I ja sam jedna od onih koji cijene, vole i kupuju ‘doma\u0107e’. To sam radila i prije slogana o ‘doma\u0107oj kupnji’ i apela na velike ciljeve koji se time posti\u017eu. Mo\u017eemo kupovati ‘na\u0161e’ zato \u0161to time podr\u017eavamo doma\u0107u proizvodnju i zaposlenost itd., ali puni i pravi i dovoljan razlog za kupovinu treba biti dobar proizvod, to jest proizvod koji bi mogao kupiti i onaj tko nema sentimentalne ili makroekonomske razloge za kupnju.<\/p>\n
U najmanju ruku \u00a0doma\u0107i proizvod treba biti ono kako se predstavlja, to jest ‘doma\u0107i’. \u00a0A \u0161to to zna\u010di? Treba li biti posve iz doma\u0107ih sirovina, je li to uop\u0107e mogu\u0107e u dana\u0161njem svijetu?. Ima li tu pravila ili bar mjerila zdravog razuma na koja se mo\u017eemo osloniti? \u0160to je u onim posebnim slu\u010dajevima kad se kvaliteta proizvoda oslanja na adut ‘doma\u0107eg’, a neki od bitnih sastojaka to nisu?<\/p>\n
<\/p>\n
Palma u doma\u0107oj radinosti – Foto RJ<\/p>\n
Od \u010dega se sastoje neki vrhunski ‘doma\u0107i brandovi’, oni koji se naj\u010de\u0161\u0107e pozivaju na doma\u0107e vrijednosti, doma\u0107e izvore, autohtona obilje\u017eja ili tradiciju proizvodnje. To je osnova i za vi\u0161u cijenu tog proizvoda, ‘doma\u0107a kvaliteta’ vi\u0161e nego vi\u0161i porezi ili konkurencija globalnog tr\u017ei\u0161ta. Da li na\u0161i proizvodi zaslu\u017euju takav status, da li u tom odnosu u kojem se poziva na povjerenje, vjernost, tradiciju, \u00a0pravila po\u0161tuje i druga strana?<\/p>\n
PODMAZIVANJE DOMA\u0106EG PROIZVODA<\/strong><\/p>\n Uzmimo primjer. Ne\u0107u navoditi o kojoj se tvrtki radi, jer nije pojedina\u010dan problem. Radi se o principu \u00a0koji primjenjuju razli\u010diti ‘igra\u010di’, mo\u017eda samo iznena\u0111uje kad to primjenjuju i oni na vrhu ‘lige’, na\u0161e prehrambene zvijezde, za koje bi mnogi potro\u0161a\u010di ruku stavili u…. d\u017eep i ako su 50% skuplji od drugih, napose ”bezimenih’ marki.<\/p>\n Uzmimo, dakle, primjer proizvoda koji nije neophodan za \u017eivot, zapravo je rezultat potro\u0161a\u010dke lepeze novostvorenih potreba, ali ve\u017ee se za zabavu, sport, opu\u0161tanje, sve, naravno, u poziciji gledatelja, a ne sporta\u0161a, jer tko mo\u017ee tr\u010dati za loptom ili zabijati gol dok gricka…<\/p>\n Zabavni primjer sastoji se od tri sastojka: krumpir, ulje (masno\u0107a) i sol (tome se mogu dodati i drugi okusi, ali to nije bitno, i tako je to dodano zato \u0161to temeljna varijanta ‘dobro ide’). Osnovni proizvod, dakle, jednostavan je, pakiranje po 150 grama ili manje, u plasti\u010dnim vre\u0107icama upadljivih boja, volumen ve\u0107i nego \u0161to te\u017ei, ali sve su to o\u010dekivani marketin\u0161ki. Najskuplji \u00a0doma\u0107i od tih krumpirovih pr\u017eolica (koje ne mogu imenovati jer nemaju naziv na na\u0161em jeziku \u263a), poziva se na doma\u0107u komponentu, to jest 100% doma\u0107eg krumpira. Ali druga komponenta je palmino ulje, a to se ne \u010dini da je doma\u0107a sirovina. Ako i ima doma\u0107ih palmi, slu\u017ee kao ukras na rivama ili vrtovima i nemam ideju kako bi se iz njih mogla dobiti jeftina masno\u0107a.