{"id":42894,"date":"2020-06-25T19:04:17","date_gmt":"2020-06-25T17:04:17","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=42894"},"modified":"2020-06-25T19:04:17","modified_gmt":"2020-06-25T17:04:17","slug":"premijera-predstave-dobro-je-nista-u-teatru-td","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=42894","title":{"rendered":"Premijera predstave ‘Dobro je ni\u0161ta’ u Teatru &TD"},"content":{"rendered":"

Nagra\u0111ivana autorica i redateljica Olja Lozica<\/strong>\u00a0vra\u0107a se u Teatar &TD nakon pet godina s predstavom\u00a0Dobro je ni\u0161ta<\/em>\u00a0u kojoj se bavi temom depresije u suvremenom dru\u0161tvu. Predstavu nosi \u010detvero mladih glumaca:\u00a0Deni Sankovi\u0107, Romano Nikoli\u0107, Andrea \u0160pindel i Aron Aleksej Ljevakovi\u0107.<\/strong>\u00a0Pretpremijera \u0107e se odr\u017eati 29. lipnja 2020. u 21:00 u Polukru\u017enoj dvorani &TD-a. Repriza predstave je idu\u0107i dan, 30. lipnja 2020. u 21:00.<\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

Zbog situacije uzrokovane virusom COVID-2019 te preporu\u010denih\u00a0epidemiolo\u0161kih\u00a0mjera odr\u017eavanje distance, broj mjesta je smanjen te \u0107e se PREMIJERNA IZVEDBA s punim kapacitetom dvorane odr\u017eati NAJESEN.<\/strong><\/p>\n

Redateljica:\u00a0Olja Lozica<\/strong>
\nDramaturgija:\u00a0Olja Lozica i Luka Bosanac<\/strong>
\nScenograf:\u00a0Stefano Katunar<\/strong>
\nAsistentica scenografa:\u00a0Aleksandra Ana Bukovi\u0107<\/strong>
\nKostimografkinja:\u00a0Barbara Bourek<\/strong>
\nAutorska glazba i izbor glazbe:\u00a0Aaron Aleksej Ljevakovi\u0107<\/strong>
\nAsistent re\u017eije:\u00a0Luka Bosanac<\/strong>
\nIgraju:\u00a0Deni Sankovi\u0107, Romano Nikoli\u0107, Andrea \u0160pindel i Aron Aleksej Ljevakovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Kada nas se pita kako smo, nerijetko se i o\u010dekuje da \u0107emo odgovoriti da smo dobro. Pitanje ‘kako si?’ ima smisla, dakle, utoliko \u0161to unaprijed podrazumijeva odgovor, odgovor koji sugerira da smo dobro.\u00a0Kako si? \u2013 Dobro sam. Kako je? \u2013 Ha, ni\u0161ta, dobro je.<\/em>\u00a0Takvo pitanje, s podrazumijevaju\u0107im feedbackom, simptomati\u010dno je za suvremenu brzinu \u017eivljenja. Jer naprosto, kako itko mo\u017ee imati vremena promi\u0161ljati svijet oko sebe i o svojoj poziciji u njemu, ako je predan obavezama svakodnevice i pre\u017eivljavanju. Dokon um \u0111avolji je vrt, ka\u017eu neki. Ako nismo dobro, nedoli\u010dno je, ne pona\u0161amo se prema po\u017eeljnom kulturalnom obrascu. To\u010dnije, ne dajemo odgovor koji se od nas o\u010dekuje. To je ve\u0107 samo po sebi eksces. I mo\u017eemo biti izop\u0107eni iz zajednice.\u00a0Kako si? \u2013 Nisam dobro. \u2013 Pa kako nisi dobro?<\/em>\u00a0I onda, ako razlozi nisu dovoljno ‘veliki’, dovoljno ‘tragi\u010dni’, da dovoljno opravdavaju to \u0161to\u00a0nismo dobro<\/em>, suo\u010davamo se uvjeravanjima da na\u0161i problemi ne postoje, da nas mu\u010de stvari na koje ne mo\u017eemo utjecati (jer su ‘stvari naprosto takve kakve jesu’), da se svi suo\u010davamo s istim tlapnjama. Drugim rije\u010dima, dolazi do poop\u0107avanja na\u0161eg stanja, na\u0161ih problema, osje\u0107anja i strahova, ne pomi\u0161ljaju\u0107i na mogu\u0107nost da se mo\u017eda radi o ozbiljnom zdravstvenom poreme\u0107aju.<\/p>\n

Bavljenje temom depresije utoliko je i predstavljalo izazov jer mentalni poreme\u0107aji, za razliku od bolesti, nemaju jasne anatomske pokazatelje, a s ovom predstavom nije se nastojalo pristupiti depresiji iz medicinsko-klasifikacijske perspektive. Olja Lozica i suradnici ovom predstavom problematiziraju depresiju upravo iz aspekta nemogu\u0107nosti prepoznavanja njenih simptoma i njenih uzroka. Dapa\u010de, ova predstava progovara o depresiji isti\u010du\u0107i dinami\u010dni i neraskidivi odnos pojedinca i njegove okoline, a pritom niti u jednoj re\u010denici ne spominju\u0107i depresiju.\u00a0Dobro je ni\u0161ta<\/em>\u00a0ne adresira specifi\u010dan segment svakodnevice i dru\u0161tva koji mo\u017eemo potom klasificirati kao siguran izvor depresije. Upravo suprotno. Prizma kroz koju se gledalo na depresiju kao zdravstveni poreme\u0107aj u ovoj predstavi jest njena ‘nespecifi\u010dnost’ kao specifi\u010dnost. A takvom se poetikom \u017eeli sugerirati da i sama depresija ulazi u ljudske \u017eivote osjetno, ali zamaskirano. Da ju osje\u0107amo, ali ju i ne prepoznajemo.<\/p>\n

Nagla\u0161avanjem spomenutog odnosa izme\u0111u pojedinca i okoline Olja Lozica uspijeva bez eksplicitnog upiranja prstom u ‘krivce’ istaknuti kako je sama suvremenost koju \u017eivimo mre\u017ea razli\u010ditih dru\u0161tvenih silnica koje aficiraju pojedinca. Da je kompleksnost suvremenog svijeta nerijetko zastra\u0161uju\u0107a jer ne nudi instrukcije kako se s njom i nositi. A pojedinac na razme\u0111i osobnog i politi\u010dko-ekonomskog, ako ne zna odlu\u010dno zaplivati, po\u010dinje tonuti duboko, duboko, sve dok ga onaj pored njega ne odlu\u010di povu\u0107i natrag i pomo\u0107i mu da se vrati u maticu dru\u0161tva. (Luka Bosanac)<\/strong><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Kultura promjene<\/a><\/strong>]<\/p>\n