{"id":50470,"date":"2022-11-20T19:56:37","date_gmt":"2022-11-20T18:56:37","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=50470"},"modified":"2025-06-05T10:17:38","modified_gmt":"2025-06-05T08:17:38","slug":"izbor-filmskih-osvrta-ade-jukic-objavljenih-2016-godine","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=50470","title":{"rendered":"Izbor filmskih osvrta Ade Juki\u0107 objavljenih 2016. godine"},"content":{"rendered":"

Uvod \u2013 link<\/strong><\/a><\/p>\n

Deadpool (Deadpool, 2016), akcijski \/ SF \/ adaptacija stripa, redatelj Tim Miller. <\/a><\/p>\n

Devet \u017eivota (Nine Lives, 2016), komedija, redatelj Barry Sonnenfeld. <\/a><\/p>\n

Neslavno slavna Florence (Florence Foster Jenkins, 2016), biografski, r<\/strong>edatelj Stephen Frears. <\/a><\/p>\n

Snowden (Snowden,<\/strong> 2016), biografski \/ drama, redatelj Oliver Stone. <\/a><\/p>\n

Tko bi rekao: Fantazije umre\u017eenog svijeta (Lo and Behold, Reveries of the Connected World, 2016), dokumentarni, redatelj Werner Herzog. <\/a><\/p>\n

\n

<\/a>Deadpool (Deadpool, 2016), akcijski \/ SF \/ adaptacija stripa, redatelj Tim Miller<\/strong><\/h3>\n

Duhovit i akcijski dinami\u010dan film u kojem elementi parodije dominiraju eklekti\u010dkom \u017eanrovskom kompozicijom. A kojem \u017eanru pripada film razmatra se i u samom filmu, spominje se ‘ljubavni film’, ‘horor’ itd., ali jedini trajni pristup akcijskoj, superjuna\u010dkoj tematici je komi\u010dni. Humoru se \u00a0podvrgavaju sve sastavnice sadr\u017eaja, pa je s toga aspekta disonantna dionica s hiperrealisti\u010dkim horor specijalnim efektima transformacije tijela junaka u laboratoriju.<\/p>\n

Film je redundantno ispunjen asocijacijama na druge filmove, popularne pojmove, likove i tvrtke, (napose Ikeu, pitanje je mo\u017ee li \u0161ale na svoj ra\u010dun planetarno popularna korporacija do\u017eivjeti kao reklamu J) te igrama rije\u010di, metaforama i dosjetkama, pa bi ga trebalo bar dva puta pogledati, kako bi se uo\u010dio puni verbalni potencijal i vi\u0161estrukost zna\u010denja. Trud ulo\u017een u dijaloge korespondira s jakim \u00a0vizualnim efektima.<\/p>\n

<\/p>\n

Deadpool ; Ustupio CineStar<\/p>\n

Dobar je izbor glavnog lika (Ryan Reynolds), \u010dije je lice u prete\u017eitom dijelu filma prekriveno maskom, koja se, kao ni odijelo, ne odlikuju originalno\u0161\u0107u (u odnosu na Spidermana, na primjer). Glavni negativac (Ed Skrein) kojeg na po\u010detku filma percipiramo kao trgovca oru\u017ejem, manje je uvjerljiv kao biogenetski stru\u010dnjak, osobno involviran u medicinski tretman pretvaranja obi\u010dnog \u010dovjeka u superjunaka. Bilo bi logi\u010dnije da zahvate u laboratoriju obavlja profesionalac, koji mu mo\u017ee biti pod\u010dinjeni \u00a0ili partner u projektu.<\/p>\n

U filmu se isti\u010de anegdotski po\u010detak, s usporenim\u00a0 snimkama \u0161pice u gotovo 3D dimenziji. Duhovit je i dodatak filma (za strpljive gledatelje koji ostaju na sjedalima do kraja zavr\u0161ne \u0161pice), a u kojem Deadpool najavljuje nastavak. Glavni junak i tijekom filma izravno komunicira s gledateljima, komentiraju\u0107i radnju i \u0161ale\u0107i se i na svoj ra\u010dun.<\/p>\n

Zabavno, s parodi\u010dnim odmacima unutar predvidivog \u017eanrovskog konteksta.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 9. velja\u010de 2016.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

\n

<\/a>Devet \u017eivota (Nine Lives, 2016), komedija, redatelj Barry Sonnenfeld<\/strong><\/h3>\n

