![\"\"](\"https:\/\/starwarsblog.starwars.com\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/last-jedi-poster-tall.jpg\")
\nStar Wars: The Last Jedi<\/p>\n
SVEMIRSKA BAJKA<\/p>\n
\u201eOno \u0161to olak\u0161ava gledanje ovoga zamornoga filma je dekor; specijalni efekti Briana Johnsona i Richarda Edlunda, uz bezrezervnu podr\u0161ku Normana Reynoldsa kao produkcijskoga dizajnera, stvorili su neprekinuti niz vizualnih divota koje nam poma\u017eu odvu\u0107i misli od hrpe nelogi\u010dnosti i besmislene tupaste akcije dobrih i lo\u0161ih likova u njihovu krajnje dosadnome sukobu” \u2013 Eric Shorter \u2013 Dally Tellegraph<\/p>\n
Ne, niste pro\u010ditali izvadak iz kriti\u010darskoga osvrta za aktualni Johnsonov film, ve\u0107, umjetni\u010dke robije vrijedan osvrt jednoga, dotada uva\u017eenoga kriti\u010dara za, vjerovali ili ne, globalno najobo\u017eavaniji film iz serijala i jedan od najhvaljenijih filmova svih vremena \u2013 Imperij uzvra\u0107a udarac. Objavljen je netom nakon premijere, te davne, Lennonovim ubojstvom zamra\u010dene 1980.<\/p>\n
Doti\u010dni je kriti\u010dar nakon dovoljno vremenskoga odmaka postao predmetom sprdnje globalnih razmjera; no svojedobno nije bio osamljen u svojim razmi\u0161ljanjima; \u010dak \u0161tovi\u0161e; mnogi su, naime, tvrdili kako Kershnerov film ne posjeduje \u0161arm, bajkovitost i uzbu\u0111enje originala; zamjerali su mu (ne)dovr\u0161enost, suvi\u0161ne scene i manjak pri\u010de, toga tako precijenjenoga koncepta u filmskoj umjetnosti; sli\u010dnih se razmi\u0161ljanja i ovih dana posvuda mo\u017ee na\u0107i na ra\u010dun osme SW epizode, dok osvrti kojima vrve \u010dak i pouzdani fanovski forumi samo potvr\u0111uju otprije poznato i toliko puta dokazano – SW jednostavno nisu filmovi za svakoga. Nikada nisu ni bili.<\/p>\n
Parafrazirati \u0107u Lawrenca Kasdana, koscenarista sedmice i scenarista filmova ”Imperij uzvra\u0107a udarac” i ”Otima\u010di izgubljenoga kov\u010dega” \u2013 ”Star Warsi su staromodno pustolovini filmovi utemeljeni na mitologiji koliko i na i pop kulturi, i u\u017eivat \u0107ete u njima ukoliko ne analizirate i ne postavljate previ\u0161e pitanja. Prepustite se dakle zabavi i ne o\u010dekujte nikakvo Novo otkrivenje!”<\/p>\n
\nStar Wars: The Last Jedi<\/p>\n
Od slavnoga originala pro\u0161la su duga \u010detiri desetlje\u0107a i otada se nije pojavio niti jedan pribli\u017eno sna\u017ean fenomen. Da su bili dovoljne nadahnute prvoklasne filmske ekipe, nanizalo bi se otad srodnih fenomena; nije ovdje rije\u010d o bezvremenskoj vrijednosti hit filmova, kakvih naravno imamo, ve\u0107 o filmovima koji su postali vi\u0161e od filma, a \u010dije pri\u010de i likove doslovno \u017eive generacije, svih rasa i nacija, a koji su oplodili \u010dak i slu\u017ebeno priznatu religiju Jedi vitezova. Mnoge su knjige i studije uzaludno poku\u0161ale de\u0161ifrirati nedodirljivost prva dva snimljena SW filma; i vrijeme je da, nakon neo\u010dekivano mitskoga raskola kakav je me\u0111u obo\u017eavateljima u samo nekoliko dana izazvala osma SW epizoda, da napokon prihvatimo kako nikada ne\u0107e osvanuti nastavak po gu\u0161tu ve\u0107ine okorjelih sljedbenika; dakle film takve umjetni\u010dke i ugo\u0111ajne vrijednosti, s toliko nu\u017ene umjerenosti i uvjerljivosti unutar fantazije, kakvima obiluje legendarna peta epizoda; rije\u010d je, naime, o svojevrsnoj nemogu\u0107oj misiji, obzirom na aktualne filmske i globalne trendove, te autorske pretenzije unutar visokobud\u017eetnih okvira.<\/p>\n
Vremenom, fanovska se baza obilato namno\u017eila i mnogi su odrasli obo\u017eavatelji po\u010deli postavljati pitanja, tra\u017ee\u0107i logiku i realizam na poljima dvodimenzionalne svemirske fantazije za djecu i veliku djecu, zaboravljaju\u0107i valjda kako je upravo Lucasovo odgovaranje na neka ”va\u017ena” pitanja poput porijekla Sile dobrano na\u0161kodila prequelima i misteriji \u010ditave sage.<\/p>\n
Jo\u0161 u ta davna romanti\u010dna doba vladavine originalne trilogije, sje\u0107am se pitanja odraslih filmofila: ”Kojim je \u010dudom Luke Skywalker, nakon svega par dana obuke kod me\u0161tra Yode, a koja uop\u0107e nije sadr\u017eavala vje\u0161tine ma\u010devanja, uspio ovladati svjetlosnim ma\u010dem u tolikoj mjeri da se onako efektno odupre mo\u0107nome Vaderu u finalu filma? Iznosile su se i tada \u010ditave studije o neprakti\u010dnosti AT-AT hoda\u010da. Izrugivalo se sada ve\u0107 legendarnoj nepreciznosti i smotanosti stormtroopera koji nisu kadri djelovati \u010dak ni protiv lutkastih Ewoksa. Pojedinci su ismijavali ”sapunsku” zavr\u0161nicu Imperije gdje opaki Vader izgovara \u010duvenu: ”Ja sam tvoj otac!” Pojedinci kao da nikada nisu \u010ditali Shakespearea, niti znaju dovoljno o mitologiji, Homeru i Campbellovim studijama. Tu je jo\u0161 na stotine pitanja i analiza kojima iz godine u godinu cini\u010dni realisti bezuspje\u0161no poku\u0161avaju uru\u0161iti \u010daroliju originalne trilogije. Ne mo\u017eete, dragi moji, umnim analizama i cinizmom protiv svemirske BAJKE. To spada u domenu filmskih troglodita koji bezvremenskome ‘\u010carobnjaku iz Oza’ prigovaraju nedostatak karakterne studije i CGI efekata. Posredstvom interneta, sve je oti\u0161lo predaleko i mnogi zorno u\u017eivaju u pronala\u017eenju nelogi\u010dnosti kao da je rije\u010d o skrivenome blagu; u modi je dakle pljuvati i mrziti; s druge, pak strane, koliko fanova toliko i teorija; pa sada prigovaraju osmici zbog odmaka od proku\u0161ane formule, isti oni koji su sedmicu popljuvali kao besramnu kopiju originala; i opet sve vrvi pitanjima poput bizarnoga: ”Kako je Kylo Ren s onakvom frizurom mogao umigoljiti glavu pod onakav \u0161ljem?” ”Kako je