{"id":36398,"date":"2018-07-07T00:09:04","date_gmt":"2018-07-06T22:09:04","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=36398"},"modified":"2025-05-01T19:15:52","modified_gmt":"2025-05-01T17:15:52","slug":"prica-mis-pise-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=36398","title":{"rendered":"Pri\u010da: Mi\u0161 [pi\u0161e Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Ada Juki\u0107<\/strong><\/p>\n

Iz ciklusa Animalne pri\u010de<\/strong><\/p>\n

Mi\u0161<\/strong><\/h3>\n

Slu\u0161ala ga je kako stru\u017ee iza kau\u010da. Prvo nije znala \u0161to je to. \u0160to to \u0161u\u0161ka, ku\u0107a je bila puna neobja\u0161njivih zvukova, kao da je \u0161uplja, izbu\u0161ena nekim kanalima kroz koje su se provla\u010dili mirisi pr\u017eenog luka i glasovi, stenjanje i pucketanje, kao da netko od onih zapu\u0161tenih mu\u017eeva onih zapu\u0161tenih \u017eena koje su je pozdravljale na stubi\u0161tu podme\u0107e po\u017ear pred susjedovim vratima. Danju je bilo lak\u0161e izdr\u017eati neprestano bu\u0161enje i bubnjanje, \u0161i\u0161tanje usisava\u010da, ko\u010denje lifta, loptanje s igrali\u0161ta. Najte\u017ee je bilo no\u0107u, kad je svaki zvuk dobivao poja\u010danje, neko samostalno zna\u010denje, poslije pono\u0107i, i jo\u0161 kasnije, kad prestanu raditi ve\u0161ma\u0161ine. Kako mogu spavati ti ljudi dok \u0161i\u0161ti centrifuga, kako mogu \u017eivjeti u te dvije sobe tih sitnih stanova, cijela obitelj s djecom nezaposlenih roditelja, brat i sestra do srednje \u0161kole u dnevnoj sobi, zimnica na balkonu, jelovnik socijalne pomo\u0107i, sirotinja.<\/p>\n

Ona je bila sama. Mogli su joj zavidjeti na njenih sedamdeset kvadrata, uz vlasni\u010dki list bez hipoteke. O svemu tome Vilko se raspitao. On je sve znao o svima, uvijek je pri\u010dao ne\u0161to s nekome, dok je u sivoj kuti obilazio ulaze, najbolji domar u cijelom naselju…<\/p>\n

<\/p>\n

Mi\u0161, Foto AJ<\/p>\n

Bila je sama. I bojala se samo\u0107e. Bojala se smrti. I bojala se mi\u0161eva, nitko nije vjerovao koliko se bojala, nije smjela ni re\u0107i koliko ih se boji. Nije mogu\u0107e da sad sjedi u krevetu i slu\u0161a mi\u0161a zalijepljenog na kartonu kako se koprca da se otrgne. I tako \u0107e\u00a0 strugati dok ne ugine, dokle \u0107e se koprcati, tko zna koliko to traje, koliko traju mi\u0161je muke!<\/p>\n

\u010cime je to zaslu\u017eila? Mora da je u pro\u0161lom \u017eivotu bila neki zlo\u010dinac, pa sad ispa\u0161ta zbog onog \u0161to je u\u010dinila. Ovo kao da je izabrana kazna\u00a0 za nju. Povezati je s ne\u010dim \u0161to je u\u017easava. Nije ni slu\u0161ala Vilka kako joj obja\u0161njava za to ljepilo, za njega je to bio na\u010din da uhvati mi\u0161a, a kad ga uhvati\u0161, gotova pri\u010da. On je uvijek uvjeren u ono \u0161to govori, uvijek zna \u0161to treba u\u010diniti i kad je saznao za njen problem, odlu\u010dio je stvar uzeti u svoje ruke, ni\u0161ta lak\u0161e nego rije\u0161iti se mi\u0161eva. I \u0161to je dulje trajala ta borba, a sad je ve\u0107 bilo vi\u0161e od dva mjeseca, bio je sve uvjereniji da \u0107e pobijediti. To je postao njegov projekt, nju vi\u0161e nije ni pitao sla\u017ee li se s njegovim planovima istrebljenja, a mi\u0161eva je\u00a0 i dalje bilo.<\/p>\n

