{"id":39655,"date":"2019-06-29T21:58:49","date_gmt":"2019-06-29T19:58:49","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=39655"},"modified":"2026-03-09T16:41:05","modified_gmt":"2026-03-09T15:41:05","slug":"homerovi-akcijski-junaci-3-agamemnon-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=39655","title":{"rendered":"Homerovi akcijski junaci 3: AGAMEMNON [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Nastavci:<\/strong>
\n<\/em><\/p>\n

Homerovi akcijski junaci 1: UVOD [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong>
\nHomerovi akcijski junaci 2: UVOD [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/strong><\/a>
\nHomerovi akcijski junaci 3: AGAMEMNON [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/strong><\/a>
\nHomerovi akcijski junaci 4: UTRKE KOLIMA [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/strong><\/a>
\nHomerovi akcijski junaci 5: DIOMED [pi\u0161e Ada Juki\u0107]<\/a><\/strong><\/p>\n

BLU RAY: TROJA, povijesni [osvrt Ada Juki\u0107]<\/strong><\/a>
\nDVD: HELENA TROJANSKA, povijesni spektakl [osvrt Ada Juki\u0107]<\/strong><\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

Agamemnon<\/em><\/h3>\n

Poslije uvodne ‘\u0161pice’, prije\u0111imo na konkretna imena ‘castinga’ Ilijade. Koga \u0107emo prvo ‘obraditi’? <\/em><\/p>\n

Kad je u pitanju redoslijed junaka, name\u0107e se Ahilej, ali on se razvija tijekom epa i najdojmljiviji je na kraju, pa \u0107emo ga i ostaviti za kraj.<\/p>\n

Tko bi drugi mogao biti prvi?<\/p>\n

Hektor je najve\u0107i junak, ali pobijedjene strane, pa gubi i ovu bitku.
\nOdisej je od Homera dobio zasebni ep.
\nDiomed ima svoje poglavlje u Ilijadi.
\nAjasov image je da je ja\u010di nego pametniji, iako sve \u0161to ka\u017ee ‘stoji’ (pro\u010ditaj Sofoklovog ‘Ajanta’, u kojem zapa\u017een nastup dobiva njegov polubrat Teukar).
\nMenelaj se ‘upinje’ opravdati bratovo povjerenje i o\u010dekivanja ratnika koji su mu do\u0161li vratiti suprugu, ali nije junak ‘prve lige’.<\/p>\n

Stoga \u0107emo se prvo upoznati s Agamemnonom, ne zato \u0161to je prvi ‘po abecedi’, ve\u0107 \u0161to je ‘prvi Ahejac’, vrhovni zapovjednik gr\u010dkih snaga, koji se spominje ve\u0107 pri dozivanju Muza, ‘Atrejev sin, junacima kralj’<\/em> (I, 7)*.<\/p>\n

<\/p>\n

Agamemnon – Naslikao Efthymios Rizos<\/p>\n

<\/a>Prvi me\u0111u Ahejcima<\/h3>\n

Homer Agamemnona uspore\u0111uje sa Zeusom, a dodaje i atribute koji ga ve\u017eu s drugim bo\u017eanstvima ‘posebnih nadle\u017enosti’:<\/p>\n

‘…me\u0111u njima kralj Agamemnon<\/em>
\nGromovnom Zeusu glavom i o\u010dima svojima sli\u010dan, \u00a0<\/em>
\nAresu pojasom sli\u010dan, a prsima bi Posidonu.’ (II, 477-479)<\/em><\/p>\n

Ali, kao da to nije\u00a0 vrhunac usporedbe, u sljede\u0107em stihu uspore\u0111uje ga s predvodnikom iz \u017eivotinjskog svijeta, \u010dime ‘poentira’ obilje\u017eja njegova statusa.<\/p>\n

‘Kako je u stadu bik od sviju goveda drugih<\/em>
\nPoglavitiji mnogo, med skupljenim govedma vi\u0111en,<\/em>
\nTako je taj dan Zeus u\u010dinio Atreju sina<\/em>
\nVi\u0111ena, poglavita u skupu mnogih junaka.’ (II, 480-483)<\/em><\/p>\n

Tako je Agamamomnon ‘vi\u0111en’, tako ga vide kao predvodnika mo\u0107ne vojske, tu osobnu veli\u010dinu daju mu snage kojima upravlja. Kao \u0161to se danas do\u017eivljavaju vo\u0111e velikih sila i sna\u017enih ekonomija. Bez obzira kako sami izgledali, vo\u0111e svjetskih sila izgledaju impozantno. Jedini koji ga tako ne vidi je Ahilej jer za usporedbu uzima kriterij koji njemu samom odgovara, a to je osobna snaga, a u kojoj mu nema ravna.<\/p>\n

<\/a>Kraljevski stav<\/h3>\n

Iako nije ni najve\u0107i ni najja\u010di ni najljep\u0161i me\u0111u Grcima (ni najple\u0107atiji ni ‘najglavatiji’, kao Odisej \ud83d\ude42 , Agamemnon je uo\u010dljiv kao vo\u0111a. Atrejev stariji sin ima kraljevski stav. On je samosvjestan kao najja\u010di igra\u010d, lider, sudionik koji raspola\u017ee najja\u010dim snagama. S\u00e2m je pribavio stotinu la\u0111a (i pomogao Arka\u0111anima u pomorskom transportu),\u00a0 njegov brat raspola\u017ee s respektabilnih \u0161ezdeset brodova, ali presudno je da ga je Zeus izabrao za vrhovnog vo\u0111u. \u010cinjenica je da je i s\u00e2m, kako nas upoznaje Euripid (replika Menelaja u ‘Ifigeniji u Aulidi’), sudjelovao u tom izboru (ne o\u010dekuje se ni danas od kandidata za visoke pozicije da sjede skr\u0161tenih ruku \ud83d\ude42 ), ali bez vi\u0161e sile ne bi uspio. Agamemnon je pobijedio i postavljen je na \u010delo znatnih vojnih snaga, a kao predstavnika vrhovne vlasti\u00a0 i Homer ga vidi kao Zeusa me\u0111u drugim bo\u017eanstvima. \u00a0Ali tako ne misle svi.<\/p>\n