Glavni junak filma je jedan ma\u010dak (tko drugi raspola\u017ee s toliko \u017eivota?), a ja sam postala ljubitelj \u017eivotinja (koji u filmovima prati \u0161to se s njima doga\u0111a), upravo poznanstvom s jednim ma\u010dkom. I ja sam, kao glavni ljudski lik u filmu (Kevin Spacey), imala predrasude (manje od njega, ali ipak) prema ma\u010dkama (tko zna koji ih ‘pse\u0107i lobby’ plasira \ud83d\ude42 ), ali kad sam upoznala na\u0161eg ku\u0107nog i jedinstvenog Ma\u010dka, razvila se empatija ne samo prema njemu, nego prema svim \u017eivotinjama, uklju\u010duju\u0107i i one iz ma\u010djeg prehrambenog lanca \ud83d\ude42 .<\/p>\n

Lik kojeg tuma\u010di Spacey ima vi\u0161e razloga za zahvalnost i ljubav prema ma\u010dku ‘koji ga je udomio’, ali to izostaje (i to ne mogu oprostiti scenariju, \u010dak i ako se temelji na literarnoj podlozi). Film iskori\u0161tava ma\u010dji \u0161arm za privla\u010denje publike (nije ni prvi ni posljednji, sjetimo se Disneyevih ‘Ma\u010daka iz visokog dru\u0161tva’), ali Ma\u010dak iz ovog filma ne dobiva satisfakciju od onoga koji mu najvi\u0161e duguje. Uz to, u filmu se promovira dvojbena teza da ljubav zna\u010di \u017ertvovanje, a \u010dinjenica da ‘po\u017ertvovno bi\u0107e’ posjeduje vi\u0161e od jednog \u017eivota samo naoko ubla\u017eava tvrdnju koja se izvan konteksta mo\u017ee opasno tuma\u010diti. Op\u0107enito, odbojna je instrumentalizacija \u017eivih bi\u0107a u \u010dovjekove svrhe, \u010dak i onih prema kojima se ljudi odnose kao prema osobama. A i oni koji bi zbog ljubimca dali i \u017eivot, smatraju to dokazom vi\u0161ih ljudskih vrijednosti.<\/p>\n

<\/p>\n

Devet \u017eivota ; Ustupio CineStar<\/p>\n

U filmu se znakovito obr\u0107u teze o odnosima snaga i dru\u0161tvenih uloga. Hiperaktivni bogata\u0161 koji kao krunu svojih poslovnih uspjeha \u017eeli izgraditi najvi\u0161i neboder u Americi, predstavljen je kao vizionar koga ugro\u017eavaju negativci iz upravnog odbora koji te\u017ee samo za zaradom! \u017delja za izgradnjom najvi\u0161e zgrade (za najam ureda!) tretira se kao najvi\u0161a ljudska te\u017enja, ne\u0161to kao komponiranje desete \ud83d\ude42 Beethovenove simfonije ili pronalazak novog pretra\u017eiva\u010da dru\u0161tvenih mre\u017ea. Na stranu \u0161to te\u017enja za mjerljivim rastom i rekordom nije originalna ni odr\u017eiva (uvijek netko mo\u017ee sagraditi vi\u0161u zgradu ili pojesti vi\u0161e hamburgera), ve\u0107 je u odnosu na odr\u017eivi rast i ekolo\u0161ki razum, zastarjela i \u0161tetna.<\/p>\n

U te\u0161koj situaciji (i kli\u0161eiziranoj ulozi) je i sin vlasnika tvrtke, u sjeni dominantnog oca. A najte\u017ee je bogata\u0161evoj drugoj (mla\u0111oj) \u017eeni i njenoj k\u0107eri, koje zapostavlja prezaposleni mu\u017e i otac. Uzgred, koja to \u017eena uspje\u0161nog businessmana u ameri\u010dkom filmu ima razumijevanja za njegov poslovni anga\u017eman, koja je svjesna veze izme\u0111u sredstava koja su joj na raspolaganju i supruga koji joj nije na raspolaganju? Mo\u017eda bi joj postalo jasno da vidi nekog doma\u0107eg penzionera koji se i ne mi\u010de iz ku\u0107e (osim da pro\u010deprka po kontejneru \ud83d\ude42 ). Ali ljudski je htjeti sve i biti nesretan zbog sitnice koja nedostaje. Specifi\u010dan \u0161tih idealiziranom braku ljepotice (Jennifer Garner) i dobrodr\u017ee\u0107eg bogatuna (budimo sigurni da se ova supruga nije udala zbog novaca, ve\u0107 ljubavi), daje netipi\u010dan prijateljski odnos mlade supruge s biv\u0161om suprugom svoga mu\u017ea, tipi\u010dne napasnice, koja i nije toliko zlo\u010desta, koliko je bez iluzija (vidi ‘Klub prvih supruga’ Hugha Wilsona).<\/p>\n

