{"id":48064,"date":"2022-02-22T23:18:22","date_gmt":"2022-02-22T22:18:22","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=48064"},"modified":"2022-02-22T23:18:22","modified_gmt":"2022-02-22T22:18:22","slug":"in-memoriam-draganu-rubesi-1956-2022-odlazak-strastvenog-filmofila","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=48064","title":{"rendered":"In memoriam Draganu Rube\u0161i (1956-2022) \u2013 Odlazak strastvenog filmofila"},"content":{"rendered":"

Dana 14. velja\u010de 2022. napustio nas je u 66. godini Dragan Rube\u0161a \u2013 filmski novinar, kriti\u010dar i esejist Novog lista<\/em>, programski savjetnik Art-kina Croatia u\u00a0Rijeci, selektor programa zagreba\u010dkog Subverzivnog festivala, a\u00a0za kolege jednostavno \u2013 filmski prijatelj i\u00a0prijatelj filma. Malo je re\u0107i \u2012 i\u00a0jedan od najboljih i\u00a0najvjernijih. Jer, Rube\u0161a nije bio samo vrsni pisac i\u00a0poznavalac svjetske kinematografije; bio je i\u00a0jedan od rijetkih filmofilskih \u201e\u010distunaca\u201c, bez ostatka posve\u0107en filmu.<\/p>\n

<\/p>\n

Dragan Rube\u0161a \u2013 fotografija preuzeta sa stranice www.artkino.org<\/strong><\/a><\/p>\n

Ro\u0111en u\u00a0Opatiji 1956, nakon studija engleskog i\u00a0njema\u010dkog jezika na rije\u010dkom Ekonomskom fakultetu i\u00a0kra\u0107eg boravka u\u00a0Velikoj Britaniji, profesionalno se vezao uz Rijeku, ali je po svemu, a\u00a0naro\u010dito po svojoj znati\u017eelji i filmskoj erudiciji, bio gra\u0111anin svijeta. Umjesto uredskih ili redakcijskih sinekura, koje od filmskih kriti\u010dara redovito o\u010dekuju i\u00a0priloge o\u00a0druk\u010dijim (nefilmskim) temama, svoju \u201enormu\u201c za pre\u017eivljavanje i\u00a0autonomno \u017eivljenje s\u00a0filmom on je ostvarivao koli\u010dinom odgledanih novih (i starih) filmova i\u00a0o\u00a0njima napisanih tekstova, ali i\u00a0rije\u010di koje je u\u00a0\u017eivim konverzacijama strastveno dijelio s\u00a0kolegama, publikom i filmofilima, \u010desto o\u00a0umjetnicima, naslovima i\u00a0fenomenima za koje nikada nisu \u010duli. Glad za filmom bila je tolika da je, bez putnih naloga i\u00a0dnevnica, \u0161etao svijetom, obilazio kultna kina te redovito hodo\u010dastio u\u00a0Berlin, Cannes i\u00a0Veneciju. Zato je uvijek bio barem tri koraka ispred nas koji \u010dekamo da nam festivalski selektori i\u00a0distributeri (\u010desto i sumnjiva ukusa) proberu i\u00a0ponude novo filmsko \u0161tivo.<\/p>\n

Rube\u0161a je u\u00a0glavi imao panoramu globalnog filma, ali je u\u00a0svakom trenutku taj \u00a0nepregledni total ispunjen kulturolo\u0161kim \u0161arenilom mogao zamijeniti krupnim planom, odnosno pomnom ekspertizom nekog (novo) autorskog opusa, nacionalnog trenda, stilske struje ili mje\u0161avine filmskih \u017eanrova. S vremenom je razvio i specifi\u010dne afinitete, naro\u010dito onaj prema azijskom filmu, koji smo putem\u00a0piratske distribucije po\u010deli upoznavati tek potkraj devedesetih. Nisu ga zanimali samo potentni rubovi svjetske kinematografije, ve\u0107 i filmski marginalci i\u00a0rubne teme, \u010desto s\u00a0queer i\u00a0LGTB agende. No njegov je pregled svjetske produkcije i\u00a0povijesti filma bio toliko iscrpan, da je asocijativnom vispreno\u0161\u0107u i\u00a0kreativnim perom lako i lucidno povla\u010dio poveznice izme\u0111u davnog i\u00a0svje\u017ee vi\u0111enog, izme\u0111u azijskog, europskog i\u00a0holivudskog filma, izme\u0111u mainstream <\/em>klasika i\u00a0(ne)fikcionalne alternative. Njegovi su novinski tekstovi zato imali ne samo informativnu gusto\u0107u, nego i esejisti\u010dku\u00a0te\u017einu, \u010dak i\u00a0onda kada je pisao o\u00a0naizgled efemernim temama kao \u0161to su tetovirani likovi, homoseksualizam u\u00a0vojsci, po\u017euda u\u00a0svemiru, javne kupke ili \u010duveni filmski \u201etaksisti\u201c.\u00a0 I\u00a0kroz takve motive, pokazuju\u0107i istodobno i \u0161irok i\u00a0dubok uvid u\u00a0svjetsko kino, Rube\u0161a je znao prodrijeti do skrivenih, kulturolo\u0161kih kodiranih zna\u010denja i\u00a0prenijeti ih svojoj \u010ditateljskoj publici. Svjedo\u010de o\u00a0tome njegovi tekstovi objavljivani u \u201emati\u010dnom\u201c Novom listu<\/em>, tjedniku Vijenac<\/em>, mjese\u010dniku Hollywood<\/em> i Hrvatskom filmskom ljetopisu<\/em>, brojni festivalski i\/ili programski uvodnici za Subverzivni filmski festival, odnosno rije\u010dko Art-kino, ali i\u00a0za njegova \u017eivota jedina zbirka kriti\u010dkih tekstova Govor o tijelu <\/em><\/a>\u00a0(2005), objavljena u izdanju Hrvatskog dru\u0161tva filmskih kriti\u010dara.<\/p>\n

Za svoje spisateljske vje\u0161tine Rube\u0161a je od kriti\u010darske udruge kojoj je pripadao davne 2003. dobio godi\u0161nju nagradu \u201eVladimir Vukovi\u0107\u201c, a prilika za reprizu tog priznanja bilo je mnogo i u narednim godinama, jer je Rube\u0161a pisao i objavljivao bez prekida, kontinuirano \u017eivo, superiorno i zanimljivo, a uvijek s vi\u0161eslojnim uvidima te stilskim i tematskim otklonima od novinske kritike kakvu uobi\u010dajeno susre\u0107emo. Moglo bi se re\u0107i da je, uvijek srda\u010dan i spreman na dijalog, sa svijetom i komunicirao preko filma i zbog filma, otvaraju\u0107i nam nesebi\u010dno prozor prema dalekim i nepoznatim enklavama svjetske kinematografije.<\/p>\n

Diana Nenadi\u0107<\/em><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Zona filma<\/a><\/strong>]<\/p>\n