ZANIMLJIVA VREMENA I UVIJEK ZANIMLJIVI PIF. <\/b>Uz 53. Me\u0111unarodni festival kazali\u0161ta lutaka PIF 2020.<\/b><\/p>\n
U vremenima kada kazali\u0161ta rade sa smanjenim kapacitetom i kada je kazali\u0161te jedna od stvari kojih \u0107emo se, radi zdravstvenog rizika, prvo odre\u0107i, Kulturni centar Travno je po 53. put organizirao Me\u0111unarodni festival kazali\u0161ta lutaka PIF. Dobar festivalski program nije lako napraviti ni u normalnim, a kamoli u trenutnim okolnostima, ali su organizatori PIF-a jo\u0161 jednom uspjeli napraviti odli\u010dan posao.<\/p>\n
Kao i svake godine, program je bio vrlo bogat, raznolik i zanimljiv. Devet predstava bilo je u konkurenciji budu\u0107i da su gostovanja iz Poljske i Bosne i Hercegovine bila otkazana zbog svima nam poznatih razloga. Bilo je tu i uli\u010dnih predstava, lutkarskih filmova, promocija knjiga, lutkarskih radionica, izlo\u017eba, poseban program nazvan Oni koji dolaze<\/i> koji predstavlja studente Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, te u duhu vremena jedna predstava online na You Tubeu odnosno Facebook stranici PIF-a.<\/p>\n
<\/p>\n
Fotografiju ustupio PIF<\/p>\n
Najvi\u0161e nagrada je na ovogodi\u0161njem PIF-u odnijela predstava Flekavac<\/i> Gradskog kazali\u0161ta lutaka Rijeka u re\u017eiji Renate Carole Gatice (nagradio ju je i dje\u010dji \u017eiri) dok je Grand Prix Milan \u010ce\u010duk<\/i> za najbolju predstavu festivala festivala osvojio Pinokio<\/i> Kazali\u0161ta lutaka Maribor iz Slovenije (pojedina\u010dno su jo\u0161 nagra\u0111eni glumac Miha Bezeljak te Mateo Spiazzi za likovnost predstave). Nagradu Tibor Sekelj<\/i> za predstavu s najhumanijom porukom dobio je Ariel Doron, izraelski umjetnik s njema\u010dkom adresom za predstavu Plasti\u010dni junaci<\/i>, a dobio je jo\u0161 i nagradu za promi\u0161ljenu i duhovitu animaciju<\/i>. Za kolektivnu igru i animaciju nagra\u0111en je ansambl predstave Tihi dje\u010dak<\/i> Kazali\u0161ta za djecu Kragujevac dok je za posebno zaigranu izvedbu u predstavi Pliva patka preko Drave<\/i> Dje\u010djeg kazali\u0161ta Branka Mihaljevi\u0107a u Osijeku nagra\u0111en Gordan Marijanovi\u0107.<\/p>\n
Ovogodi\u0161nji PIF je pru\u017eio zagreba\u010dkoj publici priliku da vidi najbolja ostvarenja doma\u0107ih lutkarskih kazali\u0161ta te izabrane predstave kazali\u0161ta iz inozemstva, posebno iz dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije.\u00a0 U cjelini gledano, ovaj festival prati tendencije u svjetskom lutkarstvu te nastoji dati uvid u razli\u010dite estetike me\u0111u kojima svakako ima i onih koje propituju medij i poku\u0161avaju promi\u0161ljati lutkarstvo kao dio ve\u0107e cjeline koju mo\u017eemo nazvati kazali\u0161tem materijala.<\/p>\n
Neke od predstava na ovogodi\u0161njem PIF-u su sjajno izvedene za \u0161to treba glumcima-animatorima svakako odati priznanje, likovno su vrlo lijepe i zanimljive, no na\u017ealost ostalo je nejasno za\u0161to su uop\u0107e koristili lutkarstvo kao izri\u010daj. Dama iz Porto Pima<\/i> u izvedbi Kazali\u0161ta Gioco Vita iz Italije je likovno i gluma\u010dki izuzetno atraktivna predstava, ali joj teatar materijala zapravo ne treba jer se pri\u010da mogla sasvim dobro ispri\u010dati i bez njega. Isto vrijedi za predstavu Ru\u010dak za \u0161estero <\/i>Kazali\u0161ne dru\u017eine Pinklec i Umjetni\u010dke organizacije GLLUGL. Animacija, lutke i scenografija (posebno scenografija!) iznimno su efektni, ali u su\u0161tini za pri\u010du nisu klju\u010dni. Predstava Tisu\u0107u tuceta<\/i> kazali\u0161ta Plata Company iz \u010ce\u0161ke na vrlo zanimljiv na\u010din pristupa animaciji i \u010dak bi se moglo re\u0107i da je kori\u0161tenje materijala do neke mjere opravdano, ali poanta i poruka predstave (koja nije manje va\u017ena od formalnog dijela) u nekom dubljem smislu izostaje.<\/p>\n
