrivati psihoanaliti\u010dke uzroke svoje \u2018izopa\u010denosti\u2019 (pri\u010da o majci prostitutki), a u sljede\u0107em nastavku o\u010dekujemo da \u0107e nam otkriti i tko mu je u seksualnom u\u017eitku ostavio o\u017eiljke na prsima. Oni koji su \u2018pro\u010ditali\u2019 ovaj film mogu pretpostaviti tko je njegova \u2018Mrs. Robinson\u2019. Drugi \u0107e oti\u0107i u kino po novi film.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zg, 26.02.2015.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Most \u0161pijuna (Bridge Of Spies; 2015.), \u0161pijunska drama, redatelj Steven Spielberg<\/h1>\n

Novi Spielbergov film s velikom pri\u010dom i porukom. Iako je svijet prikazan kao opasno mjesto u kojem su u igri stvari ve\u0107e od \u017eivota i smrti pojedinca, ima smisla boriti se i za pojedina\u010dne sudbine. Pri\u010da je napetija od fikcije, a oslanja se na stvarne doga\u0111aje i osobe.<\/p>\n

U vrijeme kulminacije Hladnog rata i rivalstva SAD i SSSR-a, konkretno 1957. godine, uspje\u0161ni ameri\u010dki odvjetnik po du\u017enosti brani sovjetskog \u0161pijuna uhva\u0107enog \u2018na radu\u2019 u New Yorku. Kao junak anti\u010dke drame, odan na\u010delima struke i temeljnih ljudskih prava, gospodin Donovan (Tom Hanks) zala\u017ee se za interese op\u0107eomra\u017eenog klijenta, i s\u00e2m se izla\u017ee pritisku javnosti, kolega, pa \u010dak i obitelji. I kad pomislimo da je ovim ustrajanjem na principima osu\u0111en na propast kao Sofoklova Antigona, u stvarnosti (a i scenariju trojice autora, me\u0111u kojima su bra\u0107a Coen), ostaje tre\u0107a mogu\u0107nost koje se mo\u017ee dosjetiti samo vrhunski pravnik i pravi \u010dovjek. Ne\u0107u otkriti kraj filma, ali i da znate ishod, to ne iscrpljuje atraktivnost filma, ve\u0107 vrijednost predstavlja njegovo cijelo izlaganje (u trajanju od vi\u0161e od dva sata) i pojedinosti slu\u010daja koji pratimo, od gotovo taktilne rekonstrukcije brooklynske ulice kraja pedesetih, do zimskog Berlina u kojem se postavlja svje\u017ei zid povijesne podjele. Pored \u017eivotne ozbiljnosti teme, film rastere\u0107uju upadice humora i mre\u017ea fino bru\u0161enih dijaloga koji ne otkrivaju samo duhovitost sugovornika, ve\u0107 tipkovnicu bra\u0107e Coen \ud83d\ude42\u00a0 .<\/p>\n

<\/p>\n

Most \u0161pijuna ; Ustupio CineStar<\/p>\n

Obiteljski \u010dovjek, pripadnik uglednih pravni\u010dkih krugova, inteligentan i integritetan, Tom Hanks dojmljiviji je od akcijskog junaka. Njegov govor u washingtonskoj sudnici mo\u017ee se usporediti s glasovitim govorima koji su promijenili svijet. Ali vi\u0161e od impozantnog pozitivnog junaka, film impresionira \u2018dubinskim\u2019 prikazom negativca, ruskog \u0161pijuna (slikara amatera), predstavljenog ljudskim portretom, a ne anatemiziranom neprijateljskom konturom.<\/p>\n