Rey br\u017ee-bolje ovladala Silom?” pita se jedan tvrde\u0107i da su Imperij i original jedini SW filmovi vrijedni fanomena. Takvome je netko trijezno odgovorio: Kako je Luke usred napada na Zvijezdu smrti ovladao Silom i pilotirao X-wingom bolje od svih pobunjeni\u010dkih pilota, unato\u010d bjelodanoj \u010dinjenici da pilotira prvi puta? Mnogi su, zamislite, zaklju\u010dili kako bi Hans Zimmer skladao bolju glazbu od maestra Williamsa, \u0161to je otprilike isto kao da umjesto Brucea Springsteena u svrhu globalne rock fe\u0161te anga\u017eirate Marka Perkovi\u0107a Thompsona. Mnogi poznavatelji klasi\u010dne glazbe sla\u017eu se kako nam je ”Mozart dana\u0161njega doba”, kako maestru Williamsu mnogi poklonici simfonisjke glazbe odavno tepaju, opet poklonio remek djelo, svojevrsnu Osmu simfoniju. Istrenirate li du\u0161u bezvremenskim djelima Holsta i Dvoraka, spoznati \u0107ete kojoj ligi Williams pripada.<\/p>\n
Postoje izvrsni, svih mogu\u0107ih priznanja vrijedni filmovi nakon kojih \u017eivi\u0161 jednako kao i prije nego \u0161to si ih pogledao; postoje zatim filmovi koje rado pamti\u0161 i rado dijeli\u0161; najrije\u0111i su, pak, filmovi koje \u017eivi\u0161. Me\u0111u takvim draguljima, ne postoji film kojega \u017eivi ve\u0107i broj ljudi od originalnih Star Warsa – Lucasovog remek djela iz davne 1977. U nas je izvorno pogre\u0161no naslovljen kao ”Rat zvijezda”, \u0161to je kasnije ispravljeno u manje zvu\u010dno ”Zvijezdani ratovi”. Podnaslov ”Nova nada”, dodan je u redistribuciji, tek nakon \u0161to je trijumf originala zagarantirao nastavke. Nebrojene su studije, knjige i rasprave o fenomenu najpopularnijeg filma ikada snimljenog; filma u kojemu je ba\u0161 svaka scena klasi\u010dna, valjda jedinoga filma \u010diji kompletan dijalog i svaki detalj, kako kadra, tako i soundtracka, poznaju milijuni obo\u017eavatelja diljem kugle zemaljske.<\/p>\n
Svoju \u0107u kratku analizu ponuditi iz dva gledi\u0161ta; prvo (i ispravnije) kao veliko dijete koje kino platno do\u017eivljava prozorom u istinu pustolovnijeg svijeta, zatim kao brzopoteznu studiju dugogodi\u0161njega obo\u017eavatelja i poznavatelja \u017eanra otpornoga na klice intelektualnoga snobizma. Gledi\u0161te velikoga djeteta: Nakon Ben-Hura, bio je to prvi film koji je nadma\u0161io moja o\u010dekivanja utemeljena na vi\u0161esatnom zurenju u filmski plakat. Uvodna tema genijalnog maestra Williamsa zagrmila je simfonijskim blagozvu\u010djem koje je u meni odjeknulo poznatim odu\u0161evljenjem starijim od sje\u0107anja. Imperijina krstarica i pojava stra\u0161noga Vadera dodale su osje\u0107aj velike opasnosti i neodoljive vizualne privla\u010dnosti. S druge, pak strane, princeza Leia i legendarni duo simpati\u010dnih droida odmah su me privukli u svoje redove. Ugo\u0111aj Tatooinskih dina nu\u017eno usporava ritam otkrivanja, a neodoljivi misterij budi se u trenutku kada R2D2 prezentira skra\u0107enu princezinu poruku Obi Wan Kenobiju. Navje\u0161taj velike pustolovine dose\u017ee svoj vrhunac Lukeovim sudbinskim gledanjem u daljinu dva zalaze\u0107a sunca. Pojave Kenobija, a posebice Hana Sola i Chewbacce poja\u010davaju krug herojskih prijatelja, a uzletanjem Falcona napokon po\u010dinje velika avantura, neodoljiva u svakoj svojoj sceni, prepuna smijeha, akcije, mitolo\u0161ke drame i romantike. Napad na Zvijezdu smrti razinu moje dje\u010da\u010dke u\u017eivljenosti podigao je na razinu vrijednu \u017eivljenja. Brzopotezna analiza obo\u017eavatelja: Na papiru, pri\u010da ne nudi ni\u0161ta vi\u0161e od mno\u0161tva dvodimenzionalnih stripova. U scenariju jedna od scena ide ovako: EXT. Tatooine \u2013 dan; Luke sjetno motri zalaze\u0107a sunca. Tako ispisana, ne zadr\u017eava dulju pozornost, no na filmu, uz veli\u010danstvenu temu Joha Williamsa, Hamilovu izvedbu te vizualnu divotu i nu\u017enu duljinu, scena postaje besmrtna. Tako je i sa cijelim filmom; stvar je u izvedbi, mije\u0161anju mitolo\u0161kih motiva s onima iz stripovske kulture; stvar je u ritmu koji dopu\u0161ta da scene di\u0161u i da s njima di\u0161e\u0161 (\u0161to, na\u017ealost, nije slu\u010daj s prequel trilogijom), posebice bi istaknuo vrhunske klasike vrijednu glazbu, prvoklasni dizajn svega u kadru, dok je napad na Zvijezdu smrti u svim segmentima zaslu\u017eeno najcitiranija i najslavnija akcijska scena u povijesti filma, kojoj konkurira i po \u010duvenju je nadma\u0161uje tek utrka \u010detveroprega iz Wylerovoga Ben \u2013 Hura. Besprijekorna monta\u017ea, preglednost kadrova, dizajn letjelica i dinamika istih, te zvu\u010dna kulisa, posebice gradiranje i slojevi Williamsove simfonije spomenutoj su sceni podarili i status u\u010diteljice redateljima poput Jamesa Camerona, Petera Jacksona i Christophera Nolana.<\/p>\n
Lako je objasniti zbog \u010dega velika ve\u0107ina odraslih obo\u017eavatelja Lucasove fantazije petu epizodu izdvaja kao uvjerljivo najbolji od \u0161est dosad prikazanih filmova. Rije\u010d je o filmskome remek djelu najvi\u0161ega ranga uz koje je najlak\u0161e odrasti iz razloga \u0161to je najozbiljnije, najumjerenije, najljudskije i najmanje djetinjasto. Ni u jednome trenutku ovaj film ne izgleda kao videoigrica ili crtani film; proslavljeni momenti bitke na Hothu ili Falconova bijega kroz polje astereoida taman su dozirani, dobrim dijelom zahvaljuju\u0107i ograni\u010denjima tada\u0161nje tehnologije, zbog \u010dega se ve\u0107i naglasak morao staviti na ljudsku dramu. Pri\u010da ovdje ne po\u010dinje, niti zavr\u0161ava; nema je previ\u0161e i svodi se na bjegove i okr\u0161aje; sredi\u0161nji \u010din bavi se najvi\u0161e likovima, od kojih se produbljuju svi vode\u0107i likovi iz originalnoga filma, te im se dodaje legendarni me\u0161tar Yoda, \u010diju duhovnu poduku Lukeu, od rije\u010di do rije\u010di napamet znaju milijuni koji naprosto \u017eive ovaj film. Ritam filma dopu\u0161ta scenama da di\u0161u, a gledateljima da upijaju njegovo neodoljivo ozra\u010dje, dok Shakespeareanska zavr\u0161nica s Vaderom i Lukeom zaslu\u017eeno spada me\u0111u najsna\u017enije i najcitiranije momente u filmskoj povijesti.<\/p>\n
