{"id":27504,"date":"2016-06-04T23:36:43","date_gmt":"2016-06-04T21:36:43","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=27504"},"modified":"2016-06-04T23:36:43","modified_gmt":"2016-06-04T21:36:43","slug":"2-festival-krscanskog-kazalista-fkk-prikazanje-zivota-sv-lovrinca-mucenika-otvorilo-festival","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=27504","title":{"rendered":"2. Festival kr\u0161\u0107anskog kazali\u0161ta (FKK): ‘Prikazanje \u017eivota Sv. Lovrinca mu\u010denika’ otvorilo Festival"},"content":{"rendered":"

‘Prikazanje \u017eivota Sv. Lovrinca mu\u010denika’ Hvarskog Pu\u010dkog kazali\u0161ta otvorilo drugi Festival kr\u0161\u0107anskoga kazali\u0161ta<\/strong><\/h3>\n

Drugi Festival kr\u0161\u0107anskoga kazali\u0161ta otvoren je u petak, 3. lipnja 2016. godine, jubilarnom 250. izvedbom predstave Prikazanje sv. Lovrinca mu\u010denika <\/em>Hvarskoga pu\u010dkoga kazali\u0161ta u zagreba\u010dkoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga. Prema rije\u010dima izbornice FKK-a, prof. dr. sc. Sanje Nik\u010devi\u0107, predstava je poseban fenomen hrvatskoga glumi\u0161ta jer Hvarani\u00a0 izvode taj srednjovjekovni tekst (na \u010dakavici) na izuzetan, kazali\u0161no dojmljiv na\u010din\u00a0 ve\u0107 47 godina.<\/em> Za\u010detnik i predsjednik gluma\u010dke dru\u017eine je Milan Lako\u0161, dok je na mjestu umjetni\u010dkog voditelja biopok. Marin Cari\u0107. Cari\u0107 je re\u017eijom Prikazanja \u017eivotaSv. Lovrinca<\/em>\u017eelio pokazati da je dramska ba\u0161tina i pu\u010dki pristup kazali\u0161tu \u017eiv i u 20. stolje\u0107u, u \u010demu je, kao i uprizorenjima drugih ba\u0161tinskih tekstova koje su Hvarani poslije igrali (Hektorovi\u0107evoRibanje i ribarsko prigovaranje, Storiletrat, <\/em>Frani\u010devi\u0107 Plo\u010darova\u0160aka zemlje, <\/em>Luci\u0107evaRobinja<\/em>) uspio.<\/p>\n

Od premijere 1970. godine predstava je \u010desto gostovala u inozemstvu, na gotovo svim kontinentima, a ansamblu su posebno drage izvedbe u hrvatskoj dijaspori, pred gradi\u0161\u0107anskim, moli\u0161kim, bunjeva\u010dkim, kara\u0161evskim i janjeva\u010dkim Hrvatima. \u00a0Predstava je nastala u klubu hvarskih studenata u Zagrebu 1970., i ostala vezana za Zagreb gdje obilje\u017eava jubilarne izvedbe: 150. izvedba odr\u017eana je u zagreba\u010dkoj crkvi sv.Marije na Dolcu,\u00a0 200.\u00a0 u crkvi sv. Katarine, u sklopu manifestacije Pasionska ba\u0161tina te ova 250. na sv. Duhu, koja je otvorila drugi Festival kr\u0161\u0107anskoga kazali\u0161ta.<\/p>\n