<\/a>U o\u010dima protivnika<\/h3>\n

‘Predi\u010dni Atrejev sine, od sviju lakom\u010de prvi’ (I, 122)<\/em>
\nka\u017ee Agamemnonu Ahilej, i to prije nego se doista na njega naljutio. A onda poja\u010dava,
\n‘Lakom\u010de, bestidni\u010de okorjeli…’ (I, 149), <\/em>
\nsve do kulminacije vrije\u0111anja (koje mu je odobrila Atena, u zamjenu za ‘fizi\u010dki obra\u010dun’ s Agamemnonom koji \u017eele izbje\u0107i i ona i Hera):
\n”Te\u0161ka o popilico, u tebe pasje su o\u010di,<\/em>
\nK tome jelenje srce! Ta nikada smio nijesi<\/em>
\nOru\u017eje metnuv\u0161i na se s vojnicima krenuti u boj<\/em>
\nNiti u zasjedu kad s prvacima ahejskim za\u0107i;’ (I, 225-228).<\/em><\/p>\n

Prema ovoj interpretaciji, Agamamnon je puno ‘lo\u0161iji’ nego \u0161to jest po Homeru, \u0161to \u0107e pokazati u sljede\u0107im pjevanjima. \u010castohlepni vrhovni gr\u010dki vo\u0111a dobit \u0107e priliku da se pokaje, ispravi, pa \u010dak i ratni\u010dki proslavi (napose u Jedanaestom pjevanju). Ali daleko od toga da je idealan lik.<\/p>\n

<\/a>Negativni predznak<\/h3>\n

Agamemnon po\u010dinje kao negativac. Posva\u0111ao se s Ahilejem i pogrdio je Apolonova sve\u0107enika Hrisa, a\u00a0 time uzrokovao kugu koja uni\u0161tava ahejske snage. Nije mu predao k\u0107er uz otkupninu, \u0161to je bila uobi\u010dajena praksa, i \u0161to odobravaju drugi Ahejci, a karakteristi\u010dan je na\u010din na koji je ‘otpravio’ starca. Zastra\u0161io ga je i ponizio, izravno\u00a0 poni\u0161tavaju\u0107i bo\u017eanske simbole na koje se starac pozivao.<\/p>\n

\u00a0‘Nego ga otpusti hudo i rije\u010d mu doda \u017eestoku:’ (I,<\/em>25).<\/p>\n

A tu ‘\u017eestoku rije\u010d’, to jest o\u0161tru zapovijed koja ne prihva\u0107a pogovora, upu\u0107uje i svojim glasnicima Taltibiju i Euribatu, kad ih \u0161alje Ahileju da mu dovedu Briseidu.<\/p>\n

U dra\u017eesnoj epizodi, po strani velikih\u00a0 tema i juna\u010dkih podviga, u opisu pona\u0161anja glasnika koji su svjesni Ahilejeve snage i (ne)raspolo\u017eenja, a ipak prisiljeni poslu\u0161ati kralja, Homer psiholo\u0161ki uvjerljivo i duhovito opisuje i danas\u00a0 prepoznatljive\u00a0 crte ljudske prirode.\u00a0 Dvojica oklijevaju i ‘nerado’ idu \u00a0prema mirmidonskim \u0161atorima, a kad vide Ahileja, stanu, upla\u0161eni, ali pla\u0161e se i neumoljivog naredbodavca. Napetu situaciju razrje\u0161ava Ahilej u jednoj od par neo\u010dekivanih ‘blagosti’ koje uprili\u010duje u \/Ilijadi’ (drugi primjer je u Devetom pjevanju, kad ‘lijepo do\u010deka poslanike’). Ahilej umiri Agamemnonove ljude i pozove:<\/p>\n

‘Zdravo, o poslanici, o glasnici Zeusa i ljudi!<\/em>
\nDo\u0111ite, vi mi krivi nijeste, ve\u0107 Agamemnon, ‘ (I, 334-335).\u00a0 <\/em><\/p>\n

<\/a>Zlo\u010din i kazna<\/h3>\n

Agamemnon je kriv ne samo za ono \u0161to mu zamjera Ahilej, ve\u0107 za zlo\u010din koji je u\u010dinio prije dolaska pod Troju. O tome govori Euripid, odnosno njegova tragedija ‘Ifigenija u Aulidi’. Ifigenija je Agamemnonova k\u0107i, a on dozvoli da je \u017ertvuju, kako bi osigurao povoljan vjetar za plovidbu gr\u010dke flote. \u00a0Radi se o Artemidinim zahtjevima koji povezuju djevi\u010danske principe s lova\u010dkom okrutno\u0161\u0107u (sjeti se Akteona). Artemida u zadnji \u010das\u00a0 spasi djevojku (umjesto nje strada srna), ali \u010dinjenica da je Agamemnon bio spreman u\u010diniti zlo\u010din, postavlja njegov lik u monstruoznu vizuru. Otac, po Euripidu, ne samo da pristaje \u017ertvovati dijete, ve\u0107 se slu\u017ei varkom kako bi je s majkom (Klitemnestrom) svojevoljno dozvao u Aulidu, a u to upli\u0107e i Ahileja (nesvjesnog da je umije\u0161an u podlu igru).<\/p>\n

Argumenti koje razmjenjuje Agamemnon s bratom, \u017eenom, k\u0107erkom i samim sobom i situacije u kojima se koleba i opravdava odluku zastra\u0161uju\u0107e su projekcije ljudske psihe u tragi\u010dkom pove\u0107alu. Vrhovni vo\u0111a opravdava se time da nema izbora, a Menelaj ga podsje\u0107a da je sam htio do\u0107i u odlu\u010duju\u0107u poziciju. Natjecao se za vodstvo, pa kao vo\u0111a mora napraviti ono \u0161to se od njega o\u010dekuje. \u00a0Kao digresija u toj stra\u0161noj dvojbi Menelaj svome bratu spo\u010ditava na\u010din na koji je izborio ‘mandat’. Pa kao da gledamo prijenos suvremenih izbornih kampanja, ka\u017ee kako se rukovao sa svima, kako je bio dostupan svima, kako je razgovarao sa svakim,<\/p>\n

