{"id":34569,"date":"2018-01-21T16:58:42","date_gmt":"2018-01-21T15:58:42","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=34569"},"modified":"2018-01-21T16:59:46","modified_gmt":"2018-01-21T15:59:46","slug":"razgovor-s-mirkom-jamnickim-dojmijem-nikola-simic-tonin","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=34569","title":{"rendered":"RAZGOVOR s MIRKOM JAMNICKIM DOJMIJEM [Nikola \u0160imi\u0107 Tonin]"},"content":{"rendered":"

CEPELIN NAD ZADROM<\/strong><\/p>\n

\"Mirko<\/a>

Mirko Jamnicki Dojmi ; Ustupio N\u0160T<\/p><\/div>\n

N. \u0160. Tonin.: <\/strong>Namjesto uvoda, bez da ja i\u0161ta ka\u017eem, \u0161to bi Mirko Jamnicki Dojmi rekao o Mirku Jamnickom Dojmiju?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Suhi podaci govore da sam (1945.) ro\u0111en u Mostaru; \u010detiri razreda osnovne \u0161kole poha\u0111ao u Zagrebu (u Meduli\u0107evoj), a osam razreda gimnazije u Prvoj klasi\u010dnoj gimnaziji u Sarajevu; studij medicine diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1970.) O\u017eenio se Zagrep\u010dankom, koju sam upoznao za vrijeme studiranja, a u zajedni\u010dkom braku dogodilo nam se dvoje djece. Nakon zavr\u0161enog studija odradili smo sta\u017e u Splitu, pa smo mojom \u017eeljom oti\u0161li u Bosnu (Banja Luka), gdje je \u017eivio suprugin otac, dr. Josip Jovi\u0107, podrijetlom Arbanas, specijalist ginekolog, vrstan lije\u010dnik, erudit i kulturnjak, ljubitelj poezije, poklonik teatra, ruskih i inih knji\u017eevnih klasika, \u010dovjek koji je s 5000 knjiga \u017eivio u dvosobnom stanu! Od njega sam saznao za meni dotad gotovo nepoznate pisce, esejiste i filozofe, od njega posu\u0111ivao knjige. Njegov je usmeni izri\u010daj imao gotovo krle\u017eijansku snagu i obuhvat. Pisao je eseje o Dostojevskom, osvrte o teatarskim predstavama, bio nenadma\u0161an kozer. Pa ipak, genetska poputbina\u00a0 na kraju uradila je svoje. Zov modre plohe mora i mediteranske svjetlosti bili su ja\u010di od svega i kona\u010dno smo se, 1982., mi, mala \u010detvero\u010dlana obitelj, skrasili u Zadru. Za\u0161to Zadar? Pa, jednostavno, moja je \u017eena, kao djevojka, ljeta provodila u Zadru (u znamenitoj \u017dutoj ku\u0107i), a ja sam rekao da mi je najva\u017enije spustiti se u Dalmaciju, jer kao Dalmo\u0161 \u017eelim \u201ekrepat\u201c na kamenu! A taj grad, Zadar, kao \u0161to je poznato, nalazi se u Dalmaciji!<\/p>\n

Oni drugi \u201epodaci\u201c govore da sam cijeli \u017eivot proveo u gotovo \u0161izofrenoj situaciji: izme\u0111u medicine i knji\u017eevnosti. Izme\u0111u du\u017enosti i onoga \u0161to me istinski veseli! Ali to zapravo i nisu podaci, ve\u0107 psihoanaliti\u010dki uvid, koji bi mogao bi biti temeljem za neki osobni dnevnik.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Kada knji\u017eni<\/strong>\u010d<\/strong>ar Darko Bla\u017eevi<\/strong>\u0107<\/strong>, koga izuzetno cijenim i do <\/strong>\u010d<\/strong>ijeg mi\u0161ljenja dr\u017eim, uzme knjigu jednoga autora i osjeti potrebu ukazati na nju, nagla\u0161avaju<\/strong>\u0107<\/strong>i kako ju je s gu\u0161tom pro<\/strong>\u010d<\/strong>itao, slikao se sa njom za vijesti iz knji\u017enice… treba li ve<\/strong>\u0107<\/strong>e preporuke, knjizi pjesama, koja je i jedan od povoda ovome razgovoru?