\n
\n
\"Prikazanje<\/a><\/dt>\n
Prikazanje \u017eivota Sv. Lovrinca mu\u010denika ; Ustupila SN<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Teskt govori o smrti \u00a0kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika iz rimskog doba koji ne \u017eele zanijekati svoju vjeru: Papi Sistu i Lovrincu, pri \u010demu ih Rimljani (okrutni car Dacije i njegovi pomo\u0107nici Valerijani Merkurije)\u00a0 okrutno mu\u010de a Bog podr\u017eava u njihovoj muci i na kraju odvodi u rajsku slavu.\u00a0 Zapis teksta, u osmera\u010dkom stihu, potje\u010de iz 15. stolje\u0107a,ali je igran puno prije jer je u srednjem vijeku \u017eivot Krista i svetaca koji slijede Kristov put\u00a0 bila tema prisutna\u00a0 \u0161irom Europe, a tekstove su pisali sve\u0107enici bez\u00a0 isticanja autorstva. Predstave su se izvodile na trgovima pred crkvom, pa postoje i zapisi sa Hvara iz 13 stolje\u0107a. \u00a0Marin Cari\u0107 je postavio tekst slijede\u0107i srednjevjekovnu ali i hvarsku tradiciju. Predstava se igra pred crkvom, a u nju je uklju\u010dena ikonografija hvarskih bratov\u0161tina koje kontinuirano od srednjeg vijeka djeluju do danasu crkvenim procesijama i sve\u010danostima.\u00a0 U predstavi se koriste crne i bijele tunike, odore\u00a0 hvarskih bratov\u0161tina Crnih<\/em> i Bilih<\/em>. Boja tunika izra\u017eava dvije suprotstavljene strane\u00a0 na sceni:\u00a0 \u00a0\u201edobre\u201c (bijela za kr\u0161\u0107ane) i \u201ezle\u201c (crna za Rimljane), dok u\u00a0 crvenoj odori dolazi \u00a0lik \u0110avla-Belzebula. \u00a0Nakon \u0161to sv. Lovrinac umire izgaraju\u0107i na loma\u010di, predstava zavr\u0161ava napjevom, pri kojemu se svetac s an\u0111elima uzdi\u017ee k Svevi\u0161njemu.Glazbeni napjev je uzet iz pogrebnih\u00a0 sve\u010danosti bratov\u0161tina (melodije je u 19. stolje\u0107u zabilje\u017eio Franjo Kuha\u010d)i tekstualno prilago\u0111en pri\u010di o Lovrincu. Izvo\u0111enje tog zavr\u0161nog napjeva izazvalo je posebno odu\u0161evljenje publike na ovoj izvedbi, tako da se tra\u017eiobis<\/em>.<\/p>\n

Hvarska gluma\u010dka dru\u017eina ima svoju stalnu jezgru koja nosi predstavu i koja djeluje od samih po\u010detaka, a \u010desto se uloge preuzimaju kako glumac odrasta \u2013 \u00a0dje\u010daci su angeli,<\/em> a kad narastu preuzimaju druge uloge. Milan\u00a0 Lako\u0161jedini je nastupao u svim dosada\u0161njim izvedbama u istoj ulozi (Valerijana, glavnog pomo\u0107nika rimskog cara). Cijeli ansambl Hvarskog pu\u010dkog kazali\u0161ta, igra izuzetno dojmljivo. \u00a0\u010cakavica se te\u010dno izgovara, minimalnim pokretima posti\u017ee se dramska napetost i suosje\u0107anje, kojom se\u00a0 publiku \u201euvla\u010di u pri\u010du\u201c!\u00a0 Gluma\u010dka jezgra,\u00a0 uz \u00a0MilanaLako\u0161akao Valerijana, su Ralf-JackyMilati\u0107 (rimski cesar Decij), Fabijan Brku\u0161i\u0107 (papa Sisto), Marino Mili\u010di\u0107 (Lovrinac), te Pro\u0161perGlive (Merkurij), Ivan Bla\u017e Brku\u0161i\u0107 (an\u0111eo), Vislav Zaninovi\u0107, Jure Tomi\u010di\u0107, Zoran Sansovi\u0107, Jo\u0161ko Martini\u0107, Jan Milati\u0107, Ivan Jeli\u010di\u0107, Ivica Tomi\u010di\u0107, Toni Bari\u0161i\u0107, Ante Lako\u0161, Ivan Petri\u0107, Petar Palari\u0107, Visko Zaninovi\u0107, Vislav Zaninovi\u0107, Pro\u0161per Cari\u0107 i Jure Tomi\u010di\u0107.<\/p>\n