Mark Rylance ostvario je \u017eivotnu ulogu. Cijeli casting je odli\u010dan, a i sporedni likovi su uvjerljivi, osim karikature ruske obitelji uhva\u0107enog \u0161pijuna i (tipi\u010dno spielbergovski) idealizirane supruge protagonista (koja se na vrhuncu opravdane kulminacije bijesa na tvrdoglavog supruga, suprugu smije\u0161i). Me\u0111u epizodistima ostvareno je nekoliko nezaboravnih likova (Schischkin, Hoffman, sudac Byers). Sebastian Koch (Vogel) zvu\u010di britanski kao Roger Moorovo izdanje Jamesa Bonda, a u svojoj minijaturi nevjerojatnu ulogu ostvario je Burghart Klaussner (Pastor u Hanekeovoj \u2018Bijeloj vrpci\u2019). Na bazi par re\u010denica i grimasa ostvario je cjelovit lik tragikomi\u010dnog Haralda Otta, opipljiv kao \u2018cameo\u2019 iz Shakepearova pera.<\/p>\n

U redateljskom postupku, pored majstorskih zahvata kamerom, izmjene planova i rakursa, odmjeravanja kadrova i drugih zahvata kojim se usmjerava i ritmizira radnja, pa filtracije svjetla, tame i boje kojom se ostvaruje atmosfera, najefektnije su u\u010dinkovite veze izme\u0111u krajeva scena i sekvenci. Zavr\u0161etak jedne scene \u2018ska\u010de\u2019 u drugu kao njen vizualni i fabularni po\u010detak. Tim se uvjetnim elipsama ekonomizira materijalom i potencira zna\u010denje, a krajnji kadrovi slu\u017ee kao karike lanca kojim se radnja napinje na naju\u010dinkovitiju du\u017einu.<\/p>\n

O\u010dekivana doza idealizacije, tipizacije i nagla\u0161avanja u cilju postizanja napetosti izvedena je bez shematskog i jednostranog pristupa. Iako predstavlja precizno odre\u0111eni povijesni i politi\u010dki kontekst, film upu\u0107uje na univerzalne vrijednosti i potencijale ljudskosti. Pojedinost prevladane europske pro\u0161losti na koju film ukazuje (podizanje Berlinskog zida), neo\u010dekivano je aktualizirana dana\u0161njom situacijom u pogledu postavljanja \u017ei\u010danih ograda u ujedinjenoj Europi. Ali \u010dak i ako dru\u0161tvena postignu\u0107a nisu ireverzibilna, film upu\u0107uje na potrebu stalnog zalaganja za dru\u0161tvene vrijednosti.<\/p>\n

Zahtjevna rekonstrukcija perioda (na interkontinentalnoj paraleli lokacija, New York, Berlin) izvedena je gotovo besprijekorno. Sitnica koju sam zamijetila (tek kad sam film gledala drugi put!), bio je nedostatak pare iz usta likova na snje\u017enom berlinskom mostu, ali \u2018nitko nije savr\u0161en\u2019, kako ka\u017eu u jednom (savr\u0161enom!) filmu. Uz to, jedan sudionik uli\u010dne bande u Berlinu pretjerao je u mrgo\u0111enju. I da ponovim, ona karikatura \u0161pijunove obitelji u Ruskoj ambasadi prije pristaje parodiji nego thrilleru.<\/p>\n

Dilema se postavlja u pogledu zavr\u0161etka filma. U odnosu na metaforu vezanu za glavnog junaka (Standing Man) pa i naslov filma (Bridge of Spies), bilo bi efektno da je film stao na Berlinskom mostu (film po\u010dinje u podno\u017eju Brooklynskog mosta). Na to je upu\u0107ivala i zaklju\u010dna glazbena tema. Realizirani kraj, me\u0111utim, zatvara sva otvorena pitanja u filmu i svima daje satisfakciju, \u0161to vi\u0161e odgovara Spielbergovoj optimisti\u010dkoj (i komercijalnoj) filmskoj prirodi.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 26.11.2015.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Marigold hotel 2 (The Second Best Exotic Marigold Hotel; 2015.), komedija, redatelj John Madden<\/h1>\n

Romanti\u010dna komedija o britanskim starcima u biv\u0161oj britanskoj koloniji<\/strong><\/p>\n