Jo\u0161 jednom napominjem \u2013 sve ove predstave su likovno i gluma\u010dki izvrsne, ali nedostaje im promi\u0161ljanje medija s kojim rade. Nije dovoljno igrati s lutkama da bi predstava bila uistinu lutkarska. Bitno je pitanje za\u0161to uop\u0107e trebam i koristim lutku, a na to pitanje spomenute predstave nisu, po mojem sudu, adekvatno odgovorile. \u010cini mi se da sli\u010dan problem ima i Posve\u0107enje prolje\u0107a<\/i>, plesno-lutkarska predstava prikazana online. Iako se mo\u017eda va\u017enost lutaka mo\u017ee tra\u017eiti u ritualu jer se radi o ritulnom teatru, ritualna i umjetni\u010dka uporaba objekta nipo\u0161to nisu jedno te isto.<\/p>\n
Za razliku od toga, Plasti\u010dni junaci<\/i> i Tihi dje\u010dak<\/i> na vrlo dubok na\u010din propituju lutkarstvo te je ono u njihovim predstavama va\u017eno i upravo klju\u010dno za cjelokupni smisao i poruku predstave. Plasti\u010dni junaci<\/i> koriste najobi\u010dnije jeftine dje\u010dje igra\u010dke koje animira jedan lutkar, no pri\u010da koju ova predstava pripovijeda i njezina anitiratna poruka ne bi bila ni izdaleka tako sna\u017ena da je napravljena bez lutaka. Svaka pojedina scena je promi\u0161ljena, efektno i duhovito koncipirana te je upravo takva kakva jest optimalno pogo\u0111ena. Istaknula bih scenu u kojoj se minijaturni plasti\u010dni vojnik dosa\u0111uje stra\u017eare\u0107i pred visokim zidom te pije vodu, jede \u010dokoladicu i gleda pornografske filmove. Ili bolje re\u0107i to za njega \u010dini glumac koji mu pritom \u201eposu\u0111uje\u201c razna stanja i emocije te animira lutku tako da je uop\u0107e ne dr\u017ei u rukama \u010dime se posti\u017ee sna\u017ena za\u010dudnost.<\/p>\n
U Tihom dje\u010daku<\/i> glumci \u010dine sve svojim tijelima pa stvaraju likove ljudi i \u017eivotinja, slu\u017ee kao dijelovi scenografije, a i sami utjelovljuju likove dje\u010daka Vuka i \u010dlanova njegove obitelji. Sve to \u010dine na jedinstven na\u010din, sjajnom kolektivnom igrom, a posebno je upe\u010datljivo kako ta igra u prvom dijelu predstave sa zvukovima i glazbom, a u drugom bez njih sjajno prikazuje Vukov \u017eivot prije i nakon \u0161to je kobna pu\u0161ka opalila i u\u010dinila ga trajno i neizlje\u010divo gluhim. \u017divot ove obitelji i nesretan doga\u0111aj koji je sve promijenio prikazan je tako da se \u010dini da druga\u010dije nije ni mogao biti prikazan. Kada imam takav osje\u0107aj gledaju\u0107i lutkarsku predstavu tada sam gotovo sigurna da je ona uspje\u0161na.<\/p>\n
I na kraju, jo\u0161 koja rije\u010d o onima \u0161to dolaze. Jura Ru\u017ea je u predstavi Samoizolacija<\/i> odli\u010dno pokazao nemo\u0107 i probleme koje mo\u017eemo imati u odnosima s drugim ljudima u ekstremnim situacijama poput pandemije te da je imao \u017eivog suigra\u010da problem ne bi bio ni upola tako dobro prikazan kao u situaciji kada stolac i dijelovi glum\u010deva tijela predstavljaju \u017eivotnoga druga. Toni Leakovi\u0107 je u Bra\u010dnim mukama iz vizure ruke<\/i> pomo\u0107u svoje lijeve i desne ruke stvorio likove mu\u017ea i \u017eene koji imaju puno konflikata i pote\u0161ko\u0107a u zajedni\u010dkom \u017eivotu, ali se na kraju ipak pomire shvativ\u0161i da jedno bez drugoga ne mogu. Vjerujem da bi se takva predstava mogla prikazati i glumom dvoje \u017eivih glumaca, no ove ruke daju jedan poseban \u010dar, duhovitost i moment karikaturalnosti koji se ne bi postigao \u017eivim glumcem. Ukratko, oni koji dolaze puno obe\u0107avaju.<\/p>\n
I ovogodi\u0161nji PIF kao i svi prethodni dao je svojoj publici poseban kazali\u0161ni do\u017eivljaj, a postavio je i puno pitanja o naravi lutkarske umjetnosti i kazali\u0161ta materijala. Nije va\u017eno \u0161to sve predstave u davanju odgovora nisu jednako uspje\u0161ne. Da nema PIF-a, zanimljiva lutkarska ostvarenja ne bismo imali \u0161ansu pogledati te stoga navijam za PIF, \u017eelim mu \u017eivot vje\u010dni i jedva \u010dekam njegovo 54. izdanje.<\/p>\n
Ozana Ivekovi\u0107<\/strong><\/p>\n