‘A kad dokopa se \u010dasti, onda drugu uze \u0107ud’<\/em> (Euripid, ‘Ifigenija u Aulidi’, Drugi \u010din).<\/p>\n

Kao da slu\u0161amo suvremene bira\u010de koji se \u017eale da poslije izbora ne mogu prepoznati svojeg kandidata. Ni\u0161ta novog u izbornoj etici (epici)! Poslije Menelaj ‘omek\u0161a’ i podr\u017ei brata u odluci da odustane od stra\u0161ne nakane, ali ovaj se boji da ga ne porazi razjarena vojska.<\/p>\n

Najja\u010de argumente protiv Agamemonove odluke daje mu \u017eena, Klitemnestra, koja u svom nabrajanju klju\u010dnih to\u010daka njihova braka, iznosi jo\u0161 jedan, jo\u0161 stariji Agamemnonov zlo\u010din. On ju je oteo prvom mu\u017eu, Tantalu (ne ‘onom’ Tantalu, ve\u0107 drugom), i ubio ne samo njega, ve\u0107 i njihovo dijete, otrgnuo je dojen\u010de s maj\u010dinih grudi i udario njime o zemlju!\u00a0 Zar to ve\u0107 ne bi bilo dovoljno za Klitemnestrinu mr\u017enju i zlo\u010din koji je poslije po\u010dinila? Ali ona mu je oprostila taj put. Prije nego je uzela sjekiru u ruke (ili predala krvavi posao Egistu, po drugim izvje\u0161tajima), pomirila se sa sudbinom, bila vjerna supruga i rodila tri k\u0107eri i sina nasljednika, dakle, u\u010dinila sve \u0161to se od \u017eene u to doba o\u010dekivalo. Bilo je potrebna nova faza Agamemnonove okrutnosti da ‘plati’ za ‘sve skupa’, a pored klju\u010dnog razloga (Ifigenija), tu je i Kasandra koja kod zakonite \u017eene (koja se u me\u0111uvremenu povezala s drugim partnerom) izaziva ljubomoru. O uzroci, o posljedice!<\/p>\n

Na kraju, Agamemnona (a i Ahileja koji se gentlemanski ponudio braniti djevojku pred pomahnitalim mno\u0161tvom) te sve druge umije\u0161ane, rastere\u0107uje krivnje s\u00e2ma Ifigenija, koja ‘prihva\u0107a nu\u017edu’ i okre\u0107e je, paradoksalno re\u010deno, ‘na svoju stranu’. Kad ve\u0107 ne mo\u017ee izazvati su\u0107ut, kad ne poma\u017eu molbe i suze, kad shvati da se ne mo\u017ee spasiti, ona samovoljno prihva\u0107a \u017ertvu, pri tome nagla\u0161avaju\u0107i \u00a0veli\u010dinu svoje uloge. Ona se \u017ertvuje kao za\u0161titnica Helade i njenih \u017eena koje vi\u0161e ne\u0107e otimati barbari. Pri tome se zanemaruju argumenti iz drugih epskih interpretacija (Euripidove ‘Trahinjanke’, ‘Hekaba’, a to je i Herodotovo mi\u0161ljenje) po kojima je Helena svojevoljno oti\u0161la s privla\u010dnim kraljevi\u0107em.<\/p>\n

O svemu tome\u00a0 u ‘Ilijadi’ nema govora, odnosno, Agamemnon to samo implicira (nije mu u interesu vra\u0107ati se na doga\u0111aj) kad Kalhantu u Prvom pjevanju ka\u017ee:<\/p>\n

‘Ti mi, zloslutni vra\u010du, jo\u0161 nikada dobra ne re\u010de;’ (I, 106).<\/em><\/p>\n

Ovaj put to se odnosi na proro\u010danstvo da mora vratiti Hriseidu ocu, \u010demu se Agamemnnon, osvjedo\u010deni \u017eenoljubac, \u017eestoko opire.<\/p>\n

A o tome kakvu je sudbinu do\u010dekao, to jest, kako se Klitemnestra osvetila, govori prva tragedija od jedine sa\u010duvane organske trilogije anti\u010dkog svijeta, Eshilove ‘Orestije’, koja nosi Agamemnonovo ime.\u00a0 Da li je zlo\u010dinom zbog kojeg se zgra\u017eaju patrijarhalna tisu\u0107lje\u0107a\u00a0 ‘platio’ svoje zlo\u010dine, \u00a0ostaje pitanje. Ima zlo\u010dina za koje ne postoje dovoljne kazne.<\/p>\n

<\/a>UnHappy End<\/h3>\n

\u0160to se Homera ti\u010de, Agamemnonov kraj opisan je u ‘Odiseji’. I to na nekoliko mjesta.\u00a0 Prvo Atena spominje Telemahu Orestov ‘podvig’.<\/p>\n

‘Ne zna\u0161 li, kakva je slava Oresta zapala divnog<\/em>
\nMe\u0111u ljudima svim,<\/em> \u0161to\u00a0 ubilca\u00a0 o\u010deva sma\u010de, <\/em>
\nPodmuklog onog Egista, \u0161to oca mu di\u010dnoga ubi?’ (Odiseja, I, 298-300).\u00a0 <\/em><\/p>\n

Zatim Nestor pri\u010da Telemahu kako se to zbilo.<\/p>\n

Menelaj prenosi \u0161to je \u010duo o svom bratu od morskog starine Proteja, dok je jo\u0161 bio u Egiptu (kamo je dolutao poslije pada Troje).<\/p>\n

A da ne ostane samo na\u00a0 ‘rekla-kazala’, svoj slu\u010daj iznosi s\u00e2m Agamemnon, odnosno njegov duh, koga u Hadu susretne Odisej. Mi\u0161ljenje mikenskog kralja o \u017eenama tako je negativno, da upozorava\u00a0 i Laertovog sina na to, iako zna kakve osobine krase Penelopu.<\/p>\n

