{"id":26911,"date":"2016-05-01T00:12:00","date_gmt":"2016-04-30T22:12:00","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=26911"},"modified":"2016-05-27T01:05:21","modified_gmt":"2016-05-26T23:05:21","slug":"premijera-predstave-zmaj-u-kerempuhu","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=26911","title":{"rendered":"Premijera predstave ‘Zmaj’ u Kerempuhu"},"content":{"rendered":"

EVGENIJ \u0160VARC: ZMAJ<\/strong><\/h3>\n

Ubiti zmaja u svakom od nas…<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dku satiru ovog znamenitog ruskog autora zabranila je staljinisti\u010dka cenzura, ali ipak je njome \u0160varc postigao svjetski uspjeh. Bajka je to o gradi\u0107u u kojem ve\u0107 400 godina vlada troglavi zmaj, o lijepoj princezi i hrabrom vitezu. Izrazito korespondira s na\u0161im vremenom, propituje mogu\u0107nost pobjede nad totalitarizmom i ukazuje na tu\u017enu \u010dinjenicu da svaki narod ima vlast kakvu zaslu\u017euje.<\/p>\n

Vitez lutalica profesionalni je junak i uop\u0107e nije upitno ho\u0107e li pobijediti zmaja, no postavlja se pitanje mo\u017ee li se spasiti onoga tko ne \u017eeli biti spa\u0161en? Gra\u0111ani su poslu\u0161nici, ljudi koji \u0161ute i trpe te podr\u017eavaju\u0107i teror brane tezu kako je jedini na\u010din da se oslobodi\u0161 zmajeva imati svog vlastitog.<\/p>\n

Zmaj<\/em> je opasna alegorija koja ne kritizira samo vlast, nego i glupost pasivne pozicije koja se vodi onom Krle\u017einom \u02ddU ljudskom stadu smrdi, ali je toplo\u02dd.<\/p>\n

To su ljudi bez osobnosti, bez du\u0161e, koji prema svakoj promjeni imaju izraziti otpor i\u00a0 izbjegavaju bilo kakvu odgovornost.<\/p>\n

\n
\n
\"Zmaj<\/a><\/dt>\n
Zmaj ; Ustupio Kerempuh<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Ovo djelo tematizira represiju i opstanak ljudskosti unutar fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima. Kroz fantasti\u010dnu prizmu progovara o realnom, alegorija postaje jasna paradigma stvarnosti. Subverzivni, protudr\u017eavni i protustaljinisti\u010dki elementi odmah su prepoznati \u0161to dokazuje \u010dinjenica cenzure. Univerzalna u svojoj \u0161irini, satira je to koja poti\u010de na temeljno propitivanje dru\u0161tvene organizacije, politi\u010dkog, ekonomskog i socijalnog poretka. Arhetipska pobjeda dobra ne rezultira poni\u0161tenjem, ve\u0107 samo premje\u0161tanjem zla. Suprotstavljeni su individualno i kolektivno uz ironi\u010dni prikaz o\u010dekivanja o \u02ddspasitelju\u02dd, o vanjskom rje\u0161enju problema. U ovom vremenu antijunaka, ona poziva i proziva \u2013 na\u0161e autenti\u010dne glasove, ljudsku vertikalu i empatiju.<\/p>\n

Struktura bajke iskori\u0161tena je na najbolji mogu\u0107i na\u010din jer se unutar fantazmagori\u010dnih relacija upisala najdublja ljudska psihologija pa tako ovo djelo ima mitolo\u0161ku snagu te jasne politi\u010dke i dru\u0161tvene aluzije. Ili, kako ka\u017ee Lancelot: \u02ddPredstoji nam delikatan posao. Bit \u0107e potrebno ubiti zmaja u svakome od njih.\u02dd<\/p>\n