Ni njemu nije mogla objasniti za\u0161to se grozi tih \u017eivotinja, niti bi on mogao razumjeti tu grozu, ga\u0111enje koje paralizira, stisak u grlu do povra\u0107anja, on je rekao da \u0107e se obra\u010dunati s tim mi\u0161evima u njenom stanu da doka\u017ee svoju sposobnost, a ne da njoj pomogne. On rje\u0161ava probleme u toj zgradi.<\/p>\n

I sama se pitala za\u0161to ih se tako boji.\u00a0 Nije bila kukavica i nije u svakoj opasnosti gubila glavu. Kad bolje razmisli, bila je jaka \u017eena i izdr\u017eala gomilu gadnih udaraca u \u017eivotu. Za\u0161to ba\u0161 mi\u0161evi? Jesu li to sje\u0107anja iz onih podruma u kojima su se skrivali za vrijeme rata, njena mati iscprljena djecom i njena sestra na maj\u010dinim prsima bez mlijeka i drugo dijete, bez oca. Za\u0161to toliko djece u ratu? Kakav je to \u010dovjek koji se razmno\u017eava u tim okolnostima? A onda umre, jo\u0161 toliko krupan da potvrdi da nije gladovao. Od tada su se ta \u017eena i ta djeca vukla po tim podrumima, a podrumski glodavci mogli su zagaditi ono malo hrane \u0161to su je dobili, mogli su zaraziti dijete. I ona je bila dijete. Ali nije se zato bojala. Grozila se samih \u017eivotinja, a ne onoga \u0161to su \u010dinile. Grozila se njihovih brzih dlakavih \u0161apica, njihovih izbo\u010denih staklastih o\u010diju i one ko\u017ee pod kojim je tekao ubrzani \u017eivotni pogon. A najgadniji su njihovi repovi, sna\u017eni i mesnati, nepodno\u0161ljiva gadost.\u00a0 Nije to bila mr\u017enja, ve\u0107 ga\u0111enje.<\/p>\n

***<\/p>\n

Struganje je \u010dula tek kad je ugasila televizor, reklame su prekidale seriju, nije mogla do\u010dekati kraj emisije, sutra \u0107e pogledati reprizu. Do tada ga nije \u010dula, iako je sjedila na kau\u010du pod kojim je postavljena zamka. Zgrozila se od pomisli kako joj je blizu. Od kad? Vilko je donio ljepilo oko pola pet popodne, da bude jasno da joj to \u010dini izvan radnog vremena, on bi uvijek naglasio da to ne \u010dini za novce, ali nikad nije odbio primiti kakvu naknadu. Uvijek bi nekako ispalo da mu jo\u0161 duguje\u0161 zahvalnost, to \u0161to si mu dao ne mo\u017ee vrijediti koliko on vrijedi, uvijek na usluzi, uvijek u korisnoj aktivnosti. Kao da nije domar, ve\u0107 upravnik zgrade kojemu je vi\u0161e stalo do nje od njenih vlasnika.<\/p>\n