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Profesora Darka Bla\u017eevi\u0107a upoznao sam prije mnogo godina upravo u Gradskoj knji\u017enici u Zadru, i to, ako se ne varam, jo\u0161 dok je bila smje\u0161tena na staroj, poluoto\u010dkoj adresi. Iznimno na\u010ditan, elokventan, susretljiv i poticajan u preporukama za \u010ditanje lijepoga \u0161tiva. Imamo sli\u010dne knji\u017eevne afinitete i preferencije. Kad god bismo se susreli u knji\u017enici uvijek bismo se zadr\u017eali u ugodnom razgovoru oko netom tiskanih ili prevedenih knjiga koje bi trebalo pro\u010ditati. Ne jednom dao mi je sjajne sugestije posebice glede moderne svjetske proze, osobite iz domene kratke pri\u010de. Ali, dakako, uvijek bismo pravili i nekakav presjek najistaknutijih knji\u017eevnika u pro\u0161losti iz kojih su niknuli moderni pisci. Moram kazati kako se iznimno pohvalno izrazio za zbirku srednjo\u0161kolskih kratkih pri\u010da \u201ePono\u0107ni tulum u \u0161koli\u201c koju sam uredio, a tiskana je 2003., u izdanju Medicinske \u0161kole Ante<\/em> Kuzmani\u0107a<\/em>. I ovom prigodom zahvaljujem mu se na lijepim rije\u010dima za moju zbirku pjesama \u201eCepelin nad Zadrom\u201c.<\/p>\n

<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: I mene osobno i kao pjesnika dojmila se knjiga pjesama: Cepelin nad Zadrom<\/em>, izrazito suvremene provenijencije kako s pravom bilje\u017ei recenzent Tin Lemac, moderna, s nekim dosjetkama, novinama (naslovi s malim slovima s nagla\u0161enim i pocrnjenim prvim slovom, s pjesmom na koricama knjige kao najavom nove zbirke pjesama….), do najsitnijeg detalja lije<\/strong>\u010d<\/strong>ni<\/strong>\u010d<\/strong>ki precizna i donesena knjiga pjesnika primarijusa.<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Pjesmama sam se vratio nakon godina stagnacije. Mo\u017eda to i nije bila nekakva su\u0161a, ve\u0107 jednostavno pisanje poezije zadugo me nije dr\u017ealo. Pisao sam kratke pri\u010de, vi\u0161e za sebe, rijetko ih objavljivao. No prije nekoliko godina vratio sam se pjesmama. Osjetio sam ba\u0161 u\u017eitak u pisanju i vidio da mi ide. No, daleko sam jo\u0161 bio od zamisli da ih tiskam. Radio sam to za sebe. Hodao gradom s bilje\u017enicom u bor\u0161i i zapisivao, a onda te stihove doma prepisivao u kompjutor. Mislio sam, provocirao sam sebe \u2013 mogu li ja pjesmama ne\u0161to izraziti? Kako nakon Ujevi\u0107a, A. B. \u0160imi\u0107a, Mihali\u0107a, Maka Dizdara, Paljetka, Marune, Slamniga i sjajnih mla\u0111ih hrvatskih pjesnika kazati ne\u0161to novo? Mogu li, na kraju (a to je najte\u017ee), biti zadovoljan napisanim? U\u010dinilo mi se, nakon prvih pozitivnih reakcija koje sam dobio od prijatelja i poznanika, ljudi koji se bave knji\u017eevno\u0161\u0107u ili su i sami pisci i poete, da to ipak vrijedi objaviti, pa sam najprije tiskao nekoliko pjesama u Zadarskoj smotri<\/em>, sudjelovao na nekim ve\u010derima poezije, primjerice kolektivnim mjese\u010dnim \u010ditanjima u BackStage baru, poslije u Q-baru, pa primjerice u sklopu akcije \u201eStop nasilju nad \u017eenama\u201c, pa za \u201eSvjetski dan poezije\u201c, itd. Nastupio sam ponovno i u atelieru Benini, ovaj put kao pjesnik (jo\u0161 dok je gospodin Du\u0161ko bio \u017eiv), pristupio udruzi \u201eRije\u010d iznad svega\u201c, odnedavno i \u201eZaPis-u\u201c. Gospodina dr. sc. Tina Lemca upoznao sam na dvama knji\u017eevnim dru\u017eenjima u Zadru, pa mi je predlo\u017eio da mu po\u0161aljem pjesme, koje sam ve\u0107 okupio u zbirku. Najprije sam se malo dvoumio, jer njegov stru\u010dan knji\u017eevnoteorijski rad te brojne recenzije recentnih zbirki pjesama suvremenih autora \u0161to ih je objavio, iznimno cijenim – pa sam se malo pla\u0161io kako \u0107e moje stihovne uratke (pro)ocijeniti. Napokon, jedne ve\u010deri odva\u017eio sam se poslati ih. Nedugo nakon toga, dr. Lemac javio se s pozitivnim osvrtom. Sav sam bio happy<\/em>, a njegova kriti\u010dka prosudba bila je okida\u010d za tiskanje zbirke. Knjiga je objavljena u izdava\u010dkoj ku\u0107i\u00a0 \u201eBiakova\u201c iz Zagreba i tako je Cepelin nad Zadrom <\/em>uzletio. Knjigu je uredio i dizajnirao moj sin Nikola Jamnicki Dojmi, dipl. ing. grafi\u010dke tehnologije, i mnogi se sla\u017eu da je to u\u010dinio vrlo lijepo, s prikladnim koricama i klapnama.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Povezuju nas dragi ljudi, nadasve Goran Buji<\/strong>\u0107<\/strong>!?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Da, nakon mog \u201eateriranja\u201c u Zadar, s Goranom Buji\u0107em upoznao me prijatelj Josip (E\u0107o) Vlahovi\u0107, nakon nekakvog predstavljanja koje se odr\u017ealo u dvorani Kne\u017eeve pala\u010de. Nakon \u0161to sam mu rekao da se amaterski bavim pisanjem kratkih pri\u010da, Goran me odmah zamolio da mu ih po\u0161aljem. Kasnije se pohvalno izrazio za knjigu kratkih pri\u010da Pono\u0107i tulum<\/em> u \u0161koli<\/em> i napisao sjajan tekst o toj srednjo\u0161kolskoj kratkopri\u010da\u0161koj avanturi. Bio je temeljno potkovan, ne samo u knji\u017eevnosti, ve\u0107 i u modernoj glazbi, kazali\u0161tu, uop\u0107e kulturi i kulturnim fenomenima, nadaren, iznimno pismen. Bilo je zanimljivo kad sam ga tako jednom nazvao, i prije nego \u0161to sam dospio i\u0161ta kazati, usko\u010dio je: sigurno ho\u0107e\u0161 da napi\u0161em osvrt na posljednji broj Elije<\/em> (srednjo\u0161kolskog magazina na\u0161e \u0161kole, koji sam tada ure\u0111ivao). Ma ne to, rekao sam mu, nego predla\u017eem da se u Zadarskom listu, na stranicama kulturnog priloga Donat (koji je ure\u0111ivao Goran) zapo\u010dne svakotjedno objavljivanje kratke novinske pri\u010de. I dogodilo se da je nedugo nakon tog na\u0161eg razgovora krenuo natje\u010daj za kratku pri\u010du. Ina\u010de, kulturni prilog Donat dobio je pohvale nekih od na\u0161ih najeminentnijih knji\u017eevnih kriti\u010dara i kulturnjaka, primjerice akademika Tonka Maroevi\u0107a, Zdravka Zime itd. U doba kad su se kulturni prilozi drasti\u010dno smanjivali, kratili ili posve nestajali iz dnevnog tiska, Zadar je, ponajprije