{"id":45389,"date":"2021-04-24T13:14:14","date_gmt":"2021-04-24T11:14:14","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=45389"},"modified":"2021-04-24T13:14:14","modified_gmt":"2021-04-24T11:14:14","slug":"aleksa-i-anka-srbin-i-hrvatica-pise-nikola-simic-tonin","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=45389","title":{"rendered":"ALEKSA I ANKA \u2013 SRBIN I HRVATICA [pi\u0161e Nikola \u0160imi\u0107 Tonin]"},"content":{"rendered":"

Anka, \u017eena koju je Aleksa \u0160anti\u0107 volio i pla\u010du\u0107i gledao dok se udavala. <\/em><\/p>\n

Uistinu nije fraza, \u017eiva je \u017eivcata istina: \u017divot pi\u0161e romane. Potvrda tome su Aleksa i Anka. Napisao je neke od najljep\u0161ih ljubavnih pjesama, ali \u017eivot njegov daleko je bio od pjesme. Aleksa \u0160anti\u0107. Ro\u0111en 1868. u Mostaru, \u0160anti\u0107 je zauvijek sebe vezao za grad, taj grad uz Neretvu, obilje\u017een starim mostom, za Mostar u BiH u kom je \u017eivio ve\u0107i dio \u017eivota. Otac mu je umro rano pa je zna\u010dajan period djetinjstva proveo kod strica. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova, i jednu sestru Persu, dok mu je druga sestra Zorica umrla jo\u0161 kao beba. \u0160anti\u0107 je, kao dijete iz trgova\u010dke obitelji i sam zavr\u0161io trgova\u010dku \u0161kolu u Trstu i Ljubljani. Po povratku u Mostar posvetio se knji\u017eevnom i dru\u0161tvenom radu.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio N\u0160T<\/p>\n

Stvarao je vi\u0161e nego drugi pjesnici tog perioda. Povezivao idejne i pjesni\u010dke patnje 19. i 20. vijeka. U njegovom pjesni\u010dkom odrastanju najvi\u0161e udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ili\u0107 i Jovan Jovanovi\u0107 Zmaj. A od stranih najva\u017eniji utjecaj imao je njema\u010dki pjesnik Christian Johann Heinrich Heine (Diseldorf, 13. prosinca 1797 \u2014 Pariz, 17. velja\u010de 1856). – Preveo je njegovu pjesmu Azra, (Der Asra), koja \u0107e postati bosanska narodna pjesma, sevdalinka, pod naslovom \u201e Kraj tanana \u0161adrvana\u201c.<\/p>\n

Svoju najve\u0107u pjesni\u010dku zrelost \u0160anti\u0107 dosti\u017ee izme\u0111u 1905. i 1910. kada su i nastale njegove najljep\u0161e pjesme. \u0160anti\u0107eva poezija puna je sna\u017enih emocija, ljubavne tuge, bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kom je i sam pripadao.<\/p>\n

Iako je domovina bila njegova vje\u010dita muza i inspiracija, pa mu ljubav nije strana rije\u010d, \u0160anti\u0107u nije nedostajalo ljubavi ni u \u017eivotu. \u0160tovi\u0161e, volio je vi\u0161e puta, jednu Zorku, jednu Eminu i jednu Anku. Iskreno i strasno do boli, do ne prebola – Anku.<\/p>\n

Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinki. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent ba\u0161ta, behara, \u0161adrvana, Neretve, Mostara.<\/p>\n

Kako to \u010desto biva u \u017eivotu jednog umjetnika \u2013 \u0160anti\u0107 je volio ba\u0161 onu koja mu nije bila su\u0111ena, Anku Tomlinovi\u0107. Po Du\u010di\u0107evim rije\u010dima, i Anka je neizmjerno voljela mostarskog romantika.<\/p>\n

