Sve moje tuge<\/b>: Molim te, prekini! \/ Prekini, i ne \u010dini to vi\u0161e. \/ Htjela sam da odem, \/ ali zbog tebe nisam mogla! \/ Previ\u0161e te volim, i ti to zna\u0161. \/ Koristi\u0161 to da me zadr\u017ei\u0161 \/ za sebe, na ovome svijetu. \/ Molim te, prekini! \/ Pusti me da odem \/ i u\u010dinim svijetu uslugu. \/ Pusti me da odem \/ da ne patim druge, i sebe. \/ Pusti me da odem \/ da sagledam svoje grijehe. \/ Htjela sam da odem \/ ali okovao si me sobom samim. \/ Pogledom svojim. \/ Pusti me da odem. \/ uskrati mi muke. \/ Svjestan si sebe i toga \u0161to \u010dini\u0161, \/ koristi\u0161 to da me zadr\u017ei\u0161. \/ Pusti me da odem \/ i u\u010dinim svijetu uslugu.<\/p>\n
Zadivljen i posramljen pred ovim stihovima, pred likom i djelom Irene Savi\u0107. Zadivljen otkri\u0107em ove umjetni\u010dke i ljudske veli\u010dine u jeziku svemira, \u017eivotnog kri\u017ea Irene, spoznajem, putanje zvijezda tako putuju da \u010dine veliki kri\u017e. Istinski posramljen kako prije nisam \u010duo za Irenu Savi\u0107.<\/p>\n
Irena Savi\u0107 (1984 – 2012) – stihovi iz njene prve zbirke poezije “Sve moje tuge” iz 1999. godine, i slika izlo\u017eena u okviru trajne postavke njenih slika “I’m in the Middle of the Sun” na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.<\/p>\n
<\/p>\n
Fotografu ustupio N\u0160T<\/p>\n
Irena Savi\u0107, pjesnikinja i slikarica, ro\u0111ena 1984. u Tuzli, \u017eivjela je i stvarala u nekoliko gradova i na nekoliko jezika. Poslije zavr\u0161enog jednosemestralnog te\u010daja slikanja pri Univerzitetu u Ljubljani, na istom upisuje i studij engleskog jezika i knji\u017eevnosti, a poslije taj smjer nastavlja u Tuzli. Pisala je na engleskom, bosanskom, te slovena\u010dkom jeziku. Poeziju i prozu obi\u010davala je potpisivati pseudonimima Una Mariposa i Glowing, dok je slike potpisivala stiliziranim mononimom \u201eIRENA\u201c. Preminula je iznenada u Tuzli, 2012. godine.<\/p>\n
Osvrt koji slijedi, Velid Beganovi\u0107 Borjen je uz minimalne izmjene pro\u010ditao na otvorenju stalne postavke slika Irene Savi\u0107, donacije njene majke, g\u0111e. Alenke Savi\u0107, Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, 27. marta 2015.:<\/p>\n
\u201eNeizbje\u017eno je, gledaju\u0107i likovne radove pjesnikinje Irene Savi\u0107 ne zapitati se \u2013 da li je isti poriv vodio njenu pisaljku i njen kist? Da li osobe koje su vi\u0161estruko nadarene u svakom mediju izra\u017eavaju iste stvari ili se pak radi o nekim odvojenim svjetovima, koji postoje paralelno i u glavi i na javi? Neobi\u010dno je, stoga, posmatrati razvoj pjesni\u010dkog izraza s jedne strane i linije, te boje, s druge.<\/p>\n
Dok je pjesme, naro\u010dito u posljednjem periodu, pisala munjevito brzo, gdje u jednoj od njih lirski subjekt \u010dak promi\u0161lja koliko je to pjesama na dan u redu, pa se ograni\u010dava na dvije, likovni radovi Irene Savi\u0107 pokazuju svojevrsnu evoluciju \u2013 mukotrpan vi\u0161esatan rad evidentan je na ve\u0107ini \u2013 i predmeti sve vi\u0161e postaju me\u0111usobno povezani ili nestabilnih granica ili otkrivaju posve druga\u010diju prirodu pod izvorima svjetlosti: lampama, suncem, svije\u0107ama \u2013 toliko prisutnim.<\/p>\n
\u2026Bila sam Eliotova misao \/ u pro\u0161lom \u017eivotu \/ \u2018April is the cruelest month\u2019\u201c<\/i>po\u010dinje pjesmu napisanu sedam dana prije smrti, i zavr\u0161ava rije\u010dima\u00a0\u2026bila sam ne\u0161to to sigurno je \/ nije ovo meni prvi put.<\/i><\/p>\n