”Johnny, spasi mi film”, re\u010denica koju je Lucas uputio maestru Williamsu drugi put, na \u0161to je ovaj genijalni skladatelj odvratio vrhunske klasike vrijednim soundtrackom, premijerno predstaviv\u0161i svijetu dva sredi\u0161nja glazbena motiva: Vaderov (Imperial march) i Yodin.<\/p>\n
Nakon ovog filma, odgegao sam se omamljen iz mraka nepre\u017ealjenog zadarskog kina ”Pobjeda”, gledaju\u0107i zvjezdano nebo kao nikad prije. Imao sam nepunih sedam i bilo je to moje kr\u0161tenje sa Star Warsima.<\/p>\n
Otada, pogledao sam stotine vrhunskih filmova. ”Kum”; ”Pakleni \u0161und”; ”Let iznad kukavi\u010djeg gnjezda” i ”Iskupljenje u Shawshankeu”. Naveo sam namjerno ove naslove koji su neupitna remek djela i \u017eanrovski klasici i koji krase gornje domove najpopularnijih globalnih ljestvica najboljih filmova ikad snimljenih, guraju\u0107i se s Lucasova tri naslova: originalni ”Star Wars”; ”Imperij uzvra\u0107a udarac” & ”Otima\u010di izgubljenog kov\u010dega”.<\/p>\n
Milijuni mogu, no ja ne mogu, niti sam ikada pripadao svijetu kojeg nude mafija\u0161ke sage, crnohumorni trileri i psiholo\u0161ke i zatvorske drame. Pripadam svijetu fantazije koji mi pru\u017ea ve\u0107u pustolovinu i nadu, opasnije neprijatelje S LICEM, ve\u0107u romantiku, ljep\u0161e svjetove, bolju glazbu, bolje prijatelje i pouzdanije junake. Od desetorice obo\u017eavatelja Copoline sage koje osobno poznajem i koji mi prvi padaju na pamet \u010dak osmorica imaju nekakve veze s kriminalom, dok prva desetorica koji mi padaju na pamet iz kruga mojih poznanika i prijatelja koji \u017eive fantazije Lucasa i Tolkiena doprinose dru\u0161tvu kao profesori, humanisti i umjetnici. Slu\u010dajno? Slu\u010dajnost ne postoji niti u slu\u010dajnosti. Postoji izreka stara gotovo koliko i ljudski rod: ono si \u0161to gleda\u0161, slu\u0161a\u0161 i \u010dita\u0161. Isprike filmofilima koji nisu shvatili o \u010demu pi\u0161em. Ne pi\u0161em o standardnim filmofilima, ve\u0107 o velikoj i maloj djeci koja se u\u017eivljavaju u dobre i lo\u0161e likove i ovakve i onakve pri\u010de. Povratak Jedija<\/p>\n
Do\u017eivljaj je bio ve\u0107 i sam pogled na zvijezdama osut plakat i ta iznenadna, gromovita spoznaja kako se radi o nastavku Imperije \u2013 filma koji me obogatio svemirom prepunim pustolovina, prijateljskih junaka, neodoljivih, oku ugodnih opasnosti i glazbe kojoj ne \u017eelim kraja. Bilo je to doba kada sam kino platno do\u017eivljavao isklju\u010divo kao prozor u drugi svijet. Tada jo\u0161 nisam znao za pojmove filmskoga glumca i redatelja, a potpisao bih i ovjerio dokument da to nikada nisam ni saznao i da sam do dana dana\u0161njega nastavio gledati filmove o\u010dima dje\u010daka vazda gladnoga avanture ve\u0107e od \u017eivota. Tada mi nisu smetali djetinjasti Ewoksi, a jo\u0161 manje Jabbaini bizarni i odve\u0107 lutkasti poslu\u0161nici. No, ruku na srce, s Ewoksima ipak nisam mogao odrasti u veliko dijete kao s udarnom trojkom likova i sad ve\u0107 klasi\u010dnim scenama koje ovi nose – neiscrpnim momentima zbog kojih ovaj film tra\u017ei ponovna gledanja i mami odu\u0161evljenje vi\u0161e od trideset godina nakon premijernoga prikazivanja. Film je to s desetak legendarnih minusa i barem stotinu legendarnijih pluseva od kojih najve\u0107i zasjenjuju mnoge gotovo savr\u0161ene filmove koji ipak ne mijenjaju ni svijet ni \u017eivot. Moram li birati scene za svakodnevno gledanje, odabrao bih mitski finalni obra\u010dun Lukea i Vadera, te Vaderovo iskupljenje i, naravno, besprijekorno re\u017eiran napad na drugu Zvijezdu smrti, i sve to osna\u017eeno simfonijskim remek djelom genijalnoga maestra Williamsa.\u00a0Fantomska prijetnja Rije\u010d je o uvjerljivo najve\u0107em prvoliga\u0161kom filmskom razo\u010daranju ikada. Da mogu potpisati dokument koji \u0107e mi jam\u010diti trajno brisanje gor\u010dine i razo\u010daranja koje sam osjetio prilikom i nakon premijere ”Prijetnje” u mraku legendarnog i nepre\u017ealjenoga zadarskoga kina Pobijeda ne bih dvojio ni trenutka.<\/p>\n
Po\u010detkom te davne 1999. sve je upu\u0107ivalo na ”Novi Zavjet” obo\u017eavane sage. For\u0161pan je navije\u0161tao \u010daroliju ve\u0107u od \u017eivota, slu\u017ebene promotivne fotke odisale su poznatim \u0161armom i motivima, \u010dak ni sinopsisu nitko nije na\u0161ao zamjerke, dok je Williamsov soundtrack s veli\u010danstvenom novom temom ”Duel of the fates” osvanuo trijumfalno, ponudiv\u0161i jo\u0161 jedno remek djelo simfonijske glazbe. No, ve\u0107 i taj soundtrack odisao je druga\u010dijom, lepr\u0161avijom atmosferom koja, izuzev\u0161i varijacije na ranije lajt motive, ni po \u010demu nije prizivao glazbene do\u017eivljaje iz Williamsovoga zlatnoga doba zapo\u010detoga kultnim Raljama (1975.) i okon\u010danoga Indiana Jonesom i Ukletim hramom (1984.). U tom razdoblju, genijalni maestro Williams isporu\u010dio je nezapam\u0107enu nisku glazbeno srodnih remek djela klasi\u010dne glazbe koja uklju\u010duje sljede\u0107e naslove: Star Wars & Bliski susreti tre\u0107e vrste (1977.), Superman the movie (1978.), Imperija uzvra\u0107a udarac (1980.), Otima\u010di izgubljenog kov\u010dega (1981.), E.T. (1982.) i Povratak Jedija (1983.)<\/p>\n
