{"id":2833,"date":"2012-06-19T20:48:57","date_gmt":"2012-06-19T18:48:57","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=2833"},"modified":"2012-06-19T20:54:47","modified_gmt":"2012-06-19T18:54:47","slug":"museum-joanneum-izlozba-michelangelo-pistoletto-selbstportrats-spiegel-minus-objekte-autoportreti-zrcala-minus-objekti-press","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=2833","title":{"rendered":"Museum Joanneum – Izlo\u017eba – Michelangelo Pistoletto ‘Selbstportr\u00e4ts, Spiegel, Minus-Objekte \/ Autoportreti, zrcala, minus-objekti’ [Press]"},"content":{"rendered":"
\n

Michelangelo Pistoletto smatra se jednim od najutjecajnijih suvremenih umjetnika u Europi. Njegovi radovi od 1956. do 1974. daju uvid u to kako su se u umjetnosti toga razdoblja reflektirale sociokulturne i estetske promjene u Italiji i drugim dijelovima svijeta. Pistolettova umjetni\u010dka praksa pritom je uvijek povezana s fenomenima koji se pojavljuju u tom razdoblju kao \u0161to su pop-art, minimalizam, procesna i konceptualna umjetnost.<\/p>\n

Retrospektiva Pistolettova stvarala\u0161tva u Neue Galerie Graz prikazuje njegov umjetni\u010dki razvoj polaze\u0107i od samopromatranja 50-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a preko pro\u0161irenja prostora slike zrcalnim objektima sve do akcija u 60-im i 70-im godinama koje su temelj njegova dana\u0161njeg participativnog shva\u0107anja umjetnosti. Konceptualno shva\u0107anje umjetnosti u\u010dinilo je Pistoletta jednim od najva\u017enijih za\u010detnika i eksponenata Arte Povera.<\/p>\n

O autoru:<\/p>\n

Michelangelo Pistoletto (*1933., Biella) za umjetnost se po\u010deo zanimati od svoje 14. godine. U to je vrijeme radio u o\u010devoj radionici kao restaurater slika; uskoro je i s\u00e2m po\u010deo slikati. Sve se vi\u0161e po\u010deo zanimati za materijal, strukturu i b\u00eet slika, fascinirale su ga povr\u0161ine i njihovo djelovanje.<\/p>\n

Po\u010detkom 50-ih godina 20-godi\u0161nji Pistoletto ve\u0107 je dobro upoznat s aktualnim doga\u0111anjima u europskoj i ameri\u010dkoj umjetnosti \u2013 zahvaljuju\u0107i \u017eivahnoj aktivnosti razli\u010ditih galerija u njegovu Turinu upoznao je umjetnost Lucija Fontane, Alberta Burrija, Alberta Giacomettija i Francisa Bacona, koja \u0107e ga trajno obilje\u017eiti. Po\u010dinje kombinirati slikarske tehnike koje je nau\u010dio od oca sa suvremenim postupcima informela<\/em> ili apstraktnog ekspresionizma i isprobava ih u nekoliko autoportreta (Autoritratti<\/em>). Bavljenje Francisom Baconom \u2013 potaknuto izlo\u017ebom u galeriji Galatea u Turinu 1958. godine \u2013 na koncu \u0107e Pistoletta dovesti do objektivizacije sadr\u017eaja slike, pri \u010demu je u prvom planu bavljenje odnosom izme\u0111u figure i podloge. Prikazana figura, vremenski i prostorno udaljena, ve\u0107inom biva izolirana a autoportret umjetnika \u2013 potpuno depersonaliziran \u2013 stvara osje\u0107aj vje\u010dne sada\u0161njosti (Il presente<\/em>).<\/p>\n

Autoportreti pokazuju Pistolettovo intenzivno bavljenje povr\u0161inom slike, pri \u010demu eksperimentira koriste\u0107i boje \u010dvrste i reflektiraju\u0107e strukture kao \u0161to su lak za \u010damce, zlato ili srebro. Aura koja pritom nastaje oko figure u prirodnoj veli\u010dini u frontalnom, zatvorenom stavu otvara promatra\u010du prikaz u prostoru i istovremeno figuri daje ikoni\u010dko djelovanje.<\/p>\n

