Prizor iz predstave \u2018Gospo\u0111a ministarka\u2019<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\nOsvrt na Predstavu, Ada Juki\u0107<\/p>\n
Predstava me nije odu\u0161evila. To ne zna\u010di da nije bila ‘dobra’. Ali manje sam kriti\u010dki raspolo\u017eena prema ‘o\u010dekivanoj predstavi’ nego onoj od koje sam o\u010dekivala vi\u0161e. A od Nu\u0161i\u0107eve i Frlji\u0107eve ‘Gospo\u0111e ministarke’ u Kerempuhu \u00a0mo\u017eda se previ\u0161e o\u010dekivalo.\u00a0Ako je Frlji\u0107 izlo\u017eio na panj glave gledatelja u Dubrovniku, \u0161to \u0107e tek \u00a0njegova ‘Ministarka’ u\u010diniti zagreba\u010dkoj publici?<\/p>\n
Na premijeri su bili svi. Od politi\u010dara do kriti\u010dara. Svi su htjeli dati obol ‘come backu’ cijenjenog komediografa koji je (za\u0161to, \u010demu?) bio zapostavljen. I svi su htjeli pokazati da nisu sudjelovali ni na koji na\u010din u tom pre\u0161utnom izbivanju takvog\u00a0 umjetni\u010dkog imena.<\/p>\n
Bila je to ‘dobitna kombinacija’. Nu\u0161i\u0107, \u00a0desetlje\u0107ima odsutan s hrvatskih scena, i Frlji\u0107, umjetni\u010dki politi\u010dki anga\u017eiran redatelj koji je, \u0161to je neuobi\u010dajeno na doma\u0107im konvencionalnim kazali\u0161nim daskama, dobio slu\u017ebena priznanja za svoj ‘revolucionarni’ pristup kazali\u0161tu. \u00a0Dobio je, naravno i kritike. A ocjena \u00a0njegova rada kao ‘jeftinog scenskog pamfleta’ (Frlji\u0107ev prilog u Katalogu Predstave) izgleda da ga se osobito dojmila. \u00a0Pristup ‘Gospo\u0111i ministarki’, neprepoznatljivo je neupadljiv, figurativan, \u00a0‘realisti\u010dan’, to jest, ‘klasi\u010dan’ u smislu komedije u kojoj se vi\u010de, \u00a0tr\u010di i presvla\u010di. Bio je to, dodu\u0161e, njegov vlastiti izbor. Htio je iznenaditi one koji su o\u010dekivali njegovu radikalnu intervenciju u tekst, htio je ‘izbiti iz ruku’ argumente onih koji su ga etiketirali kao ‘scenskog pamfletista’, ali predstava nije najpogodnije mjesto za obra\u010dun s negativnim kritikama. Argument da je tekst tako aktualan da ga ne treba ‘a\u017eurirati’, \u00a0tako\u0111er nije dovoljan, jer nije dovoljno da je ne\u0161to aktualno, da bude senzacionalno! (u ‘teatralnom’, a ne komercijalnom smislu, vidi reklame trgova\u010dkih lanaca). Ako i mo\u017eemo prepoznati te pokondirene vlastohlepne karikature, ne mo\u017eemo se zadovoljiti njihovim ismijavanjem. Uostalom, ono \u0161to ti komi\u010dni negativci \u010dine \u010dini se gotovo benignim u odnosu na ono o \u010demu danas \u010ditamo u novinama (da i internet spominjemo!).<\/p>\n
‘Realisti\u010dna’ redateljska koncepcija odra\u017eavala se i u scenografiji i kostimima. Sve su to, osim izdvojenih i nekomponiranih detalja (slika Pieta Mondriana na zidu, primjerice), slike ‘onog vremena i prostora’, bez prodorne korelacije s nama i na\u0161im tragikomi\u010dnim perspektivama.<\/p>\n
Najuo\u010dljivija redateljska intervencija bila je u ‘jezi\u010dnom pitanju’. Ispravke teksta na plakatima i titlovi tijekom predstave trebali su osvijestiti paradokse u odnosima dvaju jezika, to jest nacija koje su bile u ratnom sukobu, \u00a0i to pitanje razumijevanja, odnosno, nerazumijevanja s tragi\u010dkim posljedicama, doista ima dramatskog potencijala. \u00a0Ali, isturene iz \u00a0neprovokativnog konteksta ni ove ‘jezi\u010dne artikulacije’ nisu ostavile ‘udarni dojam’. Ispravke tiskanog teksta na vizualno neatraktivnom plakatu (crvena slova na bijeloj podlozi) izgledale su kao grafiti na reklamnim plakatima, a titlovi u kazali\u0161tu, nakon prve reakcije, korisno su poslu\u017eili \u00a0u pra\u0107enju rije\u010di koje su glumci brzo i nerazgovjetno izgovorili ili zna\u010denju arhai\u010dnih termina (ne radi se samo o jeziku kojim govore na\u0161i susjedi, ve\u0107 jeziku kojim se tamo govorilo \u00a0prije stotinjak godina, a \u00a0zna se, jezici su ‘\u017eivi’ \ud83d\ude42 .<\/p>\n
Ada Juki\u0107, Zagreb, 23 rujna 2012<\/em><\/p>\n
![\"Prizor](\"http:\/\/film-mag.net\/wp\/wp-content\/uploads\/2012\/09\/kerempuh_gospodja_ministarka_1jpg.jpg\" "\\"Prizor")
<\/a><\/dt>\n