Odli\u010dna predstava bila bi ‘odli\u010dnija’, da je kra\u0107a.<\/p>\n
Dva sata i 45 minuta, kako se spominje u predstavi (a ne na leafletu s podacima o predstavi; podaci o trajanju trebali bi ‘po defaultu’ biti navedeni), mo\u017eda se nije ispunilo u minutu, ali nije bilo ni puno kra\u0107e od toga. Predstava u drugoj (ne boljoj) polovici u\u0111e u uspavljuju\u0107u monolo\u0161ku kontemplaciju. Ne smijem priznati da sam vidjela kojeg, u po\u010detku eufori\u010dnog gledatelja, kako nakon dva \u0161kolska sata kri\u0161om zijeva, ne stoga \u0161to bi predstava bila dosadna, ve\u0107 zbog fiziologije\u00a0 i psihologije. Nakon postizanja odre\u0111ene razine atraktivnosti, jedino \u0161to odr\u017eava pa\u017enju je jo\u0161 vi\u0161e atrakcije. Jo\u0161 glasnije glazbe. Jo\u0161 vi\u0161e vike! S obzirom da se radi o tipu predstave interakcije, improvizacije, ‘parodizacije’, ‘situacije’ (da parafraziram nabrajanje iz spomenutog monologa o kojem \u0107e i poslije biti rije\u010di), to jest otvorene kreativne strukture, mo\u017eda \u0107e u svom razvoju i refleksiji do\u0107i do kra\u0107eg izdanja, u kojem bih je izdanju mogla sa zadovoljstvom jo\u0161 jednom pogledati. ‘Kra\u0107e je vi\u0161e’.<\/p>\n
<\/p>\n
Katalonac ; Ustupila Kultura Promjene – Foto Sanja Bistri\u010di\u0107<\/p>\n
Osje\u0107aju duljine predstave doprinosi i redateljski postupak, to jest redoslijed to\u010daka od startne dinami\u010dne izmjene sadr\u017eaja i sudionika. Umjesto da idu uzlaznom linijom, oni se uspore, i to kad se ve\u0107 aludira na konac (zaklju\u010dkom o otkri\u0107u zabluda, spomenom na Shakespearea I Moliereove ‘zabludnjake’) i kad je publiku pomalo iscrpljenu senzacijama te\u017ee odr\u017eati u koncentraciji. Predstava po\u010dinje visokom razinom aktivnosti koju je te\u0161ko odr\u017eati do kraja, osobito ako dugo traje, a po\u010detak je tako dobar, da poja\u010dava o\u010dekivanja u odnosu na finale.<\/p>\n
Koncepcijska kontura predstave (bar na premijeri na kojoj je publici poslu\u017eeno sponzorsko pivo), da se radi o After partyju na kojem se gledatelji mogu opustiti, ‘ohladiti’, pa \u010dak i izlaziti iz dvorane, mogla bi se u daljim izvedbama poja\u010dati izravnom participacijom publike (primjerice, ako bi po pivo trebali do\u0107i na pozornicu).<\/p>\n
Mladi glumci su izdr\u017eljivi, motivirani, talentirani i sjajni. Imamo vi\u0161e sjajnih mladih glumaca nego ih (kazali\u0161nom infrastrukturom koja bi ih mogla anga\u017eirati) zaslu\u017eujemo.Tekst je gusto asocijativan,\u00a0 alegorijski, kriti\u010dki, univerzalan i ‘lokalan’, scena je \u017eiva, horizontalno i vertikalno dosjetljivo razvedena i ispunjena sitnim i krupnim inventarom po principu horror vacui, glazba iznenadna i efektna, kostimi ‘casual’ i karnevalski slikoviti.<\/p>\n
Osobito zadovoljstvo osjetila sam zbog izvedbe u\u00a0 punoj dimenziji velike dvorane &TD-a , to jest u pravom gledali\u0161tu, umjesto tribine koja se postavlja na pozornici za potrebe komornih predstava. Kao u vrijeme pune slave &TD-a, kazali\u0161ta, kulture, itd.<\/p>\n
Ada Juki\u0107<\/strong> Re\u017eija i tekst: Ivan Penovi\u0107<\/strong><\/p>\n Dramatur\u0161ka suradnica: Franka Perkovi\u0107<\/strong>
\nZagreb, 15. lipnja 2018.<\/p>\nInformacije o predstavi:<\/strong><\/h3>\n
\nIzvode: Matija \u010cigir, Domagoj Jankovi\u0107, Karlo Mrk\u0161a, Pavle Vrkljan, Bernard Tomi\u0107, Filip Triplat<\/strong>
\nScenografija: Filip Triplat<\/strong>
\nGlazba: Karlo Mrk\u0161a i Filip Triplat<\/strong>
\nOblikovanje svjetla: Elvis Butkovi\u0107<\/strong>
\nVideo: Ivan Penovi\u0107<\/strong>
\nOblikovanje vizuala: 2Dizajnera<\/strong>
\nFoto i video dokumentacija: Damir \u017di\u017ei\u0107<\/strong>
\nProducent: Danijel Popovi\u0107<\/strong><\/p>\n<\/div>\n