zahvaljuju\u0107i Goranu Buji\u0107u, svojem kulturnom prilogu Donat<\/em>, osigurao znatan prostor za kulturu jednom tjedno. Nakon \u0161to nas je prerano napustio zbog opake bolesti, napisao sam mu dva In memoriam<\/em>-a. Jedan je objavljen odmah nakon smrti u \u201eZadarskom listu\u201c, drugi, opse\u017eniji, izi\u0161ao je u prvom sljede\u0107em broju \u201eZadarske smotre\u201c. Lijepo je i pohvalno \u0161to je dio njegovih kolumni oknji\u017een i \u0161to je uvedena godi\u0161nja knji\u017eevna nagrada \u201eGoran Buji\u0107\u201c.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Vrativ\u0161i se s jednih knji\u017eevnih susreta iz \u0160ibenika ukazao sam Vam kako je jo\u0161 \u017eivo i \u017eivi sje<\/strong>\u0107<\/strong>anje na Va\u0161ega oca.<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Moj otac, dr. Ante Jamnicki, bio je jedan od najistaknutijih lije\u010dnika preventivaca na ovim prostorima, cijenjen i poznat u zemlji i u inozemstvu. Najvi\u0161e se bavio istra\u017eivanjem u\u010dinkovite organizacije zdravstvene za\u0161tite, njezinim optimalnim ustrojem, isplativo\u0161\u0107u, funkcionalno\u0161\u0107u itd. Tako\u0111er medicinom rada, istra\u017eivanjem endemske nefropatije zajedno s nekoliko poznatih inozemnih znanstvenika itd. Bio je \u010dovjek \u0161tamparovske, mo\u017eda preciznije post\u0161tamparovske provenijencije. Kad sam zamoljen od strane uredni\u0161tva hrvatskog Leksikografskog zavoda da za Hrvatski biografski leksikon (HBL) napi\u0161em natuknicu za mojega oca mislio sam uradit \u0107u to za dva-tri dana. Tog ljeta trebalo mi je vi\u0161e od mjesec dana da slo\u017eim taj relativno kratak tekst. Shvatio sam, naime, da o radu svog oca i ne znam ba\u0161 puno, pa sam se dao na prikupljanje provjerenih podataka i na koncu uspio slo\u017eiti prikladan tekst. No, vrlo sam ponosan \u0161to sam, tako\u0111e za HBL, paralelno uspio napisati i tekst o svojem djedu Leu Jamnickom, koji je bio brzopisac (stenograf) u Hrvatskom saboru, jo\u0161 daleke 1896., a poslije vrsni predava\u010d matematike i fizike na znamenitoj Mostarskoj realci. Jedne je godine \u010dak bio i njezin ravnatelj. Tog svog djeda nikada nisam upoznao jer je umro dva i po desetlje\u0107a prije moga ro\u0111enja, a srcu mi je jako prirastao. Znameniti profesor anatomije prof. dr. Drago Perovi\u0107, rodom Mostarac, veliki autoritet u svojoj struci, za vrijeme studija medicine u Be\u010du, povremeno je poha\u0111ao i predavanja iz matematike i fizike na be\u010dkoj univerzi i govorio da su predavanja njegova profesora Lea Jamnickog na mostarskoj realci i eksperimenti koje je on izvodio bili na vi\u0161oj razini od be\u010dkih! Moj pradjed, Ivan (Johannes) Jamnicki, koji je do\u0161ao u Hrvatsku iz tada\u0161nje \u0160lezije (danas \u010cehoslova\u010dka) bio je tako\u0111er u\u010ditelj i profesor i kao takav, najprije je u Gospi\u0107u, zatim u poznatoj rakova\u010dkoj realci kraj Karlovca predavao dva predmeta Nikoli Tesli (kemiju i prirodopis). Bio mu je, uz ostale profesore, tako\u0111er u povjerenstvu za polaganje mature. Zanimljivo je da je taj moj pradjed Ivan Jamnicki u rubriku koja se odnosi na Nikolu Teslu zapisao: vrlo inteligentan i nadaren, ali lijen! Dakako, Tesla je u to doba ve\u0107 \u010ditao Voltairea i filozofe, bavio se istra\u017eivanjima i nije imao vremena za \u201eobi\u010dne\u201c srednjo\u0161kolske predmete, pa je ispadalo da na \u0161kolskoj nastavi ne daje svoj maksimum.