{"id":42886,"date":"2020-06-24T23:12:09","date_gmt":"2020-06-24T21:12:09","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=42886"},"modified":"2025-06-05T10:13:40","modified_gmt":"2025-06-05T08:13:40","slug":"izbor-filmskih-osvrta-ade-jukic-objavljenih-2019-godine","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=42886","title":{"rendered":"Izbor filmskih osvrta Ade Juki\u0107 objavljenih 2019. godine"},"content":{"rendered":"

Uvod<\/strong><\/a><\/p>\n

Bijela vrana (The White Crow, 2018.), biografski 3<\/a><\/p>\n

Miljenica (The Favourite, 2018.), povijesni \/ biografski 7<\/a><\/p>\n

Odbrojavanje (Countdown, 2019.), horor. 11<\/a><\/p>\n

Rat struja (The Current War, 2017), drama\/ biografski 14<\/a><\/p>\n

Smrt Louisa XIV (La mort de Louis XIV, 2016.)<\/em>, povijesni \/ biografski 18<\/a><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

<\/a>Bijela vrana (The White Crow, 2018.), biografski<\/strong><\/h3>\n

Redatelj Ralph Fiennes<\/p>\n

Biografije<\/em><\/p>\n

Biografije slavnih osoba trebale bi nam otkriti ‘tajnu’ kako su to postale. U vremenu i dru\u0161tvu u kojem se isti\u010de da ‘svatko mo\u017ee posti\u0107i sve’ (ako se dovoljno trudi), zgodno je pokazati primjere koji to dokazuju. Ali ti jedinstveni primjeri zapravo potvr\u0111uju \u010dinjenicu da je ono \u0161to neki postignu upravo ono \u0161to drugi ne mogu posti\u0107i. Samo jedan mo\u017ee biti najbolji, a to da ne mogu biti prvi najbolje pokazuju oni ‘drugi’, to jest oni koji su blizu, ali ne mogu dosegnuti pobjednika. Stoga bi se na svaki film o pjeva\u010dkoj, filmskoj ili znanstvenoj zvijezdi, moglo snimiti tisu\u0107e filmova o onima koji to nisu uspjeli postati.<\/p>\n

Slu\u010daj u biografiji<\/em><\/p>\n

Francuski baletan koji se divi Nurejevu (i ruskoj umjetni\u010dkoj energiji) ka\u017ee mu da ‘vlada pozornicom’, ali ne mo\u017ee objasniti pokrete kojima ostvaruje taj efekt. Mo\u017eda je postao svjetski baletan i zato \u0161to je u Hladnom ratu odigrao efektnu epizodu, \u0161to se, uz neosporne umjetni\u010dke karakteristike, na\u0161ao u medijskom fokusu politi\u010dke scene, kao vrijedan ulov ‘hladnokrvne’ zapadnja\u010dke strane.<\/p>\n

<\/p>\n

Bijela vrana ; Fotografiju ustupio Discovery Film<\/p>\n

Biografije otkrivaju i utjecaj slu\u010daja u ra\u0111anju zvijezde. Da nisu srele tog sponzora, da nisu oti\u0161le na tu izlo\u017ebu, da se nisu javile na tu audiciju… U ovom filmu, Nurejeva majka dobije na lutriji ulaznicu u kazali\u0161te koje malog Rudija odu\u0161evi, pa se odlu\u010di baviti baletom. Doslovce lutrija. Naravno, da nije dobila tu nagradu, dje\u010dak bi na drugi na\u010din dospio do baletnog podija, ali u pitanju je vrijeme, va\u017eno je kad \u0107e po\u010deti s u\u010denjem, jer i kod baleta (kao i tenisa i klavira), neka ka\u0161njenja ne mogu se nadoknaditi. A da kojim (drugim) slu\u010dajem Nurejev nije postao svjetska baletna zvijezda, bio bi to netko drugi (mo\u017eda jedan od njegovih kolega iz Kirove trupe). Potreba za zvijezdama dru\u0161tvena je potreba koja se mora zadovoljiti. Zvijezde na svakom podru\u010dju, a napose umjetnosti, smanjuju potrebu detaljnijeg poznavanja stvarala\u0161tva, autora i stilova, pa se uz slogan ‘o ukusima ne raspravlja’ mo\u017ee ‘pro\u0107i’ sa znanjem o da Vinciju, umjesto stotine renesansnih slikara ili Beethovenu, kao najve\u0107em od tri klasi\u010dara (neki \u0107e se opredijeliti za Mozarta J ).<\/p>\n

Glumac o Baletanu<\/em><\/p>\n

Film Ralpha Fiennesa, koji uz redateljsku ulogu i ima jednu od ve\u0107ih uloga u filmu (Nurejev pedagog slavnog prezimena, Pu\u0161kin), najuzbudljiviji efekt o\u010dekuje od sekvence na aerodromu u kojoj se odvija drama prelaska. Ali i ona ne djeluje jasno i potpuno, a umjesto upla\u0161enog protagonista, omogu\u0107uje istup\u00a0 jednom sporednom liku (pratilac ruske ekipe).<\/p>\n

Ralph Fiennes redateljski po\u010detak ostvario je 2011. godine filmom ‘Koriolan’, \u0161to eksplicira njegovu shakespeariansku gluma\u010dku fizionomiju. Dvije godine kasnije snimio je ‘Nevidljivu \u017eenu’ (Invisible Woman, 2013.), a i tu Fiennes glumi. \u0160to ga je navelo da se upusti u novu pustolovinu re\u017eiranja o kontroverznoj umjetni\u010dkoj osobi na\u0161eg vremena? Glumci vide i prate \u0161to rade redatelji, pa nije isklju\u010deno da pomisle kako bi to mogli i sami. Nisu isklju\u010deni uspje\u0161ni primjeri, ali kad se radi o vi\u0161estranoj autorskoj osobi.<\/p>\n