Uvodni tekst koji uz nepotro\u0161ni glavni glazbeni motiv otvara Prijetnju jo\u0161 ni danas ne mogu probaviti. Ukratko: previ\u0161e politike, premalo mitologije. Nakon toga nastupa prvo ve\u0107e razo\u010daranje; sukob dvojice jedija s robotima trgova\u010dke federacije nalikuje zbunjuju\u0107oj mje\u0161avini crti\u0107a i video igrice, neumjeren \u010dak i za fantaziju. Pojavom blejavoga Jar Jar Binksa progutao sam pljuva\u010dku, pitaju\u0107i se gledam li pravi film. Razo\u010daranja se ubrzano ni\u017eu do druge tre\u0107ine filma koja se odvija na Tatooinu, planeti koju poznajemo iz ere Lukea Skywalkera. Trgovac i robovlasnik Watto tek donekle osvje\u017eava film. Rije\u010d je o iznimno zanimljivom karakteru i pravome malome remek djelu iz Lucasove radionice. No ni on ne ubla\u017eava dojam kako gledam crti\u0107. Dijalozi i gluma nalik su onima iz meksi\u010dkih sapunica, s \u010dasnim iznimkom Liama Neesona i Iana McDiarmida. Utrka lebdjelica, nadahnuta svjetlosnu godinu boljom utrkom \u010detveroprega iz mitskoga Ben \u2013 Hura (1959.) tako\u0111er izgleda kao video igrica. Politi\u010dki dio u Coruscantu zamalo me uspavao svojom monotonijom, a zavr\u0161ni obra\u010dun na tri razine tek ritmom podsje\u0107a na finale Povratka Jedija. Najzanimljiviji lik filma, opaki Darth Maul pogiba prerano, nakon izvrsno koreografiranoga, no dramatur\u0161ki tankoga dvoboja i uvjerljivo najbolje scene u filmu kojem nisu pomogli ni nadahnute scenografije; nisu mu pomogli ni dizajni koji su sami po sebi umjetni\u010dka djela; nije mu pomogao \u010dak ni maestro Williams. Ironija je da je i takav proma\u0161aj originalniji i bolji od 90 % visokobud\u017eetnih filmova \u017eanra. No, za Star Warse, naravno, vrijede neka druga pravila i po\u010desto nerealni kriteriji. Fantomskoj prijetnji i dalje najvi\u0161e prijete obo\u017eavatelji originalne trilogije, kadri mjesecima mrmljati zbog detalja na kacigi stormtroopera. Ipak pripadam bla\u017eoj struji obo\u017eavatelja; veliko sam dijete koje od filma \u017eeli prozor u pustolovniji i \u010darobniji svijet od ovoga gdje su glavne zvijezde karikature politi\u010dke scene. Fantomska prijetnja nije u tome uspjela, maestro Williams je. A mo\u017eda je ipak problem u tome \u0161to sam odrastao, jer pitanje je kako bi na film reagirao da sam ga gledao kao sedmogodi\u0161njak.<\/p>\n
Klonovi napadaju Druga epizoda nudi manje djetinjarije, vi\u0161e sapunjave od prve. Iz kreativnoga posrnu\u0107a prve epizode tvrdoglavi genijalac Lucas nije nau\u010dio puno te je ispravio tek jednu gre\u0161ku: blejavom Jar Jar Binksu smanjio je minuta\u017eu na nu\u017eni minimum, u\u010diniv\u0161i ga tek usputnim likom, nimalo va\u017enijim od bizarnoga ugostitelja Dexa \u2013 znatno simpati\u010dnijega Kenobijevoga prijatelja. Najni\u017eom to\u010dkom serijala do\u017eivio sam trenutak u kojemu R2D2 – moj omiljeni droid \u2013 poleti usred scene koja izgleda poput manje zahtjevnoga i vizualno prenatrpanoga nivoa neke odve\u0107 ambiciozne video igrice za pred\u0161kolski uzrast. Ljubavni trenuci izme\u0111u Anakina i Padme glumom i dijalogom u razini su meksi\u010dkih, a ispod razine turskih sapunica. Nimalo ne poma\u017eu digitalni interijeri i eksterijeri \u010diji je plasti\u010dno hladan izgled, \u010dini se, ucrtao smjer polufilmovima tipa ”Igre gladi”. \u0160teta \u0161to se, valjda u\u0161tede radi, pribjeglo obilatoj uporabi digitalnih efekata, jer je rije\u010d o odista vrhunskim dizajnima ba\u0161 svakoga detalja. Unato\u010d svim navedenim nedostacima, rije\u010d je o znatno boljem filmu od ”Fantomske prijetnje”. Scenarij nudi ve\u0107i misterij i opasnosti od prethodnika, te cijeli niz referenci na originalnu trilogiju i navje\u0161taj Anakinove tragedije. Genijalni maestro Williams isporu\u010dio je jo\u0161 jedno remek djelo simfonijske glazbe; borba Jango Fetta i Kenobija nudi prvoklasnu koreografiju; dojmljiva je i \u010ditava ta atmosferi\u010dno misti\u010dna epizoda na vodenome planetu Kamino, gdje se nalazi grandiozna tvornica klonova. No na svaku izvrsnu scenu nave\u017ee se jedna lo\u0161a, poput kakvog balansa koji te\u017ei vi\u0161e razo\u010daranju nego odu\u0161evljenju. Nije problem u glumcima, ve\u0107 Lucasovome pristupu. No i Lucasu unato\u010d, Ewan McGregor je izvrstan u ulozi legendarnoga Obi Wan Kenobija, pokazav\u0161i se kao dostojan nasljednik velikoga Aleca.Guinnessa. Isto vrijedi i za Iana McDiarmida i nedovoljno iskori\u0161tenoga Christophera Leea. Digitalni Yoda ostavio je najbolji dojam od svih digitalnih likova i uz ostarjeloga Wattoa nosi najbolje trenutke filma. Za jedan trenutak jo\u0161 uvijek se ne mogu odlu\u010diti ide li u korist ili na \u0161tetu sage: obra\u010dun Yode i Count Dukua na dane mi se \u010dini pretjeranim, na dane pravom poslasticom, ovisi gledam li ga o\u010dima maloga ili velikoga djeteta. Osveta Sitha Tre\u0107a SW epizoda jedna je od najoriginalnijih i uvjerljivo najboljih visokobud\u017eetnih nezavisnih autorskih filmova u posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a; pa ipak, u mnogo\u010demu ne pripada atmosferi i ”realnostima” originalne Lucasove trilogije.<\/p>\n