Narativno gledaju\u0107i, pri\u010da je jednostavna. Lutaju\u0107i vitez nailazi u grad u potrazi za nekim koga treba spasiti. Odmah odlu\u010duje da \u0107e to biti prelijepa princeza. Spasit \u0107e njezin \u017eivot i osloboditi grad. Ono \u0161to ne razumije i \u0161to mu do kraja ne\u0107e biti jasno, jest \u010dinjenica da ovi ljudi ne \u017eele biti oslobo\u0111eni. Sloboda podrazumijeva izbor. No, oni ne \u017eele preuzeti odgovornost nego se stopiti s masom. Tako ih i definira njihov diktator, koji ih najbolje poznaje. Proklete du\u0161e, ropske du\u0161e, mrtve du\u0161e… Naziva ih bogaljima, \u0161to oni zasigurno jesu.<\/p>\n

To je poluprazan grad, gotovo pust. U njemu nailazimo na poltrone i politi\u010dke klaunove s tisu\u0107u lica koja mijenjaju br\u017ee no \u0161to mo\u017eemo zamisliti \u2013 to su gradona\u010delnik i njegov sin.<\/p>\n

Potrebno je protresti cijeli sustav, u\u010diniti nagli rez, prestati polemizirati i okrenuti se svojoj osobnoj revoluciji. U ovaj je tekst utkano \u00a0vi\u0161e prepoznatljivih bajki, odnosno matrica iz poznatih zapleta (Pepeljuga<\/em>, Ljepotica i zvijer<\/em> te drugi motivi Grimmovih bajki). Uz to, prisutni su i elementi srednjovjekovnih legendi o lutaju\u0107im junacima (vitezovi okruglog stola i dr.) te direktna referenca na sv. Juru i njegovu borbu sa Zmajem. Sve se to pretapa i sla\u017ee u sliku arhetipova, odnosno sna\u017enih mitova koji su obilje\u017eili na\u0161 razvoj u dru\u0161tvenom smislu. Na\u0161 \u0107e junak u svojoj definitivnoj namjeri da ostvari promjenu biti odlu\u010dan i beskompromisan. Bez obzira na postignute rezultate, to ne umanjuje njegovo razo\u010daranje i ljutnju. Ljutnju na dru\u0161tvo koje neprestano proizvodi neprijatelje, koje u\u010di svoju djecu da se druga\u010dijih treba bojati, koje ne daje \u0161anse, koje dijeli ljude na njihove i na\u0161e…<\/p>\n

Kroz cijeli \u0160varcov tekst probija se misao o tome kako su nam mladost ukrali zmajevi i zmije. Brojimo godine prema njihovim dolascima i odlascima s vlasti, u njihovim se sjenama uvjeravamo da uvijek mo\u017ee gore te racionaliziramo brojne nepravde, nesre\u0107e i razo\u010daranja. Lancelota bismo tako vrlo lako mogli zamisliti kao beskompromisnog Shakespeareovog junaka koji na stvari gleda krajnje definirano, brane\u0107i svoju tragi\u010dnu poziciju, uz pathos, patetiku i katarzu. Istovremeno, on je i Godot na\u0161eg vremena… \u010covjek kojeg nema.<\/p>\n

Dora Delbianco
\n<\/strong><\/p>\n

Autorski tim i ansambl:<\/strong><\/h3>\n

Prevoditeljica: Irena Luk\u0161i\u0107
\nRedatelj, scenograf i izbor glazbe: Aleksandar Popovski
\nDramaturginja: Dora Delbianco
\nKostimografkinja: Marita \u0106opo
\nAsistentica scenografa: Nina Mia \u010cike\u0161
\nOblikovatelj svjetla: Nik\u0161a Mrkonji\u0107
\nSavjetnik za lutkarstvo: \u0110uro Roi\u0107
\nDizajn i izrada lutaka: Vesna Balabani\u0107
\nJezi\u010dna savjetnica: \u0110ur\u0111a \u0160kavi\u0107<\/p>\n

