{"id":35379,"date":"2018-03-31T20:02:19","date_gmt":"2018-03-31T18:02:19","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=35379"},"modified":"2018-04-17T11:41:08","modified_gmt":"2018-04-17T09:41:08","slug":"film-fantomska-nit-drama-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=35379","title":{"rendered":"FILM: FANTOMSKA NIT, drama [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Phantom Thread (2017.)<\/strong>
\nRedatelj: Paul Thomas Anderson<\/p>\n

O filmu sam \u010dula odu\u0161evljenu kritiku i slo\u017eila bih se sa svim pohvalama u podru\u010dju namjere, ali ne svih ostvarenja filma. Neke vrijednosti su neosporne. Gluma, glazba, fotografija, na primjer. Re\u017eija, P.T. Anderson autorski je beskompromisan prema filmskom materijalu koji kroji, kao i njegov lik, engleski modni dizajner za aristokratsku i nov\u010darsku elitu pedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a.<\/p>\n

Glazba, naravno, uz original J. Greenwooda, tu su Berlioz, Fantasti\u010dna simfonija, Brahms, Debussy, me\u0111u ostalim, te osobito Schubert, njegov famozni Trio Op. 100 (Allegro, prije Andantea s fantomom Barryja Lyndona, za one kojima je to najbolji Kubrickov film :).<\/p>\n

Fotografija, umjetni\u010dka filmska fotografija, s finim konturama vremena i prostora, ‘psiholo\u0161kih interijera’ i idealizirane prirode (scene branja gljiva kao prenesene iz bajke).<\/p>\n

<\/p>\n

Fantomska nit ; Ustupio Editus<\/p>\n

Gluma, osobito. Daniel Day-Lewis kao Reynolds Woodcock doista je postigao hipnoti\u010dku interpretaciju osobenjaka, u jednoj od antologijskih uloga koje \u0107e analizirati na kolegijima glume. On nije samo postao taj zahtjevni \u010dovjek (najzahtjevniji \u010dovjek na svijetu, povjerit \u0107e nam njegova partnerica), ve\u0107 jest takav, potpuno posve\u0107en svom unutra\u0161njem svijetu i svom cilju, svojim kreacijama, bila to izrada odje\u0107e ili gluma. Nedavno sam ga ponovo gledala u ‘Doba nevinosti’ (The Age of Innocence, 1993) i ta uloga u Scorseseovom filmu fantasti\u010dno se povezuje s ovom ulogom, u rasponu dvadeset pet godina. Dojmljiva je i Vicky Krieps, kao Alma, \u017eena koja ga \u017eeli promijeniti i osvojiti i Lesley Manville (vidi je u filmovima Mikea Leigha) kao njegova sestra i suradnica, klju\u010dni uvjet svijeta u kojem funkcionira.<\/p>\n

Ali ba\u0161 zato \u0161to u\u0111emo u svijet tog ekscentrika i razumijemo za\u0161to je (mora biti) takav, postajemo svjesni da drugi poticaji predstavljaju rizik tom osjetljivom sustavu. Njegove partnerice su s njim ne zato \u0161to je lijep (lijep je glavnoj junakinji, ali Alma zapravo vidi ono \u0161to on predstavlja, a ne kako izgleda), zbog njegova ‘trade’-a (zanat, posao, \u017eivotni poziv, u smjeloj derivaciji ‘smisao \u017eivota’).<\/p>\n

Internaliziraju\u0107i njegov determinizam koji ga odmi\u010de od konvencija, pa \u010dak i nekih obilje\u017eja ‘ljudskosti’, pla\u0161imo se intervencija u postoje\u0107e stanje, o\u010dekujemo posljedice koje bi promjene mogle u\u010diniti tom krhkom stvarala\u010dkom okviru. Ostvarenje osobne sre\u0107e za artisti\u010dke usamljenike ostvaruje se u principu (i ve\u0107ini umjetni\u010dkih interpretacija) po cijenu gubitka stvarala\u010dkog napona, a to ne \u017eelimo ovom \u010dovjeku koji \u017eivi za svoje personificirane haljine.<\/p>\n

Stoga nemam razumijevanja za nastojanja Andersenove junakinje da \u010dovjeka ‘s darom’ privede sebi, to jest, privede sebi samoj, da od njega u\u010dini ‘normalnog ljubavnika’ i privoli ga na banalne izraze svoje privr\u017eenosti, primjerice ‘ve\u010deru iznenadjenja’ ili drugi ‘must have’ ritual kojim dana\u0161nje prijateljice zadivljuju jedna drugu na netu. To \u0161to je ona ‘\u017ertva’ Woodcockove hladno\u0107e i stvarala\u010dke introvertiranosti, ne daje joj pravo da ga izvu\u010de iz tog konteksta i poka\u017ee kako ‘treba \u017eivjeti’.<\/p>\n

Dana\u0161nje emancipirane gledateljice zamjerit \u0107e Woodcocku (zamijeti igru rije\u010di spojenih u njegovom imenu :)) njegov odnos prema ‘svojim’ \u017eenama (jo\u0161 vi\u0161e bi to mogle zamjeriti Picassu, ali on kao ‘neprimijenjeni umjetnik’ muzejske vrijednosti i milijunskim cijenama djela mo\u017eda bi dobio vi\u0161e razumijevanja :)). Naravno, nisu svi ljudi koji stvaraju ugodni ljudi, ali vi\u0161e je neugodnih ljudi koji nisu sposobni stvarati. Kreativci kao rijetkost imaju pravo na svoju autonomiju, trebamo ih pustiti na miru, a ne ote\u017eavati im \u017eivot svojim (i dobronamjernim) o\u010dekivanjima.<\/p>\n

