SW fenomen, kultni serijal podignut na razinu religije. Tolike su ljudske jedinke, limitirane duhovnosti, intelekta\u2026 uporne u tra\u017eenju tu\u0111ih mana kao da je rije\u010d o skrivenome blagu. U \u010darobnome svijetu filma, od \u010darolije cijepljeni traga\u010di najrevnije kopaju po davninama Lucasove daleke galaksije. A on sam po sebi uistinu za njih je i jeste daleka galaksija. To je sasvim razumljivo, jer \u0107e se njihov trud i njihova (ne)pamet na\u0161iroko prepoznati, obzirom da je rije\u010d o jedinstvenome globalnome fenomenu. Lucasov klasi\u010dno-moderni original iz davne ’77. od prve do posljednje sekunde napamet znaju milijuni filmski upu\u0107ene velike i male djece; ne da znaju svaku rije\u010d dijaloga, ve\u0107 i pozadinu svake scene i kompoziciju svakoga kadra, uhom raspoznaju svaki \u0161u\u0161anj u pozadini bogatih Burttovih zvu\u010dnih kulisa, a kamoli detalje Williamsovih simfonija; isto vrijedi i za ostala dva nastavka originalne trilogije, posebice za kultni ‘Imperij uzvra\u0107a udarac’, \u0161to u toliko masivnoj mjeri nije slu\u010daj ni s jednim drugim filmskim fenomenom. SW su odavno nadi\u0161li okvire filmske umjetnosti, umije\u0161av\u0161i se u svakodnevicu civiliziranoga svijeta, podignut na razinu religije ni\u0161ta manje ozbiljnu od ostalih. Stoga je, o\u010dekivano, pod pove\u0107alom svaki pomak u galaksiji, svima vidljivoj na beskona\u010dnim frontovima interneta, gdje se iz godine u godinu vode prljave i jednako besmislene borbe unutar goleme fanovske baze, dodatno zamra\u010dene gerilskim napadima mrzitelja i trolova koji, zadojeni zavi\u0161\u0107u, nekulturom i neznanjem, tvrdoglavo odbijaju prihvatiti da njihovi filmski favoriti nikada ne\u0107e dosegnuti popularnost SW fenomena.<\/p>\n
Kriti\u010dari su tu najmanji problem; ve\u0107ina ih nastoji biti objektivna, profesionalna\u2026 baziraju\u0107i se na svome filmskome znanju, na predo\u010denim dokazima i ponajvi\u0161e na osobnome ukusu. Tu naravno ne ubrajam ove na\u0161e \u201eprepametne\u201c kriti\u010dare balkanskoga smjera, prerano odrasle ljudske jedinke i snobove koji se s visoka sprdaju sa SILOM, a na SILU obo\u017eavaju ma\u0111arski novi val socijalno urbanog nezavisnog Art filma. Takvi su ionako zalutali u svijet umjetnosti, jer se, naprosto, ne znaju ili odbijaju odu\u0161eviti; to im je valjda ispod \u010dasti i u kontru ega, a poznato je od davnina kako bez djetinjega odu\u0161evljenja nema niti stvaranja, niti do\u017eivljaja umjetnosti. Udaraju fantaziju zato \u0161to je fantasti\u010dna, tra\u017ee\u0107i nedostatke na realnim razinama kao da je rije\u010d o kakvome sudskome procesu. Takvima uvijek savjetujem da se ograni\u010de na gledanje \u017dupanijske panorame; jer savr\u0161enoga filma nema: \u010dak i jedan ‘Gra\u0111anin Kane’ ima golemu i odavno opjevanu scenaristi\u010dku rupu. Naime, kada Charles Foster Kane na posmrtnoj postelji izgovori rije\u010d: ”Pupoljak”, nikoga nema u blizini da ga \u010duje. Njegova slu\u0161kinja u\u0111e u sobu nakon \u0161to je on ve\u0107 izdahnuo. Stoga se gubi smisao reportera koji istra\u017euju Kaneovu pri\u010du na osnovi njegove zadnje rije\u010di.<\/p>\n
<\/p>\n
