U \u010detvrtak, 1. travnja 2021. s po\u010detkom u 20 sati u Centru za kulturu Tre\u0161njevka bit \u0107e izvedena praizvedba predstave “Glas ljubavi”. Re\u017eiju potpisuje\u00a0Boris Svrtan, dramaturgiju\u00a0Vesna \u0110ikanovi\u0107, a produkciju Tadija Kolovrat.\u00a0Gluma\u010dku izvedbu\u00a0Kostadinke\u00a0Velkovske\u00a0
<\/p>\n
O predstavi:\u00a0<\/b><\/p>\n
U vremenu kad u prolje\u0107e nismo znali bi li pogledavali vi\u0161e u zemlju ili u nebo, dok ljeta od previ\u0161e pitanja koja vise u zraku kao da nije ni bilo, a u boje rujna ve\u0107 ulazile su sjena i praznina ulica i trgova i mi \u017eivimo kao bi\u0107a straha, i nemir svijeta osje\u0107amo kako pulsira uz nas, vidljiv je poput ko\u017ee izlo\u017eene na \u0161tapu, gdje nam je uto\u010di\u0161te od takve provale izopa\u010dene realnosti? Jesmo li spremni za takve grube provale?<\/i><\/p>\n
U tom \u0161kripcu u kojem smo se na\u0161li, od one sve silne buke civilizacije odjednom su napetost daha, trepet, ti\u0161ina najjasnije frekvencije. Navike vode bitke za opstanak, konvencije padaju u vodu, govori dru\u0161tva, kulture (i prate\u0107e industrije), tehnologije, sad imaju nejasan doseg.<\/p>\n
A tu napetost daha, puls egzistencije ima kao svoju samo pjesma. Poezija. Samo je poezija iskonski povezana s disanjem. Pjesma uspostavlja ritam disanja, \u0161iri u partnerstvu s jezikom udisaje i izdisaje du\u0161e, pro\u017eivljenih stvari od ekscesnih do blagih, najobi\u010dnijih predmeta koji kao da su \u017eivi, u prostor \u0161iri od sebe. I poput bubnjanja, ravno do ko\u017ee, u ritam koji se pojavljuje u nama. Poezija ima egzistencijalnu preciznost. Prati tako (nekad i s margine) \u010dovjeka i ljudsko od najranijih dana. Tako joj se okre\u0107emo i u ovim vremenima u kojima osje\u0107amo da smo bez pilota. A ve\u0107 otprije goli, razvu\u010deni \u00a0raznim post intimnim pustopoljinama. Zato je mo\u0107 susreta s glumcem koji govori poeziju iscjeliteljske snage.<\/p>\n
Kostadinka Velkovska glumica je koja u sebi nosi poeziju. Spletom hrvatskog i jezika u kojem se rodila, makedonskog jezika i ritma, ovaj koloplet pjesama otvara svoje svjetove kako bi do nas koji slu\u0161amo do\u0161ao zrak s mjesta gdje nismo nikada ili premalo bili, ili prekasno do\u0161li, ili nismo vidjeli. Jer svaki dan ne\u0161to ravnodu\u0161no i \u010dinovni\u010dki ranjava na\u0161e srce. Jer pre\u017eivljavamo zemljotrese gledaju\u0107i prema nebu, a ne prema zemlji, mada zemaljsko tlo pokazuje svoju mo\u0107. Ovi su stihovi vizionarski ili ispovjedni, poneki op\u0107i, \u00a0neki narativni, neki intimni i neki ekstati\u010dni \u2013 \u017eiva, obnovljiva energija. Koja se propinje kao ljubav prema \u017eivotu i kad se svijet hladi. Koja kona\u010dno izgleda kao da je oduvijek poznajemo.<\/p>\n
[izvor informacije CeKaTe \u2013 Teatar na Tre\u0161njevci<\/strong><\/a>]<\/p>\n