<\/a>Obilje\u017eja mo\u0107i<\/h3>\n

Agamemnon je samovoljan, \u017eestok i tvrdoglav, kako samo mogu biti oni u kojih je ‘najja\u010da sila’.\u00a0 \u010cini se da je sklon bogatstvu, gomilanju plijena, i Nestor spominje kako su mu \u0161atori i la\u0111e puni (pa je red da ugo\u0161\u0107uje svoje suradnike). Ali razlog ne mora biti (samo) njegova pohlepa, ve\u0107 pravila raspodjele u kojoj sudjeluju svi sudionici\u00a0 plja\u010dka\u0161kih pothvata, a neki su pri podjeli ‘jednakiji’ od drugih.<\/p>\n

Agamemnon kao vrhovni vo\u0111a dobiva prvi i najvi\u0161e, bez obzira na svoj ‘u\u010dinak’ u pribavljanju plijena, on je dobitnik zbog statusa, a to mu\u010di Ahileja, koji bi po zaslugama trebao dobiti najve\u0107i dio plijena. To \u0161to se najvi\u0161e ‘trudi’, a prima skromnu nagradu trajno ga\u00a0 frustrira, pa se\u00a0 zahtjev za Briseidom koja mu je dodijeljena kao plijen \u010dini kao kap koja prevr\u0161uje mjeru.<\/p>\n

Ali ‘jednako’ ne zna\u010di svima ‘isto’, ve\u0107 razmjerno. Homer nije egalitarist, u svakoj prilici isti\u010de one koji vode i one koji slu\u0161aju, one koji se isti\u010du i one koji slijede. On Odiseju daje palicu kojom udara napasitog Tersita (svima mrskog ne zato \u0161to ‘nema dlake na jeziku’, ve\u0107 \u0161to je i ru\u017ean). Zanimljivo je da Odisejev postupak odobravaju i drugi koji su u sli\u010dnoj poziciji s Tersitom, iako taj grbavac\u00a0 pronicljivo otkriva odnose elite prema masi, i zapravo se zala\u017ee za njene interese (masom je i u ‘herojsko doba’ bilo mogu\u0107e manipulirati). Odisej ne ‘izbija’ Tersitove argumente, ve\u0107 mu ‘izbija’ le\u0111a (i to \u00a0nakon \u0161to mu je zaprijetio da \u0107e to tek sljede\u0107i put u\u010diniti).<\/p>\n

Uzgred, zanimljiv je odnos Odiseja i Agamemnona. U pravilu, oni su na istoj strani, Odisej je pouzdani suradnik i savjetnik vrhovne vlasti te izvr\u0161itelj konkretnih Agamemnonovih naloga (pregovori s Trojancima, delegacija Hrisu, poslanstvo Ahileju…). Ali ipak doza kriti\u010dnosti i zajedljivosti koja povremeno izbija \u00a0upu\u0107uje na to da su im interesi sli\u010dniji od karaktera. U \u010cetvrtom pjevanju, dok obilazi vojskovo\u0111e pred bitku i jedne hvali, a druge kudi, Odiseju (koji stoji uz atenskog vo\u0111u Menesteja) ka\u017ee:<\/p>\n

‘I ti lakom\u010de jedan, prijevara opakih puni,’ (IV, 339).<\/em><\/p>\n

Agamemnon ih ukorava jer su na\u00a0 gozbi prvi, a \u010dekaju da zapo\u010dne bitka. Ali kad mu Odisej srdito odvrati, Agamemnon ‘porekne besjedu svoju’ i ovako mu se obrati:<\/p>\n

‘Potom\u010de Zeusov, domi\u0161ljat Odiseju, sine Laertov,’ (IV, 358). <\/em><\/p>\n

Evo kako se preformuliraju titule u interesu vi\u0161ih ciljeva, pa se Agamemnon poka\u017ee jednako domi\u0161ljat kao i Odisej, kako bi se nastavio koristiti njegovim resursima.<\/p>\n

Me\u0111u Agamemnonove ‘bolje karakteristike’ spada spremnost da prizna gre\u0161ku i povu\u010de krive odluke, ali tek kad se na\u0111e u krajnjim te\u0161ko\u0107ama. On, dakle, prvi ‘popu\u0161ta’ u razmirici s Ahilejem,\u00a0 prizna da je bio u krivu (ali Zeus ga je naveo na to \ud83d\ude42 ), a spreman je i platiti za svoju krivnju, u vidu golemih darova koje obe\u0107aje dati Ahileju, ako se vrati u borbu.<\/p>\n

Spreman je i na suradnju i savjete, ali ne od svih. Najmiliji mu je savjetnik Nestor koji samim svojim\u00a0 godinama zaslu\u017euje po\u0161tovanje, a njegovi savjeti te\u017ee smirivanju konflikata osoba. Tu je i Odisej sa svojim ‘inventivnim rje\u0161enjima’ i tradicionalnim dru\u0161tvenim\u00a0 stavovima, koji odgovaraju vlastodr\u0161cu. A u par zgoda svojim istakne se i mladi Diomed, s dru\u017enim po\u0161tovanjem prema starijima, ali samouvjeren u vlastite snage.<\/p>\n

Od saveznika napose je blizak s kretskim knezom Idomenejem, kojeg pohvaljuje u svakoj prigodi, a koji svojim ratni\u010dkim doprinosom zaslu\u017euje svaku pohvalu.<\/p>\n

Agamemnon se brine za ‘svoj narod’, za one koje predvodi. On nije neosjetljiv na stanje u kojem se nalaze njegovi podanici. Spomenuli smo ve\u0107 kako pla\u010de, a njegove suze Homer uspore\u0111uje s tamnim planinskim vodopadima.<\/p>\n

U Desetom pjevanju, nakon \u0161to Ahilej odbije njegovu ispriku i velikodu\u0161nu nagradu kako bi se vratio u borbu, dok trojanske vatre okru\u017euju ahejski logor, Agamemnon ne mo\u017ee zaspati, ve\u0107 jeca i \u010dupa kosu.<\/p>\n

‘Tako je gusto\u00a0 kralj Agamemnon jeco u grudma<\/em>
\nIz dna du\u0161e svoje, u njemu je drhtalo srce’ (X, 9-10)<\/em><\/p>\n