Mnogi mudraci \u0107e to zanemariti, ali \u0107e zato senzacionalisti\u010dki ukazati na logi\u010dni propust da orlovi u ‘Gospodaru prstenova’ Froda i di\u010dnu mu dru\u017ebu ponesu ravno u Mordor te im tako olak\u0161aju sudbinsku misiju uni\u0161tavanja mo\u0107noga prstena. Isti \u0107e podsmje\u0161ljivo prigovoriti kako je Ray, ni\u010dim izazvana, u trenutku ovladala Silom, zanemaruju\u0107i fantazije o pre\u017eivljavanju DiCapriova lika u ‘Povratniku’ – filmu snimljenome po istinitome doga\u0111aju! Takvima \u0107u, dakle, opet uzaludno savjetovati da se ograni\u010de na dokumentarce o krumpirovim zlaticama; uz to, savjetovat \u0107u ih da u\u0161tede svoj te\u0161ko ste\u010deni novac. 50 kn je puno \u010dak i za film koji je u modi mrziti i preko koga se skupljaju jeftini mentalni bodovi. No, umjesto dostojanstvenog povla\u010denja iz tu\u0111ega svijeta kojeg nije nu\u017eno voljeti, oni \u0107e se radije pozvati na mi\u0161ljenja mnoge NEKADA\u0160NJE djece, isti\u010du\u0107i kako ovi novi SW ne nude \u0161arm i \u010daroliju kakvom je obilovala originalna trilogija. Isti su valjda zaboravili ili se mo\u017eda nisu ni rodili da bi posvjedo\u010dili kakve su bile reakcije obo\u017eavatelja, ali i djela kriti\u010dara nakon premijere ‘Imperije’ (danas uvjerljivo najobo\u017eavanijeg i najcjenjenijeg SW filma); ve\u0107 tada fanovska se baza uslijed neumoljivoga globalnoga \u0161irenja stala raspadati, jer su mnogi razo\u010darano zaklju\u010dili kako ‘Imperija’ nema bajkovitost, privla\u010dnost i uzbudljivost originala; ni\u0161ta u ‘Imperiji’, \u010dak ni ta znamenita, zbog Lukeovog urlikanja smije\u0161na Shakespearijanska zavr\u0161nica, ne nudi napetost kakvu je pru\u017eio kultni napad na Zvijezdu smrti koji se obi\u010dno smatra drugom najboljom akcijskom scenom u povijesti filma, odmah nakon utrke \u010detveroprega iz Wylerovog ‘Ben \u2013 Hura’.<\/p>\n
U ‘Imperiji’, tvrdili su cinici, nema pri\u010de, nema ni zavr\u0161nice, karakteri nisu razvijeni, gluma je OPET drvena, Stormtrooperi su OPET sramotno neprecizni, a sve se OPET svodi na prezentaciju specijalnih efekatra kroz neprestanu i prebu\u010dnu nerealnu akciju, jeftinu dramu i jednaku jeftinu Yodinu filozofiju; s tre\u0107im nastavkom, podsmijeh cinika je osna\u017eio, a podjele me\u0111u fanovima jo\u0161 su vi\u0161e do\u0161le do izra\u017eaja, ponajvi\u0161e zbog marketin\u0161ki uba\u010denih Ewoksa i Jabbinog Muppet Showa. Vremenom, SW je prepoznat i prihva\u0107en kao globalni fenomen bez premca, sa svim svojim opjevanim vrlinama i manama, i postalo je jasno da se u skorijoj budu\u0107nosti ne\u0107e pojaviti filmski fenomen koji \u0107e dati TOLIKO SCENA KOJE TRA\u017dE STOTINE GLEDANJA, kao ni TOLIKO OBO\u017dAVANIH LIKOVA; u svim krajevima civilizacije i me\u0111u svim nara\u0161tajima, te\u0161ko je prona\u0107i ljudsku jedinku koja ne\u0107e prepoznati stra\u0161noga Dartha Vadera \u2013 uvjerljivo najslavnijega negativca u filmskoj povijesti. Dje\u010daci se i dalje, gotovo 40 godina nakon originala, i jo\u0161 u ve\u0107em broju u\u017eivljavaju u Lukea Skywalkera i Hana Sola, djevoj\u010dice u princezu Leiau, a od lani i u Ray, me\u0111u cinicima prekr\u0161tenu u jo\u0161 jednu filmsku Mary Sue. Me\u0111u najpopularnijim igra\u010dkama, uz figure najslavnijih galakti\u010dkih droida (R2-D2 & C-3PO) name\u0107e se odnedavno i dra\u017eesna BB8 jedinica. Svi ovi spomenuti likovi i mnogi drugi osmi\u0161ljeni su da nam se svide, dok prljavi otpadnici iz ‘Rogue Onea’ to nisu; ‘Rogue one’ pru\u017eio je najbolje gluma\u010dke izvedbe u Lucasovoj galaksiji, ali i najmanje zanimljive karaktere. Dvoje glavnih protagonista, Jyn