***<\/p>\n

Krevet joj je bio u istoj sobi, pa ga je morala slu\u0161ati i kad je legla. \u010cime je to strugao? Vilko joj je objasnio da se, kad se jednom zalijepi, \u0161to vi\u0161e \u010deprka, sve vi\u0161e priljepljuje. Zami\u0161ljala je kako se gr\u010di uz kartonsku podlogu, prvo noge, pa trbuh, dio repa, ako ima mjesta na podlozi, ostaje glava, glava je najizdr\u017eljivija, ona se odmi\u010de i okre\u0107e, dok o\u010di drhte u mraku. Dok joj je mu\u017e bio \u017eiv, on ih je hvatao. U mi\u0161olovku. Stavio bi komadi\u0107 badema, to su voljeli vi\u0161e od slanine. Ona nije gledala, samo bi mu dala najmanji badem iz vre\u0107ice od deset deka, ostalo je bilo za kola\u010de, volio je slatko. On bi s ma\u010djim uzbu\u0111enjem oslu\u0161kivao ho\u0107e li se odmah uhvatiti, u\u017eivao je u uzbu\u0111enju kao lovac, a onda bi zaspao uz televiziju, i tek bi ujutro na\u0161ao mi\u0161a, gotovo prepolovljenog, samo bi krznena ko\u017eica u sredini dr\u017eala dvije mrtve polovice. Zvao bi je da do\u0111e, ne bi joj rekao za\u0161to je zove, ina\u010de ne bi do\u0161la, dr\u017eao bi ga onako prepolovljenog \u017ei\u010danom zamkom i pokazivao, iako je znao koliko joj se gadi, bio je zadovoljan \u0161to ga je ulovio.<\/p>\n

Onda su nabavili ma\u010dku. \u010cudo da se toga nisu sjetili prije. Ali, ona nije voljela ma\u010dke. Nikakve \u017eivotinje nije voljela ni one nisu voljele nju, pudlice su se odmicale od nje kad bi pro\u0161la parkom ili su re\u017eale, kao da su osje\u0107ale u njoj ne\u0161to neprijateljsko i strano. Bojala se da \u0107e je ugristi pas ako mu pri\u0111e i da \u0107e joj ma\u010dka kand\u017eama izgrebati o\u010di, nije mogla podnijeti njihove fiziolo\u0161ke potrebe, jedva je i sebe podnosila kad je izlazila iz zahoda. Sve to, i s ljudima i \u017eivotinjama, bilo je gadljivo, a opet, te\u0161ko je bilo biti bez ikog. Dakle, ta ma\u010dka nije uhvatila ni jednog mi\u0161a prije nego su je vratili na selo. A dok su je stavljali u kavez, Rudija je izgrebala do krvi, pa je rakijom dezinficirao ruke, a malo je i popio da se dezinficira iznutra.<\/p>\n

Poslije je kupio mi\u0161olovku u kojoj bi mi\u0161 ostao \u017eiv. Drvena podloga i \u017ei\u010dana mre\u017ea kru\u017enog oblika s otvorom u sredini i kad bi mi\u0161 u\u0161ao kroz rupu, a i tu bi bilo malo badema ili sira, vi\u0161e nije mogao napolje, mogao bi tr\u010dati tim \u017ei\u010danim krugom i on je tr\u010dao, vjerojatno je mislio da \u0107e izi\u0107i ako dovoljno dugo tr\u010di. Ujutro bi se Rudi igrao s njim prije nego bi ga utopio u kanti za pranje poda. A jednom se s njim tako sprijateljio, ili se napio, znao se gadno napiti, pa ga je pustio u travnjak iza zgrade. Za\u0161to ih lovi\u0161, ako ih pu\u0161ta\u0161, ljutila se. Ali on se smijao, njemu je sve bilo smije\u0161no, on je \u017eivio da se zabavlja i smije, i kad se prestao smijati, umro je, ozbiljno bolestan.<\/p>\n

