{"id":25111,"date":"2016-01-10T21:10:04","date_gmt":"2016-01-10T20:10:04","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=25111"},"modified":"2016-01-10T21:15:47","modified_gmt":"2016-01-10T20:15:47","slug":"zemljareva-ljudska-i-umjetnicka-putanja-pise-nikola-simic-tonin","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=25111","title":{"rendered":"Zemljareva ljudska i umjetni\u010dka putanja [pi\u0161e Nikola \u0160imi\u0107 Tonin]"},"content":{"rendered":"

PLANET ZEMLJAR<\/strong>
\nZemljareva ljudska i umjetni<\/em><\/strong>\u010d<\/em><\/strong>ka putanja<\/em><\/strong><\/h3>\n
\n
\n
\"Ante<\/a><\/dt>\n
Ante Zemljar ; Ustupio N\u0160T<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Sa\u017eetak: <\/em><\/strong><\/h3>\n

Zbog samo jedne krivo izgovorene rije\u010di, na krivome mjestu. Na dohvat krivim u\u0161ima. Koja ako se nije do\u010dekala, bila bi od drugih umetana u usta. Montirane optu\u017enice se tretiraju kao vjerodostojan dokument. Tad, jednosmjernost politike, pokrenuti stroj zla, krvopetokrake odvoji za odstrijel pojedinca i izlo\u017ei ga torturi koja vodi ka podizanju ruke na sebe. Sve se \u010dini u tom smjeru. Kr\u0161enje duha. Poni\u017eavanje. Bu\u0111enje u \u010dovjeku do tada (ne)znani duboko zakopanih \u017eivotinjskih nagona. \u010covjek je sve manje \u010dovjek a sve vi\u0161e i\u017eivljavanju sklona\u017eivotinja.<\/p>\n

Intelektualac. Pjesnik. Antifa\u0161ist. Partizan. Ante Zemljar, sve to podnosi, donosi, \u010duva od zaborava, daje kroz pjesme. Ta misao da u sebi sve to \u0161to trpi tek gra\u0111a je. Modrice du\u0161e tek slova su, slovni zapisi za novu pjesmu. I to samouvjeravanje dr\u017ei ga iznad vode. Ispusni mu je ventil. Njegov planet. Planet Zemljar.<\/p>\n

Priznati stvarala\u010dki rad Ante Zemljara kroz pisanu rije\u010d i kroz mozaike. Pa\u017eani moraju kad-tad biti uz Antu Zemljara zbog: “Mozaika”, zbog “Ulice Propuha”, zbog “Monografije o Pagu\u201c zbog Zemljareve ljudske i umjetni\u010dke putanje,vezano za Pag, za pa\u0161ki kamen, pa\u0161ku valu, pa\u0161ke male kalete koje opisuje u prva dva romana.<\/p>\n

Svakome je grad onoliki, koliko ga je sam izgradio<\/em> \u2013 Ante Zemljar. Jedan “samotni” Hrvatski pjesnik –\u00a0 jedan otok. Ante Zemljar \u2013 Otok Paga.<\/p>\n

Ve\u0107 1941. uklju\u010duje se u borbu za slobodu, vjeruju\u0107i u jedinstvenu Jugoslaviju koja treba mir i socjalnu pravdu.<\/p>\n

Jugoslavija je cijelog \u017eivota Ante Zemljara njegova \u017eivotna zla kob.<\/p>\n

Biografska bilje\u0161ka, Udruga Goli otok \u201eAnte Zemljar\u201c:<\/em><\/strong><\/h3>\n

Ante Zemljar (1922.-2004.)., Ro\u0111en je 1922. Godine u Pagu. Osnovno i srednjo\u0161kolsko obrazovanje stekao je u Pagu i \u0160ibeniku, a u Zagrebu diplomirao komparativnu knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu. Sudionik je NOB-a od 1941. Kao ilegalac, politi\u010dki radnik i \u010dasnik.<\/p>\n

Od 1949. Do 1953. Kao politi\u010dki zatvorenik pro\u0161ao je torturu na Golom otoku.<\/p>\n

Ante Zemljar se u hrvatskoj knji\u017eevnosti ogledao kao pjesnik, pripovjeda\u010d, putopisac, romanopisac, kriti\u010dar i scenarist. Sura\u0111ivao je u gotovo svim relevantnim knji\u017eevnim \u010dasopisima, a pisao je i radio-komedije te filmske scenarije. Posebno se istakao tzv. oto\u010dnom knji\u017eevnosti, opisav\u0161i u nekoliko knjiga podneblje i ljude iz kojeg je potekao \u2013 Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke.<\/p>\n

