Klepsidra757.ba<\/a><\/p>\nOnda sam upoznao umjetnika Domagoja Klipa. On smatra da sama djela \u010desto vi\u0161e govore o autoru nego podatci iz \u017eivota, bez op\u0107ih informacija ponekad je te\u0161ko \u201euhvatiti\u201d duh u koordinatnom sustavu vremena i prostora.<\/p>\n
Ro\u0111en u Po\u017eegi, ne ba\u0161 tako davne predratne 1990. godine. Najraniji \u017eivot, kao i svima koji su svjedo\u010dili tom vremenu, obilje\u017eio je strah i neizvjesnost zbog nemilih doga\u0111aja. Djetinjstvo provodio hodaju\u0107i \u0161umama u dru\u0161tvu djeda i roditelja, i sama\u010dkom igranju po dvori\u0161tu, razvijaju\u0107i tako ma\u0161tu u \u010darobnoj Po\u017ee\u0161koj kotlini bogatoj brdima i gorama. Kao i velika ve\u0107ina umjetnika crta od najranijeg djetinjstva i kako se to obi\u010dno ka\u017ee, nikada nije prestao. Motivi crte\u017ea u najranijoj dobi bili su mu uglavnom vezani uz prirodu i \u017eivotinje, ali i uz mitolo\u0161ka bi\u0107a te likove iz bajki. U \u0161kolskoj dobi otkriva alternativnu glazbu te aktivnije kre\u0107e sa crtanjem crte\u017ea na temu omiljenih pjesama, a krenuo je i sa izradom Cover art-a za albume punk i metal bandova.<\/p>\n
Krajem srednje \u0161kole odlu\u010dio se pripremati za umjetni\u010dku akademiju, te je istu upisao i zavr\u0161io u Osijeku (diplomski smjer slikarstvo). Paralelno tokom studiranja u svom rodnom gradu zajedno s nekolicinom lokalnih umjetnika zapo\u010dinjem s osnivanjem udruge Po\u017eart. Intenzivno djelovanje udruge trajalo je desetak godina gdje smo kroz formalne i neformalne izlo\u017ebe, doga\u0111aje i aktivizam na obi\u010dnim i neobi\u010dnim lokacijama ponudili nove sadr\u017eaje u pomalo uspavanoj sredini. Kazuje Domagoj.\u00a0 Po zavr\u0161etku studija vra\u0107a se u Po\u017eegu i po\u010dinje raditi kao nastavnik likovne kulture u seoskoj \u0161koli (Brestovac), uz to povremeno dr\u017ei pripreme za akademije i instrukcije iz crtanja za djecu \u0161kolske dobi. Od ove godine predaje i soboslikarima na Obrtni\u010dkoj \u0161koli u Po\u017eegi. Uz rad u \u0161kolama ne zaboravlja na svoj primarni poziv a to je stvaranje likovnih djela.<\/p>\n
Domagoj Krip<\/b>:<\/p>\n
U grubo svoj rad bih mogao podijeliti na dvije grane. U jednoj je rije\u010d o crte\u017eima nastalim tehnikom olovke i tu\u0161a ili drvenih bojica na papiru i slikama na drvetu tj. dasci, u kombiniranim tehnikama. U su\u0161tini rije\u010d je o cjelo\u017eivotnom serijalu na kojemu radim putuju\u0107i po oku vidljivom spektru (disperzija bijele svjetlosti). Svaka faza ima naziv po prevladavaju\u0107oj boji i njezinim atributima te su im radovi tematski pridru\u017eeni. Od \u201enulte\u201d sme\u0111o-crvene faze, preko naran\u010daste, \u017eute, zelene, plave pa sve do ljubi\u010daste. Serijal prati psihofizi\u010dki razvoj \u010dovjeka i njegovu alkemijsku transformaciju od materijalnog i \u201esirovog\u201d ka duhovnom i suptilnom. Trenutno radim na radovima koji prikazuju prijelaz iz naran\u010daste u \u017eutu fazu. Osim crte\u017ea i slika stvaram skulpture od drveta, prona\u0111ene dijelove (iz \u0161uma ili rije\u010dnih naplavina) kombiniram u cjelinu.<\/p>\n