Sve je vi\u0161e filmova o staroj populaciji. To odra\u017eava stvarnost i ostvaruje druge korisne filmske efekte. Prvo, ima sve vi\u0161e starih ljudi (bar u jednom dijelu svijeta), a stara\u010dki problemi pro\u0161iruju igranu filmsku problematiku. Uz to, stariji glumci kasnije idu u mirovinu, a svoju gluma\u010dku vitalnost potvr\u0111uju u sve vi\u0161e isplativih postava\u2026 Ali uz filmove koji doista govore o svijetu starijih, neki infantiliziraju starce tipi\u010dnim teenagerskim problemima, to jest pitanjima kako simpatiji otkriti svoje osje\u0107aje ili odlu\u010diti se pri vi\u0161ku simpatija. Jedan od tih la\u017enjaka o neograni\u010denim opcijama umirovljeni\u010dkog doba je \u2018The Best Marigold Hotel\u2019, odnosno i njegov drugi dio, \u2018The Second Best\u2026\u2019, o hotelu u egzoti\u010dnoj indijskoj provinciji i njegovim gostima, skupini romanti\u010dnih europskih i ameri\u010dkih (u svakom slu\u010daju, bjeloputih) staraca, koji u ugodi ni\u017eih \u017eivotnih tro\u0161kova uspijevaju ne samo pre\u017eivjeti, ve\u0107 i o\u017eivjeti u nebrojenim sentimentalnim vezama, a pronalaze (na ra\u010dun doma\u0107ih nezaposlenika) i zaposlenje u dinami\u010dnoj indijskoj privredi.<\/p>\n

Netko \u0107e re\u0107i, pa film treba zabaviti, a ne samo prikazivati tu\u017enu stvarnost. Ne trpe svi starci tragi\u010dne posljedice Hanekeove \u2018Ljubavi\u2019, ali zar ih treba podjetinjiti, da postanu prihvatljivi kao filmska tema?<\/p>\n

<\/p>\n

Marigold hotel 2 ; Ustupio CineStar<\/p>\n

Gosti \u2018The Second Best Marigold\u2019 hotela nemaju tipi\u010dnih stara\u010dkih tegoba. Ima tu bora i vi\u0161ka kilograma (ne kod Billa Nighyja ni Richarda Gerea, kao prido\u0161lice u ovoj epizodi), ali ti izborani, vitki i puna\u0161ni starci nemaju prepreka u pronala\u017eenju \u017eivotnih partnera niti u izbjegavanju usamljenosti. A s obzirom da je \u017eivot u Indiji jeftiniji, izbjegavaju i financijske probleme, mo\u017eda ne\u0161to i u\u0161tede, kao na\u0161i zapadnoeuropski turisti u opatijskoj predsezoni.<\/p>\n

Film obiluje filozofskim i pjesni\u010dkim floskulama o tome kako nije bitno koliko smo stari i kako smo stari onoliko koliko se osje\u0107amo i kako \u017eivot ne zavr\u0161ava u \u2018najboljim godinama\u2019, ve\u0107 mo\u017ee svakog \u010dasa po\u010deti i kako je bitan svaki sat koji provedemo i druge sli\u010dne mudrolije koje mogu dirnuti samo onoga tko staruje u dokolici i nije na listi \u010dekanja za reumatolo\u0161ki pregled. I ako ima novaca za razmi\u0161ljanje. Te\u0161ko je uvjeriti nekoga tko vje\u017eba kralje\u017enicu uvla\u010denjem u kontejner da starost mo\u017ee biti \u0161armantna, a da nedostatak prave ljubavi u u\u017eurbanoj mladosti mo\u017ee nadoknaditi multipliciranim vezama u naknadnoj dobi. Ovaj film nije ostavio ni jednu staricu bez bar jednog dobrostoje\u0107eg udvara\u010da, a i ti su, kao nesigurni adolescenti, ljubomorni na mogu\u0107e konkurente. A da se filmu ne zamjeri zbog rasne pristranosti, i indijska ljepotica u godinama (majka glavnog junaka) dobiva za udvara\u010da nao\u010ditog i ameri\u010dkim mjerilima uspjeha stereotipno zasi\u0107enog Richarda Gerea, koji izgleda gotovo privla\u010dnije nego u doba \u2018Ameri\u010dkog \u017eigola\u2019!<\/p>\n