<\/p>\n Vjerojatno se radi o cijeni tog ulja, vjerojatno je cijena suncokretova ulja ili ulja neke druge, doma\u0107e biljke, vi\u0161a nego ovog palminog, pa ga stavljaju u ‘ekskluzivni’ doma\u0107i proizvod, da u\u0161tede, valjda stoga da taj proizvod mogu ponuditi po povoljnijoj cijeni ?! Kolika u\u0161teda mo\u017ee biti? Radi se o oko 30% sadr\u017eaja proizvoda, pa u\u0161tede u masovnoj \u00a0proizvodnji mogu biti znatne. Ali koliko ukupna cijena sirovina utje\u010de na kona\u010dnu cijenu? Ako na tr\u017enici kupim kilu doma\u0107eg krumpira od neke bakice za pet kuna, onda ga tvrtka koja ga masovno kupuje dobije i za manje. Po \u010detiri kune, tri? Ako se od te kile krumpira, to jest od te 3 kune, napravi \u0161est paketa (od 150 grama) (a napravi se i vi\u0161e) po 10 kuna (a stoji i vi\u0161e), pa kad se plati ambala\u017ea i odbiju porezi i mar\u017ee itd, ako se dobije tre\u0107ina od te maloprodajne cijene, ili manje, to jest 3 kune po pakiranju, to je 6 puta vi\u0161e nego je pla\u0107ena sirovina! \u0160to u tom zna\u010di ‘jedna uljna kap’, to jest 45 g masno\u0107e (30% od 150 g) i (koliko?) soli (i tako bi sol trebalo smanjiti i tako ‘zdravo u\u0161tediti’)! Koliki treba biti profit da opravda ‘kvalitetne u\u0161tede’? Ne uzimaju\u0107i ‘pod ra\u010dun’ ekolo\u0161ki aspekt, masovno kori\u0161tenje palminog ulja dovodi do planta\u017eiranja divljine i devastacije pra\u0161uma, ugro\u017eavanja \u017eivotinjskog habitata, orangutani stradaju zbog jeftinih grickalica!<\/p>\n Apsurd je da te grickalice nisu jeftine. Ako usporedimo cijenu najskupljih sastojaka, ako podvostru\u010dimo cijenu krumpira i dodamo maloprodajno suncokretovo ulje i najdoma\u0107iju ninsku sol pet kuna kila i ambala\u017eu od zlata, pa dodamo 50% tro\u0161kova prodaje, to je 30 kuna po kilogramu, a kila tog ‘doma\u0107ina’ stoji vi\u0161e od 75 kuna. Pa da li u takvom obilju zarade treba \u010diniti takve u\u0161tede? \u00a0A ako ‘porijeklo vrsta’ sastojaka nije bitno, ako se \u017eelimo globalizirati gdje god nam to profitno odgovara, za\u0161to nagla\u0161avati porijeklo jedne komponente? Za\u0161to se ne hvaliti uvoznom komponentom? Ni ona nije zanemariva, gotovo tre\u0107inskog udjela? Za\u0161to ne reklamirati, na primer, Evo palminog ulja u na\u0161em \u010dipsu, svi ga koriste, sigurno i vi \u017eelite ‘omastiti brk’!<\/p>\n Ali ne. Ni rije\u010di o palmi, da se ne radi o palmi, ne bismo ni znali da je je uvoz! Mo\u017eda to nije ni lo\u0161e? Mo\u017eda to rade proizvo\u0111a\u010di za na\u0161e dobro, zato \u0161to misle da je palmino ulje zdravo, ili da je, zbog vi\u0161ih ciljeva, jednakosti, na primjer, jednakih \u0161ansi i ukusa na svijetu, da je potrebno ujediniti ljude na istoj masnoj frekvenciji. Mo\u017eda to rade i zato \u0161to ih nitko ne pita \u0161to rade i \u00a0nitko ne reagira na to ili ne misle o tome \u0161to jedu. Mo\u017eda je upravo taj element, to prihva\u0107anje onoga \u0161to nam se nudi, razlog \u0161to sve ovo grizemo u sebi.