Nakon izvedbe, \u010diji je kraj popratio sna\u017ean i odobravaju\u0107i pljesak, publici se obratio fra Ivan Marija Lotar, organizator FKK sa pozdravnim rije\u010dima te zahvalom hvarskim izvo\u0111a\u010dima i organizatorima Festivala (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, samostan sv. Duha i \u017eupa sv. Antuna Padovanskoga, \u010dasopisVeritas). Slijedilo je obra\u0107anje fra Tomislava Glavnika, gvardijana Samostana Svetoga Duha, koji je naglasio kako mu je iznimno drago \u0161to svetodu\u0161ko brdo svijetli<\/em> te zahvalio fra Ivanu Lotaru na predanosti u radu pri organizaciji Festivala. Izbornica Festivala, prof. dr. sc. Sanja Nik\u010devi\u0107, u svom je obra\u0107anju najavila bogat program te istaknula kako je o\u010dito da kr\u0161\u0107ansko kazali\u0161te postoji u na\u0161oj zemlji, makar nije vidljivo jer je na rubu<\/em>. Upravo zbog toga, \u017eelja je bila okupiti te predstave na Festivalu.Naposljetku je rije\u010d ponovno pripala glumcima. Milan Lako\u0161 izlo\u017eio je najzna\u010dajnije \u010dinjenice o predstavi i dru\u017eini. Slijedila su pitanja iz publike, razgovor s glumcima te ponovna izvedba napjeva iz predstave.<\/p>\n

Svjetla Festivala kr\u0161\u0107anskoga kazali\u0161ta na svetodu\u0161kom brdu ostaju upaljena \u010dekaju\u0107i daljnji najavljeni program i publiku, koja s obzirom da je ulaz na predstave besplatan, osim pljeskom, nagradu i potporu mo\u017ee toj hvalevrijednoj manifestaciji pru\u017eiti dobrovoljnim prilozima.<\/p>\n

Dr. sc. Miriam Mary Brgles<\/strong><\/em><\/p>\n

————————————————————————<\/p>\n

ZA\u0160TO JE HVARSKI LOVRINAC<\/em> FENOMEN HRVATSKOG KAZALI\u0160TA<\/strong><\/h3>\n

Prikazanje \u017eivota svetoga Lovrinca mu\u010denika<\/em> u izvedbi Hvarskog pu\u010dkog kazali\u0161ta i re\u017eiji <\/strong>\u00a0Marina Cari\u0107a.\u00a0 Jubilarna\u00a0 250. izvedba otvorila drugi Festival kr\u0161\u0107anskog kazali\u0161ta.<\/p>\n

Kad sam tu predstavu kao studentica vidjela prvi puta, prije 30 godina,\u00a0\u00a0 u dvori\u0161tu muzeja na Jezuitskom trgu,\u00a0 shvatila sam da je srednjovjekovno kazali\u0161te \u017eivo. Do tada su me u\u010dili da je srednji vijek jedna mra\u010dna epoha koja nije imala pravo kazali\u0161te,\u00a0 a ja sam tamo gledala\u00a0 srednjovjekovno prikazanje, mirakul (pri\u010du o sveta\u010dkim \u010dudima) koja je \u017eiva: dr\u017eala mi je pa\u017enju u svakom trenutku, iako na \u010dakavci koja mi nije bliska, zainteresirala me za likove koje do tada nisam poznavala i koji su iz nekog davnog doba,\u00a0 a, \u0161to je najbolje, ja sam s tim likovima strepila, navijala, suosje\u0107ala. Ja sam ih emotivno do\u017eivjela!\u00a0 Upravo zato ta mi je predstava potvrdila jo\u0161 ne\u0161to vrlo va\u017eno: da kazali\u0161te mo\u017ee biti \u00a0druga\u010dije od onog koje sam gledala na velikim scenama. Ono je bilo hladno, daleko i nije me diralo. Shvatila sam da kazali\u0161te mo\u017ee biti, toplo, pametno, zanimljivo, emotivno i duhovno! U \u010demu je tajna?<\/p>\n