Animacija glavnog i drugih ma\u010daka i drugih \u017eivotinja je, kao \u0161to se mo\u017ee o\u010dekivati, specijalno efektna. Na\u010din na koji se ra\u0161\u010dupani zapu\u0161teni uli\u010dni ma\u010dor pretvori u ‘ma\u010dka iz visokog du\u0161tva’ jednako je za\u010dudan kao pomla\u0111ivanje Nicole Kidman u svakom novom filmu \ud83d\ude42\u00a0 .<\/p>\n

A u ovoj ‘ma\u010djoj rupi’ vreba svoju \u017eivotnu ulogu (i jo\u0161 je nije dobio) fantasti\u010dni Christopher Walken, s karijerom od kultnih ‘Lovaca na jelene’ pri vrhu, ali ne na njemu.<\/p>\n

Ukupan casting je dobar, a u zahtjevnoj scenografiji isti\u010du se interijeri. Imamo priliku vidjeti kako izgleda posteljina \u010dovjeka koji je na \u0161estom mjestu po bogatstvu u New Yorku i kojim igra\u010dkama je opremljena dje\u010dja soba njegove k\u0107erke. A tu su i atraktivni skokovi padobranom kojim se dokazuje poslovna vitalnost ili odanost obiteljskom poslu…<\/p>\n

Pa kao \u0161to ne\u0107emo mo\u0107i odoljeti neodoljivom Ma\u010dku u filmu, nadam se da ne\u0107emo ostati ravnodu\u0161ni prema (jednako neodoljivim) ma\u010dkama iz susjedstva.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 16. listopada 2016.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

\n

<\/a>Neslavno slavna Florence (Florence Foster Jenkins, 2016), biografski, redatelj Stephen Frears<\/strong><\/h3>\n

Ono \u0161to je uspjelo ovom filmu, kao i dobrom psiholo\u0161kom romanu, jest promjena odnosa gledatelja (\u010ditatelja) \u00a0prema negativnom liku tako da ga ne osu\u0111uje, ve\u0107 razumije. Polazimo od predrasude prema junakinji, ali upoznaju\u0107i taj lik, bez izmjene njegova opisa, ve\u0107 potvr\u0111uju\u0107i njegove osobine, postajemo mu bli\u017ei i bla\u017ei u stavu, empatija zamjenjuje podsmjeh.<\/p>\n

Ne radi se, zapravo, o negativcu u punoj mjeri, o nekome koji \u017eeli nauditi ili to \u010dini, ve\u0107 izra\u017eenom nesavr\u0161enom, zapravo tragikomi\u010dnom \u00a0liku koji je uvjeren u ne\u0161to o sebi \u0161to je drugima jasno da nije, ali imaju razloga podr\u017eavati tu njegovu iluziju. Njujor\u0161ka bogata\u0161ica i ljubiteljica klasi\u010dne glazbe (Maryl Streep) zavarava se vlastitim vokalnim sposobnostima i prire\u0111uje koncerte u visokom ameri\u010dkom dru\u0161tvu, do\u017eivljavaju\u0107i pohvale, sve dok je ne slomi spoznaja o stvarnom odnosu publike prema njenom glazbenom doprinosu.<\/p>\n

<\/p>\n

Neslavno slavna Florence ; Ustupio CineStar<\/p>\n

Da se ne radi o bogata\u0161ici, ne bi ni uspjela \u017eivjeti u toj iluziji, ali ‘olakotne okolnosti’ slu\u010daja ubla\u017eavaju strogi sud. Uostalom, na\u0161e vrijeme u kojem banalni i bizarni likovi nastoje osvojiti medijsku pa\u017enju moglo bi imati vi\u0161e razumijevanja za ovu potrebu dru\u0161tvenog priznanja, \u010dak i onih na vrhu dru\u0161tvene ljestvice. Zar ne bi danas pjeva\u010dica ‘bez sluha’ mogla na\u0107i milijune obo\u017eavatelja i zagovornika putem interneta ili pokrajnjim TV kanalima? Ali, bitan je timing. Sredinom Dvadesetog stolje\u0107a neke su se stvari, primjerice ‘ozbiljna glazba’, uzimale ‘ozbiljno’ J.<\/p>\n