Bilo da se ovdje mo\u017ee govoriti o doga\u0111aju, sje\u0107anju, osje\u0107aju ili tek alegoriji metempsihoze \u2013 starogr\u010dkog termina za seobu du\u0161e<\/i>, a \u010dija je glavna odlika preobra\u017eaj, u likovnom je Ireninom izrazu metempsihoza vjerovatno jednim od su\u0161tinskih predmeta.<\/p>\n
Obratite li pozornost na sli\u010dne elemente na raznim slikama, primjetit \u0107ete kako se isti motiv, npr. onaj uve\u0107anih atoma sa elektronskim putanjama i elektronima u spinu na onome \u0161to bi trebale biti ovojnice DNK, na drugim slikama javlja kao glave cvije\u0107a na livadi ili glavni sadr\u017eaj filmske vrpce.<\/p>\n
I dok je za drevne Grke, naro\u010dito za Platona u \u010dijoj se\u00a0Dr\u017eavi<\/i>\u00a0metempsihoza zna\u010dajnije poja\u0161njava, ista predstavljala mogu\u0107nost povratka du\u0161e u obliku \u017eivotinje ili osobe suprotnog spola, za g\u0111u. Savi\u0107 su okviri papira jedini okviri. Na jednoj slici leptir pru\u017ea strune ka nebu i ka zemlji, od kojih jedna, zariv\u0161i se u zemlju, ve\u0107 postaje korijenom cvijeta koji buja na povr\u0161ini. Na drugoj slici, stol i stolica u sobi pokazuju kako su zapravo od sira, pod zrakom svjetla iz lampe koja otkriva neobi\u010dno u obi\u010dnome. Sunce na nebu ispunjeno je sli\u010dnim malenim diskovima koji se na livadi ispod javljaju kao cvjetovi.<\/p>\n
Ovi motivi pokazuju da je sve zapravo na nekom nivou istovjetno i povezano. A onda opet, svjetlo koje otkriva druga\u010diju prirodu ina\u010de uobi\u010dajenih predmeta mo\u017eda ukazuje na sje\u0107anje tih predmeta: seoba du\u0161e nije brisanje, nego upisivanje starog sadr\u017eaja u novu povr\u0161inu, sipanje iste esencije u novi spremnik.<\/p>\n
Bila sam Eliotova misao<\/i>, bila sam krilo leptira koje je cvijet, koji je kamen, koji je loza, koja je okvir, koji je grana drveta, koje je zraka svjetla, koja je drugi okvir, koji je zid moje sobe, koja je moj unutarnji svijet gdje irisi i ru\u017ee spavaju pored pepelnica i svjetiljki i satovi uvijek pokazuju podne ili popodne.<\/p>\n
U Ireninim interijerima \u0161arenilo \u010desto postaje jo\u0161 intenzivnije, predmeti jo\u0161 izlomljeniji vi\u0161estruko\u0161\u0107u okvira koji \u010dine istodobno i vi\u0161e cjelina i samo jednu. Gdje ne\u0161to po\u010dinje a gdje zavr\u0161ava, te\u0161ko je odrediti. Jesu li okviri posljedica prelamanja svjetla ili su to razli\u010dite perspektive? \u010cini se kao da se uloga umjetnika ovdje izmijenila. Vi\u0161e nije umjetnik taj koji stoji i slika svijet koji se oko njega vrti, nego je umjetnica ta koja aktivno sagledava svijet, makar on bio i svijet vlastite sobe (naro\u010dito, zapravo, jer je on svijet vlastite sobe) \u2013 i to ga sagledava iz svih uglova istodobno i ri\u0161e u kretanju.<\/p>\n
Izlomljenost uhva\u0107enog tako uop\u0107e nije izlomljenost, nego spektar stanja i vremenskih oznaka uhva\u0107en kroz prizmu oka umjetnice, gdje se svjetlo lomi po uzoru na njen pogled \u2013 totalitet svakog predmeta iz svih uglova, sa njegovim obli\u010djem u pro\u0161losti, sada\u0161njosti i mo\u017eda budu\u0107nosti njegove metempsihoze. Vjerovatno zato na Ireninim slikama sve poigrava; sve se jo\u0161 \u2013 kao da je kanila re\u0107i \u2013 stigne promijeniti u ne\u0161to drugo: potok u stijenu, sunce u oko.<\/p>\n