Uloge
\nZmaj – Vilim Matula
\nLancelot – Luka Petru\u0161i\u0107
\n\u0160arlemanj, arhivar – Vedran Mlikota
\nElza, njegova k\u0107i – Ornela Vi\u0161tica
\nGradona\u010delnik – Hrvoje Ke\u010dke\u0161
\nHenrik, njegov sin – Filip Deteli\u0107
\nPrvi gra\u0111anin – Ivan \u0110uri\u010di\u0107
\nDrugi gra\u0111anin – Damir Polji\u010dak
\nStarica – Nina Erak-Svrtan
\nStra\u017ear – Matija \u0160akoronja<\/p>\n

EVGENIJ \u0160VARC<\/strong><\/p>\n

Evgenij Ljvovi\u010d \u0160varc ruski je dramati\u010dar ro\u0111en 1896. u Kazanju, u obitelji lije\u010dnika. Na sveu\u010dili\u0161tu u Moskvi po\u010deo je studirati pravo no studij nije zavr\u0161io zbog ljubavi prema kazali\u0161tu.\u00a0 Radio je, naime, kao glumac u Rostovu na Donu i ne\u0161to kasnije u Lenjingradu.\u00a0 Potom je, po\u010detkom 20-ih godina, pre\u0161ao na novinarstvo, da bi potom zajedno sa Samuilom Mar\u0161akom radio u odjelu za dje\u010dju knji\u017eevnost pri izdava\u010dkoj ku\u0107i Gosizdat u Lenjingradu. U to vrijeme, sredinom 20-ih godina, u\u0161ao je u knji\u017eevni \u017eivot. Po\u010deo je pisati pri\u010de i pjesme za djecu, a sura\u0111ivao je i s popularnim dje\u010djim \u010dasopisima.\u201cJe\u017e\u201c i \u201e\u010ci\u017e\u201c. Bio je blizak avangardnoj skupini OBERIU<\/em>, koju su \u010dinili mladi pjesnici Daniil Harms, Aleksandar Vvedenski i Nikolaj Zabolocki te Konstantin Vaginov i Nikolaj Olejnikov.\u00a0 Zajedno s Olejnikovom napravio je nekoliko filmskih scenarija. Krajem 20-ih i po\u010detkom 30-ih godina napisao je prve drame s elementima bajke, \u0161to \u0107e kasnije postati njegova specijalnost:\u00a0 Underwood (Undervud<\/em>, 1929.) i Skriveno blago (Klad<\/em>, 1933.). Predstave su, me\u0111utim, pro\u0161le nezapa\u017eeno. Sjena<\/em> (Ten’<\/em>, 1940.) pak, u kojoj je bajku vi\u0161e usmjerio prema politi\u010dkoj satiri, ubrzo je skinuta s repertoara. Sli\u010dno je pro\u0161ao i Zmaj <\/em>\u00a0(Drakon<\/em>, 1943.\/1944.):\u00a0 nakon premijere je zabranjen i ta zabrana vrijedila je sve do 1962. \u0160varc se poratnih godina izdr\u017eavao povremenim poslovima. Javno je rehabilitiran tek za vrijeme Hru\u0161\u010dovljeve \u201ejugovine\u201c, dakle u drugoj polovici 50-ih godina, ali nije, na \u017ealost, do\u017eivio trenutak trijumfalnog povratka svojih djela (autor je 25 drama) na pozornicu. Umro je od zatajenja srca 1958. godine u Lenjingradu (Sankt Peterburgu).<\/p>\n