Erso i Cassian Andor, ni po \u010demu nisu originalni i kao takvi zasigurno ne\u0107e za\u017eivjeti na majicama, plakatima, samoljepljivim sli\u010dicama, a posebice ne kao igra\u010dke. \u010cak \u0107e se i legendarno omra\u017eeni Jar Jar Binks na\u0107i me\u0111u favoritima najmla\u0111ih poklonika serijala. Sudbina rabljene igra\u010dke smije\u0161i se mo\u017eda tek cini\u010dnoj juna\u010dini, droidu K2SO, dok \u0107e Sile \u017eudni fanovi djelomi\u010dno prigrliti mo\u017eda tek Donnie Yenova Chirruta \u2013 slijepoga borca koji osje\u0107a Silu, dopu\u0161taju\u0107i joj da ga vodi.<\/p>\n
<\/p>\n
Zaplet filma je jednostavan, tvore\u0107i svojevrstan prolog originalnome filmu; radi se, naime, o grupi posve kli\u0161eiziranih dvodimenzionalnih likova kakve smo vidjeli u stotinama va\u017enih i manje va\u017enih filmova, a koji se poku\u0161avaju domo\u0107i tajnih planova najrazornijega galakti\u010dkog oru\u017eja. Da bi stvar bila gora, za sloj koji se u svim dosada\u0161njim SW filmovima, pokazao umjetni\u010dki najsna\u017eniji, nije bio odgovoran genijalni maestro Williams, ve\u0107 njegov sljedbenik Michael Giacchino za kojega zlobnici vele kako je Williamsova blijeda kopija nesposobna skladati iole pamtljivu temu. Uz sve to, ovo je prvi SW bez gromovite naslovne teme i bez teksta koji u ritmu Williamsove simfonije klizi me\u0111u zvijezde. Posve je li\u0161en mitolo\u0161kih dimenzija; tek Chirrut priziva Silu, a od Jedija na sceni je tek zloglasni izdajnik reda, sveden na svega nekoliko minuta. Sve ovo jasno kazuje kako je rije\u010d o kolosalnom SW proma\u0161aju, \u010dega su se milijuni obo\u017eavatelja pribojavali otkako je ovaj film slu\u017ebeno najavljen. No sve ove kritike napisane su prije negoli je itko pogledao film! Na IMDb-u su mu stali lupati ocjenu jedan \u010dak i prije premijere, stvaraju\u0107i teren za jedan od najve\u0107ih Disneyjevih proma\u0161aja. ”Tako im i treba”, zaklju\u010dili su mnogi, ”pohlepnim grdobama, cijepljenima protiv umjetnosti, kojima je stalo jedino do novca!”<\/p>\n
A onda i unato\u010d svemu gore navedenome, nakon premijere osvanule su prve kritike i to mahom pozitivne, a rije\u010d je o globalno najsna\u017enijim imenima poput Petera Travisa (Rolling Stone), Henryja Fitzherberta (Daily Express) i mnogih drugih. Zlobnici su i to, kao i lani u slu\u010daju sedme epizode, protuma\u010dili kao Disneyevo potpla\u010divanje svih ja\u010dih ovozemaljskih kriti\u010dara. Nakon toga, na svim najja\u010dim fanovskim stranicama (Force net; Star Wars net; Making Star Wars; Star Warsunderworld) osvanuli su odu\u0161evljeni osvrti najstro\u017eih kriti\u010dara me\u0111u fanovima, uklju\u010duju\u0107i \u010dak i one koji su okrutno popljucali sedmicu kao besramnu kopiju originala. Na IMDb-u ocjena se popela na 8.2, utemeljenih na 118 416 kritika, dok je na Rottenu na visokih 85 %, na osnovi 305 prikupljenih slu\u017ebenih kritika te \u010dak 90 % kod 54 416 korisnika stranice. Ekipa znalaca s Aint’itcoolnewsa na \u010delu sa Harry Knowelsom proglasila ga je remek djelom i najboljim SW filmom nakon originala i ‘Imperije’. I evo, nakon prvoga tjedna distribucije i na temeljima fanovskih glasanja nesretni ‘Rogue one’, zasjeo je na spomenuto sretno tre\u0107e mjesto, kao uvjerljivo najbolji SW film nakon nedodirljiva prva dva snimljena filma. Pored svih gore navedenih nedostataka, kako je to mogu\u0107e?<\/p>\n
