{"id":34188,"date":"2017-12-11T23:25:44","date_gmt":"2017-12-11T22:25:44","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=34188"},"modified":"2026-02-12T00:13:54","modified_gmt":"2026-02-11T23:13:54","slug":"film-kvadrat-drama-osvrt-ada-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=34188","title":{"rendered":"FILM: KVADRAT, drama [osvrt Ada Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Jedan od najboljih, zapravo, jedan od dva filma koji su ove godine na mene ostavili najja\u010di dojam (uz spektakularno ‘Putovanje vremenom: Put \u017eivota’ Terrencea Malicka (LINK<\/a>!). Ali dok Malickov film ima za predmet ‘sva \u010duda svijeta’, cijelu prirodu, ovaj je film o ljudskoj prirodi samoj. Iako su likovi i radnja smje\u0161teni u to\u010dno odre\u0111en prostor i vrijeme (nordijske suvremene civilizacije), ‘Kvadrat’ govori o univerzalnim pitanjima, o ljudskosti i razlikama me\u0111u ljudima, o razumijevanju i odgovornosti te zastra\u0161uju\u0107im mogu\u0107nostima razvoja opasnosti iz naoko bezazlenih okolnosti. Iako se odvija u sofisticiranom kontekstu umjetni\u010dke institucije, film se ne zatvara u usko estetsko podru\u010dje, ve\u0107 ulazi u dru\u0161tveno relevantna pitanja i pojave.<\/strong><\/p>\n

O visokim temama ne govori se teoretski i ‘katedarski’, ve\u0107 \u017eivom napetom pri\u010dom u kojoj pratimo protagonista koji sve dublje gubi osje\u0107aj sigurnosti, dok mi gubimo osje\u0107aj za vrijeme. Kad sve vi\u0161e filmova duljinom nastoji posti\u0107i veli\u010dinu (kako to da se u podru\u010dju filma ne primjenjuju ‘marketin\u0161ke mjere’, dakle, manje minuta projekcije za istu cijenu?), malo je filmova koji ‘zaslu\u017euju’ vrijeme koje im je na raspolaganju. Me\u0111utim, ‘Kvadrat’ ispunjava svojih gotovo stopedeset minuta koje su me u po\u010detku zabrinjavale \ud83d\ude42 , i pored autorskih i festivalskih referenci (dobitnik Cannesa). Zapravo, ostalo je jo\u0161 toliko mogu\u0107ih smjerova radnje i likova koji bi mogli voditi do ‘prirodnog’ nastavka filma, za razliku od nastavaka koji se smi\u0161ljaju kako bi iskoristili popularnost prethodnika.<\/p>\n

<\/p>\n

Fotografiju ustupio TMDB <\/a><\/strong><\/p>\n

Film po\u010dinje ru\u0161enjem konjani\u010dkog spomenika! pred historicisti\u010dkom zgradom muzeja, postavljanjem kvadratne instalacije na plo\u010dniku i pripremom kustosa Christiana (Claes Ban) za intervju ameri\u010dkoj novinarki (Elisabeth Moss, iz cijenjene ‘Mad Men’ TV serije). Opu\u0161tena poza protagonista na radnom mjestu (le\u017ei na ko\u017enom trosjedu, s \u010darapama istaknute boje, kao upadljiva kravata) ukazuje na to da se radi o sredini koja ne podlije\u017ee konzervativnim konvencijama. Muzejski prostor \u010dini ugodan radni ambijent bez hijerarhijske rigidnosti, a kolegijalni odnosi potvr\u0111uju se i nakon isteka radnog vremena (u promijenjenim okolnostima, me\u0111utim, aktiviraju se, obzirne ali neumoljive, hijerarhijske ingerencije).<\/p>\n

U interviewu neuobi\u010dajene strukture i trajanja razvijaju se prvi nagovje\u0161taji napetosti u komunikaciji. Napetost raste u sceni Christianova dolaska na posao u kojoj protagonist do\u017eivljava test \u010dovje\u010dnosti. Pratimo njegove reakcije na neo\u010dekivani ishod svog anga\u017emana, u gradaciji od po\u010detne euforije do rasta embrija u\u017easa, kao u Hitchockovom ‘Sjeveru sjeverozapadu’ ili ‘Obu\u010denoj da ubije’ Briana De Palme (ovi klasi\u010dni \u017eanrovski filmski podsjetnici ne zna\u010de da ‘Kvadrat’ uzima ne\u0161to njihovog sadr\u017eaja, ve\u0107 posti\u017ee njihovu atmosferu). Atmosferu napetosti, opasnosti, straha.<\/p>\n