Zrcalne slike<\/p>\n

Ve\u0107 je u svojim ranim autoportretima Pistoletto otkrio slikarske mogu\u0107nosti reflektiraju\u0107ih povr\u0161ina. Od 1962. godine po\u010dinje eksperimentirati s poliranim \u010deli\u010dnim plo\u010dama i zrcalima kao podlogama za slike i spoznaje da se slike mogu namjenski generirati samo za zrcala. Pistoletto anga\u017eira fotografa Paola Bressana, koji je ve\u0107 bio radio za njegova oca snimaju\u0107i u svom studiju fotografije njegove obitelji i njegovih prijatelja. Objektivirane fotografije koje nastaju u Bressanovu studiju omogu\u0107uju Pistolettu insceniranje modela prema vlastitim zamislima i njihovu izolaciju iz snimljenih konteksta. Pistoletto pove\u0107ava figure koje teatralno poziraju slikaju\u0107i ih vrlo detaljno na svileni papir, da bih ih zatim kola\u017eirao na sjajnu zrcalnu podlogu. Nastavlja kontinuirano raditi na pobolj\u0161anju svojih zrcalnih slika, koje \u0107e mu donijeti me\u0111unarodnu slavu. Pistoletto odbija da ga zamijeni Leo Castelli kako na njega ne bi utjecao ameri\u010dki pop-art. Umjesto toga na zrcala stavlja boju, o\u017eivljuje ih i pretvara u tableaux vivantes<\/em> golema formata, poigravaju\u0107i se dramatur\u0161kim efektima i aspektom aktivnog sudjelovanja promatra\u010da. Oko 1970. ponovno razmi\u0161lja o novim tehnikama i idealno rje\u0161enje pronalazi u sitotisku, koji mu omogu\u0107uje vrlo neposredno nano\u0161enje slika na podlogu bez dugotrajnog procesa slikanja. Godinu dana kasnije potpuno odustaje od slikanja i po\u010dinje fotografije prenositi izravno na zrcala, proizvode\u0107i pritom, usprkos tome \u0161to koristi tiskarsku tehniku, samo unikate. Promatra\u010di bivaju sve vi\u0161e uvu\u010deni u sliku, oni ne postaju samo neugodni uljezi, nego i svjedoci, \u017ertve ili zarobljenici \u2013 oni ne samo da ulaze u prostore Pistolettovih slika, nego istovremeno i u zrcalo talijanskoga dru\u0161tva 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a<\/p>\n

Pleksiglas<\/p>\n

Pistoletto 1964. godine izra\u0111uje seriju od sedam radova od pleksiglasa koje prvi puta izla\u017ee iste godine u galeriji Serpone u Turinu. U tim transparentnim objektima nastavlja se baviti prostorom, reprezentacijom, temom odraza i varke. Pistoletto pritom stapa nekoliko razina stvarnosti, dokida granicu izme\u0111u materijala i koncepta i povezuje je s realnim prostorom koji pro\u017eima sliku. Svojim radovima Pistoletto uspje\u0161no nastavlja diskusiju o pomicanju zna\u010denja od objekta na njegov odraz, koja je zapo\u010dela s readymade-radovima Marcela Duchampa, isti\u010du\u0107i pritom da \u201e\u2026 \u201astvar\u2018 nije umjetnost, ali to mo\u017ee biti ideja koja se izri\u010de istom tom \u201astvari\u2018.\u201c (\u201eA<\/em> \u201athing\u2019 is not art: but the idea expressed by the same\u201a thing<\/em>\u2018 may be\u201c)<\/em>.<\/p>\n

Minus-objekti<\/p>\n

Umjetnost Michelangela Pistoletta ne mo\u017ee se svrstati ni u jedan stil, izmjena formi njegova izra\u017eavanja je namjerna i u svojoj heterogenosti postmoderna \u2013 osobito u smislu kriti\u010dkog mi\u0161ljenja. Taj nehomogeni umjetni\u010dki pristup, koji je li\u0161en bilo kakvog individualnog rukopisa i koji \u010dak zna biti konceptualno opre\u010dan, nagla\u0161avaju njegovi minus-objekti. Pistoletto aran\u017eira razli\u010dite prona\u0111ene, sakupljene, na\u010dinjene predmete od razli\u010ditih materijala kao \u0161to su beton, metal, drvo, karton ili tkanina te integrira \u010dak i zrcala. Ti predmeti u svojoj redukciji na najbitnije upu\u0107uju na minimal art<\/em> i pribli\u017eavaju joj se, osobito u svojoj te\u017enji ka objektivnosti, jasno\u0107i, logici i neosobnosti. Minus-objekti za Pistoletta nisu konstrukcije, nego objekti kroz koje se mo\u017ee osloboditi ne\u010dega. Iz beskona\u010dnog fundusa mogu\u0107nosti on izvla\u010di njih nekoliko i iz te umjetni\u010dko-teorijske igre stvara kulisu \u017eivota. Iz minusa raspolo\u017eivih mogu\u0107ih objekata nastaje plus za subjekt koji fungira kao pokreta\u010d tih razli\u010ditih mogu\u0107nosti. Promatra\u010d ulazi u prostor minus-objekata i postaje dio pri\u010de koja se iz me\u0111uodnosa aran\u017eiranih predmeta neprestano iznova oblikuje<\/p>\n<\/div>\n

\n

Video-radovi, akcije<\/p>\n

Pistoletto je 22. prosinca 1967. godine \u2013 ponovno u galeriji Sperone u Turinu \u2013 napravio jo\u0161 jedan korak koji preispituje granice izme\u0111u umjetnosti i \u017eivota. U sredi\u0161tu izlo\u017ebe stajao je miljokaz, jednak onima kojima se uz rub ceste ozna\u010davaju kilometri. Na njegovoj je gornjoj strani ugravirana godina 1967. U dogovoru s galerijom, Pistoletto je objavio manifest kojim najavljuje izlo\u017ebu i istovremeno izjavljuje da je svoj atelje u potpunosti oslobodio od umjetnosti kako bi ga otvorio svim mladim umjetnicima koji tu \u017eele predstaviti svoju umjetnost.<\/p>\n