Eto, i pored recesijskog pada kupovne mo\u0107i zapadnja\u010dkih penzi\u0107a, oni jo\u0161 uvijek mogu na\u0107i biv\u0161u koloniju u kojoj njihova funta i dolar vrijede vi\u0161e nego na domicilnom tr\u017ei\u0161tu, i gdje ih uslu\u017eni voza\u010di jo\u0161 zovu \u2018Sir\u2019 i \u2018Miledi\u2019. S obzirom da je te\u0161ko uvjeriti iskusne starce u neposrednu blizinu \u2018raja na zemlji\u2019 (slogan koji se u \u2018kreativnoj\u2019 turisti\u010dkoj kampanji pronosio o na\u0161oj zemlji!), odmaknuli su ga na Daleki istok, pa tko ho\u0107e provjeriti, mora se upustiti u putni tro\u0161ak.<\/p>\n

U prikazu Indije kao idealizirane turisti\u010dke destinacije toliko se pretjeruje, da nije prikazana ni jedna mu\u0161ica ni komarac (mislim da se spominje jedan!), o zmijama da ne govorimo, a prenapu\u010deni stambeni blokovi blagonaklonoj engleskoj posjetiteljici \u010dine se kao po\u017eeljna obiteljska gnijezda. Na realisti\u010dniju sliku stvari upu\u0107uju otpaci na ulicama kojima zapadnjake provoze, koje kao da su zaboravili sakriti u brzini snimanja. \u0160to se scenarija ti\u010de, on premije\u0161ta \u017eari\u0161ta s jednog na drugi (nestara\u010dki, ve\u0107 poduzetni\u010dki) problem, pa i zaboravlja na probleme. Me\u0111u ostalim, po\u010detni cilj pronala\u017eenja financijskih sredstava za obnovu zgrade u novi hotel, posve se smetne s uma kad poduzetnik, indijski mlado\u017eenja, pozove goste u novi hotel za koji se ne zna ni kad ga je ni kako stekao\u2026<\/p>\n

\u0160to se prijevoda ti\u010de, i u njemu je ne\u0161to izgubljeno. U naslovu te\u0161ko prevediva igra rije\u010dima, ono \u2018second\u2019 u imenu hotela uz pridjev \u2018best\u2019 (najbolji) zna\u010di ne\u0161to \u0161to nije najbolje, \u0161to nije prve kvalitete, ali opet ne \u2018drugorazredno\u2019 (unutar kategorije lo\u0161eg). Drugi gubitak je dvostruki propust prijevoda krilatice koju film nagla\u0161ava, a to je da nema ve\u0107eg poklona nego \u0161to je vrijeme, ne mo\u017eemo nekome pokloniti ni\u0161ta vrednije nego kad mu poklonimo svoje vrijeme. S time se mogu napose slo\u017eili starci koji nemaju ni vremena na raspolaganju. Ni sredstava za odlazak u kino.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, 02.04.2015.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>Ratna sjekira (Bone Tomahawk; 2014.), vestern \/ horor, redatelj S. Craig Zahler<\/h1>\n

Film koji vrijedi vi\u0161e od onoga \u0161to mu se s pravom mo\u017ee prigovoriti<\/strong><\/p>\n

\u2018Bone Tomahawk\u2019 ima gre\u0161aka kojim se mo\u017ee zamjeriti filmskim kriti\u010darima, ali te \u2018po\u010detni\u010dke gre\u0161ke\u2019 (radi se o redateljskom prvijencu pisca, glazbenika i filma\u0161a Craiga Zahlera), ne odre\u0111uju punu sliku filma niti poni\u0161tavaju njegove vrijednosti.<\/p>\n

Unutar \u017eanra vesterna, koji je od svojih vrhunaca do\u017eivio brojne reinterpretacije (da spomenemo samo reanimacijske zahvate glumaca redatelja Costnera i Eastwooda), Craigov film ostvaruje osobitosti po kojima \u0107emo ga pamtiti (pri tome ne mislim na horror prizore koji senzacionaliziraju mra\u010dnu prirodu vesterna).<\/p>\n