Objavio je sljede\u0107e knjige:<\/em><\/strong><\/h3>\n

Mozaik<\/em><\/strong> (Rijeka, Rije\u010dko knji\u017eevno i nau\u010dno dru\u0161tvo, 1975.)
\nDjevica ili moj Gabrijel o sebi i drugima <\/em><\/strong>(Split, \u010cakavski sabor, 1977)
\nZapisi s Kube <\/em><\/strong>(Rijeka, s.n., 1979)
\nLeptiri i druge pripovjetke<\/em><\/strong> (Zagreb, August Cesarec, 1979)
\nHajka za mnom po otoku 1 <\/em><\/strong>(Zagreb, Spektar, 1985)
\nNikako do mladosti <\/em><\/strong>(Zagreb, Spektar, 1985)
\nUlica propuha <\/em><\/strong>(Rijeka, Izdava\u010dki centar Rijeka, 1985)
\nHaron i sudbine <\/em><\/strong>(Beograd, \u010cetvrti jul, 1988)
\nPakao nade: hajke za mnom po otoku 2, golooto\u010dke varijacije <\/em><\/strong>(Zagreb, Trgorast, 1977)
\nVe\u010dernji razgovori, 1995.-2000. <\/em><\/strong>(Rijeka, Adami\u0107, 2001)
\nKvarnerski poliptih <\/em><\/strong>(Rijeka, Izdava\u010dki centar Rijeka, 2004)
\nMoj prijatelj kos <\/em><\/strong>(Zagreb, Durieux, 2004)
\nPakao nade: hajka za mnom po otoku 2, golooto\u010dke varijacije <\/em><\/strong>(Zagreb, Razlog, 2004)<\/p>\n

U vi\u0161e je navrata nagra\u0111ivan knji\u017eevnim nagradama, me\u0111u ostalim, \u010dak \u0161est puta nagradom \u201eDrago Gervais\u201c.<\/em><\/strong><\/p>\n

Njegovi su radovi prevedeni na talijanski, \u0161panjolski i engleski jezik.<\/p>\n

Ante Zemljar bio je \u010dlan Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika (DHK), Hrvatskog dru\u0161tva pisaca (HDP) i hrvatskog PEN centra.<\/p>\n

\u010cudno je krivudala Zemljareva cesta \u017eivota, (\u017eivotok), tkana i zaplitana u tkanju nitima pauka \u017eivota. Mnogo je pri\u010da i usuda u jednom jedinom \u017eivotu, koji se nekada dojmi kao igrani film, \u017eivotfilm u kom mnogi akteri odigraju svoje role, velike i male uloge, (ne)uspje\u0161ne, (ne)ljudske, nakaradne, primjerene vremenu i trenutku, ponudi koja se (ne)mo\u017ee odbiti, sitno\u0161i\u010darskim interesima, osobnom probitku, frustraciji, kompleksu, zavisti\u2026 a do ju\u0107er pa i u partizanima neki od njih su nosili u takuinu (nov\u010daniku) sliku Gospe Sinjske. Onda je komunisti\u010dko vodstvom \u201edekretom Ukinulo Boga\u201c.<\/p>\n

Koliko je tek uloga i rola, ljudi, suputnika i supatnika u \u017eivotnome filmu Ante Zemljara. Kako si je tek dao truda pisac \u017eivot ispisuju\u0107i \u017eivotni roman o piscu Zemljaru.<\/p>\n