Taj je \u201eOtvoreni atelje\u201c bio forum za mlade umjetnike i utjecao je na osnivanje Lo Zooa<\/em>, trupe uli\u010dnog kazali\u0161ta koja je 1968. po\u010dela sa svojim performansima i nastupima. Pistolettov je atelje nakon toga postao sastajali\u0161te kreativnih mislilaca, glazbenika, pisaca i umjetnika koji su zajedni\u010dki provodili i razli\u010dite akcije. Ovaj je interdisciplinarni na\u010din rada nastavljen u njegovu radnom projektu Cittadelarte<\/em>, koji je 1998. godine zapo\u010deo u svome rodnom gradu Bielli. Njemu \u0107e na \u0161tajerskoj jeseni<\/em> 2012 biti posve\u0107ena posebna izlo\u017eba u Kunsthausu Graz.<\/p>\n

Krpena Venera<\/p>\n

Nastanak njegove \u201eKrpene serije\u201c i njegovih performativnih akcija vremenski je usko povezano sa izlo\u017ebom Arte povera + Azioni povere<\/em>, koju je Germano Celant u listopadu 1968. na tri dana postavio u jednom starom brodogradili\u0161tu u Amalfiju kod Napulja.<\/p>\n

Krpe koje je do tada koristio za poliranje zrcala sada su postale umjetni\u010dki materijal, aran\u017eirani prizori, pro\u0161iruju\u0107i spektar \u010dak i krpenim orkestrom.<\/p>\n

Krpena Venera<\/em>, koja \u0107e kasnije postati ikonom Arte Povera, napravljena je od razli\u010ditih materijala <\/em>(gips, beton, stiropor) i u razli\u010ditim veli\u010dinama. Ovdje mo\u017eemo vidjeti bo\u017eicu ljubavi, \u010dije se slike i kipovi u mogu na\u0107i na mnogim trgovima u Italiji, izra\u0111enu od bijelog mramora. Replika anti\u010dke bo\u017eice srame\u017eljivo gleda u golemu hrpu odba\u010dene odje\u0107e na podu koja vi\u0161e nikome ne treba. Krpe fungiraju kao socijalno zrcalo u koje gleda razodjevena \u017eena koja se mo\u017ee vidjeti samo straga i koja evocira povijesni dijalog koji se ne ti\u010de samo Italije. \u201eHrpa sme\u0107a koje je zapravo<\/em> konzumirani konzum zatrpala je perspektivu europskog napretka<\/em>\u201c, govorio je Pisotletto jo\u0161 1967. <\/em>godine, tematiziraju\u0107i sa stajali\u0161ta kulturnog pesimizma civilizacijsku kritiku koja ne samo da je jo\u0161 uvijek aktualna, nego nam se sada \u010dini preciznijom nego ikada.<\/p>\n

Arte Povera<\/p>\n

Pojam Arte Povera vezan je uz kriti\u010dara umjetnosti Germana Celata, koji je 1967. godine za jednu izlo\u017ebu u Genovi spojio \u010ditav niz umjetnika, me\u0111u njima i Michelangela Pistoletta, Aligherija Boettija, Giulija Paolinija i druge. Umjetnici su se \u010desto koristili jednostavnim, \u201esiroma\u0161nim\u201c materijalima i u svojim su radovima formulirali odgovor na ameri\u010dke minimaliste, pop-art ili francuske nouveau r\u00e9alistes<\/em>. Arte Povera odbija reprezentativnost umjetni\u010dkog djela i forsira spajanje umjetnosti i \u017eivota koje dolazi do izra\u017eaja u brojnim akcijama ili procesno koncipiranim umjetni\u010dkim djelima. Protok vremena postaje integralna sastavnica umjetnosti, bilo kao promjenjiv odnos prema prostoru, bilo kao svjesno demonstrirana prolaznost.<\/p>\n

 <\/p>\n

Izvor<\/p>\n

MJ PRESS<\/em><\/p>\n<\/div>\n

\n
\n
\"Museum<\/a><\/dt>\n
Museum Joanneum – Izlao\u017eba Michelangelo Pistoletto ‘Selbstportr\u00e4ts, Spiegel, Minus-Objekte \/ Autoportreti, zrcala, minus-objekti’ – Autoritratto argento. Ustupio: MJ PRESS.<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n
\n
\n
\"Museum<\/a><\/dt>\n
Museum Joanneum – Izlao\u017eba Michelangelo Pistoletto ‘Selbstportr\u00e4ts, Spiegel, Minus-Objekte \/ Autoportreti, zrcala, minus-objekti’ – Le orrechie di Jasper Johns. Ustupio: MJ PRESS.<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

\n

Share<\/a><\/div>