Ono \u0161to Ralph Fiennes od redateljskih postupaka koristi djeluje mehani\u010dki, a ne organski vezano za pri\u010du ili opis likova. Njegovi flash backovi (osobito sje\u0107anja iz djetinjstva junaka) ponavljaju se kao \u0161kolsko gradivo, a prema osjetljivim temama u kojima se otkriva glavni lik, odnosi se neujedna\u010deno. Dok, s jedne strane, eksplicitno prikazuje ljubavni odnos s udatom \u017eenom, njegova bliskost s kolegama istoga spola samo je nazna\u010dena, kao potez akvarelom. Dok se neki detalji ponavljaju ili variraju, neke klju\u010dne faze i postupci izgubljeni su u elipsama.<\/p>\n

Film je zanimljiv zbog prikaza Pariza \u0161ezdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, o\u010dima Nurejeva idealizirane slike svijeta ‘slobode, bratstva i jedinstva’ te njegove umjetni\u010dke ba\u0161tine. Uz standarde turisti\u010dkog imagea Pariza, reprezentativne zgrade pari\u0161ke Opere i muzeja, osobite su scene klupskog no\u0107nog i zabavnog \u017eivota. Zanimljivi su i kratki prizori ruskih baletnih institucija i odnosa. Uz pateti\u010dne prikaze oskudice ruskog seljaka (Nurejevi roditelji), na primjeru Pu\u0161kina i njegove supruge, prikazano je i sovjetsko ‘gra\u0111ansko ku\u0107anstvo’.<\/p>\n

Karakter Genija<\/em><\/p>\n

U opisivanju razvoja Nurejeve zvijezde nagla\u0161ava se njegova beskompromisnost, grubost, pa i uvredljivo pona\u0161anje. To je jo\u0161 jedan upitni atribut genijalnosti, nekonvencionalnost kojom velikani gaze pravila pona\u0161anja ‘malih’ ljudi. Ali to kod ovih ‘malenkosti’ funkcionira tek kad velikani potvrde svoju veli\u010dinu. Me\u0111utim, Nurejev se pona\u0161a kao zvijezda i prije nego je to postao. Svi mu ispadi ‘prolaze’ bez posljedica, \u010dak i u strogim socrealisti\u010dkim uvjetima. Uspije upisati presti\u017enu \u0161kolu, promijeniti u\u010ditelja (u filmu se ne obja\u0161njava \u0161to ga je navelo da odabere upravo samozatajnog Pu\u0161kina, suprotnosti se privla\u010de?), izvu\u0107i se iz provincije, uz uvredu administratorice iz ministarstva. Na gostovanju u Parizu komunicira sa stranim umjetnicima, odvaja se iz grupe i odu\u0161evljava zapadnja\u010dkim vrijednostima…<\/p>\n

Njegova arogancija rezultat je frustracija, a uvredama poga\u0111a \u010dak i ruskog konobara u francuskom restoranu (na\u0161 Frane Lasi\u0107). Odbojan je i prema obo\u017eavateljici iz ‘visokog dru\u0161tva’. Najja\u010da prijetnja (prekid turneje i povratak u Moskvu) ujedno je i prva posljedica njegova pona\u0161anja (do tada se \u010dini kao da ne o\u010dekuje da ga takvo \u0161to mo\u017ee pogoditi). Njegova sje\u0107anja na majku (tipi\u010dan primjer po\u017ertvovne majke koja djeci ostavlja trajne o\u017eiljke svoje trpnje), izra\u017eena putem ponovljenih i produljenih flash backova, ipak ga ne sprje\u010davaju u odluci da prebjegne i prepusti obitelj predvi\u0111enim posljedicama.<\/p>\n

Slikarska interpretacija<\/em><\/p>\n

Slika koju Nurejev ima o susretu s ocem (koju uspore\u0111uje s Rembrandtovim motivom zagrljaja oca i sina na slici koju razgleda u galeriji) pokazuje kako je te\u0161ko prikazati ono \u0161to znamo kako izgleda. Naime, Rembrandt prikazuje taj prizor s le\u0111a djeteta, iz polo\u017eaja onoga tko gleda prizor, dok dje\u010dak koji zagnjuri glavu u naru\u010dje oca to ne vidi i ne mo\u017ee se sje\u0107ati te ‘slike’ i usporediti je s Rembrandtom, osim ako to ne vidi kao netko tre\u0107i (pripovjeda\u010d, odnosno slikar). Ili redatelj, uostalom.<\/p>\n

Kubrick, na primjer, koga oni koji ne vjeruju da je \u010dovjek stupio na Mjesec (?!), slave kao redatelja koji je mogao snimiti tako uvjerljiv prizor ‘lunarnog pristanka’, ne bi napravio takav pre-vid. Ali u ovoj podjeli redateljskih uloga nema mjesta za takve usporedbe, a za previd mo\u017ee se uvijek re\u0107i da se radi o autorskoj interpretaciji.<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/em>
\nZagreb, 21. listopada 2019. <\/em><\/p>\n

Objavljeno na LINKU<\/a>
\n<\/strong><\/em><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

<\/a>Miljenica (The Favourite, 2018.), povijesni \/ biografski<\/strong><\/h3>\n

Redatelj Yorgos Lanthimos<\/p>\n

Koliko na gledatelje utje\u010du medijske najave o filmu, odnosno, koliku\u00a0 vrijednost imaju presti\u017ene filmske nagrade, ilustrira i razgovor pred blagajnom kina. Jedan par bio je u nedoumici koji \u0107e film pogledati. ‘Ovaj je nominiran za deset Oscara’, uvjeravala je \u017eena, ‘a onaj samo za osam!’ Pretpostavljam da su se ‘matemati\u010dki’ odlu\u010dili za film koji sam upravo pogledala. ‘The Favourite’ nominirana je za ovogodi\u0161nje Oscare u najve\u0107em broju kategorija, ali bilo je i prije favorita koji su izgubili ve\u0107inu ili ‘najva\u017enije’ Oscare. Ali u periodu ‘neizvjesnosti’, broj nominacija za nagrade ve\u0107 djeluje kao ‘mjerilo vrijednosti’ filmova. U tom mjerilu i film s osam nominacija (Vice; 2018.; re\u017eija Adam McKay)\u00a0 \u010dini se manje atraktivnim od ‘favorita’ koji ih ‘ima vi\u0161e’. Ipak, nadam se da \u0107e par pogledati oba filma i sami zaklju\u010diti koji je njihov ‘favorit’.<\/p>\n