Marin Cari\u0107,\u00a0 kao mladi redatelj, \u00a0\u017eelio je druga\u010dije kazali\u0161te od onog hladnog i dalekog, pa je sa svojim prijateljima napravio tu predstavu koja je prvi put izvedena 23. srpnja 1970., a igra do danas, 47 godina. Izvodila se po cijelom svijetu, svi je razumiju i svi na nju reagiraju na isti na\u010din kao i ja.<\/p>\n

Predstava je ne samo savr\u0161en primjer pu\u010dkog, nego savr\u0161en primjer ritualnog kazali\u0161ta. Koliki su suvremeni umjetnici to \u017eeljeli posti\u0107i: djelovati kazali\u0161tem na publiku tako da u njoj probude\u00a0 istovremeno i ono iskonsko i ono racionalno.\u00a0 Ni Artaud, ni Brecht to nisu uspjeli, unato\u010d slavi koju su postigli i ulasku u ud\u017ebenike, ali \u00a0Cari\u0107 i Hvarani jesu. S tri va\u017ena aspekta.<\/p>\n

1.)\u00a0 \u00a0\u00a0AUTENTI\u010cNOST.\u00a0 \u00a0\u00a0Cari\u0107 je odlu\u010dio raditi ba\u0161tinske tekstove iz uvjerenja da su \u017eivi jer je u svom rodnom Hvaru gledao ono najbolje iz srednjeg vijeka, \u0161to je \u017eivo i danas: bratov\u0161tine koje \u010duvaju ne samo tradiciju nego i vjeru, vrijednosti,\u00a0 ideale… Cari\u0107 je zato uzeo \u00a0bratov\u0161tine za vizualni i glazbeni okvir predstave. Pri\u010du o Rimljanima (caru Daciju i njegovim \u00a0suradnicima Valerijanu i Merkuriju) koji mu\u010de i ubijaju kr\u0161\u0107ane (Papu Sista, Lovrinca i druge), postavio je kao sukob dviju boja odora (odnosno habita s kukuljicama): bijele predstavljaju kr\u0161\u0107ane a crne Rimljane. Tri puta pjeva se napjev kojim bratov\u0161tine pokapaju svoga \u010dlana, a ovdje je dodan prikladni tekst iz pri\u010de.\u00a0\u00a0 \u00a0Govori se \u010dakavica koja je glumcima bliska i prirodna jer ju \u017eive.<\/p>\n

2.) PONI\u0160TENA LA\u017d KAZALI\u0160TA. U svetim tekstovima uvijek je problem glumljenja svetih likova jer je gluma pretvaranje, dakle la\u017e. To je konvencija koju smo prihvatili i koju volimo do te mjere da je ne primje\u0107ujemo. No u tekstovima o svetim ljudima se taj nesklad osjeti. U srednjem vijeku samo su \u010dasni ljudi mogli igrati uloge Isusa ili svetaca, a i u antici su u tragedijama mogli nastupiti samo doli\u010dni Atenjani. Prikazanja za dana\u0161nji teatar imaju i \u00a0problem \u00a0\u00a0pretapanja vremena i prostora jer likovi preska\u010du iz jednog u drugi u jednoj replici. No, to nije odraz naivnosti kako se to \u010desto \u010duje nego osje\u0107aja svevremenosti i sveprisutnosti \u00a0pri\u010de koja se pri\u010da.<\/p>\n