Otkud pojam straha u kontekstu najulju\u0111enije dru\u0161tvene strukture i visoke tehnologije, u zemlji najvi\u0161ih standarda tolerancije, u dobro pozicioniranom, \u010dak institucijskom umjetni\u010dkom kontekstu! Kako se pripadnik kulturne elite, kustos Muzeja suvremene umjetnosti (smje\u0161tenog u Kraljevskoj pala\u010di, a ne posebno dizajniranoj betonskoj konstrukciji koja odgovara lai\u010dkoj percepciji ‘suvremenog’), visok i vitak, elokventan, elegantan, \u0161armantan, samouvjeren (ipak uvje\u017ebava spontanost nastupa pred ogledalom), mo\u017ee postupno, gotovo neprimjetno, na\u0107i u divljoj opasnosti? Potvr\u0111uje se nelagodan osje\u0107aj da instrumenti civilizacije ne mogu za\u0161tititi \u010dovjeka od atavisti\u010dkog straha. U jednom od antologijskih kadrova kamera prikazuje iscrpljenog mu\u0161karca u dizajnerski ure\u0111enom interijeru i prati ga u ogledalu s le\u0111a, gotovo pora\u017eenog brigom, dok oslu\u0161kuje glasove izvana, kao spiljski pra\u010dovjek u Kubrickovoj ‘Odiseji’.<\/p>\n

Opasnost kojoj je film bio izlo\u017een bila je da bave\u0107i se ‘tezama’ ne dospije u kategoriju filmova s tezom. Testiranje granica izdr\u017eljivosti nekog stanja dolazi do ruba. Scena s agresivnim performerom na muzejskoj zabavi \u010dini se ide predaleko, poruka je \u010ditljiva i prije nego dosegne kona\u010dnu fazu. Scena s kidanjem vre\u0107a za sme\u0107e, tako\u0111er. Izgleda da je taj kadar iz pti\u010dje perspektive, kao apstraktna slika Pollockovog action paintinga, bio neodoljiv, ali bilo je dovoljno nekoliko gadljivih vre\u0107a (nerazvrstanog!?) sme\u0107a po kojima \u010dovjek kopa za efekt pokore i poni\u017eenja. Ali, koliko povjerenja mo\u017ee imati autor u gledatelja da \u0107e ga razumjeti? Ili da ga ne\u0107e razumjeti krivo? Pitanje razumijevanja i mogu\u0107nosti krivog tuma\u010denja u komunikaciji izme\u0111u razli\u010ditih ljudi i kultura eksplicitno je u filmu. I provjera deklariranih na\u010dela. Lako je izjaviti da volimo ljude ili da u njih imamo povjerenja. Koliko smo spremni ulo\u017eiti u vlastite stavove? Kao u nekoj psiholo\u0161koj operaciji, kirur\u0161ki se izdvajaju i preispituju sastavnice ljudskog. Osje\u0107a\u0161 se humanim? Ho\u0107e\u0161 li pomo\u0107i nekome tko je u opasnosti? Ako prosjaku da\u0161 milostinju, o\u010dekuje\u0161 li njegovu zahvalnost?<\/p>\n

Nije jednostavno biti ulju\u0111en, ‘neidealni’ korisnici dobrih djela stavljaju dobro\u010dinitelje na ku\u0161nju. I oni prema kojima imamo obzira, katkad su bezobzirni. Ni\u0161ta nije sigurno, ni\u0161ta ne isklju\u010duje rizik nerazumijevanja i krive reakcije. U tome se pripadnici marginaliziranih skupina snalaze bolje od dobronamjernih intelektualaca, nije lako izdr\u017eati ‘te\u017einu slobode’, instinkt odr\u017eavanja sna\u017enija je \u017eivotna smjernica. U odsutnosti konvencija, pa \u010dak i predrasuda (koje, makar na ‘krivi’ na\u010din, usmjeruju pona\u0161anje), razvijaju se nove konvencije koje pru\u017eaju iluziju za\u0161tite.<\/p>\n