\u017delja za vizualnom senzacijom osobito je izra\u017eena kod novih mladih autora, istovremeno scenarista i redatelja, koji se probijaju na saturiranom \u017eanrovskom tr\u017ei\u0161tu, a raspola\u017eu tehnologijom specijalnih efekata koja ih stavlja pred isku\u0161enja kojima ne mogu odoljeti. Nezavisni autori koji se uspiju dokopati studija obi\u010dno startaju anegdotskom idejom, dostatnom za kratki film koji razvla\u010de u cjelove\u010dernji, a autorski zanos odbija svaku dobronamjernu intervenciju.<\/p>\n

<\/p>\n

Ratna sjekira ; Ustupio 2i Film<\/p>\n

Craig Zahler, me\u0111utim, nije \u2018novajlija\u2019 i nije krenuo samo od ideje, ve\u0107 vlastitog djela za koji je znao kako ga \u017eeli ekranizirati. Craig nije bez iskustva, ima ve\u0107 vi\u0161e od \u2018\u010detiri banke\u2019, talentiran je i kao glazbenik, a osobito se potvrdio kao pisac. Neka od njegovih djela Hollywood je otkupio, ali nije realizirao u filmove, pa se s mla\u0111im producentima odlu\u010dio za vlastitu realizaciju. Njegova \u017eelja za senzacijom, osobito u podru\u010dju horror inovacija prije je ustupak teenagerskoj generaciji zasi\u0107enoj krvavim prizorima nego \u017eari\u0161te filma, a u \u017eanrovskoj mje\u0161avini kvalitetnija je vestern komponenta.<\/p>\n

Kad se ne trudi preneraziti gledatelje horror prizorima, Craig mirno vodi radnju u razgovjetnim kadrovima, njegova kamera gotovo je dokumentaristi\u010dki podrobna, u drvenim interijerima zamje\u0107ujemo namje\u0161taj do stolarskih detalja, ljudi koji u njima \u017eive, kuhaju ru\u010dak i vode ljubav i ustaju iz kreveta u no\u0107nom haljetku, a ne spremni za skok na konja, njegova potjera je promi\u0161ljena, a ne u bezglavoj \u017eestini. U nastojanju da oblikuje kontekst u punoj mjeri, Craig pu\u0161ta likove da govore o stvarima koje nisu izravno vezane za aktualni trenutak, katkada ih pu\u0161ta da predugo govore, ali i to ima funkciju u oblikovanju njihova karaktera.<\/p>\n

U filmu redatelja koji je i glazbenik, za\u010dudno je (i namjerno) malo glazbe koja je precizno pozicionirana, dominiraju lokalni stvarni zvukovi koji doprinose dojmu dokumentarnosti. Horor prizori jesu zastra\u0161uju\u0107i (nekoliko gadnih krvavih scena treba \u2018pre\u017emiriti\u2019), ali \u010dudovi\u0161ta su najstra\u0161nija kad ih ne vidimo, ve\u0107 ostaju u silhueti.<\/p>\n

Craig uspijeva paradoksalno ostvariti nadrealisti\u010dku atmosferu na gotovo fotografskoj slici Divljeg zapada: zastra\u0161uju\u0107i pejza\u017e po kojem se kre\u0107u usamljeni likovi, krhku strukturu drvenog gradi\u0107a izgubljenog u nedovoljno istra\u017eenom okru\u017eenju, a osobito dojmljivi su likovi (ne samo protagonisti\u010dki kvartet) bez stereotipova raspore\u0111enih na pozitivce i negativce, na kakve smo navikli u prosje\u010dnim vesternima.<\/p>\n

Digresija: Kao pasionirani ljubitelj \u017eivotinja zamijetila sam dirljivu distinkciju u prikazu \u017ertava. U filmu u kojem se ekstremnom precizno\u0161\u0107u prikazuju muke kojima su izlo\u017eeni ljudi, prikaz stradanja konja obzirno je presko\u010den elipsom.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb,02.12.2015.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

<\/a>To dolazi (It Follows; 2014.), horor, redatelj David Robert Mitchell<\/h1>\n