ALEKSANDAR POPOVSKI<\/strong><\/p>\n

Ro\u0111en je 1969. godine u Skopju. Diplomirao je kazali\u0161nu i filmsku re\u017eiju na Sveu\u010dili\u0161tu \u201eSv. \u0106iril i Metod\u201c (Skopje), a kao kazali\u0161ni redatelj debitirao je 1992. godine u Narodnom kazali\u0161tu u Velesu, s re\u017eijom teksta Dejana Dukovskog\u00a0 Div i sedam patuljaka<\/em>. Slijede re\u017eije Lorce, Popovskog i Mitevskog, Harmsa, Kolt\u00e8sa, Stefanovskog, Stokera, \u010cehova, B\u00fcchnera, Shakespearea, Srbljenovi\u0107eve, Moli\u00e8rea, Gruma, Hamptona, Voltairea i Bulgakova u brojnim kazali\u0161tima Makedonije,\u00a0 Italije, Gr\u010dke, Austrije i Turske. U Sloveniji sura\u0111uje sa SLG-om Celje, SNG-om Ljubljana, SNG-om Maribor i Slovenskim kazali\u0161tem u Trstu (Italija). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj rad, od kojih izdvajamo tri Sterijine nagrade, nagradu “Ardalion”, nagradu “Zlatni smijeh”… U Gradskom dramskom kazali\u0161tu Gavella Aleksandar Popovski dosad je re\u017eirao tri predstave: Shakespeareov San Ivanjske no\u0107i<\/em>, kako je zapisano – “jednu od najigranijih i najnagra\u0111ivanijih predstava u povijesti ovoga kazali\u0161ta”, Peera Gynta<\/em> Henrika Ibsena te Antigonu <\/em>Jeana Anouilha. Za Kazali\u0161te Ulysses re\u017eirao je Odiseja <\/em>prema motivima Homerova epa. U Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu 2012. godine re\u017eirao je predstavu Na tri kralja ili kako<\/em> ho\u0107ete<\/em> W. Shakespearea, 2013. je u Mestnom gledali\u0161\u010du ljubljanskom re\u017eirao\u00a0 Slike iz juna\u010dkog \u017eivota<\/em> C. Sternheima, a iste kazali\u0161ne sezone u Slovenskom narodnom gledali\u0161\u010du u Ljubljani predstavu Misterij Buffo <\/em>V. V. Majakovskog. Zatim slijede re\u017eije: Boris Vijan: Les B\u00e2tisseurs d\u2019Empire,<\/em> Hayal Perdesi produkcija za Istanbul International Theatre Festival; Danil Harms: \u017divio Harms! \u010cuda postoje<\/em>, u \u00a0Satiri\u010dkom kazali\u0161tu Kerempuh, Zagreb; Carl Sternheim: Aus dem b\u00fcrgerlichen Heldenleben<\/em>,\u00a0 MGL Ljubljana; Goran Vojnovi\u0107: Taksi<\/em>, City Teatar, Ljubljana; Goran Stefanovski: Figurae Veneris Historiae<\/em>, SNG Drama, Ljubljana; D. Dukovski: Duh koji hoda<\/em> (Prometejev put), Srpsko narodno pozori\u0161te, Novi Sad (predstava nagra\u0111ena na IX. \u201eSKUPI\u201c festivalu u Skoplju, 2015)., David Greig: Dunsinane \u00a0<\/em>u Mestnom gledali\u0161\u010du ljubljanskom, Slovenija. Njegov redateljski opus obuhva\u0107a vi\u0161e od 60 re\u017eija. Ovako sa\u017eima svoj umjetni\u010dki smjer: \u201eU devedesetim godinama sam bio uvjeren kako treba mijenjati svijet oko sebe, mislio sam da treba poni\u0161titi svijet koji nas je okru\u017eivao… Kao generacija, to smo i u\u010dinili, ali nismo postali bolji ljudi. Jednostavno zato jer smo samo ru\u0161ili, a nismo stvorili ni\u0161ta novo. Za razliku od toga doba, danas me zanima pozitivna misao i to je ono na \u010demu inzistiram: nova, pozitivna misao pod svaku cijenu.\u201c Bio je direktor internacionalnoga kazali\u0161nog festivala MOT u Skopju te dugogodi\u0161nji umjetni\u010dki voditelj Makedonskog narodnog kazali\u0161ta gdje se posvetio modernizaciji i aktualizaciji tamo\u0161njeg teatra. O kazali\u0161tu Popovski misli \u201eda je idealna oaza u kojoj \u010dovjek nalazi uto\u010di\u0161te za nekoliko sati; oaza u kojoj se smiruje i mo\u017ee razmi\u0161ljati. U kazali\u0161tu je \u010dovjek jo\u0161 uvijek gospodar samoga sebe, iako je uronjen u neki posve drugi prostor.\u201c Uz kazali\u0161nu, bavi se i filmskom re\u017eijom te je napisao nekoliko filmskih scenarija koje je i re\u017eirao. Njegovi filmovi do\u017eivljavali su uspjeh na brojnim svjetskim festivalima.<\/p>\n