Druga grana bila bi vezana uz stripove. Uglavnom je rije\u010d o kra\u0107im strip formama gdje kroz nekoliko kadrova i izmjena dijaloga uz dozu humora obra\u0111ujem odre\u0111enu temu ili fenomen. Osim toga kroz igru rije\u010di u stripovima \u010desto seciram dru\u0161tvene pojave ili putem (auto)ironije u strip preta\u010dem vlastita razmi\u0161ljanja o svakodnevnim pojavama. Posebno me se dojmilo jedno Domagojevo razmi\u0161ljanje.<\/p>\n
Sveta slika, Domagoj Krip:<\/b><\/p>\n
Izjedna\u010davanje vrijednosti slike i popularnosti autora stvara pritisak na \u017eivu\u0107e umjetnike, a mrtve, bez obzira na to bili oni slavljeni ili potpuno nepoznati, zagrobno pretvara u skupi, jeftini ili bezvrijedni proizvod. O tr\u017ei\u0161tu umjetnina i rang listama istih bespotrebno je i\u0161ta pisati. Brendirana imena i prezimena poznatih slikara i nov\u010dana vrijednost njihovih djela stavila je sam sadr\u017eaj naslikanih djela u drugi plan. Kategoriziranje vlastite li\u010dnosti i polja djelatnosti gu\u0161i neophodnu svestranost. Jedino svestranost stvara majstora u jednom ili vi\u0161e podru\u010dja rada i djelovanja. Dobar autor ne mo\u017ee biti samo umjetnik, potrebna je odre\u0111ena razina znanja i virtuoznosti u svemu \u0161to \u010dini \u017eivot individue. Poimanje nekog \u010dovjeka umjetnikom od strane dru\u0161tva pripoma\u017ee stvaranju \u201eumne\u201c vojske umjetnika koji vje\u010dnim referiranjem recikliraju priznate umjetnike i autore svih umjetni\u010dkih razdoblja, a oni \u010dine samo vrh sante u odnosu na sve stvoreno ispod povr\u0161ine. Druga opasnost je reproduciranje \u201evlastitog stila\u201c zbog kojeg umjetnik prestaje eksperimentirati ili se u istom ograni\u010dava ne bi li odr\u017eao odlike stila po kojima je prepoznatljiv grade\u0107i tako vizualnu barijeru izme\u0111u sebe i ostalih umjetnika. \u017delja za priznanjem stvara podila\u017eenje. Slava mo\u017ee nepovratno opiti.<\/p>\n
Potoci ta\u0161tine brzo preplave prostor oko aure. Iz takve \u201eprostorije\u201c nije lako iza\u0107i. Umjetniku \u0107e umjetnost puno bolje slu\u017eiti ako ju umjesto kao \u0161take za ego koristi kao alat za osvje\u0161tavanje \u201ekvarova\u201c u svojim mentalnim procesima i navikama . Putem prema unutra uz \u201esretne\u201c vanjske okolnosti li\u0161avamo se utega koji poku\u0161avaju svemu dati cijenu, status i svrstati u odre\u0111eni okvir. Blje\u0161tavila reflektora \u010desto gase unutarnju vatru. Svetac tra\u017ei duh u umjetnosti. Iz unutra\u0161njosti izlazi samo neophodno u valjanom trenutku. Mnoge ikone i statue po crkvenim i religijskim hramovima prikaz su materijaliziranog tada\u0161njeg i sada\u0161njeg (2019.) konteksta naj\u0161ire prihva\u0107enog lokalnog pogleda na svijet tj. njegovog u\u017eeg ili \u0161ireg teritorija. Uzrok tome je naravno kapitaliziranje i kapital nad duhovnosti u kojoj se umjetnost i slika op\u0107enito \u010desto stavlja u slu\u017ebu promid\u017ebenog materijala iako odre\u0111ene religijske slike mogu sasvim dobro poslu\u017eiti kao alegorija, duhovna hrana ili putokazi za odre\u0111ene oblike pona\u0161anja ukoliko se ne zaglavi u idolopoklonstvu. Sveta slika naprotiv slavi samu sebe kroz autora. \u010cin kreacije je kao ideja, kako u involuciji tako i u evoluciji kao neizbje\u017enoj \u201enuspojavi\u201c, to\u010dnije svakom njenom koraku.