Iz edukativno umjetni\u010dkih razloga vi\u0161e sam puta istaknuo kako nemam obraza suditi o filmu ukoliko ga, po proku\u0161anome savjetu velikoga Johna Forda, ne odgledam najmanje tri puta; isto tako nemam obraza suditi o filmovima \u010dijem svijetu ne osje\u0107am pripadnost.<\/p>\n
<\/p>\n
‘Rogue one’ ostavlja dojam rijetke slikovnice bogatije od knjige, \u0161to je ve\u0107 tipi\u010dno za punokrvni SW film. Nekima \u0107u ovdje otkriti temeljnu SW tajnu! SW su jo\u0161 od originala svemirska pustolovno ratna sapunica, tek dijelom space fantasy, i nikada nije zami\u0161ljena kao studija karaktera. Da li su se Luke Sywalker, Princeza Leia, Han Solo ili Darth Vader razvili kao karakteri u originalnome filmu i da li su Mark Hamill i Cerrie Fisher bolje odglumili svoje role od Diega Lune i Felicity Jones? Odstranite li nostalgiju i efekt karakterne privla\u010dnosti, odgovor bi vas mogao poprili\u010dno razo\u010darati. Svi SW filmovi po pitanju teme, scenarija, glume i dijaloga pripadaju ne\u010dasnoj sferi B filmova; efekti ih izdvajaju iz druge lige i ”ONO NE\u0160TO” zbog \u010dega nitko drugi nije uspio ponoviti njihov fenomen s tolikim globalnim efektom. Upravo ”ono ne\u0161to”, taj neodoljivi balans fikcije, zabave, mitologije, osna\u017een vrhunske klasike vrijednom simfonijskom glazbom, originalna dva filma svrstava me\u0111u najbolja filmska ostvarenja; a taj neodoljivi balans zasnovan je na pradavnim subotnjim DVODIMENZIONALNIM serijalima iz ’40-ih (Flash Gordon; Buck Rodgers); koliko i na MITOLO\u0160KIM STUDIJAMA Josefa Capmpbella, autora ”Mo\u0107i mita”.<\/p>\n
‘Rogue one’ prvi je film iz serijala ‘Zvjezdanih RATOVA’ u kojemu je mitologija posve u sjeni ‘RATOVA’ koji su ovdje prikazani poput onih iz WW2, s ruhom SW. Likovi su u slu\u017ebi pri\u010de, ni\u0161ta manje ni vi\u0161e razvijeni od onih u Spielbergovom, ‘Saving private Ryanu’, s kojime imaju nekih narativnih poveznica. Jyn Erso je nihilist. Povr\u0161no gledaju\u0107i, lako ju je opisati drvenom, jer je rije\u010d o karakteru koji je, zbog traumati\u010dne pro\u0161losti nazna\u010dene u uvodnoj sceni filma, zatvoren za svijet oko sebe. No kada napokon ugleda hologram svoga oca na lice joj izbiju emocije, druga\u010dije od onih kojima se prepu\u0161ta u dirljivo epskome finalu, \u010dekaju\u0107i smrt u zagrljaju s odabranikom svoga srca.<\/p>\n
Pomalo kli\u0161eiziran Chirrutov karakter plemenitoga redovnika \u2013 viteza usvojimo ve\u0107 nakon prve njegove scene, i prema reakcijama, rije\u010d je o novome miljeniku obo\u017eavatelja originalne trilogije; jo\u0161 i ve\u0107u popularnost stekao je K2SO, cini\u010dni droid li\u0161en balinanja za najmla\u0111e. Dakle, pri\u010de o zaboravljivim likovima ve\u0107 su pale u vodu; mozaik likova nadahnuto su i u slu\u017ebi pri\u010de uredno popunili i svi ostali likovi. Cassian Andor je, ratovima izmo\u017eden, vojnik koji je u odanosti svome redu pomalo izgubio moralni kompas; Chirrutova replika savr\u0161eno ga karakterizira: ”Mnogi mijenjaju zatvore, ti svoj nosi\u0161 sa sobom.”<\/p>\n