Naslovna Williamsova tema s legendarnim prologom o\u010dekivano otvara i zavr\u0161ni film prequel trilogije, nakon \u010dega slijedi \u010dista umjetnost od uvodnoga kadra koji prati Anakinovu i Obi-Wanovu letjelicu u \u017earu veli\u010danstvene bitke nad Coruscantom. Da je kojim slu\u010dajem rije\u010d o kakvome europskom filmu ovoga ili onoga umjetni\u010dkoga vala, kitili bi ga rijetkim hvalospjevima; ovako neznalice i snobovi svojski mrmljaju kako je rije\u010d o ”tamo nekim kompjuterskim efektima”. I oni su oru\u0111e u rukama filma\u0161a, dragi moji, kao \u0161to su nekada bile lutke i makete; i njima je dakle potrebna ljudska ma\u0161ta da ih pokrene. Izvrsna kompozicija i iznimni dizajn svega u kadru, dinamika slike, tona i o\u010dekivano simfonijsko remek djelo me\u0161tra Williamsa doprinose njegovoj divoti. No, na\u017ealost, nedugo nakon uvodnoga kadra zasuti smo pretjerivanjem koje dobrano nagr\u0111uje scenu i dramaturgiju, pretvaraju\u0107i je u videoigricu s mno\u0161tvom bezopasnih i blejavih droida za zabavu pred\u0161kolske djece. Jo\u0161 su odbojniji dijalozi glumaca, \u0161to zna\u010di da je Lucas opet zakazao tamo gdje je najslabiji \u2013 u dijalozima i radu s glumcima. Za razliku od originalne trilogije, gdje je bio okru\u017een kreativcima koji su imali hrabrosti kritizirati ga i ponekada mu se \u010dak i izravno narugati, ovdje se okru\u017eio kreativcima s manje petlje, koji su potvrdno klimali na svaku njegovu odluku. Svemu tome mo\u017eete posvjedo\u010diti gledaju\u0107i making-off dokumentarce koji su na trenutke zanimljiviji od samih filmova; prava su \u0161kola filmske umjetnosti, a otkrivaju i koliko je ego jednoga \u010dovjeka poguban po kolektivni umjetni\u010dki rad poput stvaranja filma.<\/p>\n
Nakon neuravnote\u017eene prve tre\u0107ine filma, druga ostavlja puno bolji dojam, a tu su i dva glumca koja su se, Lucasu unato\u010d, pokazala odli\u010dnima u svojim ulogama: Ewan McGregor i Ian McDiarmid. Hayden Chistensen i Natalie Portman bolji su nego u prethodnome nastavku, ponajvi\u0161e zahvaljuju\u0107i boljem scenariju. Pa ipak i opet, njihove romanti\u010dne scene podsje\u0107aju na meksi\u010dke sapunice, a dojam ne popravljaju \u010dak ni iznimno nadahnuti eksterijeri i interijeri iza kojih stoje vrhunski umjetni\u010dki timovi. Najtu\u017enije je da je katastrofalnom dijalogu podloga klasike vrijedan Williamsov soundtrack. U opre\u010dnosti s glazbom je i pretjerano \u010dista digitalizirana slika koja ostavlja dojam PLASTI\u010cNOSTI. Scena Anakinova posrnu\u0107a i mukle ti\u0161ine koja joj prethodi potvr\u0111uje da je rije\u010d o dobrome glumcu u krivim rukama. Order 66 scena je koja prikazuje egzekucije Jedija diljem galaksije. Izvrsno\u0161\u0107u na svim razinama, konkurira za najbolju scenu ne samo ovog filma, ve\u0107 \u010ditave sage. Upravo nakon spomenute scene film pronalazi zavidan ritam, koji je ozbiljnije naru\u0161en u naji\u0161\u010dekivanijoj sceni filma \u2013 mitskom obra\u010dunu Anakina i Obi-Wan Kenobija. Ta, \u010detvrt stolje\u0107a o\u010dekivana, scena OPET ostavlja dojam videoigrice. Znatno je zanimljiviji obra\u010dun Yode i budu\u0107eg Imperatora, te Vaderovo uskrsnu\u0107e na samome kraju filma. NEUMJERENOST je najve\u0107a mana ovoga filma, i upravo ga ona udaljava od obo\u017eavane stvarnosti originalne trilogije.<\/p>\n
Sila se budi. Ne, dragi moji, nije rije\u010d o Disneyjevoj karti na sigurno, kako bi se zadovoljila milijunska fanovska baza i potakla masovna prodaja igra\u010daka. Imati hrabrosti i drskosti ubiti Han Sola i epizodu Lukea Skywalkera svesti na nekoliko sekudi u kontru je \u017eeljama ve\u0107ine fanova serijala i nema nikakve veze s originalom. Pune dvije godine prije premijere, na svim ja\u010dim fanovskim stranicama poput Force neta ili Star Wars undergrounda forumi su vrvjeli bujicama protesta i \u010dak pozivanjem na masovni bojkot ukoliko film odredi kraj ikoga od velike trojke (Han, Luke & Leia) i ako ne prika\u017eu Lukea u akciji dostojnoj posljednjega Jedija. Niti jedan komercijalni me\u0161tar iz Disneyjeva pogona takve odluke ne bi blagoslovio, no o\u010dito je koscenarist Kasdan bio dovoljno mudar i nadahnut da ih uvjeri u suprotno. Hanova smrt najve\u0107i je \u0161ok otkako \u017eivimo u Lucasovom svemiru. U slu\u017ebi je pri\u010de i razvoja karaktera. Ubi\u0161e nam junaka s kojim smo odrastali desetlje\u0107ima, jednoga od najmitskijih junaka u povijesti filma. Jasno je da Hanu ne prili\u010di smrt u postelji. No za kraj, o\u010dekivali smo veliki manevar Falconom gdje, herojskim zabijanjem u reaktor nekakve nove zvijezde smrti, on i mo\u0107ni Chewbacca \u017ertvuju\u0107i svoje \u017eivote donose slobodu galaksiji. Tako je, naime, po scenaristu Kasdanu i uz Fordov blagoslov, trebalo biti u Povratku Jedija. Lucas nije dozvolio da mu ubiju Hana, pa je to do\u0161lo na red ovdje, no na puno \u0161okantniji na\u010din. U ovome filmu imamo umornijega i mudrijega Hana, a spomenuta scena u kojoj se suo\u010dava s Kylom Renom jedna je od najboljih u serijalu i time ulazi me\u0111u besmrtne filmske momente. Rije\u010d je o mo\u017eda najemotivnijem gluma\u010dkom trenutku u Fordovoj bogatoj karijeri; najdramati\u010dnijem i najtu\u017enijem trenutku sage svakako.<\/p>\n
Toliki istaknu\u0161e: Opet Zvijezda smrti? Kako neoriginalno. Sasvim je logi\u010dno razvijati i unaprijediti najmo\u0107nije galakti\u010dko oru\u017eje. Ovaj su argument u vi\u0161e navrata istaknuli i Abrams i Kasdan. Isto vrijedi za svu silu letjelica i oru\u017eja, koji uz to osna\u017euju vizualni identitet Lucasovih svjetova.\u00a0Luke Skywalker spao je na svega nekoliko sekundi, ali kakvih i u kakvome okru\u017eju! Opet u slu\u017ebi pri\u010de, okrunio je film pojavom i licem na kojemu je ispisana sudbinska, razdiru\u0107a patnja, duboke tajne i suzdr\u017eana golema mo\u0107 posljednjega Jedija. Odjavna \u0161pica okrunila je prvi dio trilogije, namjerno ostavljaju\u0107i mnoga pitanja neodgovorena.<\/p>\n
BB8 \u2013 najmiliji droid u galaksiji svojim premijernim nastupom dokotrljao se do trona gdje je dosada nedodirljivo stajao na\u0161 obo\u017eavani R2D2. Stalo nam je do obojice, naravno, i to je tek dio jedne od najve\u0107ih privla\u010dnosti SW sage: broj likova koji se trajno uvu\u010de pod ko\u017eu ovim filmom je dobrano zadebljan.<\/p>\n