Autorski horor koji eklekti\u010dkim izborom ostvaruje originalne efekte<\/strong><\/p>\n

Ku\u0107a iz koje istr\u010di prva \u017ertva ovog iznena\u0111uju\u0107eg horora sli\u010dna je ku\u0107i obitelji Myers iz kultne \u2018No\u0107i vje\u0161tica\u2019 (1978.), a tipi\u010dno ameri\u010dko ni\u017eerazredno prigradsko naselje u kojem \u017eive mladi junaci filma, jo\u0161 je otvorenije i dostupnije, s manje sjena zelenila, ograda i \u017eivica od Carpenterovog stravi\u010dnog susjedstva. I dok je jedna struja \u017eanra poja\u010davala eksplicitne prizore u\u017easa do predvidljivosti, zasi\u0107enja i devalvacije specijalnih efekata, ovaj film ostvaruje jezivu atmosferu u okviru naoko normalnog okru\u017eenja, uz samo nekoliko izravnih jezovitih prikaza.<\/p>\n

Dok Zlo kod Carpentera kao genetska anomalija u obiteljskom d\u017eepnom izdanju ugro\u017eava sigurnost ameri\u010dkog predgra\u0111a u doba prosperiteta, ovdje se u\u017eas doga\u0111a u depresiji postinduistrijske Amerike, s vidljivim posljedicama ekonomske krize i recesije, u urbanim otpacima napu\u0161tenih radni\u010dkih naselja i devastiranih stambenih blokova. Radi se o Detroitu, simbolu propale automobilske industrije i op\u0107ih ciljeva masovne proizvodnje i neograni\u010denog rasta, \u0161to se eksplicira pri kraju filma kao zaklju\u010dak vizualnih natuknica, a ne adut kojim se konkretiziraju zaklju\u010dci. Ne radi se samo o Detroitu i ne radi se samo o Zlu koje slijedi (follows) protagonisticu. Nevjerojatno je koliko se u kratko ameri\u010dko vrijeme (stopedeset godina od Gra\u0111anskog rata i sedamdesetak godina od postratnog ekonomskog i baby! booma) nakupilo ostataka i objekata na \u010distini Novoga svijeta, koliko eksponata u muzeju propalih ljudskih projekata i duhova bez dvoraca, koji sad \u010dine monumentalne kulise dru\u0161tvenih horora. Pa ukoliko se prije za snimanje tra\u017eila ukleta ku\u0107a, sada su na raspolaganju cijele napu\u0161tene gradske \u010detvrti.<\/p>\n

<\/p>\n

To dolazi ; Ustupio 2i Film<\/p>\n

Detalji nelagodne stvarnosti iznose se suzdr\u017eano, vizualno sna\u017eno i vi\u0161ezna\u010dno. Film ne ostaje samo na razini \u017eanrovske specijalizacije, ve\u0107 otvara i \u0161ire dru\u0161tvene i psiholo\u0161ke dimenzije, uklju\u010duju\u0107i i subverzivne digresije, u projekciji u kojoj je pojedina\u010dni u\u017eas refleksija op\u0107eg stanja.<\/p>\n

Jedan od elemenata prikaza raspadaju\u0107ih vrijednosti u filmu je razorena obitelj, ni jedna prikazana cjelovito (osim na obiteljskim fotografijama iz pro\u0161lih vremena), otac ili majka mladih likova pojavljuju se izdvojeno, katkada u kontroverznim ulogama i pojavama (uklju\u010divo golotinju), a majku glavne junakinje ne vidimo i ne \u010dujemo (osim u gu\u017evi policijske intervencije ili \u0161venku osoba koje bdiju u bolnici). Odrasli \u010dlanovi razorenog dru\u0161tva iscrpljeni su i bez snage za nove udare sudbine, oni su i kao pripadnici institucija nesposobni za\u0161tititi ugro\u017eene mladunce, pa kompletnu akciju i odgovornost preuzimaju mladi, i sami izgubljeni u vremenu i prostoru, uz le\u017eerno dru\u017eenje i povr\u0161ne veze, pri \u010demu je prijateljstvo ja\u010de od intimnih odnosa.<\/p>\n