Marin Cari\u0107 je taj problem \u00a0rije\u0161io na vrlo jednostavan ali i zanimljiv na\u010din. Glumci govore i didaskalije i svoj tekst. Milan Lako\u0161 \u00a0koji igra Valerijana\u00a0 ka\u017ee: A sad Valerijan ode i uhiti Lovrinca<\/em> i zatim re\u010de: O Lovrin\u010de, ti kristjane…<\/em>\u00a0 Tako glumac odre\u0111uje prostor, vrijeme, nekad i radnju a potom \u00a0izgovara tekst. Time se glumac ne pretvara da je netko drugi, nego nam pri\u010da pri\u010du o tom drugom liku. Ujedno nas i uvla\u010di u zajedni\u010dku pri\u010du jer se govore\u0107i didaskalije obra\u0107a direktno publici.\u00a0 U takvom \u00a0pri\u010danju pri\u010de ne smeta \u0161to jedan glumac igra vi\u0161e likova pa to ni ne skriva (za \u017eenu samo stave maramu na glavu kao znak). Taj na\u010din igranja mo\u017ee onda imati i slabije glumce jer publiku nosi pri\u010da, ali \u00a0u slu\u010daju Hvarana glumci su izvrsni, naro\u010dito jezgra (Valerijan – Milan Lako\u0161, Cesar Decij – Ralf-Jacky Milati\u0107,\u00a0\u00a0 Sisto – Fabijan Brku\u0161i\u0107, Lovrinac – Marino Mili\u010di\u0107 ) ali je svaka, pa i najmanja, pojava lika uklopljena u cjelinu jer cijeli ansambl dr\u017ei koncentraciju cijelo vrijeme.<\/p>\n

3.) PRIKAZ NASILJA NA SCENI. \u00a0I Kristova muka i mirakuli su vrlo okrutne pri\u010de jer govore o raznim mukama i na\u010dinima smrti. Tako i ovdje: sijeku se glave ve\u0107ini likova,\u00a0 Lovrinca i bi\u010duju, i tuku palicama, i udaraju kamenom u zube, i na kraju ispeku na vatri. Cari\u0107 je to postavio znakovito: nema u\u017eivljavanja, nema krvi, samo naznaka, rekvizit ili spu\u0161tanje krvnikove sjekire\u2026 A smrt lika ozna\u010dava kukuljica koju mu drugi navuku preko glave. \u00a0I sve je jasno. I da je to glumac i da je taj lik umro!!!!<\/p>\n

Cari\u0107 je znao da nas ne zanima kako se netko mu\u010di, ne zanima nas krv na sceni, nas zanima za\u0161to! Zanima nas za\u0161to netko mu\u010di drugog \u010dovjeka, \u0161to se doga\u0111a sa \u017ertvom, za\u0161to netko pristaje da ga mu\u010de, u ovom slu\u010daju jo\u0161 i radosno! Nas ne zanimaju oblici mu\u010denja, nego ljudska du\u0161a!<\/p>\n

Zato je Cari\u0107 ovo postavio jednostavno i jasno, bijeli i crni habiti odmah ozna\u010davaju strane,\u00a0 \u00a0ima bijele i crne fratre da se odmah zna tko je na kojoj strani<\/p>\n

Zato je to jako dobro\u2026 zato se to mo\u017ee gledati i danas.<\/p>\n

Predstava je to i za one koji vjeruju u Boga i za one koji ne vjeruju. Oni koji vjeruju imaju poveznicu neba i zemlje, mu\u010deni\u010dku smrt kao nastavak Isusove muke i odlazak mu\u010denika u rajsku slavu.<\/p>\n

Ali i oni koji ne vjeruju imaju \u0161to vidjeti jer se tu radi o nekome tko je\u00a0\u00a0 \u00a0spreman ubiti drugog \u010dovjeka zbog neslaganja i nekome tko je spreman svoj \u017eivot dati za ono \u0161to smatra najvrednijim na svijetu. S time se mogu poistovjetiti svi, naro\u010dito danas kad se identi\u010dne situacije doga\u0111aju po svijetu.<\/p>\n

