Nagra\u0111ivani zadarski knji\u017eevnik \u017delimir Peri\u0161 objavio je novu knjigu, roman Mladenka kostonoga <\/i>u izdanju OceanMora d.o.o., knjigu koja je doprinijela da se ponovno govori o knjizi i u vrijeme korone. \u017delimir Peri\u0161: \u201ePu\u010dki mudrac, iz kojeg progovara natalo\u017eeno narodsko znanje. Prkosni partibrejker koji ismijava autoritete, crkvu i tu\u0111insku vlast. O\u0161troumni plebejac koji nema u\u010denih \u0161kola, ali zna jezike i razumije svijet.\u201c\u2026 objavio je roman – Roman koji je kidnapirao Arali\u010din svijet i ubacio u njega kompjutorski virus (Jurica Pavi\u010di\u0107). \u0160to dodati ovome.<\/p>\n
<\/p>\n
Za one koji Vas ne znaju \u2013 tko je \u017delimir Peri\u0161?<\/b><\/p>\n
Tko me ne zna, dobro je pro\u0161ao! Nema se \u0161to posebno re\u0107i o meni, odlika sam prosjeka, nezanimljiv i uobi\u010dajen. Jedino iole zanimljivo na meni su moji povremeni izboji na kreativnom planu. Kreativni rad je divna i ispunjuju\u0107a aktivnost. Stvoriti ne\u0161to novo, \u0161to prije nije postojalo, te\u017eak je proces ali sa iznimno zahvalnim posljedicama i trudim ga se primijeniti u svim svojim podru\u010djima interesa, na poslu i izvan posla, pa tako osim \u0161to pi\u0161em knjige, kreiram dru\u0161tvene i ra\u010dunalne igre, sviram, pjevam i igram se s djecom.<\/p>\n
Dogodila se knjiga. Nazvao me prijatelj iz Rusije, knji\u017eevnik \u017darko Mileni\u0107 i pitao za Vas. Zovu i drugi iz regije i \u0161ire. Govori se o romanu. Govori se o Vama. Govori\u2026 Dogodila se knjiga, dogodio se \u017delimir Peri\u0161. <\/b>“Mladenka Kostonoga” ni nalik gotovo ni na \u0161to \u0161to se u Hrvatskoj pi\u0161e i kako se pi\u0161e, tragom J. P. \u2013 \u201eali zato prili\u010dno nalikuje klasicima latinoameri\u010dkog postmodernisti\u010dkog romana kao \u0161to su Sabato, Fuentes, Cortazar ili rani M\u00e1rquez. Kod Peri\u0161a se, kao kod najboljih Hispanaca, spajaju povijest i mit, magija i politika, kolonizator i kolonizirani, prozni eksperiment i pripovjeda\u010dki populizam. Peri\u0161 Zagoru pretvara u svoj Macondo, samo \u0161to je taj Macondo negdje u \u010detverokutu Svilaje i Velebita, \u010capljine i Vrlike. \u0160to bi ste rekli na ovu Juricinu?<\/b><\/p>\n
Jurica Pavi\u010di\u0107 sjajno je secirao Kostonogu i iskreno me iznenadio. Ja jesam otkrivao magiju \u010ditanja uz Cortazara, M\u00e1rqueza i Borgesa, ali ih se zapravo nisam sjetio pi\u0161u\u0107i ovu knjigu. Jednom kad mi je postalo jasno da ovaj moj roman ne\u0107e biti samo linearna pri\u010da i dopustio si malo ludila, hranio sam se idejama o konstrukciji teksta od Joycea ali i Georgesa Pereca, najvi\u0161e su me inspirirale zamisli Oulipovaca. Moram spomenuti i meni najva\u017eniju knjigu, to je jedan stari Quorum s naslovom \u201eTrominutne pri\u010de\u201c kojeg je uredio Zoran Milovi\u0107 i sadr\u017ei kratke kratke pri\u010de – pravi katalog literarnih vizija. Osim knjiga, inspiraciju sam tra\u017eio u drugim umjetnostima, posebno avangardnom slikarstvu i underground glazbi. Glazbena podloga koju sam upijao pa izvla\u010dio iz nje atmosferu su makabri\u010dni brehtijanski kabare The Tiger Lillies, ali i na\u0161 zadarski maestro prazvuka Roberto Vodanovi\u0107 \u010copor. Uz njih sam puno razmi\u0161ljao o tome kako stvoriti ne\u0161to novo i umjetni\u010dki relevantno, a ostati zabavan, uzbudljiv i – to mi je bilo jako bitno – \u010ditak.<\/p>\n
Danas, nakon ne\u0161to manje od pola godine, Mladenka kostonoga je dobila puno dobrih kritika, o njoj pi\u0161u i slave je i oni koji je vole i oni koji je ne vole, dobila je i regionalnu nagradu Ko\u010di\u0107evo pero, ali i u\u0161la u finale Frica, najbogatije doma\u0107e nagrade za prozu, te se \u010dini da je igra uspjela.<\/p>\n