Woodcockove partnerice su objekti. One su lutke, modeli za njegove haljine kao jedinstvena djela (da su umjetni\u010dka, pomogne mu shvatiti Alma, u jednoj od rijetkih vlastitih ‘kreacija’). Ali one su i postale njegove partnerice zbog spremnosti da budu objekti, one su pasivne po defaultu i dok se tako pona\u0161aju, on se prema njima odnosi autokratski, ali kao gentleman. Ali ako te lutke (zbog dosade ili, kao u slu\u010daju protagonistice, ljubavi, \u017eudnje za ostvarenjem bliske, zapravo, konvencionalne veze) stave u pitanje njegovu rutinu, pitamo se kako \u0107e to utjecati na njegovo djelo. U sceni doru\u010dka utroje (Woodcock, njegova sestra i njegova ljubavnica), u ti\u0161ini u kojoj se Dizajner koncentrira za novi radni dan, mo\u017eemo li biti na strani zapostavljene ljepotice koja \u0161u\u0161kanjem ili kuckanjem \u017eeli privu\u0107i njegovu pa\u017enju?<\/p>\n

Redatelj, a ujedno scenarist, a to ujedno (directed by & written by) faktor je rizika za redatelje koji se ne zovu Chaplin ili Wells (\u0161alim se, nisu samo oni, ali nema ih puno vi\u0161e :). Sam Anderson uspio je u toj ‘double indemnity’, ali njegove ‘Cigarete i kava’ (1993., iz iste godine kao Scorseseovo ‘Doba nevinosti’!) poslu\u017eene su u kratkom filmu, a kra\u0107e anegdote lak\u0161e je samom autoru obli\u010diti od slo\u017eene pri\u010de dulje od dva sata. I nije samo problem u duljini. Da je ostvario vlastite naznake u filmu, mogao je posti\u0107i vi\u0161e, a to je problem oportunitetnog gubitka.<\/p>\n

U jednoj sceni Woodcockova sestra, vrlo slo\u017een lik, koja ina\u010de podnosi\u00a0 ekscentri\u010dne potrebe svog uspje\u0161nog brata, zaprijeti mu posljedicama svojeg odlaska ili napu\u0161tanja, ne\u0161to kao da ga mo\u017ee uni\u0161titi… To izaziva tra\u010dak dvojbe o njegovoj stvarala\u010dkoj egzstenciji. Ovisi li uva\u017eeni kreator samo o njenoj poslovnoj podr\u0161ki ili je sestra njegov ‘fantomski suradnik’, bitna i za same njegove kreacije? Ni\u0161ta u nastavku filma ne nastavlja ovu scenaristi\u010dku nit.<\/p>\n

Ili, naznaka promjene mode, gubljenje pozicije u modnim krugovima, \u0161to je pogubna izvjesnost za modne dizajnere. U jednoj sceni saznamo da je o\u010dekivana narud\u017eba za neku presti\u017enu prigodu povjerena drugom dizajneru. Woodcock je zate\u010den. O\u010dekujemo pri\u010du o razvoju doga\u0111aja, o poslovnom padu ili usponu inovativnim rje\u0161enjem, a scenaristi\u010dka opcija bila je na dohvatu ruke. U trenutku krize mogla je njegova partnerica, koja je ina\u010de uklju\u010dena u projekte modne ku\u0107e kao dio kroja\u010dkog tima ili kuharica, a koja ima druga\u010diji ukus (nema ukusa, misli Woodcock) i zala\u017ee se za ‘druga\u010dije’, u trenutku u kojem do\u0111u u pitanje ustaljene vrijednosti, mogla je na\u0107i priliku, pokazati potencijale ‘druga\u010dijeg’ i potvrditi se u o\u010dima svog idola. Gubitak sigurnosti i postojanje alternative mogao bi protresti neprikosnovenog majstora i izlo\u017eiti ga njenom ja\u010dem utjecaju. To se, medjutim, ne doga\u0111a. U\u010dinkovita se pokazuje samo njena upornost, a ne darovitost kojom bi stekla uvjete za ‘partnerski status’. Nazna\u010den problem o promjeni mode ne razvija se ni rje\u0161ava, ve\u0107 nestaje fantomski problem\u2026<\/p>\n

Re\u0107i \u0107ete, pa to su sve primjedbe na scenarij. Ali tko ka\u017ee da ne trebaju primjedbe, ako bi dovele do scenarija za bolji film? Samo dobar film mo\u017ee se pobolj\u0161ati.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 29.03.2018.<\/strong><\/p>\n

Detalji o filmu:<\/strong><\/h3>\n

Fantomska nit (2017.)<\/strong>
\nRedatelj: Paul Thomas Anderson
\nGlume: Daniel Day-Lewis, Vicky Krieps, Lesley Manville, Brian Gleeson, Sue Clark, Joan Brown, Harriet Leitch…
\nAnnapurna Pictures, Focus Features, Ghoulardi Film Company, 2017.
\nTrajanje: 130 min.
\nFormat: 1.85 : 1
\nColor: Color
\nZvuk: Dolby Digital<\/p>\n

Fantomska nit \u2013 Movie Site<\/strong><\/a>
\nPhantom Thread \u2013 IMDb<\/strong><\/a><\/p>\n

Film je pogledan u Kinu Europa<\/p>\n

<\/div>\n