Ovo ‘drhtanje srca’ osje\u0107a i Vergilije u apostrofi Didoni kad je napu\u0161ta Eneja (jo\u0161 jedna poetska poveznica s Trojom).<\/p>\n

Ali to nije znak slabosti, ve\u0107 osjetljivosti, pa uskoro Agamemnon kre\u0107e u akciju: obu\u010de se (Homer opisuje detalje njegove garderobe), d\u00e2 svome bratu (koji tako\u0111er bdije) upute (kako da obilazi stra\u017eu), a s\u00e2m ode (Nestoru) po savjet:<\/p>\n

‘Vi\u010di kud hodio bude\u0161, govori im, budni nek budu<\/em>
\nSvakog junaka po ocu, po plemenu njegovu zovi<\/em>
\nHvale\u0107 ih sve, a u srcu svom ponosit se nemoj,…’ (X, 67-69)<\/em><\/p>\n

Agamemnon je ro\u0111eni diplomat.\u00a0 Osobito u kriznim situacijama.<\/p>\n

<\/a>Borbene scene<\/h3>\n

Najve\u0107e juna\u010dke pothvate Agamemnon ostvaruje u Jedanaestom pjevanju u kojem ga Homer uspore\u0111uje s lavom (primjerena usporedba s ‘kraljem \u017eivotinja’). Ali ovaj lav pro\u017edire ko\u0161utinu mladun\u010dad, a ne bikove ili \u017eivotinje koje se mogu mjeriti s njegovom snagom. Ne vjerujem da je Homer imao namjeru poniziti Agamemnona, ve\u0107 se usporedba vi\u0161e odnosi na Trojance koji bespomo\u0107no bje\u017ee pred njim, kao ko\u0161uta kojoj lav pro\u017edire mlade.<\/p>\n

Druga usporedba Agamemnona sa \u0161umskim po\u017earem jo\u0161 je presti\u017enija.<\/p>\n

‘kako puto\u0161nik oganj kad u \u0161umu drve\u0107a punu<\/em>
\nPadne, i vjetar njega posvuda raznosi, valja,<\/em>
\nOd sile gonjene te se i stabla s kor’jenjem ru\u0161e,<\/em>
\nTako je Atrejev sin Agamemnon ru\u0161io glave <\/em>
\nTrojanaca u bijegu:…’ (XI, 155-159).<\/em><\/p>\n

Ovime se potpuno poni\u0161tavaju Ahilejeve optu\u017ebe Agamemnona kao kukavice i \u010dovjeka koji izbjegava borbu. Zapravo su Ahilejeve objede izravno demantirane ve\u0107 ranije, u prvoj polovici \u010cetvrtog pjevanja, kad Homer eksplicira:<\/p>\n

‘ Tad Agamemnona divnog da dr’jema vidio n’jesi<\/em>
\nNi da se skriva gdje, ni da mu se ne\u0107e u borbu,’ (IV, 223-224)<\/em><\/p>\n

Da zaslu\u017ei juna\u010dke pohvale, gr\u010dki vrhovnik mora ubiti niz protivnika te pokazati kako nema milosti\u00a0 prema onima koje ne ubije ‘iz prve ruke’. Ne ubija ‘jednog po jednog’, ve\u0107 po dvojicu! Prvo Bijenora, ‘ljudma pastira’<\/em>\u00a0 i njegova ‘druga Oileja igrikonji\u0107a’<\/em> (ne pobrkati s Oilejem, ocem manjeg Ajasa koji je uz velika juna\u0161tva po\u010dinio i zlo\u010din zbog koga \u0107e se na Ahejce naljutiti Atena). Nakon ubojstva slijedi oduzimanje oru\u017eja i drugih vrijednosti s mrtvaca, toga se ne odri\u010de ni visokopozicionirani sudionik bitke. Grke osobito ‘iritira’ bogata odje\u0107a i nakit barbara, koje ne propu\u0161taju s njih skinuti. Pitanje je kako superjunaci, koji u jednom mahu svladavaju nekoliko (i desetak) protivnika, uspiju skupiti sve te te\u0161ke stvari i nastaviti s borbom. Homer u nekoliko primjera opisuje postupak oduzimanja oru\u017eja, konja ili drugih dragocjenosti od palih junaka. Plijen se predaje pomo\u0107nicima, suborcima, katkada upravlja\u010dima bojnih kola, koji to onda odnose u logor, ostavljaju\u0107i glavnim akterima ‘slobodne ruke’. Kako to usporava kretanje vojske na rati\u0161tu, u kriti\u010dnim okolnostima iskusni strateg Nestor savjetuje da se odgodi plja\u010dka mrtvaca, iako ne misli da se treba odre\u0107i plijena.\u00a0 U situaciji u kojoj nema razloga za \u017eurbu i odricanje od ratnih uzanci, Agamemnon obavlja i taj dio posla, pa ide od ubijenih<\/p>\n

‘Ko\u0161ulje skinuv\u0161i sa njih, nek sjaju se gole im prsi.’ (XI, 100). <\/em><\/p>\n

Iza toga Agamemnon ubija dva Prijamova sina, Isa i Antifa, koje prepoznaje jer su neko vrijeme kao Ahilejevi zarobljenici bili u ahejskom logoru. Homer opisuje kako su stradali:<\/p>\n

‘Kralj \u0161irokovladni jednog povrh sise u prsi kopljem<\/em>
\nZgodi, a Antifa ma\u010dem pos’je\u010de kod uha i njeg<\/em>
\nIz kola sru\u0161i. I jure\u0107 s obojice oru\u017eje krasno <\/em>
\nSkine poznaju\u0107 njih…’ (XI,108-111)<\/em><\/p>\n

Slijede dva Antimahova sina, Pisandar i Hipoloh, tako\u0111er \u010dlanovi visokog trojanskog dru\u0161tva. Oni ispuste uzde iz ruku, popla\u0161e im se konji, a Agamemnona zamole (uobi\u010dajenom formulom stihova) da ih po\u0161tedi u zamjenu za otkupninu (‘ucjenu’) koju \u0107e dobiti od njihovog oca.<\/p>\n

‘Tako pla\u010di\u0107i oni progovore r’je\u010dima milim<\/em>
\nKralju, al’ nemilu oni od njega besjedu \u010duju:’ (XI, 136-137).<\/em><\/p>\n