Jednostavno se ne mo\u017ee bez pitanja \u0161to vas potaknu na ovaj roman, otkuda ova tema?<\/b><\/p>\n
Tema je moja, ku\u0107na. Moja je obitelj iz sinjske krajine i taj ambijent mi je blizak, jedna mi je baka u d\u017eep gurala posve\u0107eni kruh protiv uroka, druga susjedama gatala iz kave, to se sve nekako stopilo u ambijent koji mi je dugo bio podru\u010dje interesa i znati\u017eelje. Pa kad se rodila ideja o izop\u0107enici\/vra\u010dari Gili, nisam dvojio u koje vrijeme i prostor \u0107u je smjestiti.<\/p>\n
Koliko je ovaj roman, kako ga neki vide, postmodernisti\u010dki guslarski ep o vje\u0161tici Gili iz Dalmatinske zagore 19. stolje\u0107a \u010dije je svako poglavlje posveta jednome dijelu hrvatske povijesti knji\u017eevnosti?\u00a0<\/b><\/p>\n
Prije svega to je zabavan avanturisti\u010dki roman o majci i djetetu. Onda, zagrebe li se dublje, to je duhovita knjiga koja parodira mnoge svete teme, od epske knji\u017eevnosti do guslarske isklju\u010divosti. Na kraju, to je hommage mnogim autorima na \u010dije se tekstove referira.<\/p>\n
Pisanje fragmentiranog romana tekst osloba\u0111a obaveze kompaktnosti i homogenosti. Kad sam osjetio da mi razlomljenost na nezavisne glave daje slobodu, odlu\u010dio sam je iskoristiti u duhu teksta, pa je poglavlje koje pi\u0161e o djevoj\u010dici u \u0161umi \u2013 bajka \u2013 poput bra\u0107e Grimm ili Ivane Brli\u0107 Ma\u017eurani\u0107. U jednoj glavi pastirice poput Gunduli\u0107eve Dubravke govore u dvanaestercima. Jednu glavu pi\u0161e ninski pjesnik inspiriran Zorani\u0107evim Planinama pa koristi, tj poku\u0161ava koristiti njegov jezik.<\/p>\n
Ali nisam se referencirao samo na knji\u017eevnost, u toj knjizi je i\u00a0 Vladimir Bayer, pravnik koji je sakupljao spise o su\u0111enjima vje\u0161ticama, ali i Radoslav Kati\u010di\u0107 na \u010dijim sam istra\u017eivanjima bazirao korijene Giline magije, te mnogih drugih hrvatskih etnologa koji su se bavili tim temama.<\/p>\n
Dali ste hrvatskoj knji\u017eevnosti, i ne samo njoj, lik vje\u0161tice Gile i kako nakon ove uspje\u0161nice iza\u0107i iz okvira toga lika, kako se okrenuti novim likovima, knjigama jer u naponu ste stvarala\u010dke snage?<\/b><\/p>\n
Vrlo te\u0161ko. Pisanje ove knjige me prili\u010dno iscrpilo i izvuklo iz mene sve ideje i kreativni impuls. Sad imam neke \u017eelje za idu\u0107i veliki roman, no potrajat \u0107e dok stvar ne zakuha. U me\u0111uvremenu, imam neke stare pri\u010de koje bih mo\u017eda uobli\u010dio u knjigu, jer \u0107e mi za roman ponovo trebati bar pola desetlje\u0107a.<\/p>\n
Hvala za komentar o naponu snage, ali mislim da nije ba\u0161 tako. Na vrhuncu spisateljske mo\u0107i bio sam na svojim po\u010decima, prvog Mimu sam napisao za dva mjeseca. No kako vrijeme ide tako sve sporije i te\u017ee pi\u0161em. Sve vi\u0161e \u010ditam, sve vi\u0161e znam o pisanju, sve sam kriti\u010dniji prema svome radu i zbog svega toga sve neodlu\u010dniji. Sa Mladenkom sam puno vremena proveo u razmi\u0161ljanjima treba li uop\u0107e napisati tu knjigu, tko \u0107e je htjeti \u010ditati i kome \u0107e pru\u017eiti ikakve pozitivne emocije i spoznaje. Toliko je knjiga na svijetu, treba li mu jo\u0161 i moja?<\/p>\n
Dogovorili smo kra\u0107i razgovor. Ljudi smo od rije\u010di pa dr\u017ee\u0107i se dogovora: Ima li ne\u0161to \u0161to Vas nisam pitao u ovom kratkom razgovoru, a rado biste odgovorili?<\/b><\/p>\n
Hvala na kratko\u0107i. Kako sporo pi\u0161em romane, tako sporo pi\u0161em i razgovore. Tim vi\u0161e me sputava to \u0161to zapravo nemam \u0161to re\u0107i. Sve zanimljivo \u0161to sam imao upisao sam u taj roman, ni\u0161ta bolje od toga ne znam re\u0107i.<\/p>\n
Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/b><\/p>\n