Nemogu\u0107nost razumijevanja suvremene umjetnosti jedna je od dimenzija \u0161ireg gubitka orijentacije u svijetu vrijednosti, a tr\u017ei\u0161te dovodi do totalne ‘neura\u010dunljivosti’ vrednovanja umjetnina. Kako staviti ‘price tag’ na vrijednosti koje se (kao u reklami bankovnih usluga) definiraju kao ‘neprocjenjive’? Specifi\u010dne \u017ertve tog ‘artisti\u010dkog kompleksa’ su ljubitelji i sponzori suvremene umjetnosti koji nastoje dokazati svoju ‘upu\u0107enost’ i vi\u0161e nego na \u0161ti ih ih upu\u0107uje zdrav razum. Kako prepoznati umjetni\u010dko djelo kad slike i skulpture postane ideja, koncept, doga\u0111anje? U jednoj gotovo komi\u010dnoj sceni kolegica obavje\u0161tava Christiana da je do\u0161lo do o\u0161te\u0107enja izlo\u017eenog djela (o kojem se umjetni\u010dkom djelu radi, kako je do problema do\u0161lo i kako \u0107e se rije\u0161iti, saznat \u0107ete u filmu, ne\u0107u detaljima umanjiti komi\u010dni efekt \ud83d\ude42 ).<\/p>\n

Film doti\u010de i pitanje odnosa emancipiranog mu\u0161karca i \u017eene. ‘Slobodna ljubav’ XXI stolje\u0107a (uz higijensku za\u0161titu koja poni\u0161tava romantiku) ne tra\u017ei emocionalni anga\u017eman partnera. U efektnoj intimnoj sceni mu\u0161karac i \u017eena izmjenjuju se u ‘dominantnim’, zapravo, samo(ne)zadovoljavaju\u0107im ulogama, a naknadna interpretacija seksualnog odnosa odvija se sa suprotstavljenih aspekata partnera.<\/p>\n

Me\u0111u osjetljivim pitanjima koje film postavlja su granice slobode pona\u0161anja i izra\u017eavanja. Razgovor s umjetnikom ometaju upadice bolesnika u publici. U marketin\u0161koj kampanji Muzeja kori\u0161tene su slike koje \u0161okiraju javnost. S jedne strane, dolazi do osuda iz javnosti, a s druge (medijske) osu\u0111uju se mjere koje uva\u017eavaju ograni\u010denja. Ni tu nema jednozna\u010dnog rje\u0161enja. Marketinga\u0161i nastoje privu\u0107i pa\u017enju javnosti, koju privla\u010de drasti\u010dni sadr\u017eaji. Kona\u010dni stav o tome da li je prije\u0111ena granica ne odre\u0111uje se eti\u010dkim, ve\u0107 financijskim kriterijima. Kako \u0107e na skandal reagirati donatori? Duhovit je na\u010din na koji se razrije\u0161i tenzija na novinarskoj konferenciji. Kad se u\u010dini da \u0107e do\u0107i do eskalacije konfliktnih stavova, banalnom faktografijom do\u0111e do divergencije interesa. Film sve preispituje, ne polazi od gotovih stavova i ostavlja ih uznemiruju\u0107e otvorenim.<\/p>\n

Sli\u010dnu nelagodnu atmosferu propitivanja ljudskih vrijednosti i slabosti izra\u017eava prethodni film Rubena \u00d6stlunda \u2018Force Majeure\u2019 (kod nas \u2018izgubljen u prijevodu\u2019 kao ‘Turist’, 2014.), a prije par dana prikazana je na televiziji njegova \u2018Igra\u2019 (Play, 2011.) u kojoj, do nepodno\u0161ljivosti rastu\u0107om nelagodom pratimo skupinu dje\u010daka iz marginaliziranih slojeva koji psiholo\u0161ki zlostavljaju vr\u0161njake. U prikazu nepodno\u0161ljive te\u017eine suvremenog svijeta \u00d6stlundu je, svojim jedinstvenim autorskim opusom, blizak Michael Haneke (‘Funny Games’, ‘Amour’) \u010diji se ovogodi\u0161nji ‘Happy End’ upravo prikazuje u hrvatskim kinima.<\/p>\n

Ada Juki\u0107, Zagreb, 09.12.2017.<\/strong><\/p>\n

Informacije o filmu:<\/strong><\/h3>\n

Kvadrat<\/strong>
\n The Square (2017.)<\/strong>
\nPlattform Produktion, Arte France Cin\u00e9ma, Coproduction Office, 2017.
\nTrajanje: 142 min.
\nFormat: 1.85 : 1
\nColor: Color
\nZvuk: Dolby Digital
\nRedatelj: Ruben \u00d6stlund
\nGlume: Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher L\u00e6ss\u00f8, Marina Schiptjenko, Elijandro Edouard, Daniel Hallberg, Martin S\u00f6\u00f6der, Sofie Hamilton, Linda Anborg, Emelie Beckius, Peter Diaz, Sarah Giercksky, Kolya Hardy<\/p>\n

Film je pogledan u Kinu Europa
\n<\/em><\/p>\n

Kvadrat – Movie Site<\/strong><\/a>
\nThe Square – IMDb<\/strong><\/a><\/p>\n

Share<\/a><\/div>