{"id":35115,"date":"2018-03-04T23:07:45","date_gmt":"2018-03-04T22:07:45","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=35115"},"modified":"2018-04-13T17:07:43","modified_gmt":"2018-04-13T15:07:43","slug":"zagrebdox-2018-grad-sunca-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=35115","title":{"rendered":"ZagrebDox 2018: GRAD SUNCA [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Za\u0161to je redatelj dokumentarca trebao spasiti kravu?<\/em><\/strong><\/p>\n

Gruzijski film ‘Grad sunca’ dobio je na ovogodi\u0161njem ZAGREBDOX-u posebno priznanje, koje je zaslu\u017eio ostvarenjem posebne atmosfere, pri\u010de i poruke. I mene se posebno dojmio, ali u njemu sam zapazila i jednu problemati\u010dnu scenu koja poti\u010de pitanja o odnosu stvarnosti i onih koji je interpretiraju (ne samo dokumentiraju!) dokumentarnim filmom.<\/p>\n

<\/p>\n

Grad sunca ; Ustupio ZagrebDox<\/p>\n

Grad bez sredstava za \u017eivot<\/em><\/strong><\/p>\n

Film predstavlja prorije\u0111ene stanovnike rudarskog naselja koje je ‘prestalo raditi’ i funkcionira rubnim kapacitetima, rudari jo\u0161 ulaze u okna, jo\u0161 funkcionira javna rasvjeta, odr\u017eava se amaterska kazali\u0161na i glazbena\u00a0 scena, pa \u010dak je na raspolaganju i gradski bazen, ali sve pokazuje znakove dotrajalosti, zapu\u0161tenosti i propadanja.<\/p>\n

Pratimo ljude koji se snalaze u postsocijalisti\u010dkoj izdr\u017eljivosti oskudice, u za\u010du\u0111uju\u0107em prirodnom i urbanom prostoru monumentalnih arhitektonskih ostataka, devastirane javne zgrade i stambene vi\u0161ekatnice, ostaci industrijskih postrojenja koji se mu\u010dno demontiraju i recikliraju, iznena\u0111uju\u0107e je kako jo\u0161 uvijek funkcionira rudarska \u017ei\u010dara, potrebno je ravnodu\u0161nosti koliko hrabrosti za njeno kori\u0161tenje. Za razliku od tipi\u010dne gradske brzine i gusto\u0107e, u ovom gradu ima vi\u0161e prostora nego stanovnika, a asfaltiranom cestom egzibicira jedan automobil.<\/p>\n

Kadar animal<\/em><\/strong><\/p>\n

Fragmenti ljudskih \u017eivota povezuju se u donekle nedore\u010den mozaik gradskog \u017eivota. A onda se u tu ljudsku pri\u010du, bez uvoda ili obrazlo\u017eenja, kao neko trenutno nadahnu\u0107e, uklju\u010de \u017eivotinje. Krave. Prvo ih vidimo kako pasu u dubokom srednjem planu. A onda drama, u nekoj napu\u0161tenoj zgradi krave su zbijene oko rupe u koju je upala jedna od njih, vidimo joj glavu kako viri iz rupe. Okupljene krave svjedo\u010de njenim mukama. Onda odu, kao da odustaju, ne razabiremo da li ih je netko usmjerio, u kadru nema ljudi.<\/p>\n

Ali znamo da je tamo filmska ekipa! Ja kao gledatelj znam da su oni tamo! Znam da je bar kamera tamo i da snima i to vrijeme dok se snima ta \u017eivotinja dok ri\u010de, ve\u0107 je to dovoljno te\u0161ko, to odlaganje da joj pomognu. Najgore bi bilo da su izre\u017eirali tu scenu, da dobiju ’empatijske bodove’, pa je ostavili ‘otvorenu’.\u00a0 Sigurno su je izvukli odande, ali \u0161to ako su mislili da se kao oni koji ‘snimaju stvarnost’ ne trebaju \u00a0u nju mije\u0161ati?<\/p>\n

Ako su htjeli ostati ‘neutralni’ i ne intervenirati, nije ljudski. A ako su ne\u0161to u\u010dinili, a mislili da ne treba (bar ishod) prikazati gledateljima, nije ‘filmski’. Gledatelji uhva\u0107eni u empatijske \u0161kare, do kraja filma o\u010dekuju kako \u0107e se kriza rije\u0161iti i nisu zaslu\u017eili ostati bez odgovora.\u00a0 Ja ne samo da ho\u0107u da ovi dokumentaristi pomognu toj \u017eivotinji, ve\u0107 o\u010dekujem da to vidim. Ne\u0107u da smetnu s uma prizor kojim su me emocionalno anga\u017eirali.<\/p>\n