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Toliki je i neupitan Va\u0161 doprinos ovom gradu, ovoj sredini… da sam za<\/strong>\u010d<\/strong>u<\/strong>\u0111<\/strong>en i dalje kako je ovo Va\u0161 prvi intervju!?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Pa, ne znam, ja o tomu ne mogu govoriti. Ali, nije to neobi\u010dno. Do\u017eivio sam to i u struci. Ne ka\u017ee li ona stara latinska da nitko nije prorok u svojoj sredini, Nemo propheta in patria<\/em>!. No, i ako jest tako, na to se ne osvr\u0107em, radim svoj posao dalje, ne gubim koncentraciju Pogotovo kod nas je to tako. Napravite li ne\u0161to vrijedno prije \u0107ete biti prepoznati van svojega neposrednog okru\u017eenja, primjerice u Zagrebu, Osijeku, Rijeci. Dr\u017eim da je najgore rasipati energiju na ogovaranje i osporavanje ne\u010dijeg rada, to ne vodi ni\u010demu. Kreativnost zahtijeva mir i \u010distu savjest, intrinzi\u010dnost, predanost i strast u svakom poslu. Od uzgoja ru\u017ea do glazbe, od pou\u010davanja kineskom pismu do prou\u010davanja ptica, od \u0161ivanja odje\u0107e do pisanja haiku poezije.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Pamte Vas i kao vrsnoga predava<\/strong>\u010d<\/strong>a, \u0161to Vi pamtite iz tog vremena?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Osim u Medicinskoj \u0161koli predavao sam godinama i na fakultetu. U \u0161koli po 4-5 medicinskih predmeta, na Odjelu za pred\u0161kolski odgoj dva predmeta, a na Vi\u0161oj pomorskoj \u0161koli predmet Medicina za pomorce<\/em>. Nikad u \u017eivotu nisam ponovio isto predavanje, uvijek sam, dodavao i mijenjao, nastojao odr\u017eati svje\u017einu i zanimljivost, dr\u017eati se najnovijih spoznaja i trendova. Kad je na fakultetu uveden predmet Ekologija<\/em>, dvorana bi katkad bila toliko popunjena da bi studenti morali donositi stolice iz drugih predavaonica, neki su \u010dak i stajali. Prikazivao sam i vrhunske dokumentarce s ekolo\u0161kom tematikom (problem ozonskih rupa, po\u0161ast kemijske industrije, pa sjajne dokumentarce o poznatim eko-katastrofama poput one u \u010cernobilu i dr.), a nekoliko puta mi se dogodilo da su studenti, nakon polo\u017eenog ispita i sljede\u0107e godine do\u0161li na neko predavanje koje su ve\u0107 odslu\u0161ali, ali su ga \u017eeljeli ponovno \u010duti. Doga\u0111alo se tako\u0111er da su mi na predavanja (naj\u010de\u0161\u0107e upravo iz ekologije) dolazili studenti i iz drugih kolegija, a ekologija im nije bila niti izborni predmet. Tako\u0111er, u nekoliko navrata moje u\u010denice iz medicinske \u0161kole zamolile su me da nazo\u010de nekom od mojih predavanja na fakultetu. Htjele su vidjeti kako to izgleda tamo, na vi\u0161em stupnju, mo\u017eda i to da vide jesam li ja isti onaj predava\u010d