Agamemnonovo upori\u0161te za neumoljiv stav prema mladi\u0107ima osveta je njihovom ocu koji je kao \u010dlan trojanskog vije\u0107a, prilikom dolaska gr\u010dke delegacije i pregovora za povrat Helene, nagovarao Trojance da ubiju Menelaja, a Agamemnon je osobito osjetljiv kad mu je u pitanju mla\u0111i brat.\u00a0 Nema po\u0161tede. Sinovi pla\u0107aju za o\u010deva djela. Agamemnon sru\u0161i Pisandra kopljem, a Hipolohu ma\u010dem odre\u017ee ruke i glavu,<\/p>\n

‘onda je hiti, ko valjak po vojsci nek se kotrlja.’ (XI, 147). <\/em><\/p>\n

Jo\u0161 jedan primjer okrutnosti koju\u00a0 \u010dine i proslavljeni junaci.\u00a0 A najslavniji junak Ilijade, Ahilej, po\u010dinit \u0107e u bijesu zbog Patroklove smrti najokrutnija djela. Ne mislim samo na odnos prema Hektoru, to jest njegovu mrtvom tijelu, ve\u0107 epizodi s Likaonom,\u00a0 u jednoj od najdirljivijih i filmskim rje\u010dnikom najnapetijih scena, koju \u0107emo obraditi u nastavku posve\u0107enom Ahileju.\u00a0 Homer se u pravilu ‘suzdr\u017eava od komentara’, ali ne izostavlja uznemiruju\u0107e detalje opisa borbe: udaraca, uboda, rana,\u00a0 krvi te ubojitih replika koje razmjenjuju protivnici.\u00a0 U Hektorovom slu\u010daju, \u00a0me\u0111utim, Homer ne mo\u017ee ostati suzdr\u017ean. To \u0161to Ahil i Grci rade su ‘sramotna djela’.<\/p>\n

Ahejski kralj nije\u00a0 usamljen u primjerima juna\u010dke be\u0161\u0107utnosti, a nije ni najokrutniji od svih, ali jasno je da njegove najbolje strane ne treba tra\u017eiti u ovom podru\u010dju.<\/p>\n

U ‘Jedanaestercu’ epa (XI pjevanju) Agamemnon se toliko ‘raspalio’, da Zeus poru\u010duje \u010dak i Hektoru da ga se kloni.\u00a0 Kralj svih Grka u nastavku pohoda svlada Ifidamasa (o kojem Homer daje op\u0161iran CV, uklju\u010duju\u0107i podatak da je o\u017eenjen svojom tetkom i koliko je ‘ulo\u017eio’ u svadbu u kojoj nije stigao u\u017eivati). \u010cak i kad ga rani Ifidamasov brat Koon, s rukom iz koje kaplje krv, on se nastavlja boriti. Tek kad mu bol u ruci (kad se krv osu\u0161i) postane tako jaka kao rodiljini trudovi, Agamemnon se povla\u010di iz bitke, ali ne prije nego uputi suborce da nastave borbu.<\/p>\n

Ovo je vrhunac Agamemnonovog juna\u010dkog imagea, a svoje \u0107e borila\u010dke i vladarske \u00a0sposobnosti\u00a0 imati prilike pokazati\u00a0 i kasnije.<\/p>\n

U Dvadeset tre\u0107em pjevanju, u prikazu igara koje se organiziraju u \u010dast pokojniku, Patroklu, u natjecanju u bacanju koplja koje dolazi na kraju (po\u010delo je utrkom na kolima, a slijedilo je \u0161akanje, hrvanje, utrkivanje, pa borba kopljima, bacanje koluta i strijeljanje), Agamemnon je predstavljen kao favorit. To mu osobno priznaje Ahil, organizator igara koji ujedno osigurava i nagrade pobjednicima. S obzirom da su se u ovoj kategoriji javila samo dva natjecatelja, Ahilej odlu\u010di dodijeliti nagrade bez njihova su\u010deljavanja, po vlastitom izboru.<\/p>\n

”Atrejev sine, znamo, koliko nadilazi\u0161 druge,<\/em>
\nI koliko si snagom i ga\u0111anjem prvi od sviju,’ (XXIII, 890-891)<\/em><\/p>\n

Zanimljivo je, pri tome, da nagradu koja se \u010dini primjerenija najboljem kopljaniku, to jest \u00a0‘dugosjeno koplje’ namijeni Merionu, kretskom junaku, a Agamemnonu nudi kotao, dodu\u0161e ‘vola vrijedan, ne\u017ee\u017een, iski\u0107en cvije\u0107em’ (XXIII, 885). Nismo sigurni bi li to bio Agamemnonov izbor nagrade, ali on prihvati taj prijedlog. \u010cini se da su i nakon \u0161to su se pomirili, kod Ahileja prema gr\u010dkom kralju ostali, bar podsvjesno, neki ‘hard feelings’. \u00a0Ili je to samo nastojanje Ahileja, koji i u drugim kategorijama arbitrira u dodjeli nagrada, da privede igre kraju.<\/p>\n

<\/a>Sitne mane<\/h3>\n

\u010cini se da je Agamemnon sklon \u00a0pi\u0107u (koje mu dovoze la\u0111e iz Trakije) i \u017eenama (to \u0107e ga do\u0107i glave, ali ne prije pada Troje). On otvoreno uspore\u0111uje Hriseidu sa svojom zakonitom \u017eenom (Klitemnestrom), i tra\u017ei Briseidu kao zamjenu, iako je Ahileju do nje toliko stalo. Na kraju se zaljubi u Kasandru, \u0161to ga, to saznamo iz drugih djela (\u010ditaj\u00a0 Euripida) \u010dini donekle humanijim u odnosu na pre\u017eivjele iz pobije\u0111ene Troje. Primjerice, on se zala\u017ee za po\u0161tedu Poliksene od \u017ertvovanja u po\u010dast Ahileju te\u00a0 poku\u0161ava intervenirati u korist Hekabe, kad joj preostane samo trun osvetni\u010dke \u017eivotne snage (‘Trojanke’, ‘Hekaba’).<\/p>\n