Osjetljivo je igrati se potresnim motivima. I u ‘filmskom smislu’. Ono \u0161to se iskoristi u podizanju napetosti, treba razrije\u0161iti. Ono \u0161to se prika\u017ee treba imati vezu s onim \u0161to je bilo prikazano ili \u0107e do kraja biti povezano u cjelinul, \u010dak i nepostojanje cjeline treba biti dosljedno.<\/p>\n

Mladunci \u00a0i komercijalni dokumentarci<\/em><\/strong><\/p>\n

Ako je sudbina te krave u ovom filmu trebala biti metafora ljudske sudbine, ona je nadilazi. Od pri\u010de o te\u0161koj ali podno\u0161ljivoj egzistenciji ljudi, razvila se drama pre\u017eivljavanja, s onom ubojitom empatijom koja se rasplamsava u satelitskim komercijalnim dokumentarcima kad prikazuju \u017eivotinju u smrtnoj opasnosti, zebra u raljama ostarjelog lava, u onoj vrsti spore smrti koja se ne mo\u017ee skratiti drugim kadrom. Jedna od nepodno\u0161ljivih ljudskih principa u odnosu na divlje \u017eivotinje koje prati filmska ekipa je da im ne smiju pomo\u0107i, da se ne upli\u0107u u \u00a0zakone prirode. Snimatelji ne smiju spasiti lavlje mladun\u010de jer \u0107e ono poslije pojesti zebru. Mogu li doista pustiti mladun\u010de da umre od gladi ili ne smiju priznati da su ga nahranili?<\/p>\n

Gradnja Grada sunca<\/em><\/strong><\/p>\n

Za\u0161to je scena s kravama uop\u0107e u ovom filmu? Ona nije ni u kojem pogledu vezana za pri\u010du o tim ljudima i tom gradu, krave zapravo ne pripadaju tom kontekstu, ne znamo ni \u010dije su. Njihova pojava nije determinizam prikaza stvarnosti, ve\u0107 filmska odluka. \u00a0Ako je ekipa slu\u010dajno nai\u0161la na tu kravu u rupi, pa su to snimili, za\u0161to su to uklju\u010dili u film? Da podbodu empatiju? Ali empatija prema \u017eivotinji mo\u017ee umanjiti empatiju prema ljudima jer ti ljudi nekako \u017eive, dru\u017ee se, ne\u0161to rade, povremeno se napiju, pa im je lak\u0161e, a ovoj \u017eivotinji je gore, ona ne mo\u017ee sebi pomo\u0107i. Mo\u017eda su ra\u010dunali s asocijacijama na ljude, evo, to je rupa nastala ljudskim djelovanjem, takvo je stanje stvari tu gdje ljudi \u017eive, mogao je pasti i \u010dovjek unutra. Ali, ako su gledatelje ve\u0107 ‘uvukli u tu rupu’, ne bi ih trebali u njoj ostaviti (ni u figurativnom smislu).<\/p>\n

S jedne strane, taj prizor upitan je u pogledu odnosa snimatelja prema stvarnosti koju snima, a s druge odnosa unutar strukture filma u kojoj je\u00a0 prizor integriran ili suvi\u0161an. Stoga je redatelj odgovoran i za krave u ovom filmu. ‘Grad sunca’\u00a0 zaslu\u017euje posebno priznanje. Poseban je svaki film koji \u010dak i kadrom koji nije trebao biti u njemu, poti\u010de na\u00a0 razmi\u0161ljanje.<\/p>\n

Opisna pitanja<\/strong> <\/em><\/p>\n

Da li dokumentaristi misle da trebaju ‘ne\u0161to u\u010diniti’ pitanje je one objektivnosti koje zapravo nema kad se pribli\u017eimo objektu. Ako i ima izlike za pasivnost, nema mogu\u0107nosti za nju. Kad gledamo svijet, ve\u0107 ga mijenjamo. Osobito kad ga snimamo. Ili pi\u0161emo o onome kako su ga drugi snimili.<\/p>\n

Ada Juki\u0107<\/strong><\/p>\n

Zagreb, 04.03.2018.<\/p>\n

Vi\u0161e o filmu:<\/strong><\/p>\n

Grad sunca<\/strong>
\n Mzis Qalaqi \/ City of the Sun (2017.)<\/strong>
\nOffice of Film Architecture \/ OFA, 2017. \/ 2018, ZagrebDox
\nTrajanje: 104 min.
\nFormat: 2.35 : 1
\nColor: Color
\nZvuk: Dolby Digital
\nRedatelj: Rati Oneli
\nSudjeluju: Archil Khvedelidze, Zurab Gelashvili, Mariam Pkhaladze, Irina Pkhaladze<\/p>\n

Mzis Qalaqi \/ City of the Sun – Facebook<\/strong><\/a>
\nGrad sunca – IMDb<\/strong><\/a><\/p>\n

Share<\/a><\/div>