Velika razlika u odnosu na ostale SW filmove je ta \u0161to ovaj ne nudi karaktere kakvi \u017eelimo biti. Veliki i mali dje\u010daci lako \u0107e se u\u017eivjeti u Lukea i Hana, djevoj\u010dice u princezu Leiau; no nitko ne \u017eeli biti u vlastitim zatvorima kao Cassian ili Jyn. Ovdje su likovi prizemljeniji, stvarniji i upravo to filmu daje realizam kakvome su \u017eudjeli mnogi odrasli fanovi jo\u0161 od vremena ‘Epizode V’, SW filma s kojim je najlak\u0161e odrasti. Sporedni glumci potvrdili su svoje reputacije izvrsnih karakternih glumaca, a tu prednja\u010de Forest Whitaker kao ekscentri\u010dni Saw Gerrera, Ben Mendelson kao ambiciozni imperijin general Orson Krennic i Mads Mikkelsen kao znanstvenik koji se trudi djelovati po savjesti; motivi njihovih likova su kristalno jasni kao i uvjerljivost izvedbe. Za istaknuti su i doprinosi Riza Ahmeda (Bodhi Rook), Wen Jianga (Baze Malbus) i Genevieve O’Reilly (Mon Mothma).<\/p>\n
<\/p>\n
Napadi na karaktere proma\u0161eni su ovdje jednako kao i oni lanjski na veli\u010danstveni Millerov ‘FuryRoad’. Usporedite li lo\u0161e kritike (istih kriti\u010dara) zadnjega ‘Mad Maxa’ s onima ‘Rogue onea’ otkrit \u0107ete kako su gotovo identi\u010dne. Valjda je moderno zanemariti \u010dinjenicu da i tamo neka akcijska koreografija zahtjeva ne\u010dije ideje; ne \u010dine to kompjuteri; akciju podignuti na umjetni\u010dku razinu, trajanjem, ritmom, manevrima, izgledom mnogima je, poput rasipnoga Michael Baya, nemogu\u0107a misija; svemirska bitka u finalu ‘Rogue onea’ punokrvna je SW scena koja se svojim konceptom i dinamikom podosta oslanja na legendarnu bitku nad Endorom iz ‘Povratka Jedija’; u me\u0111uvremenu sve su svemirske SW bitke zakazale; ona iz Epizode i odve\u0107 je neozbiljna, nedostaje joj uzbu\u0111enja te ostavlja dojam bolje video igrice; ona uvodna iz ‘Epizode III’ ima sva\u010dijega divljenja vrijedan uvodni kadar i na tome ostaje, jer do\u010dim se pojave buzzdroidi sve opet ide u pretjerivanja i djetinjarije nerealne \u010dak i za Lucasovu galaksiju. U ‘Epizodi VII’ svemirsku bitku ciljano su sveli na nu\u017eni minimum iz dva razloga; prvi je fokus na srceparaju\u0107i dramski moment izme\u0111u Kylo Rena i Han Sola; drugi je izbjegavanje prevelike narativno stilske sli\u010dnosti s originalnim filmom (koju ionako nisu izbjegli).<\/p>\n
Na prvi pogled, ‘Rogue one’ ne nudi ni\u0161ta novo u svijetu filma, ni\u0161ta revolucionarno, pa ni jedinstveno… pa ipak, ta neodoljiva atmosfera koja je poznati nam svemir u\u010dinila stvarnijim, Imperiju realno stra\u0161nijom; tek u ovome filmu na primjeru okupirane Jedhe \u2013 nekada\u0161njega spiritualnoga sredi\u0161ta Jedija, dobijemo fascinantan koncept opipljivoga grada s prenapu\u0107enim ulicama kojima vlada dvostruki teror (Imperije i Saw Gerrerinih gerilaca), no zbog te opipljivosti nije rije\u010d o ni\u0161ta manje fantasti\u010dnom kutku galaksije, a njegova mitolo\u0161ka pozadina podr\u017eava sve \u0161to otprije znamo. Isto vrijedi za sve OPIPLJIVE lokacije i momente, kao i za besprijekorne dizajne svih letjelica, kostime… tek CGI izvedbe dva itekako nam poznata lika nije na 100 ve\u0107 na kojih 98% uvjerljivosti. Kod letjelica, starih i novih, Lucasovi \u010darobnjaci iz Industrial Light & Magica opet nam prezentiraju pamtljive oblike; svi znamo kako izgledaju Imperijini razara\u010di, Tiefigteri i X-Wingovi, a ovdje smo dobili par letjelica koje neodoljivo podsje\u0107aju na legendarni shuttle Tydirium iz ‘Povratka Jedija’; i tek s iznimnom legendarnoga Enterprisea iz galaksije Gennea Roddenberryja, ve\u0107ina SF filmova ponudili su letjelice za zaborav.<\/p>\n