kakav sam u \u0161koli. Pozvao sam ih da slobodno do\u0111u. Ono \u0161to pamtim jest da su se predavanja, poglavito na fakultetu, odvijala u dvosmjernoj komunikaciji, ponekad i s polemi\u010dnim tonom u \u010demu sam najvi\u0161e u\u017eivao. To je bio znak da je predavanje \u017eivo i da se doti\u010de slu\u0161ateljstva. Ozra\u010dje predavanja gotovo uvijek je bilo srda\u010dno, opu\u0161teno, s pokojom anegdotom, \u0161aljivom primjedbom koja bi razbijala monotoniju. Moja predavanja nikad nisu bila autoritativna i rigidna. Nikad se nisam postavljao kao sveznaju\u0107i Bog, pomno sam oslu\u0161kivao b\u00eclo svojih studenata i u\u010denika. Doista lijepo dru\u017eenje s mladim pametnim ljudima i osje\u0107aj da ne\u0161to istodobno kreira\u0161 i daje\u0161. Premda sam u mirovini, jo\u0161 uvijek predajem nekoliko sati tjedno kao honorarni predava\u010d, jo\u0161 mi nije dosadilo. Vjerojatno sam se na to jednostavno navukao, a ima valjda ne\u0161to i u genima.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Objavili ste desetke stru<\/strong>\u010d<\/strong>nih radova, prete\u017eno iz podru<\/strong>\u010d<\/strong>ja zdravstvene ekologije<\/strong>.<\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Podjednak broj radova objavio sam iz zdravstvene ekologije i povijesti medicine, no za povijest medicine zaka\u010dio sam se malo kasnije. Iz ekologije dakako bilo je vrlo aktualnih radova koji su se bavili problematikom higijenski ispravne vode za pi\u0107e (kao \u0161ef Sanitarne inspekcije, sredinom osamdesetih, zahtijevao sam i uspio da se uvede svakodnevno uzimanje uzoraka gradske vodovodne vode s desetak punktova gradske distributivne mre\u017ee koji \u0107e se svakodnevno podvrgavati bakteriolo\u0161ko-kemijskoj analizi); ukazivao sam gradskim ocima i objavljivao stru\u010dne radove o nedostacima odvodnje gradske otpadne vode, objavio rad o opse\u017enom pomoru cipala u Jazinama u srpnju 1984. godine; anga\u017eirao se zajedno s \u010dlanovima udruge Matica<\/em> Zadrana<\/em> u prosvjedu protiv dizanja termoelektrane na ugljen na zadarskom podru\u010dju i o tome objavio nekoliko radova u na\u0161im renomoranim \u010dasopisima, itd. Iz povijesti medicine bavio sam se ponajvi\u0161e zadarskim zdravstvom, ali obradio sam i zna\u010dajne lije\u010dnike iz maj\u010dine plemi\u0107ke obitelji Dojmi di Delupis. Pisao sam tako, primjerice, o svojem pradjedu, doktoru Lorenzu Dojmiju (di Delupisu), istaknutom i zaslu\u017enom vi\u0161kom lije\u010dniku i njegovim medicinskim otkri\u0107ima, ali i gospodarskim pothvatima (bio je talijanski autonoma\u0161 tzv. umjerene tendencije), kao i o drugom lije\u010dniku dr. Lovri Dojmiju (hrvatski orijentiranom), mojem barbi, koji je bio istaknuti preventivac s brojnim radovima, sjajan stilist i knji\u017eevnik. Osim toga za hrvatski \u010dasopis Prirodoslovlje<\/em>, (2010.) napisao sam \u010dlanak o svom djedu Petru Dojmiju, i njegovom rasadniku palmi na Visu. On je, kao stru\u010dnjak agronom \u2013 palme uzgajao posebnom metodom. Ti se radovi mogu prona\u0107i i na internetu.