Ako ste obo\u017eavatelj znanstvene fantastike onda je te\u0161ko ne preporu\u010diti bilo koji film iz ovog \u017eanra za pogledati u multiosjetilnom 4DX formatu (mo\u017ee se pogledati u 4DX dvoranama CineStara u Zagrebu, Rijeci i Splitu). Kako niti jedan dugometra\u017eni igrani film nije izvorno predvi\u0111en za multiosjetilno iskustvo, svaki kadar treba biti naknadno adaptiran prema zamisli 4DX monta\u017eera.<\/p>\n
To dovodi do nezgodnih situacija gdje konstantni akcijski prizori slu\u017ee kao povod za neprestano drmanje u sjedalima koje nakon nekog vremena postane iritantno kako za tjelo tako i za pra\u0107enje radnje. S druge strane, ako je film mirnog tempa kao \u201cAd Astra\u201d nema ba\u0161 nekih razloga za \u010destu uporabu 4DX efekata, pa ima dosta praznog hoda \u0161to se multiosjetilnih stimulansa ti\u010de.<\/p>\n
<\/p>\n
Ad Astra ; Fotografiju ustupio TB<\/p>\n
Nakon savr\u0161ene sinergije 4DX-a i filma u \u201cGravitaciji\u201d, za o\u010dekivati je bilo da \u0107e se i \u201cAd Astra\u201d okoristiti 4DX-om, no to je samo djelomi\u010dno uspio zbog praznog hoda. No, 4DX briljira u po\u010detnoj sekvenci s gigantskom radio antenom koja se\u017ee do ni\u017ee Zemljine orbite. Bez dvojbe mo\u017eemo re\u0107i da je to jedno od najboljih kori\u0161tenja 4DX efekata u filmu ikad.<\/p>\n
Kadrovi koji prikazuju hodanje iz perspektive astronauta McBridea (Brad Pitt) u svemirskom odijelu, odli\u010dno do\u010daravaju masivnost, sku\u010denost nazgrapnost odijela pomi\u010dnim sjedalima koji se pomi\u010du u skladu s koracima lika i pokretima kamere. U istoj sekvenci kada se pojavi energetski puls iz svemira i elektri\u010dne iskre i eksplozije po anteni, dvoranu ispune pravi stroboskopski bljeskovi.<\/p>\n
Kada McBride padne s antene pomi\u010dna sjedala izvrsno do\u010daravaju faze propadanja – od nekontrolirane dezorijentiraju\u0107e rotacije tijela u negostoljubivom svemiru, do stabilizacije u ni\u017eim slojevima atmosfere. Padanje kroz razli\u010dite slojeve atmosfere dodatno do\u010daravaju vjetrovi razli\u010ditih intenziteta, postignuti turbinama raspore\u0111enim na vrhovima zidova dvorane. Pri kraju padanja kad se tre\u0161nja smiruje i razaznaje povr\u0161ina Zemlje me\u0111u oblacima, dvoranu ispune slatkasti mirisi koji predstavljaju gostoljubivi prirodni ambijent majke Zemlje.<\/p>\n
Mirisi paljevine u kombinaciji s tresenjem i vibracijom sjedala dobro su iskori\u0161teni i pri polijetanju i slijetanju raznih svemirskih brodova. Tresenje je pristojno kori\u0161teno za simulacije vo\u017enje vozilima po Mjesecu. Pokreti hidrauli\u010dki kontroliranih sjedala kori\u0161teni su i u prikazima beste\u017einskog stanja, ali na\u017ealost nisu niti blizu dojmljivi poput onih u \u201cGravitaciji\u201d. Uz spomenuto padanje sa antene, agresivno pomicanje sjedala bilo je dojmljivo jedino jo\u0161 kod naglog pokreta kamere kojim je stilizirano prikazan dramati\u010dni prekret u radnji na Marsu.<\/p>\n
\u0160kakljanje nogu je bilo prikladno u sceni kad katapultirani McBride klizi po svemirskom brodu poku\u0161avaju\u0107i se uhvatiti za ne\u0161to da ne otpluta u svemir. Dodu\u0161e, morate prvo provjeriti da li vam sjedalo uop\u0107e ima uzicu za \u0161kakljanje, budu\u0107i ih djeca znaju i\u0161\u010dupati.<\/p>\n
Ad Astra \u2013 Movie Site<\/strong><\/a> Tihoni Br\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n
Ad Astra \u2013 IMDb<\/strong><\/a><\/p>\n