Me\u0111u subverzivnim temama koje film provocira mo\u017ee se spekulirati i o stavu prema seksualnom pona\u0161anju mladih. \u010cinjenica je da se Zlo prenosi seksualnim \u010dinom, u koji se mladi olako upu\u0161taju (ne samo preuranjeno, ve\u0107 bez emocionalnih pretenzija), ali ukupni stav filma nije retrogradan i njegova poruka nije anatemiziranje mladena\u010dkih sloboda. Naprotiv, mladi su prikazani u dvostrukoj ulozi, i kao \u017ertve i junaci. Pa iako najslabiji dijelovi scenarija (klopka za uljeza na no\u0107nom gradskom bazenu, bijeg od opasnosti na osamu\u2026) ne sugeriraju njihovu genijalnost u smi\u0161ljanju taktike za obra\u010dun sa silama Mraka, ipak oni su poduzetni, kooperativni, uporni i prili\u010dno \u2018cool\u2019 u odnosu na \u0161okove kojima su izlo\u017eeni. Oni se nemaju na koga osloniti, pa sve moraju obaviti sami. Ta generacijska preraspodjela uloga nije jedinstvena pojava ovog filma, sve je vi\u0161e djece koja taje probleme kako bi za\u0161titili majke slabih \u017eivaca i o\u010deve bez snage. Jedna majka u ovom filmu, ulijeva viski u svoju kavu, koju ispija s prijateljicom.<\/p>\n

Zanimljivo je kako redatelj kori\u0161tenjem \u2018\u017eanrovske literature\u2019 (uz spomenutog Carpentera, spomenimo bar i Romera) ostvaruje izvorni efekt. Radnja se odvija u usporenom ritmu, s iznena\u0111uju\u0107im prekidima blitz prizora u\u017easa u kojima ne stignemo razabrati detalje (jesu li neki od napada\u010da likovi s obiteljskih fotografija?), uz stupnjevanje napetosti i odga\u0111anje spektakularnih prizora. \u017danrovsko osvje\u017eenje je i golotinja u zombijevski usporenom kretanju napada\u010da ili crnobijelom mirovanju, kao s umjetni\u010dke fotografije.<\/p>\n

Minimalisti\u010dkim potezima ostvaruje se nadrealisti\u010dki, dechiricovski pomak prepoznatljivog u jedva primjetnu deformaciju. Ono \u0161to nam prijeti mo\u017ee biti u bliskom i poznatom obli\u010dju, nismo sigurni ni tamo kamo se povla\u010dimo u zaklon. Otklon od uobi\u010dajenog i rutinskog kojim se izdvaja film, odra\u017eava se i u faktografskim detaljima. Mladi se okupljaju pred televizorom, ali gledaju crnobijele SF filmove, a jedna \u010dlanica dru\u0161tva s elektroni\u010dkog zaslona u obliku \u0161koljke \u010dita Dostojevskog, a ne trivijalnosti o celebritijima, neke spoznaje Idiota \u010dak se integriraju u film. Me\u0111u budu\u0107im antologijskim scenama horora bez tipi\u010dnih horor rekvizita, izdvajam scenu kupanja junakinje u plasti\u010dnom bazenu u dvori\u0161tu (sirotinjska varijanta ugra\u0111enih bazena). Jeza nas doslovce hvata od mrava koji hoda po njenoj ruci i vjeverice koja se penje po elektri\u010dnom vodu. Kamera ne snima \u010dudovi\u0161ta, ve\u0107 ih stvara!<\/p>\n

Film ipak \u010dini par ustupaka \u017eanrovskim o\u010dekivanjima, pa nas upla\u0161i \u2018la\u017enim uzbunama\u2019 ili suo\u010di s neuvjerljivom reakcijom ustra\u0161enog lika, ali to je zanemarivo u kvalitetnoj cjelini. \u2018It Follows\u2019 je horor slojevitog sadr\u017eaja koji ne mo\u017eemo otkriti u jednom gledanju. \u0160to \u2018Slijedi\u2019?<\/p>\n

Ada Juki\u0107, 03.04.2015.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n