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Tri kvarta ste ka\u017eete Vi\u0161anin. Kako sam i sam \u017eivio na otoku Visu (6 godina), znam kako \u0161koj zauzme ljepotom sje<\/strong>\u0107<\/strong>anja. Koja od tih ljepota Visa je zauzela Vas?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Po majci, koja je plemkinja, napola sam Vi\u0161anin, a po noni, majci od oca (Lukreciji Zamberlin) jo\u0161 tre\u0107inu. Otud ta tri kvarta. Ina\u010de, maj\u010dini preci, poznata obitelj Dojmi di Delupis, bili su plemi\u0107i, upisani su polovicom 18. stolje\u0107a u \u201eZlatnu knjigu Mleta\u010dkog plemstva\u201c (Libro aureo dei veri titolati). Dio njih osje\u0107ao se tzv. umjerenim talijanskim autonoma\u0161ima, premda su svi isklju\u010divo hrvatskog podrijetla. Vis je prekrasan, unikatan otok, u svjetskim turisti\u010dkim vodi\u010dima u moderno vrijeme ozna\u010den kao jedna od najljep\u0161ih svjetskih destinacija. No imamo mi jo\u0161 puno takvih unikata, poput Mljeta, Hvara, Bra\u010da, Lastova, Pa\u0161mana, Ugljana, Cresa, Krka, Raba, Lo\u0161inja, da ne nabrajam dalje.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Sura<\/strong>\u0111<\/strong>ujete s mnogim knji\u017eevnim i stru<\/strong>\u010d<\/strong>nim <\/strong>\u010d<\/strong>asopisima<\/strong>…<\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Dok sam \u017eivio u Bosni i Hercegovini sura\u0111ivao sam u sarajevskim \u010dasopisima \u201e\u017divot\u201c i \u201eOdjek\u201c, zatim u banjalu\u010dkim \u201ePutevima\u201c, te u dnevnom listu \u201eGlas\u201c. U Hrvatskoj sura\u0111ivao sam u \u201eZadarskoj reviji\u201c, \u201eVe\u010dernjem listu\u201c, \u201eHrvatskom slovu\u201c, \u201eNarodnom listu\u201c, danas u \u201eZadarskoj smotri\u201c, \u201eZadarskom listu\u201c i dr. Stru\u010dne \u010dlanke objavljivao sam u raznim \u010dasopisima biv\u0161e dr\u017eave, primjerice \u201eVoda i sanitarna tehnika\u201c, \u201ePriroda\u201c, \u201eTurizam\u201c, a nakon raspada, najvi\u0161e u rije\u010dkom me\u0111unarodnom \u010dasopisu za povijest zdravstvene kulture \u201eActa medico-historica Adratica\u201c (AMHA), povremeno i u zadarskom \u010dasopisu \u201eMedica iadertina\u201c.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Bili ste mentor mnogim u<\/strong>\u010d<\/strong>enicima, na \u0161to ste posebno ukazivali i poticali kod njih?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Mentor u struci daleko \u010de\u0161\u0107e bio sam studentima koje sam vodio i usmjeravao u obradi diplomskih ispita. U\u010denike sam, osim stru\u010dnog dijela, nastojao potaknuti da se bave pisanjem poezije i kratkih pri\u010da. Zapravo trsio sam se da kroz ure\u0111ivanje na\u0161eg srednjo\u0161kolskog magazina \u201eElija\u201c, otkrijem u\u010denike nadarene za pisanu rije\u010d, novinarski ili knji\u017eevni (poezija, proza) izri\u010daj.<\/p>\n