<\/p>\n Tre\u0107i sastojak doma\u0107eg proizvoda bez doma\u0107eg naziva je sol, a koja mo\u017ee biti doma\u0107a (iako se to ne isti\u010de u reklami), ne znam da li je tako ili se i ona, zbog ekonomiziranja, uvozi, bez obzira o kolikoj se koli\u010dini radi i o kojim jedini\u010dnim u\u0161tedama. Cum grano salis!<\/p>\n Ovo nije usamljen slu\u010daj, radi se o pravilu. Kad sam ‘u\u0161la’ u to podru\u010dje, i napregnula o\u010di da pro\u010ditam sitne fontove deklaracija i etiketa, razabrala sam da se u poznatim doma\u0107im brandovima, napose grickalica, keksa i drugih ‘finih stvari’ u pravilu koristi palmino ulje. Ne\u0161to mi je ve\u0107 prije bilo \u010dudno u okusima omiljenih napolitanki i kikirikija, neki slani \u0161tapi\u0107i i ribice nisu mi bile ‘kao prije’, ali nisam razabirala \u0161to se s njima dogodilo. Dogodile su im se palme. Ali nije samo palmino ulje u pitanju. Palma je samo jo\u0161 jedan komercijalni smokvin list. U ribljim konzervama, i onima s jadranskom ribom, sojino je ulje (obi\u010dno navedeno u zagradi, poslije op\u0107enite kategorije ‘biljnog ulja’). Koliko je doma\u0107ih raj\u010dica u doma\u0107im koncentratima, koliko je doma\u0107ih emulgatora u pecivima i kola\u010dima? Nisam nastavila dalje, da ne odlu\u010dim prestati jesti \u263a.<\/p>\n TEST POTRO\u0160A\u010cKE INTELIGENCIJE<\/strong><\/p>\n Ne radi se, zapravo, o eksplicitnoj prevari. Kad netko ka\u017ee da je u nekom proizvodu 100% ne\u010deg doma\u0107eg, ne sumnjamo \u00a0da je tako. Ali ako na osnovu toga zaklju\u010dimo da je to posve doma\u0107i proizvod, ne zna\u010di da nismo pogrije\u0161ili. Ako u doma\u0107em proizvodu ima tre\u0107ina uvoznog, \u0161to mo\u017eemo zaklju\u010diti \u00a0o njegovom ‘porijeklu’?<\/p>\n U slu\u010daju reklame 100% doma\u0107eg krumpira, nitko ne tvrdi da se radi o 100% doma\u0107em proizvodu. Samo se ka\u017ee da je krumpir doma\u0107i. A kome je stalo ‘do sitnica’, mo\u017ee \u010ditati u trgovini pod pove\u0107alom mikroskopske deklaracije i energetske analize, mo\u017ee saznati kojih i koliko sastojaka ima ‘u tragovima’, mo\u017ee pro\u010ditati upute o kori\u0161tenju na \u0161est jezika, mo\u017ee istra\u017eivati datume \u00a0otisnute na pakiranju i dobiti naputak o odlaganju i zbrinjavanju ambala\u017ee…<\/p>\n RJE\u0160ENJA<\/strong><\/p>\n Ili mo\u017ee sam oguliti dva krumpira, izrezati ih, ispr\u017eiti, posoliti i pojesti!<\/p>\n Ili uop\u0107e ne jesti slano i \u00a0masno (OK, to je pretjerano, to su drasti\u010dne mjere, ne smijemo pretjerivati s odricanjem…)<\/p>\n \u0160to onda?<\/p>\n Jedina reakcija koju kupac ima kad ga (pa i na suptilan na\u010din) vuku za… jezik…, jedini jezik koji svi ti palmini proizvo\u0111a\u010di i prodava\u010di razumiju je kupnja. \u00a0Odnosno, odustajanje od kupnje.<\/p>\n Sve dok kupujemo, mo\u017eemo se… gristi. I zbog grickalica.<\/p>\n Ada Juki\u0107<\/i><\/strong>
\nZagreb, 10. prosinca 2018.<\/i><\/p>\n