Redateljski film<\/em><\/p>\n

Pored zna\u010dajnih gluma\u010dkih ostvarenja te ukupnih nastojanja autorske ekipe\u00a0 koja su karakteristi\u010dna za povijesni, kostimirani film, ‘Miljenica’ se isti\u010de kao redateljski film. Redatelj ‘ponosno predstavlja’ svoj rukopis, svoj stil, \u017eeli biti druga\u010diji; na\u010din na koji \u0107e ne\u0161to prikazati bitniji mu je od onoga \u0161to prikazuje. Lanthimos deformira sliku kao \u0161to maniristi\u010dki slikari ‘ribljim okom’ zakrivljuju renesansne linearne perspektive.<\/p>\n

<\/p>\n

Miljenica : Fotografiju ustupio Blitz Film i Video<\/p>\n

Film po\u010dinje kadrom zaobljenog konkavnog prostora, a\u00a0 ‘riblji pogled’ ponavlja se i nakon po\u010detnog iznena\u0111enja. Uz \u0161irokokutnim\u00a0 objektivnom ‘komprimirane’ slike, efektne u predo\u010davanju monumentalnih, reprezentativnih razmjera, koje se upotrebljavaju i za sku\u010dene ‘komorne’ prostore (slu\u0161kinjina sobica u koju ulazi zavodnik), koriste se i druge ‘specijalne forme’ izra\u017eavanja, primjerice, izrazito dugi kadrovi ili pretapanja. A uz izra\u017eavanje povijesne strukture posebnim filmskim rje\u010dnikom, redatelj se ne odupire ni isku\u0161enjima povr\u0161ne vizualne atraktivnosti i metafori\u010dnosti (ga\u0111anje golog mu\u0161karca vo\u0107em, utrke peradi).<\/p>\n

‘Povijesna’ sloboda <\/em><\/p>\n

U filmu u kojem je na\u010din prikaza bitniji od predmeta prikaza, mi zapravo ne saznamo ‘istinu’ o likovima niti o doga\u0111ajima u kojima sudjeluju. Do kraja filma nismo sigurni je li Lady Marlborough (Rachel Weisz<\/a>) inzistira na produ\u017eenju rata u kojem je njen mu\u017e vojskovo\u0111a zato \u0161to je odana mu\u017eu ili doista misli da je to u interesu zemlje ili zato \u0161to je to u njenom interesu kao ‘mo\u0107ne spletkarice’. A ako je sklona mu\u017eu, to nije prikazano u filmu, jer ga gotovo i ne zamje\u0107ujemo (ne samo stoga \u0161to izbiva ‘u inozemstvu’). I odnos Lady Marlborough s kraljicom Anom nije samo slo\u017een, ve\u0107 ne\u010ditak. S jedne strane doista se radi o manipulaciji oslabljenom i neuravnote\u017eenom \u017eenom na vlasti, ali nekim potezima (ili suzdr\u017eavanjem od njih), \u010dini se da joj je lijepa vojvotkinja i privr\u017eena. Ona se ‘duri’ kad je vladarica otpusti i oklijeva s pismom pomirenja, a i kad ga po\u0161alje, u\u010dini to na na\u010din koji ne bismo o\u010dekivali od nekog upu\u0107enog u dvorske spletke. Rastrojenost Kraljice koja je izgubila brojnu djecu obja\u0161njava se tim njenim gubitkom, ali mo\u017ee li to objasniti njene seksualne sklonosti? A kad junakinja Abigail (Ema Stone) ka\u017ee da se bori samo za svoje interese, to djeluje prije kao anegdota nego opis karaktera. U jednom trenutku \u010dini se lojalna svojoj nadre\u0111enoj meceni, a onda bez dovoljno argumentacije za to, promijeni pona\u0161anje. U nekim okolnostima, gestikulira gotovo parodi\u010dno, a na granici karikatura prikazane su i neke visokopozicionirane povijesne osobe. Ali\u00a0 inkonzistencije likova ne \u010dine njihove karaktere slo\u017eenim, ve\u0107 se mehani\u010dki iznose segmenti njihovih karaktera. I druga obilje\u017eja filma ne agregiraju se u jedinstvenu sliku vremena, prostora i likova (kao Kubrickov ‘Barry Lyndon’, da spomenemo veliki uzor), ve\u0107 \u010dine plo\u010dice mozaika u kojem su mogu\u0107i razni obrasci.<\/p>\n

Isticanje filmskog karaktera<\/em><\/p>\n

Razumljivo je \u0161to u ‘Miljenici’ radi Yorgos Lanthimos (Jastog, Ubojstvo svetog jelena). Ako \u017eeli privu\u0107i pa\u017enju, mora biti druga\u010diji. Ni u povijesnom\u00a0 filmu ne smije slijediti konvencije povijesnog filma, u kojem ni vrhunska izvedba nije dovoljna da izazove senzaciju. Primjer je kostimirana, dobro odglumljena i producirana ‘Marija Stuart’ (Mary Queen of Scots; 2018.; re\u017eija Josie Rourke) koja je, ako se vratimo paru gledatelja koji broje Oscare, nominirana ‘samo u dvije’ (sporedne) kategorije (kostimografija i maska (\u0161minka). Bitno je biti druga\u010diji, pa \u010dak i kad je natjecanje konvencionalno. Rizik je uvjet dobitka, ne samo mogu\u0107nost za dobitak.<\/p>\n