Malo tko pamti dizajne letjelica iz, primjerice, ‘Avatara’, ‘Aliensa’ ili ‘Blade runnera’; a ta vizualna privla\u010dnost jedan je od najja\u010dih aduta SW sage; ukoliko je raspore\u0111ena u ritmu dovoljnome da scene di\u0161u, da likove shvatimo i prihvatimo i da atmosferu upijemo, \u0161to je u ‘Rouge one’ u\u010dinjeno besprijekorno, uspje\u0161nost je gotovo zajam\u010dena. Prva polovica filma je, prema dana\u0161njim blockbuster standardima, pomalo razvu\u010dena; no upravo tijekom te razvu\u010denosti dobijemo vi\u0161e od spomenute atmosfere, i bolji zalet za sad ve\u0107 legendarnu zavr\u0161nicu \u2013 finale za anale. Dodamo li uz to nadahnuta i mudra rje\u0161enja skladatelja Michaela Giachhina koji je varijacijama na op\u0107e poznate Williamsove teme upotpunio svoju simfoniju, koja iako kvalitetom udaljena od Williamsovih remek djela, nudi i vi\u0161e nego dovoljno da bi galaksiju osjetili doma\u0107om. Ne zaboravimo, u vremenu kada simfonijska filmska glazba te\u017ei ritmovima i nabrijanim zvukovima umjesto temama (lajt motivima), Giachhino je dobio svega \u010detiri tjedna da se pripoji najslavnijem, tematski bogatom, filmskom soundtracku od kojega nema boljega, mo\u017eda tek dvadesetak jednako savr\u0161enih. Njegov je zadatak te\u017ei i od redateljskog, jer dosada su i drugi redatelji manje i vi\u0161e uspje\u0161no snalazili u SW univerzumu, dok je maestro Williams ba\u0161 za svaki SW film, \u010dak i za ismijavane episode I & II ponudio simfonijska remek djela. Giachhino se dokazao dostojnim Williamsovim nasljednikom ponajvi\u0161e s temom Jyn Erso koju je pomalo oslonio na slavni motiv iz ‘Schindlerove liste’, daju\u0107i joj klasi\u010dnu dramati\u010dnost i nu\u017enu ranjivost.<\/p>\n
Zamjerke s posve nepotrebnim cameo pojavama omiljene dvojice droida i jo\u0161 nekoliko ustupaka za tvrdokorne fanove ne smanjuju vrijednost filma jer se svode na sekunde. Previ\u0161e je ovdje neusiljenih istinskih SW momenata, \u0161to se ponajvi\u0161e odnosi na spomenutu svemirsku bitku i, sla\u017eu se ve\u0107ina, magiju svih scena kojima gospodari zloglasni lord Vader. Njegova zavr\u0161na scena ne\u0161to je dosad vi\u0111eno tek u najboljim SW stripovima i milijuni su obo\u017eavatelja takvo \u0161to pri\u017eeljkivali vidjeti na filmu. ‘Rogue one’ vrvi zna\u010dajnim scenama koje doprinose bogatsvu Lucasove galaksije: jedan obo\u017eavatelj iznosi mudri zaklju\u010dak kako je Vaderov dvorac, prema nalogu opakoga Imperatora Palpatinea, smje\u0161ten usred paklenih prostranstava Mustafara, s ciljem razvijanja Vaderove mr\u017enje.<\/p>\n
‘Rogue one’ definitivno nije SW za svakoga, tek za milijunske horde odraslih fanova koji si dopu\u0161taju djetinju u\u017eivljenost, oslobo\u0111enih cinizma i nu\u017eno svjesnih ”fantasti\u010dnih realnosti i mogu\u0107nosti” u davninama Lucasove daleke galaksije. Staroj ljubavi prema originalnoj trilogiji dao je jednu sasvim novu dimenziju, na priquele bacio sjenu prezentiraju\u0107i pristup dostojan SW fenomena; sedmicu mal\u010dice oslabio na ionako slabim joj mjestima. Lordu Vaderu udijelio pravdu spomenutom zavr\u0161nom scenom koja je u\u0161la u legendu do\u010dim se odigrala, u svega par minuta osna\u017eiv\u0161i mu status najslavnijega negativca u filmskoj povijesti. Obo\u017eavanim droidima, nakon medene BB8 jedinice pridodao cini\u010dnu juna\u010dinu imenom K-2SO; pobunjenicima, pak, protiv Imperije, nezaboravnu dru\u017ebu junaka pomalo u duhu ‘Sedmorice veli\u010danstvenih’.<\/p>\n
Branimir \u010caki\u0107 & Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/strong><\/p>\n