***<\/p>\n

A kad je oti\u0161ao…, dva dana prije svoga sedamdesetog ro\u0111endana, dok je jo\u0161 likovao u postelji jer je nad\u017eivio svoga brata, ostala je sama s mi\u0161evima. U prvo vrijeme, kad je djeca i ro\u0111aci nisu ostavljali nasamo, gotovo je zaboravila da ima mi\u0161eva u stanu, osim po sitnom izmetu na balkonu kamo je odlazila popu\u0161iti cigaretu, jo\u0161 je katkad pu\u0161ila. Ali bilo je toliko gu\u017eve i doga\u0111aja, bilo je i dosta te\u0161kih trenutaka, me\u0111u ostalim i to \u0161to nije znala re\u0107i od \u010dega je Rudi umro, on se uvijek doimao zdravim, a ni kad je bio bolestan nije htio i\u0107i doktoru, umro je bez dijagnoze. I sad se ljutila na njega \u0161to joj nije pribavio tu informaciju kojom raspola\u017eu svi normalni pre\u017eivjeli supru\u017enici. Kako re\u0107i svojima da ne zna od \u010dega joj je umro mu\u017e? Ni to joj nije htio udovoljiti. U\u010dinio je on njoj toliko takvih stvari, da mu je mogla zamjeriti do kraja \u017eivota, ali nije ona takva, a sad ima drugih briga, sad mora sama o svemu voditi brigu. Njene brige nikad ne prestaju.<\/p>\n

***<\/p>\n

Sanjala je kako u smetlarniku (sad mora sama bacati sme\u0107e, jo\u0161 jedna od obaveza samo\u0107e), sanjala je kako u jednoj od kartonskih kutija koje su nabacali kraj kontejnera za papir vidi mi\u0161je gnijezdo, mi\u0161icu koja proizvodi mi\u0161eve kao matica larve, i slu\u0161ala ih kako skvi\u010de, zami\u0161ljala ih je kako gmi\u017eu po cijevima do njene smo\u010dnice i uvla\u010de se u njene kutije s tjesteninom. Svaki put kad bi podigla poklopac zahoda, o\u010dekivala je da ga ugleda u \u0161koljki, mokrog i potamnjelog krzna, kako je odozdo gleda. U\u017eas!<\/p>\n

***<\/p>\n

U provinciji u kojoj je \u017eivjela prije udaje takvoj osjetljivosti su se rugali. Naravno, nitko ne voli mi\u0161eve, ali nisu oni najstra\u0161nije \u0161to ti se mo\u017ee dogoditi. Strah od \u017eivotinja bio je srazmjeran opasnosti koju su predstavljale, pa bojati se vuka ili zmije, bilo je normalno, ali za mi\u0161a, molim te, lijepo… Bilo je smije\u0161no da se netko boji \u017eivotinje koja ga\u00a0 ne mo\u017ee ugristi. Dobro, \u0161takor, on bi mogao napasti dijete, ali mi\u0161, to je kao u onaj crti\u0107u…<\/p>\n

Zato je znala da nikoga ne\u0107e dirnuti svojim strahom, pa ga je skrivala ili umanjivala, ali Rudiju je rekla odmah kad su se vjen\u010dali, otkrila mu je to kao da mu povjerava tajnu, ne\u0161to \u0161to \u0107e ih vezati, ne\u0161to \u0161to \u0107e ga potaknuti da je kao osjetljivu osobu uzme u za\u0161titu, da se ra\u017enje\u017ei prema njoj, govorila mu je dok ju je skidao, onako pijan, u postelji. Kad je to \u010duo,\u00a0 on se nasmijao, rugao se svemu, \u0161alio se i na svoj ra\u010dun, zato je bio omiljen u dru\u0161tvu. A nju su podnosili zato \u0161to je s njim. Otkad ga nema, bila je sama.<\/p>\n

Nije to zna\u010dilo da joj je bilo lijepo dok su \u017eivjeli zajedno. Nije bilo ni\u010dega u \u010demu su se slagali, njemu se zapravo svi\u0111alo biti sam. Sjedio je s njom samo dok su gledali televiziju, trebao mu je netko da ga slu\u0161a, glasno je komentirao vijesti i ismijavao ljude iz dokumentarnih emisija, nasamareni kupci, razo\u010darani bira\u010di, prevareni ulaga\u010di, svi jadni, ru\u017eni i smije\u0161ni, sebe nikad nije vidio me\u0111u njima. Kad su izgubili dijete, vi\u0161e nisu imali ni\u0161ta zajedni\u010dko, osim stana. I stvari. Trideset godina namje\u0161taja, kutija, posuda, kaputa, namirnica.\u00a0 Sve u \u010demu se mogu gnijezditi mi\u0161evi…<\/p>\n