Z m A j<\/strong><\/h3>\n

Ponekad ne mo\u017eemo vjerovati koliko je gluposti i ma\u0161te dovoljno da \u00a0kolektivni strah i ludilo upropaste pisca ili djelo pa \u010dak i cijelu literaturu! Sovjetska knji\u017eevnost jedno je od bogatijih spremi\u0161ta uni\u0161tenih karijera, progona, cenzure, zabrana i tragi\u010dnih ljudskih sudbina. Razmjere \u0161tete koju je po\u010dinila ideologija mo\u017eemo prepoznati po brojnosti zatrtih djela koja ve\u0107 desetlje\u0107ima izranjaju pred na\u0161im o\u010dima i zasigurno ne\u0107e tako brzo prestati izlaziti na svjetlo dana. Jedan od autora koji se izvukao iz socrealisti\u010dkog bunkera je i dramati\u010dar Evgenij \u0160varc. Ovaj nesu\u0111eni pravnik po\u010detkom 20-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a primljen je u ugledno izdava\u010dko poduze\u0107u Gosizdat u Lenjingradu (danas: Sankt Peterburg), u odjel za dje\u010dju knji\u017eevnost. Bilo je to razdoblje velike \u017eivosti u kulturnom \u017eivotu zemlje, poleta i radosti stvaranja novih svjetova. Kao gljive poslije ki\u0161e nicale su razne knji\u017eevne grupe, kazali\u0161ne dru\u017eine i filmske radionice \u017eeljne novih umjetni\u010dkih iskustava. Dovoljno je podsjetiti na veselu skupinu OBERIU<\/em> i Harmsa, s kojima je \u0160varc bio blizak. Dje\u010dje teme i dje\u010dji jezik vjerojatno su ga inspirirali na tra\u017eenje novog izraza u dramama koje je po\u010deo pisati\u00a0 krajem 20-ih godina, ba\u0161 kad je slobodi stvarala\u0161tva, na \u017ealost, \u00a0navje\u0161ten kraj. \u0160varc je prvi put za bajkama posegnuo \u00a0u \u00a0Underwoodu<\/em> (1929.) a ne\u0161to kasnije i u Skrivenom blagu <\/em>(Klad<\/em>, 1933.). Rezultat je bio slab interes i kritike i publike. U sljede\u0107oj drami, Sjena<\/em> (Ten’<\/em>, 1940.), bajku je htio usmjeriti prema politi\u010dkoj satiri no predstava je nedugo nakon premijere skinuta s repertoara. U histeri\u010dnoj atmosferi rata i brutalnih Staljinovih \u010distki \u010dinovnici raznih ureda iza kojih se skrivala cenzura u bezazlenoj su Andersenovoj bajci o \u010dovjeku i sjeni, koji su zamijenili mjesta, prepoznali strelice odapete u aktualnu zbilju: Doktora iz Sjene<\/em> povezali su sa slu\u010dajem sovjetskih lije\u010dnika optu\u017eenih za ubojstvo visokih dr\u017eavnih du\u017enosnika, dok su u liku Cezara Bord\u017eije otkrili aluziju na mo\u0107ni Savez\u00a0 pisaca.<\/p>\n