Jedan od na\u010dina na koji ‘Miljenica’ nastoji biti atraktivnija od standardnih povijesnih prikaza je ubacivanje u strukturu povijesnog filma drugih \u017eanrovskih dionica.\u00a0 Bez uskla\u0111ivanja s ukupnim ‘tonom’ filma, u nekoj sceni odjednom dolazi do opu\u0161tanja ili podizanja napetosti kori\u0161tenjem drugog \u017eanrovskog alata. Udvaranje protagonistice i njenog budu\u0107eg mu\u017ea prikazano je mje\u0161avinom akcijskog i komi\u010dnog sadr\u017eaja. U prizoru dvorskog plesa lady Sarah izvodi atraktivnu koreografiju koja vi\u0161e nalikuje na akrobatski tango nego varijaciju menueta. U dionici s padom s konja i zato\u010deni\u0161tvom u svodni\u010dkoj organizaciji kao da ‘upadamo’ u pustolovni film u kojem se Lady Sarah izvla\u010di iz \u0161kripca poput markize Ang\u00e9lique u filmskom serijalu. U sceni sa zecom pod nogom junakinje naje\u017ei nam se ko\u017ea kao u horror prizoru… U cjelini, forsiranjem vizualnih atrakcija i konstrukcija (vi\u0161e nego rekonstrukcije), svijet 18. stolje\u0107a prikazan je krajnostima dvora i blata (kanalizacije i prostitucije), bez prijelaznih stupnjeva i nijansi.<\/p>\n

Koliko je redatelj beskompromisan (ne mare\u0107i za ugodu gledatelja J ) ilustrira i izbor agresivnih zvu\u010dnih efekata (sre\u0107om, samo u par navrata). Uz o\u010dekivanu baroknu glazbenu podlogu, koriste se ‘slobodni’ zvu\u010dni izrazi koji, kao kultno \u0161kripanje u Hitchockovom ‘Psihu’, izra\u017eavaju napetost i subjektivno stanje protagonistice.\u00a0 U jednoj osobito neizvjesnoj situaciji izmjenjuje se zvuk sli\u010dan zvuku koju proizvodi pila s udarcima\u00a0 bubnja. U neugodno dugoj dionici ta dva zvuka ponavljaju se od \u0161uma do glasnog udaranja, \u0161to doprinosi percepciji stanja junakinje, ali nije jednostavno izdr\u017eati u ulozi gledatelja (slu\u0161atelja).<\/p>\n

Ne\u0107u predvi\u0111ati koliko \u0107e od nominiranih Oscara ‘Miljenica’ dobiti. Olivia Colman kao nesretna kraljica Ana definitivno je \u2018Favoritkinja\u2019. Ali nastojanja redatelja u pogledu na\u010dina prikaza ve\u0107 su prepoznata u\u00a0 ‘akademskoj populaciji’ koja je temelj za nominacije. Daleko od sigurnosti akademskih konvencija, i na komercijalnom filmskom tr\u017ei\u0161tu virtualne stvarnosti, u vremenu stalnih promjena, potrebne su inovacije.<\/p>\n

Ada Juki\u0107
\nZagreb, 09. velja\u010de 2019.<\/p>\n

Objavljeno na LINKU<\/strong><\/a><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

<\/a>Odbrojavanje (Countdown, 2019.), horor<\/strong><\/h3>\n

Redatelj Justin Dec<\/p>\n

Najstra\u0161nije pojave u filmu nisu demoni prikazani standardnom paletom specijalnih efekata, ve\u0107 stvari koje \u010dine dana\u0161nju stvarnost. Reklame koje poti\u010du iracionalne izbore, aplikacije koje se uvla\u010de u ‘intimu’ na\u0161ih mobitela, pobolj\u0161anja i ubrzanja koja nam nude uz uvjete sitnog fonta te dru\u0161tveni izazovi da radimo i budemo kao drugi, a ostanemo posebni i jedinstveni \ud83d\ude42 .<\/p>\n

<\/p>\n

Odbrojavanje ; Fotografiju ustupio Blitz<\/p>\n

Stoga bi ‘Odbrojavanje’ (bez \u010dudovi\u0161ta) moglo funkcionirati i izvan \u017eanra horora, kao psiholo\u0161ki ili\u00a0 sociolo\u0161ki triler o rizicima kojima su izlo\u017eeni ljudi izlo\u017eeni digitalnoj tehnologiji. Najstra\u0161nije je \u0161to ni najve\u0107i oprez korisnika ne mo\u017ee isklju\u010diti rizik, odnosno, \u0161to dana\u0161nji na\u010din \u017eivota zahtijeva (ne)odre\u0111enu dozu lakomislenosti.<\/p>\n

Aplikacija razuma<\/em><\/p>\n

Kamo god idemo, nude nam se pustolovine tehnolo\u0161kih mogu\u0107nosti.\u00a0 Opu\u0161teni u osje\u0107aju sigurnosti iz kojeg ih bude medijski \u0161okovi, nitko se ne pona\u0161a kao onaj kome bi se moglo ne\u0161to dogoditi. To \u0161to su mladi ljudi spremni u\u010diniti da se poka\u017eu pred vr\u0161njacima ili \u0161to je ve\u0107ina ljudi spremna u\u010diniti zato \u0161to im je ne\u0161to lak\u0161e ili jeftinije, mo\u017ee ih dovesti do horor posljedica bez nadnaravnih pojava.\u00a0 Kao \u0161to su u bajkama postojala vrata koja ne treba otvoriti ili sobe u koje ne treba ulaziti, sad su ta vrata u nepoznato u na\u0161em d\u017eepu ili u ruci. A i pored svih primjera i slutnji, kome pada na pamet isklju\u010diti internet?<\/p>\n

Zaplet<\/em><\/p>\n

Na nekoj zabavi skupina mladih aktivira aplikaciju koja otkriva koliko dugo \u0107e \u017eivjeti. Od trenutka pristanka na ugovor (koji, po obi\u010daju, ne \u010ditaju), po\u010dne odbrojavanje. Pratimo nekoliko likova kojima je prognozirano vrlo kratko vrijeme, koji i pored poku\u0161aja da to izbjegnu, stradaju ‘to\u010dno na vrijeme’. Odnosno, upravo to \u0161to poku\u0161avaju izbje\u0107i sudbinu, izaziva nadnaravne sile i likove na osobnu intervenciju. Jedna od potencijalnih \u017ertava, koriste\u0107i \u0161arm i logiku i stru\u010dne sposobnosti medicinske sestre, poku\u0161ava se suprostaviti neizbje\u017enom ishodu…<\/p>\n