Kylo Ren \u2013 najslojevitiji lik sage. Negativac kakvog filmski SW svijet jo\u0161 nije upoznao. Na momente stra\u0161an i mo\u0107an neprijatelj, na momente kukavan i jadan. Ne treba biti psiholog da bi doku\u010dio svaku njegovu radnju i sva njegova emotivna previranja. Ovom ulogom Adam Driver dao je neo\u010dekivanu dubinu liku i nadma\u0161io sva o\u010dekivanja. Mnogi, naravno, nisu prihvatili cmizdravoga nasljednika mo\u0107noga Vadera.<\/p>\n
Rey \u2013 dovoljno karizmati\u010dna da bi bila dostojna glavnoga lik trilogije. Momenat njene sudbinske vizije u Mazinom dvoru nije ni\u0161ta manje sna\u017ean i zna\u010dajan od Lukove vizije u pe\u0107ini Yodine mo\u010dvare. Sama Maz je ostavila dovoljno traga, prodorno\u0161\u0107u i porukama lica i o\u010diju. Njene rije\u010di ve\u0107 citiraju fanovi diljem kugle zemaljske.\u00a0Humor i drama u sedmici prirodno dolaze iz karaktera. Nema preglumljavanja, ni uko\u010denosti. Finn i Poe (primjerice) ve\u0107 vam svojim prvim trenucima u\u0111u pod ko\u017eu. Prirodnost njihova pona\u0161anja i dijaloga usred drame i uz adrenalin kakav prati takve situacije neodoljiva je. Prigovor mogu uputiti samo oni koji nikada ni od koga nisu bje\u017eali. Isto vrijedi za kemiju izme\u0111u Rey i Finna.<\/p>\n
Kao najbolji moment biram urlik i akciju omiljenoga mi Chewbaccce nakon Hanove smrti.<\/p>\n
Kadrovi su besprijekorni i uvijek pregledni. Kamera nikad nije bila ovako pokretna u originalima. Svaki zvuk je poznat. Ma\u0161tovitost i nadahnutost izbijaju ba\u0161 iz svake scene; vizualna i zvukovna. Film ima savr\u0161eni ritam, dopu\u0161taju\u0107i scenama disanje i ugo\u0111aju \u0161irenje; okru\u017eje je realno, prakti\u010dni efekti osna\u017eili su opipljivost, a zavr\u0161ni kadar s Lukeom i Ray favorit je za najbolji zavr\u0161ni trenutak \u010ditave sage. \u0160to se ti\u010de 3D tehnike, re\u0107i \u0107u samo ovo: da je uistinu bolja, zar bi hollywoodskoj eliti na svjetskoj pretpremijeri ponudili stari dobri 2D?<\/p>\n
Osje\u0107am du\u017enost upozoriti kako film obiluje sadr\u017eajem koji uvjetuje verbalni proljev intelektualnih snobova, nerazgovijetno roktanje zatucanih ljudskih jedinki i prekomjerno blejanje prerano odrasle djece cijepljene protiv svega fantasti\u010dnog.\u00a0Preporu\u010damo maloj i velikoj djeci, bajkoljupcima svih rasa i nacija. Bajkoljupcima, jer ovdje je rije\u010d o SVEMIRSKOJ BAJCI, dragi moji, ne o znanstvenoj fantastici koja zahtijeva studije i dubokoumne analize.<\/p>\n
Dopustit \u0107u si malo bezobrazluka i u svrhu edukacije predlo\u017eiti vazda nezadovoljnim kriti\u010darima da ne podrede ste\u010denu mudrost svojoj ta\u0161tini i frustracijama, pretvaraju\u0107i subjektivnost u op\u0107e \u010dinjenice. Prije nego \u0161to se izjasnite, sjetite se \u010duvene izreke velikog Johna Hustona: ”O filmu mo\u017eemo suditi tek nakon tre\u0107ega gledanja.”<\/p>\n
Unato\u010d svemu tome, od 274 vode\u0107a svjetska kriti\u010dara, 260 su mu dali visoku ocjenu, ve\u0107ina, pak najvi\u0161u mogu\u0107u. Me\u0111u fanovima i publikom 93 % je filmom odu\u0161evljeno. Jasno je da je rije\u010d o komercijalnom i kreativnom trijumfu koji je vratio sagi sjaj iz doba originala.<\/p>\n
Na poljima djetinjih pustolovina nema mjesta odraslima. Ja se, primjerice, nisam prona\u0161ao u svjetovima Narnije i Harryja Pottera. No ne pada mi na pamet verbalno ih popljuvati. Moj je problem \u0161to sam po pitanju tog tipa fantazije odrastao. To ne zna\u010di da \u0107u re\u0107i da ne valjaju. Naprotiv, \u010darobni su to svjetovi koji su milijunima pru\u017eaju bolje od \u017eivota i siguran sam da bi u\u017eivao da sam ih gledao kao dje\u010dak. Kao veliki dje\u010dak tamo ipak ne pripadam. Re\u0107i da ne\u0161to ne valja, okrutno je i nepo\u0161teno. Re\u0107i kako nije tvoj film, mudro je i po\u0161teno. Ne mogu pisati i suditi o ne\u010demu \u010demu ne pripadam. Ja, primjerice, nikada ne\u0107u pisati o gangsterskim filmovima, erotskim trilerima i socijalnim dramama. Ne pripadam tamo, Tarantinu najmanje. Zna\u010di li to da ne prepoznajem njihovu umjetni\u010dku vrijednost. Prepoznajem, naravno; ne treba previ\u0161e mozga i filmske na\u010ditanosti da bi se doku\u010dilo koliki je Tarantino me\u0161tar dijaloga i kuler\u0161tine. No ne pripadam njegovim svjetovima. Klasi\u010dni filmofil nisam. Bez filma mogu, bez glazbe ne mogu, Star Warse, pak, \u017eivim otkako znam za sebe. Svoja umjetni\u010dka djela nikada branio nisam; svojih knjiga me je sram jer sam ih objavio nespreman i \u010dinim sve da to ispravim. Star Warse branim svim srcem, svjestan svih njihovih nedostataka koliko i vrlina. Dugujem tim filmovima. Toliko su mi zadovoljstva priu\u0161tili i dalje to neumoljivo \u010dine.<\/p>\n
Ugasim li prekida\u010d imenom Nostalgija i zamislim li se nad \u010dinjenicom kako sam besmrtne originale gledao kao dje\u010dak, a sedmicu kao veliko i umorno dijete, spreman sam pred svim umjetni\u010dkim sudovima kugle zemaljske argumentirati kako je Abramsov film dostojan barem Povratka Jedija, \u0161to je izjava koju \u0107e mnogi zadrti obo\u017eavatelji originala proglasiti svetogr\u0111em. Sedma epizoda Zvjezdanih ratova remek djelo je \u017eanra fantastike, ne one znanstvene, gdje ga trpaju neupu\u0107eni. Nije rije\u010d o savr\u0161enome filmu i \u0161kodi mu tek povr\u0161no oslanjanje na original. Gomile Oscarom nagra\u0111enih komornih drama i nezavisnih filmova sa socijalnom tematikom mijenjao bi za samo zavr\u0161nu scenu ovog filma. U slu\u010daju Star Wars sage pri\u010da je precijenjena kao koncept. Scenarij originala na papiru izgleda banalno