***<\/p>\n

Najbolje bi bilo prespavati. Presko\u010diti te zvukove. Izdr\u017eati no\u0107. U po\u010detku, kad nije mogla zaspati, pila je kamilicu i neke trave, nije htjela postati ovisna o tabletama. A kad ih je probala, svidjelo joj se. Bio je dovoljan jedan Persen da spava do jutra, potpuno nesvjesna o tome \u0161to se oko nje doga\u0111a. Biti nesvjestan. Ne znati, najbolje je ne znati. Poslije su trebale dvije tablete, izdrobila bi ih u mlijeku, te\u0161ko je\u00a0 gutala. Onda ih je stavljala i vi\u0161e, zaboravila bi koliko ih je zdrobila u \u010da\u0161i. Zaborav je dobar. U po\u010detku je poku\u0161avala zaboraviti njega kako se smije i kako se dere.\u00a0 Poslije je znala zaboraviti da je uklju\u010dila plin.<\/p>\n

Nije mogu\u0107e da sad sjedi u krevetu i slu\u0161a mi\u0161a. Tko zna dokle \u0107e se koprcati, koliko to mo\u017ee trajati? Znala je koliko \u010dovjek\u00a0 mo\u017ee izdr\u017eati. Kako je izdr\u017eala i njega, njegovo hrkanje, \u010dulo se \u010dak iz dnevne sobe, iz koje zadnjih deset godina nije ni izlazio, \u010dulo se iza zatvorenih vrata kako zrak \u0161kripi kroz \u017edrijelo, kako se gu\u0161i. Samo je malo trebalo… Prespavao je godine njene nesanice. I izdr\u017eala je, evo, tko je pobijedio?<\/p>\n

***<\/sup><\/p>\n

Prije ljepljive trake poku\u0161ala je otrovom koji joj je donio Vilko iz podruma, kad su do\u0161li oni iz deratizacije. Ni sama ne zna gdje je sve stavila posudice od jogurta posute mi\u0161omorom, bojala se da\u00a0 se susjedin ma\u010dak ne otruje ako do\u0111e do njene strane balkona.<\/p>\n

Samo brige, samo brige za druge, ne mo\u017ee prestati s brigama ni sad kad je zaslu\u017eila da se kona\u010dno posveti sebi. Ima li kraja njenim mukama?<\/p>\n

Umjesto samosa\u017ealjenja, proradi nagon za odr\u017eanjem. Mora poku\u0161ati zaspati, tako ne\u0107e \u010duti nikakve mi\u0161eve. Najbolje bi bilo pojesti ne\u0161to, jabuku, uvijek bi joj bilo lak\u0161e zaspati kad je bila sita. Ali sad je i ko\u0161ara s vo\u0107em bila prazna. I kad je bila mla\u0111a voljela je jesti, a sad joj je hrana postala jedini u\u017eitak. Koliko se mo\u017ee u\u017eivati kad grize\u0161 umjetnim zubima. Da vidimo, pojela je one okruglice od sira i pecivo sa sezamom za doru\u010dak, ne smije toliko jesti prije spavanja.<\/p>\n

Sjetila se da je ostavila malo jogurta na no\u0107nom ormari\u0107u, prije dnevnika umije\u0161ala je pra\u0161ak za spavanje. Ili je to bila soda bikarbona?\u00a0 Dok\u00a0 je\u00a0 oblizivala\u00a0 plasti\u010dnu \u010da\u0161icu \u010dudnog mirisa jo\u0161 je \u010dula mi\u0161a kako se koprca.<\/p>\n

Ujutro, kad je Vilko zazvonio na vratima, u stanu nije bilo \u017eive du\u0161e.<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong><\/p>\n

Zagreb, 7 7 2018.<\/p>\n

Share<\/a><\/div>