Agamemnon je sklon gomilanju blaga, ali u tome nije usamljen, uostalom cilj cijelog pothvata je plijen i da barbari imaju manje zlata, manje bi bili izlo\u017eeni moralnim osudama ‘civiliziranih’ osvaja\u010da.<\/p>\n

Agamemnon je \u017eestok, ohol, sklon ljutnji.\u00a0 A ljutnja mo\u0107nika sprje\u010dava otvoreno pona\u0161anje njegovih podanika. Kalhant se boji re\u0107i istinu pred skup\u0161tinom koja je sazvana zbog gubitaka\u00a0 gr\u010dke vojske uzrokovanih kugom. Ahilej mora osobno zajam\u010diti sigurnost proroku koji se boji da \u0107e svojim odgovorom razljutiti mo\u0107nika. On zna da<\/p>\n

‘Svagda\u00a0 bo ja\u010di je kralj, kad se na prostog \u010dovjeka srdi;<\/em>
\nJer da jo\u0161 isti dan i pridu\u0161i ljutinu svoju,<\/em>
\nAl’ dok ne izvr\u0161i gnjeva, u grudma ga i daklje krije.’ (I, 80-82)<\/em><\/p>\n

A ako i jest takav, Agamemnon nije jedini mo\u0107nik koji ne zaboravlja tko mu se zamjerio i u nedostatku suvremenih Ahileja, mnogi Kalhanti i Tersiti i drugi ‘obi\u010dni ljudi’, \u0161ute.<\/p>\n

Agamemnon je \u010dastoljubiv. On osje\u0107a adrenalin ‘glavne zvijezde’ akcijskog spektakla i stoga su mu osobito odbojni konkurenti za glavnu rolu (Ahilej, na primjer). Odiseju prepu\u0161ta zna\u010dajan nastup jer je svjestan da ‘performance’ ita\u010dkog Supermana ide u njegovu korist.<\/p>\n

Kako god ga Homer predstavljao, budu\u0107i pjesnici ne do\u017eivljavaju ga u ulozi beskompromisnog junaka. Euripid ga ‘Ifigeniji na Aulidi’ predstavlja kao vlastodr\u0161ca koji priznaje da se boji vlastite vojske \u00a0ako povu\u010de svoju odluku o \u017ertvovanju k\u0107eri, a u ‘Hekabi’ obe\u0107ava da \u0107e \u00a0podr\u017eati slomljenu trojansku kraljicu tako da se ne zna da joj daje podr\u0161ku. Taktike pretvaranja i\u00a0 ‘kalkulacije’ ne odnose se na klasi\u010dni pojam juna\u0161tva, ali za uspon i ostanak na vlasti nisu dovoljni mi\u0161i\u0107i.<\/p>\n

Agamamnon nije ni kukavica. Niti je zbog vlasti izgubio ljudskost. U odnosu na mla\u0111eg brata pokazuje gotovo nje\u017enu brigu. Odlu\u010dno ga odgovara od odluke da se sukobi s Hektorom, kad ovaj izazove na dvoboj ahejske junake (VII pjevanje). Pri tome odahnu i Menelajevi prijatelji i drugi Grci jer je svima jasno da nije dorastao Hektoru (za razliku od Parisa od kojega je ja\u010di).<\/p>\n

Ali to je isti Agamemnon koji odbija molbe Antimahovih sinova da ih po\u0161tedi, a i kad je Menelaj u prigodi biti milostiv prema pora\u017eenom suparniku, Agamemnon ga odvrati od toga i s\u00e2m slavodobitno dokraj\u010di zarobljenika.<\/p>\n

Sna\u017enu empatiju u Agamemnona izaziva sudbina njegovih boraca, prema kojima se, kad se na\u0111u u te\u0161kim okolnostima, odnosi\u00a0 o\u010dinski i pun nadle\u017ene odgovornosti. On nekoliko puta pla\u010de kad vidi gr\u010dku vojsku u jadnom stanju, a njegove suze mogu dirnuti i Zeusa. Nitko od drugih junaka ne bi mu zamjerio takvu osje\u0107ajnost, uostalom, kao \u0161to smo spomenuli na po\u010detku pri\u010de o Homerovim junacima, i najja\u010di mogu plakati bez ustru\u010davanja.<\/p>\n

<\/a>Motivacija i stimulacija<\/h3>\n

Agamemnonova sposobnost poticanja borbenog duha vojske odvija se u rasponu od pohvala do\u00a0 ljutnje, ruganja i omalova\u017eavanja.\u00a0 Cijeli jedan odjeljak \u010cetvrtog pjevanja opisuje njegov pristup vojskovo\u0111ama prije bitke, pri \u010demu naizmjence izra\u017eava svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo njihovim borbenim stavom.\u00a0 Dizanje bojnog morala presudno je za ishod bitke, a prevage jedne ili druge vojske u tom pogledu obja\u0161njavaju se kao izravno uplitanje bo\u017eanstava \u00a0na pojedinoj strani. Stoga je zadatak vojskovo\u0111in ne samo boriti se\u00a0 sa svojim ljudima, ve\u0107 ih ‘sokoliti’, u\u010diniti sve da se sjete ‘ratne \u017eestine’. Agamemnon je spreman u\u010diniti i vi\u0161e. U jednom trenutku on obe\u0107ava ‘brda i doline’ Ajantovom polubratu koji se (za\u0161ti\u0107en Ajantovim \u0161titom) isti\u010de kao strijelac i poga\u0111a nekoliko trojanskih odli\u010dnika. Teukar ka\u017ee da mu nisu potrebne ‘stimulacije’, ve\u0107 je i sam motiviran, a napose \u017eeli pogoditi Hektora, \u0161to mu, zna se, ne\u0107e uspjeti!<\/p>\n

Prednost anti\u010dkih epova pred osvrtom na novi akcijski film je da znamo kako \u0107e zavr\u0161iti, pa mo\u017eemo slobodno pisati o ishodu. A zapravo znamo kako \u0107e zavr\u0161iti i akcijski\u00a0 blockbusteri. Ne\u0107e zavr\u0161iti, jer \u0107e se snimiti nastavak. Kad bolje promislimo, znamo i \u0161to \u0107e se dogoditi s holivudskim akcijskim junacima. Sigurno \u0107e pobijediti. A ako padnu u scenariju nastavka, na raspolaganju su im prequeli. Filmski akcijski junaci su vje\u010dni …<\/p>\n