Horor rekvizita<\/em><\/p>\n

Uskoro (zapravo, prerano) faza tjeskobe prelazi u standardno horor podru\u010dje. Pojavljuju se mra\u010dni i stra\u0161ni likovi koji uni\u0161tavaju \u017ertve. To\u00a0 o\u010dekuju \u017eanrovski fanovi,\u00a0 a autori\u00a0 se ne usude\u00a0 uskratiti im te slike (koje mogu vidjeti i u prijepodnevnim terminima satelitske televizije). Uprili\u010den je i standardni set ‘la\u017enih opasnosti’, poslije kojih publika odahne, a uba\u010dena je i aktualna tema napastovanja \u017eena na radnom mjestu (u ovom slu\u010daju, u bolnici).\u00a0 Ipak, najnapetije\u00a0 su scene i\u0161\u010dekivanja, a ne izravnih napada i obra\u010duna s nadnaravnim zlikovcima. Asocijacije na ‘Egzorcist’ prevladavaju u odnosu\u00a0 na ‘No\u0107 vje\u0161tica’.<\/p>\n

Izdvojeni lik<\/em><\/p>\n

Jedno od osvje\u017eenja u prikazu stru\u010dnjaka u borbi protiv zlih duhova, lik je sve\u0107enika koji ne izgleda i ne pona\u0161a se konvencionalno. On nije primjer autoriteta koji zna \u0161to treba poduzeti, ve\u0107 izdanak nove generacije koja zna kako do\u0107i do znanja. Nesiguran je, nepretenciozan, duhovit i spreman na improvizacije.<\/p>\n

Odbrojavanje do nastavka<\/em><\/p>\n

Kako bismo reagirali na to da saznamo koliko dugo \u0107emo \u017eivjeti, pa \u010dak i kad nismo sigurni da \u0107e se prognoza realizirati to\u010dno u sekundu? Zar nije osnova na\u0161eg \u017eivota upravo neodre\u0111enost trajanja? U filmu reagiraju oni s ‘kratkim rokom’, ostali su zadovoljni godinama koje su im na raspolaganju. \u0160to kad se primaknu toj granici? O tom (ili\u00a0 prije toga), mo\u017eemo o\u010dekivati nastavak ‘Odbrojavanja’.<\/p>\n

Ada Juki\u0107
\nZagreb, 30. listopada 2019.<\/p>\n

Objavljeno na LINKU<\/strong><\/a><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

<\/a>Rat struja (The Current War, 2017), drama\/ biografski<\/strong><\/h3>\n

Redatelj: Alfonso Gomez-Rejon<\/p>\n

\u00a0<\/em>Energija vremena<\/em><\/p>\n

Film o uzbudljivim vremenima po\u010detka elektrifikacije svijeta koje se u manje od stolje\u0107a iz \u010duda pretvorilo u osnovnu ljudsku potrebu. Radnja bazirana na povijesnim doga\u0111ajima i osobama u borbi za jedno od dva mogu\u0107a rje\u0161enja u proizvodnji i primjeni elektri\u010dne energije predstavljena je nagla\u0161enom brzinom i uo\u010dljivim redateljskim postupcima, uz krupne kadrove, snimke iz \u017eablje i pti\u010dje perspektive, nagnutu kameru, ubrzane\u00a0 i usporene snimke, \u010dak i podijeljeni ekran s istovremenim prikazom razli\u010ditih doga\u0111aja.<\/p>\n

Spektakli stvarnosti<\/em><\/p>\n

U nekoliko navrata ostvaruju se spektakularni prizori i (stvarne ili ra\u010dunalne) masovne scene. Ulo\u017eeni su napori u kostimografiju i rekonstrukciju interijera, eksterijera i gadgeta toga vremena te kvalitetne dijaloge. Glazba nagla\u0161ava napetost. Sve je u\u010dinjeno da se radnja se odvija takvim tempom, kako publika navikla na akcijske i fantasti\u010dne vratolomije ne bi izgubila strpljenje. U scenarij su utro\u0161ene godine, izmijenjeno je nekoliko\u00a0 autorskih garnitura i opcija castinga, a film je do\u017eivio posljedice Weinstein skandala i promjene distribucijskih kanala, \u0161to je odgodilo i udaljilo njegov izlazak.\u00a0U\u010dinjen je i naknadni doslovni redateljski rez, kojim je skra\u0107ena ve\u0107 dovr\u0161ena cjelina.<\/p>\n

<\/p>\n

Rat struja ; Fotografiju ustupio CineStar<\/p>\n

Film sam prvi put gledala u srpnju u Engleskoj, kad jo\u0161 nije bilo sigurno da \u0107e se prikazati kod nas, a profitirala sam jo\u0161 jednim gledanjem u doma\u0107em multipleksu\u00a0 (ne samo zbog titlova J), ve\u0107 i detalja koji su mi mogli proma\u0107i u ritmu i ‘gusto\u0107i’ originalnog filmskog teksta.<\/p>\n

Tesla tre\u0107i<\/em><\/p>\n

Prvo \u0161to doma\u0107eg gledatelja mo\u017ee privu\u0107i filmu jedan je od tri glavna lika. Me\u0111utim, ovo nije film o Nikoli Tesli, iako se mladi Tesla pojavljuje kao egzoti\u010dna i slikovita epizoda. Nije ni (samo) o Edisonu, iako po\u010dinje i zavr\u0161ava Edisonovim postignu\u0107ima i pateti\u010dnim detaljima prati njegov izumiteljski i osobni \u017eivot. Junak filma je idealizirani Westinghouse (Michael Shannon), stalo\u017een i pouzdan industrijalac koji u mra\u010dnim danima krupne akumulacije kapitala omogu\u0107uje svojim radnicima petodnevni radni tjedan i \u017eali za prijateljem koji napravi fatalnu gre\u0161ku u najgorem trenutku razvoja projekta. On (kako ga optu\u017euje Edison) kupuje patente i kompilira rizi\u010dna ali ekonomi\u010dna energetska rje\u0161enja, ostvaruju\u0107i\u00a0 prakti\u010dnu, a time odr\u017eivu viziju svijeta u kojem je elektri\u010dna struja dostupna svima, ali nije besplatna (kao \u0161to sanja Tesla) niti potpuno sigurna (kao \u0161to inzistira Edison), ve\u0107 ne\u0161to izme\u0111u, u zlatnoj ‘profitnoj sredini’.<\/p>\n