Anka je bila k\u0107erka vlasnika foto-ateljea Stjepana Tomlinovi\u0107a, koja se doselila u Mostar. Aleksa je pratio svaki njen korak, sjedio u du\u0107anu \u010dekaju\u0107i da se pojavi kako bi joj se pribli\u017eio. Djelovala mu je kao privi\u0111enje\u2026 Tajanstvena, sama, ili u pratnji mla\u0111eg brata, \u0161etala je poplo\u010danim ulicama Mostara okupiraju\u0107i misli mladog \u0160anti\u0107a. Vi\u0111ali su se svakodnevno, i svakog puta bi se slu\u010dajno vidjeli, porazgovarali i pro\u0161etali. Kasnije mu je kroz smijeh priznala da je namjerno uvijek izlazila u isto vrijeme, nadaju\u0107i se da \u0107e on shvatiti satnicu i iskoristiti priliku da je vidi. Kada je od drugih saznala da objavljuje pjesme, tra\u017eila je od Alekse primjerke Goluba<\/em> i Nevena<\/em>, koje je redovno \u010ditala i komentirala. Pjesnik se kasnije prisje\u0107ao kako joj je prvi put izjavio ljubav. Napisao je pjesmu \u201cAko ho\u0107e\u0161\u201d, ba\u0161 njoj. Pjesma od pet strofa brzo se na\u0161la u Ankinim rukama.<\/p>\n

\u201cAko ho\u0107e\u0161 da ti pjevam \/ Onu tihu nojcu milu, \/ Razvij tvoju gustu kosu \/ Mirisavu meku svilu!\u201d<\/p>\n

Na njegovo iznena\u0111enje, vratila mu je pjesmu bez ikakvog komentara. Potom se pozdravila i krenula niz ulicu, ostavljaju\u0107i pjesnika za\u010du\u0111enim. A onda se okrenula, nasmijala i ozbiljno rekla: \u201cA \u0161to se ti\u010de onog ako ho\u0107e\u0161 \u2013 ho\u0107u\u201d, i otr\u010dala niz ulicu. Me\u0111utim, tu su snovi krenuli nizbrdo. Mala mostarska sredina nije umjela prihvatiti ljubav imu\u0107nog Srbina i Hrvatice \u010diji je otac samo \u017eelio veliki miraz i ku\u0107u u kojoj \u0107e biti financijski zbrinut. Osu\u0111ena na propast, njihova ljubav je bila ispunjena sva\u0111ama i raspravkama<\/em> izme\u0111u Alekse i njegove majke. Sve dok ga jednog dana majka nije dovela ispred ikone Svetog Nikole i zaklela: \u201cAko je dovede u ku\u0107u, majka \u0107e ih mrtve do\u010dekati. Crni pokrov \u0107e biti njihovi svatovi\u201d.<\/p>\n

Shvativ\u0161i da nema izbora, nesretni pjesnik nije imao snage suprotstaviti se, unezvijeren je oti\u0161ao kod Anke tra\u017eiti je opro\u0161taj jer je vjen\u010danje nemogu\u0107e. Aleksa je prekinuo burnu vezu sa lijepom Hrvaticom, koje se sje\u0107ao do kraja \u017eivota i kojoj je posvetio ve\u0107inu svojih ljubavnih pjesama. Anka se udala godinu dana kasnije za dosta starijeg \u010dovjeka iz Zagreba i zauvijek napustila Mostar.<\/p>\n

Svatovi su tog dana pro\u0161li pored \u0160anti\u0107eve ku\u0107e na Brankovcu, dok je on sve\u010danost posmatrao sa prozora, pla\u010du\u0107i.<\/p>\n

Tokom \u017eivota objavio je veliki broj pjesama od kojih su najpoznatije: \u201cEmina\u201d (1903), \u201cNe vjeruj\u201d (1905), \u201cOstajte ovdje\u201d (1896), \u201cPretprazni\u010dko ve\u0107e\u201d (1910), \u201c\u0160to te nema?\u201d (1897), \u201cVe\u0107e na \u0161kolju\u201d (1904), \u201cO klasje moje\u201d (1910), \u201cMoja otad\u017ebina\u201d (1908)\u2026<\/p>\n

Aleksa \u0160anti\u0107 preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924. Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih religija skrhani jer je oti\u0161ao kom\u0161ija koji je sve volio podjednako.<\/p>\n

Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/strong><\/p>\n

Facebook<\/a><\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>