Sve u svemu, po\u010detni smijeh i \u010dak zgra\u017eanje nad nedarovito\u0161\u0107u protagonistice pretvara se u sa\u017ealjenje prema dobrodu\u0161noj diletantici koja je nesposobna za samokritiku. U njezinoj samoobmani mnogi joj poma\u017eu, iz razli\u010ditih razloga, od kojih nisu svi zlonamjerni.<\/p>\n

Dodatni elementi koji \u010dine ovu pri\u010du (po istinitom predlo\u0161ku!) jedinstvenom, dolaze iz neposredne okoline glavne junakinje. Daleko od o\u010dekivanih krajnosti, ovu pokondirenu bogata\u0161icu ne okru\u017euju beskrupulozni likovi koji iskori\u0161tavaju njenu naivnost, a rugaju joj se iza le\u0111a, ve\u0107 obzirni ljudi koji je podupiru i \u017eele je za\u0161tititi od grubosti stvarnosti. Na prvom mjestu tu je njezin mla\u0111i mu\u017e (Hugh Grant), ali i odana posluga, pa \u010dak i prijateljice iz visokog dru\u0161tva \u010dini se da je ne koriste kao predmet ismijavanja, ve\u0107 ne razumiju glazbene vrijednosti.<\/p>\n

Ni ovi likovi nisu idealizirani, i oni imaju slabosti i koristi od samozavaravanja ‘gazdarice’, ali ne maksimiraju dobit koju bi mogli izvu\u0107i, ve\u0107 se zadovoljavaju ‘prihvatljivim prinosom’. Zapravo najve\u0107u odbojnost izazivaju profesionalci, visoko pozicionirani djelatnici tada\u0161njeg vrha glazbenog svijeta koji, svjesni izvo\u0111a\u010dkih nesposobnosti svoje za\u0161titnice, prihva\u0107aju nemogu\u0107e edukativne misije i honorare. U tim ulogama spomenuta su i neka velika imena koncertnog \u017eivota pro\u0161loga stolje\u0107a, koja kao i dana\u0161nji celebritiyi predstavljaju dodatnu privla\u010dnu dimenziju za upu\u0107ene gledatelje filma. Ali i njih mo\u017eemo razumjeti, i oni \u017eive u komercijalnom okru\u017eenju, izlo\u017eeni nov\u010danim isku\u0161enjima u kojima je isklju\u010dena isklju\u010divost.\u00a0 Zapravo, to i \u010dini dobar film (ili \u017eivotni scenarij), omogu\u0107uju\u0107i gledatelju uvid u kontekst bez crno-bijele podjele. Mo\u017eda je u toj skupini kompromisnih likova najantipati\u010dniji upravo \u010distunac, glazbeni kriti\u010dar koji smrtnom ozbiljno\u0161\u0107u razotkriva tu farsu, kao da o njoj ovisi ishod Drugog svjetskog rata (u tijeku).<\/p>\n

Ostvarene su, kao \u0161to je o\u010dekivano, kvalitetne gluma\u010dke izvedbe te kostimografijom, interijerima ekonomi\u010dna rekonstrukcija vremena (sredina pro\u0161loga stolje\u0107a).<\/p>\n

Ugodan i nepretenciozan film koji poti\u010de na manje ‘objektivno’ prosu\u0111ivanje tu\u0111ih mana i blagonaklonost prema tvrdoglavcima i svojeglavcima koji nas ne \u017eele povrijediti, ve\u0107 zadiviti.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, 09. studenog 2016.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n

\n

<\/a>Snowden (Snowden, 2016), biografski \/ drama, redatelj Oliver Stone<\/strong><\/h3>\n

U doba brzih komunikacija, informacija i brze hrane, ni literarne uspje\u0161nice ili politi\u010dki skandali ne trpe dugu filmsku obradu. Slu\u010daj Snowden nije se jo\u0161 razrije\u0161io, a njegove ekranizacije prihvatio se kontroverzni redatelj koji se hvata u ko\u0161tac s provokativnim temama i to ne samo svojim filmskim djelovanjem.<\/p>\n