Jo\u0161 goru sudbinu do\u017eivio je Zmaj<\/em> (Drakon<\/em>, 1943.), \u010dija radnja satkana od elemenata drevnih legendi. Naime, jednoga dana u grad kojim \u010detiristo godina vlada Zmaj dolazi lutaju\u0107i vitez Lancelot. Saznav\u0161i od ma\u010dka da stanovnici svake godine Zmaju moraju dati najljep\u0161e djevojke, plemeniti vitez izazove na dvoboj zlo stvorenje u \u017eelji da oslobodi grad napasti. Me\u0111utim, stanovnici ga odgovaraju od tog \u010dina, jer su navikli na teror i ne mogu zamisliti druk\u010diji \u017eivot. Lancelot ipak kre\u0107e u borbu protiv zla, a u pomo\u0107 mu prisko\u010de majstori raznih zanata sa svojim darovima: \u010darobnom kapom, lete\u0107im sagom, ma\u010dem, kopljem i glazbalom. U borbi troglavo \u010dudovi\u0161te strada, a ranjeni Lancelot nestaje u Crnim planinama, kamo ga je na le\u0111ima odnio ma\u010dkov prijatelj magar\u010di\u0107. Nakon nekog vremena hrabri vitez vra\u0107a se u grad i shvati da se ni\u0161ta nije promijenilo nego da se, naprotiv, stanje pogor\u0161alo. Vlast je preuzeo gradona\u010delnik, koji je prije glumio du\u0161evnog bolesnika, a sad se, zdrav, proglasio pobjednikom nad zlim Zmajem. Tu je i Elza, nesu\u0111ena Zmajeva \u017ertva, koju je gradona\u010delnik htio za \u017eenu, ali ga Lancelot u posljednjem trenutku osujeti u namjeri. Na kraju sve zavr\u0161i kao u pravoj bajci: dobri pobijede lo\u0161e, masa se prikloni pobjednicima, zaljubljeni u\u017eivaju u ljubavi, a sve \u0161to su ljudi radili zabilje\u017eeno je u tajanstvenoj knjizi skrivenoj u spilji. Osobe u pri\u010di potje\u010du iz mitologije i dje\u010djih bajki, transparentne su, \u0161to bi se reklo, i svima poznate. Zmaj je neman iz pradavne mitologije, prisutan u raznim kulturama i u brojnim varijantama. U slavenskim zemljama pojavljuje se kao zao duh koji jede djevojke i djecu, dok na azijskom tlu dolazi kao stra\u0161na nebeska sila koja se o\u010dituje kroz grmljavinu i ki\u0161u. Lancelota nalazimo u legendama o Kralju Arthuru i vitezovima Okruglog stola. \u201ePosao\u201c svakog viteza je sudjelovanje u nekom velikom pothvatu i odanost odabranici svoga srca koju u ovom slu\u010daju predstavlja Elza, k\u0107i jedinica arhivara \u0160arlemanja. Elza je kratica od Elizabeta, \u0161to je ime mnogih europskih vladarica i zaslu\u017enih dama, a<\/p>\n

\u00a0\u0160arlemanj je ruska transkripcija Charlemagne, imena frana\u010dkoga kralja Karla Velikog, osniva\u010da Njema\u010dkog imperija i oca suvremene Francuske. Arhivar se ovdje pojavljuje kao veza s pro\u0161lo\u0161\u0107u, odnosno kao tradicija koju treba odr\u017eavati. Gradona\u010delnik i \u010dinovnici mogli bi biti avangardni umjetnici, to\u010dnije futuristi, koji su u kratkom razdoblju umjetni\u010dkih sloboda opalili \u201epljusku dru\u0161tvenom ukusu\u201c, dok su majstori izumitelji \u010darobnih alata u borbi protiv Zmaja. Zlo je u na\u010delu nepobjedivo, ono ima bezbroj lica i manifestacija, s obzirom da stanuje u ljudskim du\u0161ama, i mo\u017ee ga se likvidirati jedino nekim nadnaravnim putem, \u010dudom, kao u pri\u010di za najmla\u0111e. Tu su i \u017eivotinje, ma\u010dak i magarac, tipi\u010dni likovi iz literature za djecu, koji poma\u017eu vitezu ostvariti najavljeni pothvat. U \u0160varcovu je tekstu sve zapravo na mjestu, i slu\u017ebenici zadu\u017eeni za cenzuru vidjeli su ono \u0161to aktualni trenutak tra\u017ei: u Zmaju su otkrili fa\u0161izam, gradona\u010delnika su povezali s krupnom bur\u017eoazijom, a Lancelota s proletarijatom. S obzirom da je u vrijeme nastanka teksta bjesnio rat, \u201ebajka za odrasle\u201c do\u0161la je kao naru\u010dena.<\/p>\n