POUKA ZA DANA\u0160NJE KAZUALI\u0160TE<\/p>\n

Nekako mi se \u010dini da su to tako igrali i u srednjem vijeku!!! Zato je bilo svima zanimljivo! Zato je cijeli grad postavljao te predstave i one su bile va\u017ene ljudima. A Cari\u0107eva predstava s Hvarskim pu\u010dkim kazali\u0161tem ima i dvije pouke za dana\u0161nje vrijeme.<\/p>\n

Prva. Prirodnost igre koja uvla\u010di publiku, privatnog glumca koji igra ne\u0161to \u0161to vjeruje i iza \u010dega stoji, \u201eotkrili\u201c su suvremeni redatelji krajem 20. stolje\u0107a u poku\u0161aju vra\u0107anja publike u kazali\u0161te, i u Europi i kod nas (Bobo Jel\u010di\u0107). No, bez duhovne dimenzije koju ima sv. Lovre, svi ti \u201eautenti\u010dni\u201c \u017eivoti glumaca ili dokumentarno kazali\u0161te je prazno i za jednokratnu upotrebu.<\/p>\n

Druga je pouka dana\u0161njim raspravama o lektiri \u2013 nije problem u sadr\u017eaju, umjetnost \u00a0uvijek govori o krvavim, te\u0161kim, kompliciranim, seksualnim \u00a0i inim sadr\u017eajima jer je i takav svijet oko nas.\u00a0 Problem je kako to prikazuje\u0161 i koju poruku \u0161alje\u0161. Hvarska i Cari\u0107eva izvedba Prikazanja \u017eivota sv. Lovrinca mu\u010denika<\/em> pokazuje da je mogu\u0107e o te\u0161kim temama govoriti na kazali\u0161no zanimljiv i poticajan na\u010din i pri tome slati poruku koja traje. Zato traje i predstava.<\/p>\n

Sanja Nik\u010devi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

<\/strong><\/em>————————–<\/p>\n

NA 2 FESTIVALU KR\u0160\u0106ANSKOG KAZALI\u0160TA<\/strong>
\n DAN HRVATSKIH SVETIH LJUDI<\/strong>
\n DVIJE MONODRAME<\/strong>
\nkoje pokazuju da je svetost \u017eiva u ljudima ne samo u rimsko doba ili srednjem vijeku nego i danas! (Subota, 4. lipnja, 20:00, dvorana Svetog Franje na Svetom Duhu, ulaz slobodan)<\/p>\n

Biti s Bogom, dovoljno je za sre\u0107u <\/strong>(monodrama o \u017eivotu bl. Ozane Kotorske)
\n\u00a0<\/strong>
\nAutorica: s. Barbara Bagudi\u0107
\nRedateljica: s. Barbara Bagudi\u0107
\nIzvodi: s. Barbara Bagudi\u0107, Dubrovnik
\nTrajanje: 40 minuta<\/p>\n

U monodrami \u201eBiti s Bogom, dovoljno je za sre\u0107u\u201c pratimo \u017eivot bl. Ozane Kotorske, dominikanke iz 15 stolje\u0107a. Mlada pastirica Katarina Kosi\u0107 \u00a0iz malog sela kraj Podgorice od malena ljubi \u00a0Isusa koji joj se ukazao dok je bila sa stadom na pa\u0161i prvo kao djete\u0161ce a zatim i kao raspeti. Nakon dolaska u Kotor postaje \u00a0ku\u0107na pomo\u0107nica bogate obitelji u\u00a0 Kotoru, a zatim ulazi u red i postaje zazidana djevica, te provodi \u00a052 godine u maloj sobici nadomak crkve u molitvi, samo\u0107i, postu i pokori. Imala je samo jedna habit na sebi,\u00a0 ljestve na kojima je spavala, kri\u017e na zidu i dva mala prozor\u010di\u0107a \u2013 jedan koji je gledao na Presveto u crkvi\u00a0\u00a0 i drugi na koji su dolazili ljudi po utjehu i savjet. \u017dive\u0107i u Kotoru inspirirala je pripadnike svih vjeroispovijesti, a njezin je poticaj na molitvu spasio Kotor od Turaka. U monodrami nam bl. Ozana pri\u010da svoj \u017eivot prolaze\u0107i kroz svoja sje\u0107anja i odbacuju\u0107i ih jer je biti s Bogom, dovoljno za sre\u0107u.\u00a0 <\/em><\/p>\n