<\/p>\n
Unutra\u0161njost izvrnuta prema van nastaje iz zlatnog blata. \u010ci\u0161\u0107enje je zanat i zahtjeva trud i ulo\u017een rad. Involucijska kreacija se suprotstavlja minimalizmu iako ga sadr\u017ei. Krajnji oblik maksimalnosti tj. sveobuhvatnosti se mo\u017ee manifestirati u minimalizmu ali tada bez obzira na koli\u010dinu likovnih elemenata umjetni\u010dko djelo ne odi\u0161e prazninom ve\u0107 je izrazito balansirana i \u201epuna\u201c. Kao i sama to\u010dka. Kontekst vrijeme i prostor su neizbje\u017eni iako im slika nastoji pobje\u0107i jednako kao i autori koji tra\u017ee bezvremensko i total, presjek apsoluta u svakom detalju. Bijeg i povratak duha neminovni su za pro\u0161irivanje spektra informacijskog sadr\u017eaja, oboga\u0107enu umjetnost koja pomiruje dualisti\u010dki pogled na svijet ili ga nadilazi. \u201eSukob\u201c i \u201emirenje\u201c se iznova doga\u0111a sa svakim novim djelom. Slika autoru kao pojedincu nije sveta zbog simbola i vizualnih sintagmi ve\u0107 zato \u0161to nanovo otkriva nove mentalne putove kojima mijenja vlastitu genetiku koriste\u0107i likovne elemente i materijale. Time se zatvara krug involucije, kreacije i evolucije kroz koju slika postaje \u017eivu\u0107i, dotad nepostoje\u0107i entitet gledaju\u0107i \u017eivot i stvaranje u kronolo\u0161kom smislu. U apsolutisti\u010dkom svevremenskom smislu autor je katalizator, manifestacija potrebe za prirodom materijalizacije izdvojen unutra\u0161njim mehanizmom razmi\u0161ljanja, kreacijom individualiziran do bo\u017eanske razine, bez obzira kakvu predod\u017ebu o bo\u017eanskom imao.<\/p>\n
Slavljenjem procesa nastajanja slike autor stavlja sliku iznad svega njemu poznatog i postoje\u0107eg i smje\u0161ta je u sredi\u0161te svog duhovnog, emocionalnog i mentalnog trenutka. Od \u201ezasluga\u201c i prenagla\u0161ene individualnosti koja ga prije vremena navodi na vlastito vi\u0111enje i tuma\u010denje slike autor zdu\u0161no zazire, sve kako bi izbjegao \u201ezamku\u201c koju si je u su\u0161tini sam i postavio. IPAK, nakon \u0161to je slika u kona\u010dnici \u201edovr\u0161ena\u201c za autora po\u010dinje proces osvje\u0161tavanja i dekodiranja. Da bi se sa\u017eivili sa slikom potrebno je tuma\u010denje, razumijevanje te razotkrivanje skrivenog u podsvijesti. Otkrivenje predstavlja su\u0161tinu svete slike kako za autora tako i za sve ljude koji ju s pa\u017enjom promatraju i koji su spremni na dijalog s naizgled ne\u017eivim \u201epredmetom\u201c.<\/p>\n
Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/b><\/p>\n
Facebook<\/a><\/strong><\/p>\n