Godine 1944. lenjingradski Teatar komedije postavio je Zmaja <\/em>na\u00a0 scenu. Ubrzo je, me\u0111utim, komad skinut s repertoara jer se nadobudni predsjednik Kultpropa (Kulturno-propagandnog odjela) Centralnog komiteta Komunisti\u010dke partije, va\u017ene instance u duga\u010dkom lancu cenzure, zabrinuo za jo\u0161 neka tuma\u010denja sukobljenih strana: ho\u0107e li nekome pasti na pamet da Zmaja pove\u017ee sa Staljinom?\u00a0 Tko je zapravo Lancelot? Autor i redatelj poku\u0161ali su spasiti stvar obja\u0161njenjem da je Zmaj fa\u0161izam, Lancelot \u2013 sovjetski narod a gradona\u010delnik Amerika koja si \u017eeli pripisati pobjedu nad fa\u0161izmom. No prijedlog da preradi tekst tako da ne bude dvojbi tko je tko i tko je \u0161to \u2013 Evgenij \u0160varc nije prihvatio.<\/p>\n

Zmaj<\/em> se na pozornici ponovno na\u0161ao tek po\u010detkom 60-ih godina, i to u dva kazali\u0161ta, lenjingradskom Teatru komedije i moskovskom Studentskom teatru MGU. U lenjingradskom je teatru predstava normalno i\u0161la dalje dok je u moskovskom kazali\u0161tu zabranjena. Vjerojatno je nova, postaljinisti\u010dka stvarnost u moskovskom slu\u010daju\u00a0 u\u010dinak \u00a0prepoznavanja prebacila na druge aktere \u2013 Hru\u0161\u010dova, sovjetske disidente i Zapad, \u0161to je, naravno, dovelo do problema s vlastima. Postave Zmaja<\/em> u sovjetsko i postsovjetsko vrijeme stabilizirale su se tek krajem 60-ih godina. U me\u0111uvremenu je \u0160varcov komad uspje\u0161no izvo\u0111en na mnogim pozornicama u inozemstvu, me\u0111u inim i u Hrvatskoj.<\/p>\n

Novo doba omogu\u0107ilo je nova \u010ditanja ovoga djela o dobru i zlu. Sad to vi\u0161e nije histeri\u010dno hvatanje neprijatelja naroda, kao \u0161to se to radilo u ideolo\u0161ki strogo ome\u0111enom prostoru sovjetske civilizacije, nego zanimljiva potraga za raznim kulturolo\u0161kim referencama, biblijskim aluzijama,\u00a0 povijesnim paralelama, filozofskim citatima i okultnim formulama. Tako nekako je Evgenij \u0160varc mo\u017eda i zamislio svoju scensku bajku, kao pri\u010du, naime, o vje\u010dnim ljudskim karakterima bez obzira na povijesno-politi\u010dki kontekst. Tome u prilog govore \u00a0pi\u0161\u010devi memoari i dnevnici, objavljeni krajem 80-ih godina u Francuskoj, iz kojih je razvidno da autor ni u kom slu\u010daju rovario protiv komunizma i njegovih vo\u0111a, nego je, ba\u0161 suprotno, imao visoko mi\u0161ljenje o drugu Staljinu i njegovoj misiji.<\/p>\n

Irena Luk\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

Sveti Jure i legenda o zmaju<\/strong><\/h3>\n

Sveti Juraj, ili u narodu sveti Jure, jedan je od naj\u0161tovanijih svetaca u kr\u0161\u0107anstvu i omiljenih svetaca u na\u0161em narodu. Oko njegovog su se lika i djela razvile mnoge legende koje se i dan danas sa \u017earom prepri\u010davaju, a sve legende ukazuju na to da je sveti Juraj kroz povijest promatran kao iznimno hrabri vitez koji se nije libio suprotstaviti svojim neprijateljima te bli\u017enje braniti od zla.<\/p>\n