i povr\u0161no poput stotina tre\u0107erazrednih stripova. Vizualno, kompilacija je Kurosawinih i Fordovih momenata. Likovi su dvodimenzionalni, no imaju karizme, \u0161arma, energije i potrebitu dozu uvjerljivosti. Slavna Imperija gotovo nema pri\u010du i sve se svodi na to da Vader progoni pobunjenike galaksijom. Jedi je neujedna\u010den, u\u017eurbani finale, tanke pri\u010de mjestimice poplo\u010dane momentima koji, unato\u010d niski nedostataka, \u010dine velik film. I sedmi dio je jednostavna, ni po \u010demu originalna pri\u010da poplo\u010dana momentima; momenti su sazdani od izvedbi glumaca, scenografije i glazbe. Iskustvo gledanja me dobrano iscrpilo, jer sam bio unutra, u tom svijetu, zajedno s Hanom i Chewyjem \u2013 meni najdra\u017eem liku serijala. Film sam odgledao na jedini ispravan na\u010din, zami\u0161ljaju\u0107i kino platno prozorom koji gleda na istinu omiljene mi galaksije, ozvu\u010dene simfonijskim blagozvu\u010djem maestra Williamsa. Ne sje\u0107am se da sam ikada bio toliko proganjan momentima koji su nakon tre\u0107ega gledanja postali neraskidivi dio moga svemira.<\/p>\n
Pozivam se na sud priprostog puka i zadrtih obo\u017eavatelja originalne trilogije koji prozivaju sedmicu zbog nedostataka kojima, istini na volju, obiluju i originali. Ne vjerujem da je gore navedeni kriti\u010dar filmski neznalica. Siguran sam da se razumije u odre\u0111enu vrstu filma, no protiv fantazije je cijepljen valjda jo\u0161 u pubertetu. Rije\u010d je, po svemu sude\u0107i, o odrasloj ljudskoj jedinki sklonoj ”ozbiljnijim filmovima”. U prvome redu, gre\u0161ka je urednika odrediti takvoga da pi\u0161e o svijetu kojemu ne pripada i kojega ne razumije. Problem je \u0161to su u me\u0111uvremenu i mnogi obo\u017eavatelji ”prerasli” fantazije iz davnina daleke galaksije, te svoje”obo\u017eavanje” duguju isklju\u010divo nostalgiji; velik dio njih izrastao je u intelektualne snobove sklone verbalnim proljevima; kako stvari stoje, po pitanju sedmice i osmice djeluju obilatije no ina\u010de. Priprost puk, kao i obi\u010dno, na sve odmahuje rukom, pokatkad rigaju\u0107i psovke na tamo neke glupe robote i be\u0161tije. U i\u0161\u010dekivanju Tarantinovoga uratka, Kulerima je smije\u0161na \u010ditava euforija oko ove ”komercijalne djetinjarije” za blejave njurgavce poput karikaturalnih protagonista Teorije velikog praska, dok mudraci i lokalni jebivjetri uporno poku\u0161avaju doku\u010diti mozgom ne\u0161to \u0161to se grabi srcem.<\/p>\n
Toliki su zamrzili sedmicu \u0161to je toliko srodna originalima; jednak broj njih \u017eali \u0161to nije dovoljno srodna originalima. Mnogi \u0107e isticati da je previ\u0161e pitanja ostalo bez odgovora, drugi uzvratiti da smo prerano dobili odgovore na neka pitanja. Toliko je nerealnih o\u010dekivanja i toliko obo\u017eavatelja koji su odavno postali najve\u0107i problem svega snimljenoga nakon originalne trilogije. Prvih deset obo\u017eavatelja kojima se obratite ponudit \u0107e vam deset najboljih pri\u010da za sedmicu, i svaka \u0107e biti druga\u010dija. A \u0161to je s milijunima drugih koji, \u0161to je bizarnost Star wars fenomena, pola\u017eu pravo na pri\u010du i znaju najbolje \u0161to je za pri\u010du najbolje. Stoga je, sla\u017eete se, nemogu\u0107e ispuniti sva o\u010dekivanja. Pravo je \u010dudo \u0161to je Abrams uspio povezati staro i novo, humor i dramu povezati u cjelinu koja je pro\u0161irila toliko obo\u017eavanu (i omra\u017eenu) Lucasovu galaksiju.<\/p>\n
Toliki povr\u0161no zaklju\u010di\u0161e kako je rije\u010d o kopiranju i svojevrsnoj kompilaciji momenata iz originalne trilogije. Umjetnici i obo\u017eavatelji cijepljeni protiv predrasuda, nametnutih snobovskih i cini\u010dnih sudova i priu\u010denih mitova, prepoznat \u0107e pomno skrojen koncept, osna\u017een tek na mjestima srodnom narativnom strukturom. Ja je prepoznajem poeti\u010dnom rimom unutar istoga, poznatoga svemira, ugo\u0111ajem, osna\u017eenim simfonijskim blagozvu\u010djem maestra Williamsa, vizualnim divotama utemeljenima na konceptualnim radovima Ralpha McQuarriea, antropolo\u0161kim studijama Josepha Campbela, stripovskom dimenzijom Raymondovog Flasha Gordona i filmskim utjecajima Kurosawe i Forda.<\/p>\n
Nisam advokat, niti kreativac Lucasfilma da bi ba\u0161 svakoga Bo\u017ejega dana morao pismeno ili verbalno braniti bajku iz davnina Lucasove daleke galaksije. Tek sam osrednji obo\u017eavatelj, obi\u010dno veliko dijete, umorno od mudrovanja koja hrane ta\u0161tinu potkopavaju\u0107i filmsku \u010daroliju. Ovih dana prilaze mi \u010dak i snobovi koji su se onomada, dok je to bilo u modi, sprdali i s originalima, \u010dak i s kultnom zavr\u0161nicom Imperije, pa sada obilato negoduju o umjetni\u010dkim nedostacima sedmice i osmice koju su u nepunih deset dana odgledali tri puta, valjda da se uvjere koliko je lo\u0161a. Pristupite li jednakom studiozno\u0161\u0107u, bilo kojem drugom filmu, bio taj i ‘Gra\u0111anin Kane’, na\u0107i \u0107ete nepregledne hrpe nelogi\u010dnosti. Nisu li nelogi\u010dnosti pogubnije po biografske drame, nezavisne art filmove i kultne gangsterske sage nego po jednu bajku namijenjenu maloj i velikoj djeci? U knji\u017enici, gotovo svakoga dana imam situaciju gdje mi korisnik uredno vra\u0107a dvd, tvrde\u0107i da mu je film odli\u010dan i da je zaboravio kako ga je ranije posudio. Odli\u010dan film koji si zaboravio nakon nekoliko dana? Rije\u010d je o nagra\u0111ivanim filmovima koji ne mijenjaju \u017eivote. \u010cak ni naslovnica, sa\u017eetak, pa ni imena glumaca ne signaliziraju da si ga mo\u017eda ve\u0107 gledao? To ja zovem proma\u0161enim odli\u010dnim filmovima. Da je ‘Star Wars’ tako lagano napraviti imali bi takvih