Stolovi i podovi \u010desto imaju uzorak \u0161ahovnice na kojoj stoje svakodnevni predmeti koji se simboli\u010dno ponavljaju na brojnim slikama g\u0111e. Savi\u0107 \u2013 vaze ili bokali, svije\u0107e, cvije\u0107e, lampe, pepelnice, cigarete, olovke, ogledala \u2013 jo\u0161 jedan podsjetnik da su i sa ograni\u010denim brojem figura mogu\u0107nosti kombiniranja bezgrani\u010dne.<\/p>\n
Kao \u0161to u svome djelu\u00a0Tractatus Logico-Philosophicus<\/i>\u00a0Ludwig Wittgenstein dolazi do zaklju\u010dka da\u00a0Misao sadr\u017ei mogu\u0107nost situacije o kojoj je ona misao,\u00a0<\/i>te da\u00a0Ono \u0161to je zamislivo, tako\u0111er je i mogu\u0107e<\/i>, slike Irene Savi\u0107 nisu doslovni prikazi svijeta i utjecaja ljudskog subjekta \u010dak i kada su situacije svakodnevne \u2013 njene slike su mogu\u0107nosti svijeta o kome su naslikane.<\/p>\n
Na raspuklinama vi\u0161estrukih okvira koji ulaze u naslikano i izlaze iz njega, \u010detvrtaju ga ili spajaju, koji i sami napu\u0161taju konvencije toga gdje slika zavr\u0161ava a po\u010dinje zid ili pozadina na kojoj ista visi \u2013 ple\u0161e sje\u0107anje, ne\u0161to u genetskom kodu, u atomima DNK ovojnica, u intenzitetu cvijeta, u suncu visoko iznad, ili na filmskoj vrpci; u prstima umjetnice, potezima u pokretu.\u201c<\/p>\n
Neko bi rekao da je to previ\u0161e za njenih 27 godina, koliko je imala kada se tog 20. travnja 2012. godine preselila iz ljudske \u010dahure u vje\u010dnost krilatih bi\u0107a, bili oni Leptiri ili An\u0111eli – ka\u017ee jedan od recenzenata njene knjige pjesama Ljubodrag Stojanovi\u0107, (Leptirica i ru\u017ea<\/i> \u2013 Poetski dnevnik 20. 3. 2011 – 1. 1. 2012.,\u00a0 predstavlja zbirku poezije Irene Savi\u0107 (27. 8. 1984 -20. 4. 2012.<\/p>\n
Irena je bila pjesnikinja, slikarica, esejistica, prozaistkinja …) , i nastavlja: Taj broj 27, na uklet na\u010din bazi\u010dno vezan za pop-kulturu (Morison, Hendriks, D\u017eenis D\u017eoplin, svi su oti\u0161li upravo sa 27 godina) nije omeo Irenu da svoj \u010ditatelje i po\u0161tovatelje daruje ne samo bogatstvom svog bi\u0107a i duha, ve\u0107 i bogatstvom umjetni\u010dkih prizora u kojima je progovarala istina o jednom \u017eivotu, osu\u0111enom da o(p)stane me\u0111u nama, preostalima i kao svjedo\u010danstvo istinskog genija i kao eksplicitni dokaz da se mo\u017ee sna\u017enije, bolje, druga\u010dije, izvan svih kli\u0161ea i utabanih rovova pjesni\u010dkog i umjetni\u010dkog …..<\/p>\n
Sve moje tuge bi u jednu rije\u010d stale<\/b>, \/ ta rije\u010d je \u017eivot, moj \u017eivot. \/ Tu\u017ean je on, al’ to ne zna \/ niko, \/ svi misle, pakostan je \/ i pun neke mr\u017enje. \/ Ali u njemu sve moje tuge su stale \/ i tu svoje mjesto na\u0161le. \/ za\u0161to, sve moje tuge? \/ za\u0161to niste ne\u010dije druge? \/ Ja vas imam puno, o tuge moje … \/ Toliko vas ima, \/ a u jednu rije\u010d ste stale … \/ Moje i posljednje nade su pale, \/ da ste, o tuge moje, ikada znale, \/ da bez vas ne mogu. \/ Jer vi ste, tuge moje, \/ ujedno dok ste tuge, moja najve\u0107a sre\u0107a. \/ Jer u svakoj mojoj sre\u0107i ima milion tuga. \/ A sre\u0107a je malo. \/ Gdje ste, o tuge moje? \/ Poka\u017eite i ono va\u0161e drugo lice. \/ poka\u017eite ono lice sre\u0107e … \/ Moj \u017eivot je s vama tu\u017ean i neveseo, \/ toliko vas ima, \/ a u jednu rije\u010d ste stale … \/ Moje i posljednje nade su pale \/ da ste, o tuge moje, ikada znale, \/ da bez vas ne mogu …\u00a0 \u2013\u00a0 Irena Savi\u0107<\/b>.<\/p>\n
Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/b><\/p>\n