Monodramu je \u00a0\u00a0napisala i izvodi ju s. Barbara Bagudi\u0107, dominikanka iz Dubrovnika kojoj je bl. Ozana uzor u nasljedovanju svetosti. Ovom monodramom \u017eeli se pridru\u017eiti proslavi 800. jubileja reda propovjednika, ali i potaknuti \u0161tovanje bl. Ozane \u010diji je postupak za progla\u0161enje svetom u tijeku.<\/p>\n

Opro\u0161taj od Gospodina <\/strong>(monodrama o \u017eivotu sve\u0107enika Stjepana Kranj\u010di\u0107a)
\nAutor: Stjepan Tomi\u0107
\nRedatelj: Dubravko Sidor
\nIzvodi: Dubravko Sidor
\nProdukcija: Udruga za promicanje znamenitih Kri\u017eev\u010dana \u201eDr. Stjepan Kranj\u010di\u0107\u201c, Kri\u017eevci
\nTrajanje: 40 minuta<\/p>\n

Monodrama \u201eOpro\u0161taj od Gospodina\u201c prikaz je posljednjih dana \u017eivota kri\u017eeva\u010dkog \u017eupnika na glasu svetosti dr. Stjepana Kranj\u010di\u0107a koji se pred svetohrani\u0161tem crkve sv. Ane u Kri\u017eevcima prisje\u0107a klju\u010dnih trenutaka svojega \u017eivota. Ovaj je sve\u0107enik bio pastoralni pomo\u0107nik i prijatelj budu\u0107em zagreba\u010dkom nadbiskupu i kardinalu Franji Kuhari\u0107u. Njih su dvojica posje\u0107ivali kardinala Stepinca u Kra\u0161i\u0107u dok je tamo provodio svoje posljednje dane. \u017dupljani i vjernici pamte ga kao vrijednog \u017eupnika, kao sve\u0107enika gostoljubive naravi.<\/p>\n

Monodrama je premijerno nastala \u00a010. 04. \u00a02016, godine a njezin je tekst \u00a0Stjepana Tomi\u0107a \u00a0nagra\u0111en na Natje\u010daju za duhovnu knji\u017eevnost koju udruga Stjepan Kranj\u010di\u0107 organizira svake godine \u017eele\u0107i zadr\u017eati \u017eivim sje\u0107anje na svog \u017eupnika. Organiziraju nekoliko natje\u010daja duhovne knji\u017eevnosti \u00a0(takozvani \u00a0\u00a0mali i veliki \u00a0Kranj\u010di\u0107), te razne manifestacije (Dani hrvatskih bla\u017eenika) a producirali su i ovu monodramu. Sve u \u017eelji da se poka\u017ee hrvatskoj javnosti kako je i u na\u0161em narodu bilo ljudi na glasu svetosti za koje mo\u017eda ne znamo dovoljno (npr. Ozana Kotorska) \u00a0ali i da je \u00a0svetost \u017eiva i danas (kao kod Stjepana Kranj\u010di\u0107a). \u010cesto se \u010duje za\u0161to Bog ne djeluje danas i vlada uvjerenje da je svetost nestala s prvim kr\u0161\u0107anima i mu\u010denicima iz rimskog doba ili svecima iz srednjeg vijeka. Me\u0111utim, svetost je \u017eiva i danas i to vrlo blizu nas \u2013 kao \u0161to nam pokazuje primjer Stjepana Kranj\u010di\u0107a iz Kri\u017eevaca ili poljskog sveca Maksimilijana Kolbea \u010dija je \u017eivotna pri\u010da preto\u010dena u mjuzikl na programu festivala sutra (nedjelja 5.06.) u HNK u 19.30.<\/p>\n

[izvor informacije SN<\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>