Westinghouse slu\u017ei kao filmski pokazatelj da je mogu\u0107e i u najte\u017eim konkurentskim manevrima zadr\u017eati moralni kompas (samo jednom je, u okolnostima u kojima bi mu oprostio i eti\u010dki \u010distunac, prekr\u0161io pravila po\u0161tene igre). S druge strane, Edison, koji od po\u010detnog humanizma dospije u morbidnu sferu u kojoj se bavi ubijanjem \u017eivotinja i bla\u0107enjem suparnika, pokazuje kako ni veliki \u010dovjek ne mo\u017ee upravljati svojim \u017eivotom i kako se mo\u017ee na\u0107i na suprotnoj strani vlastitih ideala. Ta faustovska slo\u017eenost njegovog lika, me\u0111utim, u filmu nije nijansirana i konturirana, ve\u0107 je predstavljen u diskontinuiranim skokovima od ekscentrika do gotovo zlikovca i natrag, s istaknutom rolom sentimentalnog supruga. Uzgred, i Westinghouse i Edison predstavljeni su u solidnom i skladnom bra\u010dnom paru, njihove supruge imaju konstruktivni utjecaj na njihov rad i postignu\u0107a, zapravo i izgledaju sli\u010dno, samo \u0161to jedna od njih ranije umre.<\/p>\n

Struja Vrijednosti<\/em><\/p>\n

Slijede\u0107i povijesne i biografske podloge uzbudljivog kraja XIX stolje\u0107a, autori filma predstavljaju i pragmati\u010dnog investitora Morgana te jo\u0161 jedan poduzetni\u010dki lik u velikom ‘strujnom krugu’, najve\u0107eg negativca u najkra\u0107em nastupu u filmu, koji otima Tesli patente i podcjenjuje ga kao osobu (osniva\u010d tvrtke Union Electric). U igri rije\u010dima current (struja) i currency (valuta, novac), on povezuje naslov filma i cilj ne samo ovog, ve\u0107 svih nadmetanja za novac i mo\u0107, u kojima se razvijaju i uni\u0161tavaju i talenti. Igraju\u0107i se dalje rije\u010dima, taj ‘Current War’ iz naslova\u00a0 mogao bi se prevesti i kao ‘teku\u0107i’, to jest ‘postoje\u0107i’, samo se njegovo \u017eari\u0161te pomaknulo s elektrike na elektroniku.<\/p>\n

Svjetla budu\u0107nosti<\/em><\/p>\n

Uzbu\u0111enje koje je krajem\u00a0 XIX stolje\u0107a izazivala upaljena \u017earulja, prenijelo se krajem XX na podru\u010dje ra\u010dunala i\u00a0 interneta, a dana\u0161nja umre\u017eena generacija vjerojatno i ne misli na struju, osim kad puni mobitele. Za\u010dudna aureola elektri\u010dne energije istro\u0161ila se rutinskom dostupno\u0161\u0107u, a ljudi su se okrenuli drugim uzbudljivim pojavama. \u017drtva tog pomicanja interesa je i s\u00e2m film, jer iako govori o presudnim tehnolo\u0161kim godinama i osobama koji su osnova dana\u0161njih tehnolo\u0161kih pojava i celebritija, izvan su neposrednih senzacija koje zaokupljaju ljudsku ma\u0161tu, a to su rijetko bitne ili temeljne stvari J.<\/p>\n

Ada Juki\u0107
\nZagreb, 11. studenoga 2019.<\/p>\n

Objavljeno na LINKU<\/strong> <\/a><\/p>\n

\n

 <\/p>\n

<\/a>Smrt Louisa XIV (La mort de Louis XIV, <\/em>2016.)<\/em>, povijesni \/ biografski<\/strong><\/h3>\n

Redatelj Albert Serra<\/p>\n

Nakon filma o smrti (osobitog) pojedinca, ali i univerzalnoj i neizbje\u017enoj ljudskoj pojavi, u diskusiji s redateljem (koja je, kao i projekcija, bila uprili\u010dena u okviru ovogodi\u0161njeg Festivala mutacija: Festivala nevidljivog filma XII u zagreba\u010dkom Kinu Europa), nisu se postavljala pitanja o temi filma. Na otvorenju Festivala (20. sije\u010dnja 2019.) prikazan je jo\u0161 jedan film Alberta Serre koji u naslovu ima smrt (‘Pri\u010da o mojoj smrti’, 2013.), a i druga njegova djela pokazuju fascinaciju relativno mladog autora (ro\u0111en 1975.) smr\u0107u kao \u010dinjenicom i nepoznanicom, stvarala\u010dki reflektiraju\u0107i njenu kompleksnu strukturu. Ali za njega je smrt i ‘demokrati\u010dna’ \u010dinjenica koja poni\u0161tava statusne razlike ljudi i izjedna\u010dava ih u kona\u010dnom rezultatu, a s time bi se mogli slo\u017eiti i oni koji se time tje\u0161e i oni koji su pogo\u0111eni tom jednako\u0161\u0107u.<\/p>\n