Prije nekoliko godina, kao gost Subversive Film Festivala, Oliver Stone je u Zagrebu odr\u017eao predavanje o svojem politi\u010dkom sazrijevanju. I on je, kao i junak njegovog najnovijeg filma, krenuo od neupitnog patriotizma i do\u0161ao do spoznaja zbog kojih je po\u010detna uvjerenja po\u010deo stavljati u pitanje. Ali, za razliku od slavnog redatelja, junak njegovog filma nije karizmati\u010dan, temperamentan i duhovit. To je i problem ovog filma, unato\u010d moralnoj idealizaciji lika, on izaziva empatiju kao \u017ertva vi\u0161e nego junak.<\/p>\n

<\/p>\n

Snowden ; Ustupio CineStar<\/p>\n

Film \u2018Snowden\u2019 prikazuje se s tako malim vremenskim odmakom od doga\u0111aja i likova koje opisuje, koji su zaprepastili svijet (a onda su ih potisnuli drugi zaprepa\u0161\u0107uju\u0107i doga\u0111aji), pa predstavlja gotovo simultanu interpretaciju svoje dokumentarne podloge. S obzirom da gledatelji znaju ishod i glavne elemente radnje, preostaju samo dva elementa kojima ih film mo\u017ee fascinirati. A to su nepoznati detalji koje mediji nisu otkrili i eksploatirali te na\u010din na koji se doga\u0111aji predstavljaju u filmu.<\/p>\n

U filmskom prikazu planetarnog Zvi\u017eda\u010da legendarni Oliver Stone (‘Ro\u0111en 4. Srpnja’, ‘Ro\u0111eni ubojice’, ‘Wall Street’, ‘JFK’\u2026) iznosi doga\u0111aje iz perspektive protagonista, otvoreno na strani junaka prema kojemu je javnost podijeljena. U napetoj pri\u010di pratimo razvoj, pozadinu i sudionike doga\u0111aja koji su vodili do reakcije \u010dovjeka koji je otkrio kompromitiraju\u0107e tajne sustava kojemu je pripadao. Stone uspijeva posti\u0107i i podizati napetost klju\u010dnih trenutaka koji prethode objavljivanju podataka te potjere za \u010dovjekom koji je svojevoljno otkrio svoj identitet, kako bi od sumnji\u010denja za\u0161titio kolege. Me\u0111utim, za razliku od fikcijskih junaka koji u filmovima do\u017eivljavaju punu rehabilitaciju, a publika katarzu, u ovoj pri\u010di po istinitom junaku ostaje kompromisni ishod. Ako je progonjeni protagonist \u00a0na\u0161ao podr\u0161ku (u drugom sustavu) i ako su ubla\u017eeni postupci zbog kojih je digao glas, \u0161to je zapravo postigao? Izlo\u017een progonu i zamoren interpretacijama, Snowden je otkrio \u0161to bi mu, poslije svega \u0161to je pro\u0161ao, bilo najgore. To je da svijet nema koristi od njegove \u017ertve, da nema efekta od spoznaja koje je omogu\u0107io. Pa ima li? \u0160to se dogodilo kad se sve otkrilo?<\/p>\n

\u010cak i na podru\u010dju privatnog komuniciranja, ima li promjena? Tko \u0107e prestati chatati ili tweetati samo zato \u0161to ga netko mo\u017ee snimati ili u Facebook upisivati osobne podatke zato \u0161to \u017eeli zadr\u017eati privatnost?<\/p>\n

Film djeluje anga\u017eirano kao doprinos o\u017eivljavanju interesa za protagonista, nakon \u0161to je interes medija popustio pod pritiskom drugih vijesti. Oliver Stone svojom reputacijom daje podr\u0161ku \u010dovjeku \u010dija sudbina jo\u0161 nije rije\u0161ena, ve\u0107 odgo\u0111ena, kao i pitanje na koje je upozorio svijet. Najmanje \u0161to mo\u017eemo je pogledati film. A onda odlu\u010diti ho\u0107emo li mi\u0161ljenje objaviti svima koji nas \u010ditaju ili prate \u0161to pi\u0161emo.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Split, 02. listopada 2016.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/a><\/strong><\/p>\n