<\/a>Porijeklo Agamamnona<\/h3>\n

U kontekstu njegove uloge na \u010delu vojske te osobnog (samo)uvjerenja, Agamemnon je prvak gr\u010dkog juna\u0161tva.\u00a0 On se pona\u0161a kao nadmeni gr\u010dki izdanak koji s prezirom gleda na barbare. A zapravo je potomak jednog Fri\u017eanina. Na to ga u podsje\u0107a Teukar kojemu se Agamemnon obra\u0107a s kraljevske visine.<\/p>\n

‘tvog oca otac, onaj Pelop, ne zna\u0161 li<\/em><\/p>\n

Starinom barbarin da bje\u0161e, – Fri\u017eanin?( Sofoklo ‘Ajant’, \u0160esti \u010din). <\/em><\/p>\n

Pelop je sin lidijskog kralja,\u00a0 a na mitski je na\u010din postao gr\u010dki zet (ubojstvo Enomaja, izdaja Mirtila, \u017eena Hipodamija). Dakle samo par generacija od barbarskog pretka, Agamemnon se di\u010di \u0161to je potpuni Helen i prezire sve koji to nisu. A Teukar, koga Agamemnon naziva sinom robinje, kraljevski je trojanski potomak, Laomedonov unuk po majci Hesioni. Najbolji strijelac gr\u010dke vojske, koji strasno ubija protivnike, neposredno je trojansko ‘koljeno’. Dok ga \u0161titi Ajasov \u0161tit, Teukar \u010dini masakr me\u0111u trojanskim prvacima, me\u0111u kojima \u017eudi pogoditi Hektora, Prijamova sina. A Prijam je Laomedonov sin!\u00a0 Kako se, kad su interesi u pitanju, kidaju ro\u0111a\u010dke veze. Bliski srodnici mogu biti smrtni protivnici, a\u00a0 postoji i povijest bliskih ‘ubojitih veza’!<\/p>\n

<\/a>U krupnom planu<\/h3>\n

Iz svega re\u010denog o Agamemnonu, to jest onoga \u0161to o njemu pjesnici i pisci misle i pi\u0161u, radi se o slo\u017eenom, \u00a0ambicioznom, \u010dastoljubivom, naglom, ali pragmati\u010dnom, kontradiktornom, ali uvjerljivom, punom liku koji profiliraju sna\u017ene genetske i sociolo\u0161ke determinante.<\/p>\n

Njegov energi\u010dni temperament poja\u010dava \u00a0se u sinergiji s visokom dru\u0161tvenom pozicijom, ali racionalno\u0161\u0107u interesa obuzdava apsolutisti\u010dke \u00a0strasti.<\/p>\n

Iskusni vo\u0111a zna \u00a0\u0161to sve treba u\u010diniti za pobjedu, ali ono \u0161to i on (kao i svi natjecatelji) nemaju stalno na umu (uzalud ih pjesnici opominju), to je da me\u0111u smrtnicima nema pobjednika. U parafrazi A. Huxleyja: Svi smo mi gubitnici, samo kad bismo to znali \ud83d\ude42 .<\/p>\n

U nastavku… <\/em>Diomed<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong>
\nZagreb, 12. lipnja 2019.<\/p>\n

*Citati iz ‘Ilijade’ navedeni su oznakom pjevanja i stiha, primjerice, Prvo pjevanje, stihovi od 17. do 21. (I, 17-21) <\/em><\/p>\n

Literarna osnova<\/strong>:<\/em><\/p>\n

Homer ‘Ilijada’, izdanje Nakladnog zavoda\u00a0 Matice hrvatske, Zagreb 1987., preveo i protuma\u010dio Tomo Mareti\u0107, pregledao i priredio Stjepan Iv\u0161i\u0107 <\/em>
\nHomer: Odiseja, izdanje Nakladnog zavoda\u00a0 Matice hrvatske, Zagreb 1987., preveo i protuma\u010dio Tomo Mareti\u0107, pregledao i priredio Stjepan Iv\u0161i\u0107 <\/em>
\nVojtech Zamarovsky ‘Junaci anti\u010dkih mitova’, Leksikon gr\u010dke i rimske mitologije, \u0160kolska knjiga, Zagreb 1989.<\/em>
\nRobert Graves: ‘Gr\u010dki mitovi’, Nolit, Beograd, 1974.<\/em>
\nSabrane gr\u010dke tragedije: preveli Koloman Rac i Nikola Majnari\u0107, AIZ Dosije, Beograd:<\/em>
\nEshil: Orestija, Agamemnon<\/em>
\nSofoklo: Ajant<\/em>
\nElektra<\/em>
\nEuripid: Ifigenija u Aulidi<\/em>
\nTrojanke<\/em>
\n\u00a0Hekaba <\/em>
\nHerodot ‘Povijest’, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., preveo i priredio Dubravko \u0160kiljan <\/em><\/p>\n

Contents<\/strong><\/p>\n

HOMEROVI AKCIJSKI JUNACI 3, Agamemnon (pi\u0161e Ada Juki\u0107).
\n<\/a>Prvi me\u0111u Ahejcima. 1<\/a>
\n<\/a>Kraljevski stav. 2<\/a>
\n<\/a>U o\u010dima protivnika. 2<\/a>
\n<\/a>Negativni predznak. 3<\/a>
\n<\/a>Zlo\u010din i kazna. 3<\/a>
\n<\/a>UnHappy End. 5<\/a>
\n<\/a>Obilje\u017eja mo\u0107i 5<\/a>
\n<\/a>Borbene scene. 7<\/a>
\n<\/a>Sitne mane. 10<\/a>
\n<\/a>Motivacija i stimulacija. 11<\/a>
\n<\/a>Porijeklo Agamamnona. 12<\/a>
\n<\/a>U krupnom planu. 12<\/a><\/p>\n

Share<\/a><\/div>