Pitanja o Filmu<\/em><\/p>\n

Poslije ‘Smrti Louisa XIV’ u gotovo dva sata krupnih planova bolesni\u010dke scene i likova stije\u0161njenih u njoj, pitanja su se odnosila na okolnosti snimanja filma, napose odnos s protagonistom, gluma\u010dkom zvijezdom francuskog novog vala Jean-Piere L\u00e9audom (po\u010deo kao trinaestogodi\u0161njak u ‘400 udaraca’ F. Truffauta, omiljeni Godardov glumac, ostvario opus od stotinjak filmskih uloga), pa smo saznali kako je njegov osobni stil \u017eivota, a to je dugi boravak u krevetu (ne u spavanju ili bolovanju, ve\u0107 aktivnostima koje obavlja le\u017ee\u0107i), dobro do\u0161lo tijekom snimanja, to jest njegovom kontemplativnom i introspektivnom pristupu polo\u017eaju samrtnika na postelji.<\/p>\n

<\/p>\n

Smrt Luja XIV. ; Fotografije ustupile Filmske mutacije<\/p>\n

Saznali smo da su u sobi u kojoj se prakti\u010dki odvija radnja, kao u neke vrste instalacije koncepta jedinstva vremena i prostora, bile postavljene tri kamere koje su onemogu\u0107avale nesvjesno upravljanje glum\u010devih nastojanja prema jednom o\u010di\u0161tu.<\/p>\n

Saznali smo da je snimanje obavljeno u dva tjedna (trinaest dana) i da se snimalo u jednom dvorcu, ali da je kompletno unutra\u0161nje ure\u0111enje sobe u kojoj se snimalo bilo izra\u0111eno za potrebe filma (ostali su dijelovi namje\u0161taja, a redatelj je bio sklon krevet pokloniti glavnom glumcu).<\/p>\n

Na pitanje o poznavanju protokola u odnosu na kralja, saznali smo (\u0161to smo i vidjeli u filmu), da se Albert Serra nije obazirao na faktografske pojedinosti ‘etikete’, ve\u0107 je ostvario atmosferu koja ukazuje na klju\u010dne pokazatelje odnosa.<\/p>\n

Postavljeno je i pitanje odnosa sluga i gospodara, to jest podre\u0111enih i onih kojima slu\u017ee, to jest Serraine interpretacije dru\u0161tvenih odnosa u ovom i drugim njegovim filmovima.<\/p>\n

Autoru je postavljeno \u010dak i pitanje o preferencijama unutar vlastitog opusa (koje ina\u010de izaziva oklijevanje ili izbjegavanje odgovora ili odgovor frazom ‘Sva su mi djela\u00a0 jednako draga’), ali redatelj ga je do\u010dekao spremnim stavom. Najdra\u017ei su mu filmovi koji su primili najmanje priznanja, neki \u010dak odbijeni s presti\u017enih festivala. Film koji mo\u017ee biti odbijen u Cannesu, mo\u017ee dobiti zadovolj\u0161tinu u Locarnu…<\/p>\n

Filmska Smrt<\/em><\/p>\n

\u010cini se da sam iznenadila i autora i auditorij kad sam se vratila na temu smrti. Ovaj film prikazuje smrt ne kao \u010dinjenicu, kao kraj koji se ozna\u010dava datumom ili koji se obi\u010dno prikazuje kao jednokratan tragi\u010dni doga\u0111aj, kao \u017ertva za vi\u0161e ciljeve, kao okrutno smaknu\u0107e ili juna\u010dki \u010din. U tisu\u0107ama filmova koje smo vidjeli i voljeli smrt je trenutak u koji stane neki dobro formuliran govor ili poruka, neki specijalni psiholo\u0161ki ili didakti\u010dki efekt, ne\u0161to \u0161to \u0107e publiku dirnuti i, po mogu\u0107nosti, rasplakati. Ali u svim tim ulogama, smrt je sredstvo. Smrt je alat kojim se ne\u0161to poru\u010duje, smrt ostavlja tragove, obavlja neku funkciju, ima neku drugu (sporednu) ulogu. U ratnim filmovima vidimo le\u0161eve gubitnika i pobjednika, u ljubavnim filmovima zaljubljene mrtvace, \u00a0roditelji se \u017ertvuju za djecu, djeca \u017eivot pola\u017eu za roditelje i domovinu, sve\u010dane smrti imaju dimenziju\u00a0 i svrhu.<\/p>\n

U ovom filmu prikazan je proces, postupak smrti. Kao ‘sat anatomije’ (zapravo dva sata ‘anatomije smrti’), u kojem gledamo kako se fiziolo\u0161ki, biolo\u0161ki, raspada \u017eivo tkivo, kako umiru stanice i organi. Bez patetike, bez panike, radi se o starom (osobito za to vrijeme vreme\u0161nom) \u010dovjeku, radi se o apsolutistu koji ne tra\u017ei empatiju kao ‘mali \u010dovjek’ i ‘nevina \u017ertva’, neki jadnik koji nije okusio \u017eivotnih slasti.<\/p>\n

Ali u filmu nema ni zluradosti zbog pada \u010dovjeka koji se poistovjetio sa Suncem. Groznica ovozemaljskih interesa oko \u010dovjeka-institucije, koji mo\u017ee toliko toga ostaviti, svedena je na diskretnu mjeru. U knjizi Saint Simona\u00a0 (Dvor Louisa XIV) pristrani ali upu\u0107eni autor, i s\u00e2m sudionik dvorskog \u017eivota i smrti, prikazuje s koliko su pritisaka bili ispunjeni posljednji dani velikog Kralja. Osobitu ulogu igrala je gospo\u0111a \u00a0de Maintenon (njegova posljednja ljubavnica i mo\u017eda supruga, biv\u0161a dadilja djece koju je imao s prethodnom ljubavnicom!) u korist svoga miljenika, kraljevog vanbra\u010dnog sina, vojvode du Maine. Ali ‘predatori’ su u ovom filmu prikazani suzdr\u017eano, u pozadini, dosljedno kao epizode. Nema govora o poruci kao u sli\u010dnim prikazima smrti ili pada mo\u0107nika: Evo kako zavr\u0161avaju takvi silnici! Jer tako, to jest smr\u0107u (ako ne na ovakav na\u010din i uz ovakvu pratnju) zavr\u0161avaju svi. Svi koji ne govore o smrti i svi koji govore da se ne boje i svi koji se boje, a boje se priznati.<\/p>\n