Zbog iznimne hrabrosti koja ga je krasila, njegovo se ime zaziva u bolestima, pogiblji na moru, u ratu, pred sudom i op\u0107enito svim opasnostima. Na selima je sveti Juraj za\u0161titnik zemlje, usjeva i blaga, ratara, pastira pa i konja, a mnoge su ga \u017eupe, gradovi i udruge uzele za svog za\u0161titnika.<\/p>\n

Legenda o zmaju<\/strong><\/h3>\n

U kr\u0161\u0107anstvu i me\u0111u narodom \u010desta je ikonografija u kojoj sveti Juraj pobje\u0111uje zmaja. Iako o njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, tijekom stolje\u0107a su nastale mnoge legende, velikim dijelom u vrijeme vite\u0161tva, koje toga mu\u010denika (vjerojatno zato \u0161to je bio vojnik) naj\u010de\u0161\u0107e prikazuju kao viteza koji ubija zmaja i spa\u0161ava princezu. Tako postoji legenda (pripisuje se\u00a0Giacomu di Varazzeu) koja tvrdi kako je u jezeru u blizini grada Silene \u017eivio zmaj, kojemu su svakodnevno za hranu morali davati ovce, janjad, telad ili kakvu drugu \u017eivotinju. Me\u0111utim, zmaj se obezobrazio pa je po\u010deo tra\u017eiti da mu \u017ertvuju\u00a0mladi\u0107e i djevojke. Oni na koje je pala kocka bili bi ba\u010deni zmaju. Jednom zgodom na takav na\u010din bi izvu\u010dena i kraljevna, ali dok je i\u0161la u smrt, sretne ju sveti Juraj i ka\u017ee da \u0107e ju spasiti ako kralj obe\u0107a da \u0107e se on i svi stanovnici ostaviti poganskih bogova i obratiti na kr\u0161\u0107anstvo. Kralj spremno obe\u0107a. Kad je zmaj izi\u0161ao iz jezera, sveti Juraj se zaleti prema njemu na konju i kopljem mu probode vrat. Potom ga sveza svilenim konopcem i povede pred kraljev dvor, gdje kralj jo\u0161 jednom potvrdi da \u0107e se obratiti, a sveti Juraj potom ubije zmaja.<\/p>\n

Pri\u010da o pobjedi nad zmajem mo\u017ee se promatrati i iz drugog kuta. Naime, u po\u010decima kr\u0161\u0107anstva zmaj je nerijetko simbolizirao zlo, odnosno poganstvo, a kako je sam bio sna\u017ean zagovornik kr\u0161\u0107anstva i inspirirao ljude da se i sami preobrate na njegovu vjeru tako se smatra da je Juraj na taj na\u010din \u201cpobijedio zmaja\u201d.<\/p>\n

Sveti Juraj je, moglo bi se re\u0107i, univerzalni svetac. \u0160tuju ga i katolici i pravoslavci i muslimani, a posebno ga \u0161tuju Romi. Omiljen je i u na\u0161im krajevima, njemu su posve\u0107ene mnoge crkve i mnoga mjesta, a zapravo malo tko\u00a0od vjernika zna re\u0107i o svetom Jurju vi\u0161e od onoga da se liturgijski \u010dasti 23. travnja.<\/p>\n

Takve i sli\u010dne legende, iako se mogu sa simboli\u010dke strane promatrati i u pozitivnom svjetlu (npr. zmaj je simbol zla, pa je simboli\u010dki rije\u010d o pobjedi kr\u0161\u0107anstva nad zlom i grijehom), u\u010dinile su od svetog Jurja manje sveca u punom smislu rije\u010di, pretvoriv\u0161i ga u narodnog heroja, bez gotovo ikakve povezanosti s istinskom vjerom.<\/p>\n

(internet)<\/em><\/strong><\/p>\n

[izvor informacije\u00a0Kazali\u0161te Kerempuh<\/a><\/strong>]<\/p>\n

Share<\/a><\/div>