N: \u0160. Tonin<\/strong>: Nekako se pritajeno <\/strong>\u0107<\/strong>uti i <\/strong>\u010d<\/strong>eka Va\u0161a knjiga proze…<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Proza zahtijeva vremena, ne samo radi popravljanja i dorade, ve\u0107 i radi toga \u0161to je potrebno da tekst neko vrijeme odle\u017ei kako bi autor pri ponovnom \u010ditanju imao barem nekakav odmak, bio kriti\u010dniji prema vlastitom tekstu. U trenu kad autor dr\u017ei da vi\u0161e ne mo\u017ee ili ne treba intervenirati, tekst je, u biti, dogotovljen. Druga je stvar koliko je autor zadovoljan i takvim \u201ezavr\u0161enim\u201c tekstom. Sjetimo se stvarala\u010dkih kriza i sumnji brojnih velikih pisaca koji su kanili spaliti svoja djela ili zabraniti njihovo objavljivanje (Gogolj, Kafka, da navedem samo dva eklatantna primjera). Mislim da \u0107u u narednim mjesecima poraditi na svojim kratkim pri\u010dama, uraditi jo\u0161 neke nu\u017ene korekcije za ve\u0107 postoje\u0107e pri\u010de, te dovr\u0161iti neke pri\u010de koje sam zapo\u010deo.<\/p>\n

N. \u0160. Tonin<\/strong>: Ima li ne\u0161to \u0161to Vas nisam pitao a rado biste odgovorili na to?<\/strong><\/p>\n

Odgovor<\/strong>: Pa, evo, najprije bih se malo na\u0161alio s kreiranjem mojega Cepelina<\/em>. Mo\u017eda je zanimljivo da sam s pjesni\u010dkom zbirkom debitirao na pragu starosti. Ako prihvatimo op\u0107epoznatu \u010dinjenicu da se pjesnici s prvim zbirkama javljaju u mladim godinama, onda moj slu\u010daj podsje\u0107a na famoznu novelu ameri\u010dkog pisca Francisa Scotta Fitzgeralda \u201eNeobi\u010dna pri\u010da o Benjaminu Buttonu\u201c. Naime taj se lik ra\u0111a kao star\u010di\u0107, a rastu\u0107i postaje sve mla\u0111i. Tako sam se i ja, poput Benjamina Buttona (pjesni\u010dki) podmladio tek u starosti. To je, rekao bih, neka moja kreativna (biolo\u0161ka) inverzija!<\/p>\n

No, ono drugo \u0161to bih htio istaknuti jest da me zanima ono \u0161to stoji iza buke svijeta, kad \u010dovjek izi\u0111e iz supermarketa, s tuluma, s rock koncerta i odjednom, zate\u010den u ti\u0161ini, zaronjen u izolaciju slobode, osjeti da je zapravo sam u prostoru i vremenu. Moglo bi se kazati kako se tog trenutka u \u010dovjeku ra\u0111a onaj ontologijski nemir i po\u010dinje pri\u010da o modernom \u010dovjeku egzistencijalisti\u010dki ili neoegzistencijalisti\u010dki \u201etraumatiziranom\u201c. Tko sam ja, gdje sam u vakuumu svijeta i svemira? Naime, dok sam ovdje (u mjestu u kojem \u017eivim), jo\u0161 sam netko tko \u017eivi rutinu, puno toga mi je blisko, ali tko sam kad se iskrcam iz aviona, primjerice, na drezdenskom aerodoromu ili rimskom Fiumicinu i sjedam u taksi koji me vozi u hotel gdje me opet ne do\u010dekuje nitko poznat. I u hladnoj i otu\u0111enoj hotelskoj sobi \u2013 ponovno se pitam, cijelo vrijeme se pitam, koliko je moj identitet krhak, imam li ga uop\u0107e? \u0160to se u tim novim okolnostima doga\u0111a s mojom du\u0161om, pitanje je svih pitanja. Veliki portugalski poeta Fernando Pessoa ostavio nam je, osim sjajnih pjesama, i svoje introspektivne, refleksivne dnevni\u010dke zapise u svoje dvije veli\u010danstvene knjige \u201eNemira\u201c. Rekao bih kako Nemir i Sumnja, osim Otu\u0111enosti i Apsurda ili, upakirani skupa, sna\u017eno obilje\u017eavaju senzibilitet modernog i postmodernog \u010dovjeka.<\/p>\n

Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>