U jednom trenutku glazba nagovje\u0161tava kraljeve posljednje trenutke, sve\u010dani ‘dolazak smrti’. Ali to se ne dogodi. I to \u0161to se ne dogodi ima funkciju, simbolizira nepredvidivost neizbje\u017enog, timing neuskla\u0111en s ljudskim o\u010dekivanjima. U filmu nema mjesta ni za druge o\u010dekivane obrate i kontraste. Svi glasovi i zvukovi su prigu\u0161eni. Na dvoru se odvija \u017eivot, dok se u kraljevskoj sobi odvija agonija smrti. Bez\u00a0 ukidanja jednog drugim, ve\u0107 kao paralele.<\/p>\n

Nema uobi\u010dajene pri\u010de o uroti protiv ‘bespomo\u0107nika’. \u010cak ni oni koji okru\u017euju Kralja, koji obavljaju ‘najbli\u017ee’ (a povremeno i gadljive) radnje vezane za bolesni organizam, oni koji su eksplicitno podanici, ni oni se prema njemu ne odnose s nestrpljenjem ni pasivno\u0161\u0107u. Oni doista \u010dine sve \u0161to mogu da mu olak\u0161aju stanje, druga je stvar \u0161to mu nisu u stanju pomo\u0107i. Njegov lije\u010dnik, famozni dr. Fagon, kojeg je A. Serra surfanjem \u00a0na Internetu na\u0161ao na ljestvici ‘najgorih lije\u010dnika svih vremena’ (drugi po redu!), ni on nije bahat. \u00a0Iako je isklju\u010div, na kraju popu\u0161ta, priznaje svoju nemo\u0107, ne opravdava se po svaku cijenu.<\/p>\n

Znakovito je to da Kralj, na granici snaga, kao patnik kojemu gangrena nagriza nogu i utrobu, ne urla, ne \u017eesti se, ne proklinje svoju sudbinu, ne jada se i ne samosa\u017ealjeva. On zadr\u017eava dostojanstvo i uljudan je prema onima koji mu se obra\u0107aju, ne tra\u017ei puno. Kralj je blag kao da ga je smrt spr\u017eila kao mraz, kao da mu je slomila staklene vladarske \u0161iljke.<\/p>\n

Izlo\u017een istoj tegobi (gangrenozna noga) Filoktet urlao je tako da su ga morali ostaviti na Lemnosu, a znamo kakav je bolesnik bio Henrik VIII zbog sli\u010dnog uzroka i boli. Louis XIV jeca samo kad ne mo\u017ee izdr\u017eati patnju. Ali on je takav u ovom filmu ne zato \u0161to to autori pouzdano znaju, ve\u0107 zato \u0161to to nije bitno, kao \u0161to nije bitna ni faktografska rekonstrukcija interijera i dvorske etikete. Sve je zasjen\u010deno da ne zakrili glavnu protagonisticu\u00a0 filma, Smrt. Ona je ‘glavna’, a ne onaj tko joj je \u017ertva. U \u017eari\u0161tu nije specifi\u010dna smrt jednog vladara, ve\u0107 prikaz tijeka smrti s umjetni\u010dkim rezom u povijesnu faktografiju.<\/p>\n

Umjetni\u010dki portret Smrti<\/em><\/p>\n

Ne znamo je li Louis bio takav ‘na kraju’, ali detalji njegovog pona\u0161anja nisu zasjenili pravi predmet filma. Ali i kad ne predstavljaju minucioznu reprodukciju, detalji nisu bez zna\u010denja. Perike nisu vjerne rekonstrukcije kraljevskih frizura, ve\u0107 svojim izgledom odra\u017eavaju njegovo stanje. Zgu\u017evani pramenovi na glavi iscrpljenog bolesnika izobli\u010duju se na kraju njegovih snaga u pau\u010dinu dlaka, u neku siluetu vlasi\u0161ta, u skicu crte\u017ea koja \u0107e se oguliti s kraljevske lubanje…<\/p>\n

Ovaj film ne izaziva strah od smrti niti nas ‘umjetni\u010dki tje\u0161i. On na neki na\u010din poni\u0161tava strah od smrti kao nepoznanice, on pokazuje od \u010dega se ta smrt sastoji, kako te\u010de proces popu\u0161tanja tijela, s jedne strane konkretnog tijela, tijela kralja koji je svim svojim \u017eivotnim gestama negirao nemogu\u0107nosti, a s druge strane konkretne i apstraktne \u010dinjenice smrti koja poni\u0161tava sve mogu\u0107nosti. Ako postoji potencijal za neutraliziranje straha pred smr\u0107u, to bi mogla biti radoznalost. Kako to izgleda, kako se to odvija, kako protje\u010de? Ovaj film dovodi nas do tog ogledala koji ne mo\u017eemo prekora\u010diti.<\/p>\n

Mo\u017eda smrt najvi\u0161e zastra\u0161uje time \u0161to ne znamo \u0161to je, a ‘Smrt Louisa XIV’ prikazuje kakva bi mogla biti. Neo\u010dekivani efekt tog prikaza, uz zastra\u0161uju\u0107e detalje, predstavlja olak\u0161anje pristupa prikazanom predmetu. Iako ne mo\u017eemo znati kako smrt ‘vidi’ onaj tko je do\u017eivljava, mo\u017eemo joj se pribli\u017eiti na ‘sigurnoj udaljenosti’. Umjetni\u010dki portret smrti umanjuje strah od smrti kao nepoznate pojave. Time je Albert Serra mo\u017eda ostvario i ono \u0161to nije mislio posti\u0107i, ali to nije prvi put da autori ostvare neplanirane ‘specijalne efekte’.<\/p>\n

Ada Juki\u0107
\nZagreb, 29. sije\u010dnja 2019.<\/p>\n

Objavljeno na LINKU<\/strong><\/a><\/p>\n

Share<\/a><\/div>