tisu\u0107e. No takav se fenomen u filmu jo\u0161 nije ponovio. Istina, ‘Avatar’ je komercijalno u ligi, no samo komercijalno. Kulturolo\u0161ki, utjecajem i globalnim artisti\u010dko emotivnim utjecajem nitko im nije blizu. Danas je objavljena lista bazirana na mi\u0161ljenjima tisu\u0107a okorjelih obo\u017eavatelja i globalno priznatih kriti\u010dara KOJI RAZUMIJU OVU VRSTU FILMOVA; sedmicu, dakle, izjedna\u010davaju s originalom iz davne ’77., stavljaju\u0107i je tek iza nedodirljive ‘Imperije’. Isklju\u010dim li nostalgiju, taj varljivi okida\u010d, sla\u017eem se s listom. Sedmica je, dakle, vratila puni sjaj Lucasovom svemiru, iako je, nakon dovoljno gledanja, ne smatram jakom poput originala, niti blizu. ‘Rogue one’. Rije\u010dima jednoga moga prijatelja, staroga fana najboljega rock benda i najslavnijega filma, za SW univerzum, ovaj je spin-off zna\u010dajan otprilike onoliko koliko i ”Free as a bird” za opus nedodirljive liverpoolske \u010detvorke. Rije\u010d je dakle o zna\u010dajnoj gozbi za stare fanove, nedovoljno slasnoj, obzirom da joj nedostaje faktor kojim obiluju \u010dak i prequeli: likovi za pam\u0107enje. Narativno i scenografski sve je na svome mjestu i u poznatome nam je svemiru, no nedostatak maestra Williamsa, zatim manjak momenata za ponovna gledanja u\u010dinila su ga gotovo nepotrebnim, unato\u010d \u010dinjenici da je u mnogim segmentima, posebice faktorom uvjerljivosti unutar fantazije, bolji od svih prequela i da su mu svemirska bitka koja se umnogome oslanja na Battle of Endor iz ‘Povratka Jedija’ i (posebno) zavr\u0161na epizoda s gnjevnim Vaderom dostojni SW fenomena. ‘Posljednji Jedi’ – Rije\u010d je o divljoj vo\u017enji nadahnutoga autora, dovoljno originalnoga i drskoga da uzdrma i same temelje Jedijevske filozofije, povode\u0107i se za Yodinom \u010duvenom: ”You must unlearn what you have learned!” Prvim \u010dinom filma, kao i svim akcijskim scenama, redatelj i scenarist Johnson poziva se na \u010duvenu Lucasovu uputu ”Faster and more intense”, po\u010desto je guraju\u0107i na ne\u010dastan teren Marvelovskoga humora i suvi\u0161noga brbljanja; scene spa\u0161ava iznimnim, oku ugodnim dinami\u010dkim rje\u0161enjima, u kojima dominira suludo smioni Poe. U kontru tih odista galopiraju\u0107ih scena, umiruju\u0107e su, metafiktivne i nu\u017eno emotivne scene izme\u0111u staroga Lukea i Ray, ovjen\u010dane besprijekornim vizualnim rije\u0161enjima, i posebiice simfonijskim divotama maestra Williamsa; svi likovi iz prethodnoga filma dodatno su razra\u0111eni, posebice Kylo i Rey; kemija izme\u0111u njih vrijedi gotovo Oscarovskih nominacija; no iznad svih je jedan i jedini Luke Skywalker, posljednji Jedi. Mark Hamil savr\u0161eno je utjelovio legendarnoga junaka, s bolnim tragovima na svome istro\u0161enome licu. Od njegovih scena, istaknuo bih \u010dak pet za pam\u0107enje; prva je u\u010denje kojim jadikuju\u0107i ru\u0161i temelje vlastitoga reda i svih ranijih vjerovanja, zatim njegov zadnji susret s Yodom, koji je svojevrsna nadogradnja lekcije koju mu je mitski Jedi dao jo\u0161 u doba Imperije. Susret s najomiljenijim galakti\u010dkim droidom na Falconu pri\u010da je za sebe, nabijena emocijama po gu\u0161tu starih obo\u017eavatelja, i na koncu njegov mitski sukob s Kylom. Leia i Chewy ponudili su epizode dostojne legendi koje ih prate, Chewy svojim upadom u zavr\u0161nu bitku, gdje je u najbr\u017eoj galakti\u010dkoj krntiji, izazvao sve Tie fightere za sobom, i uz podr\u0161ku neodoljivoga porga i Rey za laserskim topom, zavrijedio momenat vrijedan SW fenomena (i meni osobno najbolju scenu u filmu). Film tek detaljima reflektira dijelove iz originalne trilogije, nu\u017eno ih smje\u0161taju\u0107i u isti univerzum. Sporedni likovi poput DJ-a i Rose nisu dekor, ve\u0107 u slu\u017ebi pri\u010de, dovoljno uvjerljivi i karizmati\u010dni da ih po\u017eelimo vidjeti i u zavr\u0161nome \u010dinu. Leia kao Superman, priznajem, premda jasna koncepta, svrstava se me\u0111u baline poput onoga s fri\u017eiderom iz \u010detvrtoga Indiane Jonesa.<\/p>\n
Za ljubitelje Wagenerovskih simfonijskih ciklusa, maestro Williams razradio je divno kompleksan koncept s lajtmotivima, temama koje prianjaju uz likove i motive, osvje\u017eiv\u0161i ga ovoga puta temom za Rose, koju, sude\u0107i prema melodiji, kao da je skladao u svoje zlatno doba; kontekstom i teksturama legendarne teme uslojio je s novim narativnim pejza\u017eima, daju\u0107i im novi i zadr\u017eavaju\u0107i stari, poznati nam i toliko neodoljiv ugo\u0111aj. Nije dakle rije\u010d o recikliranju postoje\u0107ega, ve\u0107 naprotiv; maestralnoj nadogradnji i pro\u0161irivanju u svojevrsnu Osmu simfoniju.<\/p>\n
Sasvim je u redu ne voljeti i \u010dak prezirati ovaj film, ili bilo koji drugi, i sasvim razumijem obo\u017eavatelje koji su njime razo\u010darani; i ja sam, nakon prvoga gledanja, osjetio sam ne\u0161to \u0161to nisam nikada prije; istovremeno odu\u0161evljenje i razo\u010darenje; i kao da sam se podijelio na dvojicu; nakon tre\u0107ega gledanja trijumfirao je odu\u0161evljeni, djetinjasti Branimir.<\/p>\n
S druge pak strane, upravo su mno\u0161tva fanova razo\u010daranih prequel trilogijom do te mjere popljuvali tvorca Lucasa, da je ovaj upravo zbog pritiska i kritika isfrustrirano, brzopleto i pomalo inatljivo prepustio svoje dijete Disneyu, pa sada isti mrzitelji Lucasa sve Disneyeve uratke progla\u0161avaju fanovskom fikcijom, napadaju\u0107i sedmicu zbog kopiranja originala, osmicu pak zbog odmaka od originala. Barem je ‘Rogue one’ zadovoljio ve\u0107inu, ili su ga ve\u0107 zaboravili.<\/p>\n
Branimir \u010caki\u0107 \/ Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/strong><\/p>\n