\n

<\/a>Tko bi rekao: Fantazije umre\u017eenog svijeta (Lo and Behold, Reveries of the Connected World, 2016), dokumentarni, redatelj Werner Herzog<\/strong><\/h3>\n

Na otvorenju Filmskog festivala o ljudskim pravima (Human Rights Film Festival, 2016.) prikazan je dokumentarni dugometra\u017eni film Wernera Hercoga o internetu i utjecaju novih tehnologija na \u010dovjekovu prirodu i budu\u0107nost.<\/p>\n

Film je podijeljen u desetak cjelina koje se bave pojedinim aspektima teme, nekolicina se odnosi izravno na fenomen interneta, njegov po\u010detak, razvoj, posljedice i prognoze, osobito rizike ovisnosti dru\u0161tvenih i tehni\u010dkih struktura o njemu, a nekoliko dionica odnosi se na podru\u010dja filozofije i SF-a, napose potpune dvojbe oko automatizacije i umjetne inteligencije.<\/p>\n

Teme su fascinantne, kao i sugovornici koji ih razmatraju, prete\u017eito (ameri\u010dki) znanstvenici, priznati stru\u010dnjaci ili vizionari koje \u010dak ni akademska zajednica (jo\u0161) ne razumije, ali i kontroverzne osobe, koje su imale problema sa sustavom, primjerice biv\u0161a zvijezda hakera, koji otkriva svoje metode i ‘trofeje’.<\/p>\n

<\/p>\n

Tko bi rekao: Fantazije umre\u017eenog svijeta ; Ustupio HRFF<\/p>\n

Jedna od sitnica koju sam zamijetila je da svi ti genijalci govore brzo, kao u onim obavijestima o nuspojavama u reklamama za lijekove, kao da im bujica misli u glavama izbija u verbalnom izvoru. Zbog toga, a ne samo zbog slo\u017eenosti sadr\u017eaja, te\u0161ko ih pratimo (ne vjerujem da ih je Herzog potaknuo da govore brzo :), uostalom, film ima dovoljno vremena, u standardnom cjelove\u010dernjem opsegu, a mogao je trajati i du\u017ee.<\/p>\n

S obzirom na dostupnost materijala, vizualni aspekt filma oscilira, od tehni\u010dki vrhunskih snimaka, do arhivskih i prenesenih materijala. Interesantnu dimenziju pristupa ‘cutting edge’ tehnolo\u0161koj tematici je da je prezentira \u010dovjek starije generacije, s osobnim sje\u0107anjima o predkompjuterskoj eri.<\/p>\n

U konceptu kojim Herzog ostvaruje film, uzima osobno dosta u\u010de\u0161\u0107a, ali ga samo \u010dujemo. Svojim dubokim \u0161varcenegerovskim engleskim daje uvod u temu i provodi razgovore s najavljenim sugovornicima. Netko bi rekao, pa tako radi i Michael Moore, ali Hercogov stav nije provokativan u odnosu na sugovornike. Naprotiv, \u010dini se kao da je u odnosu na te velikane informatike, fizike, matematike, mehanike zauzeo povu\u010deni stav, kao \u0161to bi ga zauzeo bilo koji laik svjestan privilegije kontakta s ljudima koji su ve\u0107 zauzeli mjesto u povijesti. Povremeno Herzog ne odolijeva isku\u0161enju da te velikane stavi u duhoviti kontekst, da ih prika\u017ee kao malo ‘udarene’ ili manje pritisnute konvencijom konverzacije, primjerice, dvojicu predstavnika presti\u017ene znanstvene institucije koji na njegovo pitanje dugo (i \u010dini se kona\u010dno) \u0161ute, bez uobi\u010dajene nelagode koju pokazuju oni koji ne znaju \u0161to bi rekli. Ti veliki umovi, iako izgledaju i pona\u0161aju se kao skromni ljudi, ipak su na neki na\u010din svjesni svoje posebnosti i posebnih (ljudskih :)) prava u komunikaciji s obi\u010dnim ljudima. Herzog nije ‘obi\u010dan \u010dovjek’, Herzogovi sugovornici su sigurno svjesni njegove svjetske filmske reputacije, ali \u010dini se da u tom ‘arciznanstvenom’ kontekstu nije ostvarena umjetni\u010dka samouvjerenost, ona dru\u0161tveno priznata ‘ravnopravnost’ umjetni\u010dkih i znanstvenih vrhova, po kojoj ne postoji hijerarhija izme\u0111u Beethovena i Tesle.<\/p>\n

Herzog koristi duhovitost kao na\u010din prevladavanja razlike u znanstvenoj kompetenciji, on postavlja duhovita pitanja i ume\u0107e duhovite upadice. Primjerice, kad stru\u010dnjak za robotiku spekulira o mogu\u0107nostima robota u filmskoj produkciji, pa ka\u017ee da \u0107e oni mo\u0107i snimati filmove, ali je pitanje ho\u0107e li ti filmovi biti bolji od njegovih (obra\u0107a se izravno Herzogu), a ovaj to odlu\u010dno odbije \ud83d\ude42 .
\nU astronomski dubokim dilemama o smislu i granicama ljudskosti, Herzog barata klasi\u010dnim SF odre\u0111enjima kriterija kao \u0161to su emocije ili sloboda izbora, ali ostaje zabrinjavaju\u0107a povr\u0161ina neodre\u0111enosti u perspektivama ireverzibilnog tehnolo\u0161kog razvoja, \u010dak i kad se isklju\u010de katastrofi\u010dni scenariji. Nema opcije povratka (iako nam je prikazan primjer oaze bez interneta i mobitela), pa je svijest o rizicima alternativa strahu.<\/p>\n

Zanimljiva, i u odnosu na fundamentalna pitanja, gotovo zabavna crtica iz pregleda istra\u017eivanja, ona je o robotima igra\u010dima nogometa. Uz iste po\u010detne postavke i mogu\u0107nosti u\u010denja iz svih pojedina\u010dnih iskustava, neki od ‘igra\u010da’ pokazuju se kao uspje\u0161niji, a jedan od njih posti\u017ee najbolje rezultate. Robotska ina\u010dica Ronalda, ljubimac je istra\u017eiva\u010dke ekipe. Pitanje je (nije postavljeno u filmu) da li bi igra uop\u0107e bila mogu\u0107a kad bi svi bili savr\u0161eni igra\u010di?<\/p>\n

Jo\u0161 jedan zanimljiv aspekt iznesen je u pogledu odnosa izme\u0111u robota i ljudi, kojima je Asimov davno postavio temelje. Nagla\u0161avaju se principi kojima se \u0161tite ljudi, ali robote ne programira ili koristi \u010dovje\u010danstvo, ve\u0107 konkretni ljudi, odnosno, interesi. \u010cak ako se izravno ne prekr\u0161i Prvi zakon robotike, neki neposredniji zadatak koji robot izvr\u0161i u nekom konkretnom interesu mo\u017ee na\u0161koditi ljudima u ve\u0107em ili op\u0107em opsegu. U nizu filmskih SF-a vidjeli smo \u0161to roboti mogu u\u010diniti \u010dovje\u010danstvu, sva sre\u0107a da se SF predvi\u0111anja (jo\u0161) ne pokazuju pouzdanim.<\/p>\n

Herzogov film jo\u0161 je jedan od onih filmova za koje ka\u017eemo da poti\u010du na razmi\u0161ljanje, i to djelo filmskog velikana velikog akumuliranog znanja o \u017eivotu i \u010dovjeku, \u010dovjeka koji \u017eeli zaokru\u017eiti svoju spoznaju svijeta i utisnuti (dok mo\u017ee) trag za budu\u0107nost. Fantasti\u010dna je mogu\u0107nost spoznaje ovih uznemiruju\u0107ih pitanja, ali i paradoksalno da ‘normalno \u017eivljenje’ ovisi o mogu\u0107nosti da ih smetnemo s uma. Kao \u0161to zebre, nakon lavljeg napada, nastavljaju pasti travu. Kad vidimo \u0161to bi se dogodilo da sun\u010dani ‘flare’ spr\u017ei na\u0161e internet veze, mo\u017eemo li isklju\u010diti mobitel?<\/p>\n

Festival ljudskih prava upravo nas izla\u017ee tim osjetljivim, te\u0161kim ljudskim temama o kojima treba znati, bez obzira na \u017eivotnu rutinu i empatiju kao jednu od temeljnih, ako ne jedinstvenih ljudskih obilje\u017eja.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 05. prosinca 2016.<\/p>\n

Objavljeno na linku<\/strong><\/a><\/p>\n