Golooto\u010dki kameni upitnici ???<\/strong><\/em><\/h3>\n

Goli golooto\u010dki, ogoljen do gole kosti dan, preludij golooto\u010dki, Goli otok dani, podcrtan kamenom, kamenolom. Goli kameni upitnici. Od misli do misli, ti\u0161ine opslu\u017eitelj: \u201eVrlo dobro! – Slu\u017eimo narodu<\/em>!\u2026 Dru\u017ee Tito mi ti se kunemo\u2026 da sa tvoga puta ne skrenemo!\u201c <\/em>U lisi\u010dinama, u uzni\u010dkim odorama, lancima zglobovi oderani u usudu drugovi, saputnici i supatnici. Umalo prepoznat u svitanje zaborav, svakida\u0161nje elegije. Mrkne vidik… Okom svojim okno staklim. Gledam kamen. U pogledu kamen. Tamo daleko do kud putuje… kamen… Nad pogled, kamen, pod pogled kamen,\u00a0 pogled kamen, kameni pogled, kameni gled. Uz bolove uro\u0111ene osjetljivosti zrno sam \u017eita kojem se ne govori i ne ide pod \u017ervanj. Strah me je ali ne dam strahu da me napravi kukavicom. Pitam prstima kamen:\u201cZa\u0161to!?\u201c S du\u0161om u vijencu\u2026 ram. Prisustvo odsutnosti lomim u sebi, odaslane sebi, misli\u2026 vrhoveplanina. U mraku zagonetki du\u0161evnih dubina kamene hajke za mnom u no\u0107ima crvenih baruna, po Golooto\u010dkoj varijaciji kamen je suzama izapran, znojem iznojen, \u017euljevima poizdrt pod zvizdan pritrujeno odredi\u0161te du\u0161e, kona\u010dni onkraj, za kraj\u2026 skon\u010daj. Golokameni \u0161iljci iz brevijara preodgoja, u klije\u0161tima rune govor, govor guje u procjepu, palacaji sik\u0107u neizgovorene rije\u010di trusnim podru\u010djima modrica moje du\u0161e… kameno maglovljenje kamenogleda, krajputa\u0161kog groboputa. Izme\u0111u ljudi i grobova, spokoj grobova… oprez rasana oga\u0111enih zavi\u010daja, ras\u010dovjek\u00a0 \u010dovjeku dalek, jezikom zmijskim,\u00a0 jezikom sapet, mutnoga pogleda mutno slutim, zamra\u010denost i mutnilo usmr\u0111ene ljudske kalju\u017ee zmijskih presvlaka, zmija mlado\u017eenja, revolucije koja jede svoju djecu,<\/em> kao zmija od glave, cijelu, ispod razdrtih krila dana, crnih pribilje\u017ei\u0161ta petokrake, da li od stida i srama, crvene zvijezde, krakova dotaknutih osmijesima smrti. Suvisle rije\u010di u toplini \u0161utnje pe\u010date misao. Zavaravati se kamenim golim o\u017eiljcima? Pakao predsoblja nade. Pupkovina dana na brdu Ekbalu. Ljetnji dan sav u mre\u017ei jakog sunca… Samo ljeto nezainteresirano i lijeno kora\u010da izme\u0111u nas i goni ispred sebe rijetke, poput pastirice, nebom razigrane oblake, kao jaganjce. Su\u0161ne oaze rije\u010di, stasavam za odstrel gol u Golooto\u010dki goli kameni inventar. Nepodno\u0161ljivi tajac, slojevima prokletstva tora, hapsa, UDB-e, Gulaga, Mar\u0161alovoga konc-logora, <\/em>tabora, obora, oboren prega\u017een vojni\u010dkim \u0111onom u golo neza\u0161ti\u0107eno tkivo,… zadr\u017ean hladnim, golim betonom, otisnut biljegom krvi slovom stege. I\u0161\u010dekujem smrt, koja i nije drugo do to malo zraka, svega jedan dobar dah koji vi\u0161e ne mogu dohvatiti. Do noktiju dogorijevaju \u0161utnje samice. Na zidu usudnice, usud gleda svoj lik ispijen, blijed. Tu negdje iza zida i\u0161\u010dekujem jarbole velikoga bijeloga broda ili iz nutrine sebe sama, koji bi me odveo s one tamo druge strane, ruba \u017eivota. Nijemih usta s pe\u010datom zaboravljenih molitvi u mraku zagonetki du\u0161evnih dubina, u liku slutnje javlja se du\u0161a. Probu\u0111en crvenim jutrima crvenog pakla, pakla, KPJ-u, krvave na \u010delu zvijezde Gologa otoka, koja ogrezla u krvi gasne u tmini, tmini opsjena i la\u017ei, agonije Yu-iluzije slije\u0111ena guskama u magli.<\/em> Zagledan u ne\u0161to \u010demu se ne vidi po\u010detak. Oslu\u0161kujem izvana blagi povjetarac vjetra koji pra\u0107en tihim pripjevom suhoga li\u0161\u0107a, tiho kao majka pjeva. Radujem se tome pjevu\u2026 br\u017ee \u0107e otjerati dan. Lik sam prolaznoga sna. Zadovoljstvo se sluti i raduje trajno utjehom misli. \u0160to da dam za uzdarje? Srcem bi da pri\u010dam sjetu pro\u017eivljenog u ljubavi i zanosu\u2026 Duboko u sebi ne nalazim ni plami\u0107ka da zagrije du\u0161u ozeblu i ovo srce valovito kao rub lista. Pred njim zlatnim beskrajnim tragom maj\u010dinske ljubavi misao se nji\u0161e. Okrunjeno krvlju pupanje dana. Golooto\u010dkim globusom crvene diktature svekolikim vizirom rastvora velikih me\u0161tara batine. Drugova batina\u0161a stisnute u lice \u0161ake. Pesnica<\/em> je uznapredovala u udarac iz pozdrava. Samoponi\u0161tavanje.<\/p>\n

Ispljuvak psovke autobiografske krvarine, de\u017eurnoga izdajnika\u2026 mene pjesnika i \u010dasnika, partizana uznika, Zemljara Ante, Pa\u017eanina\u2026<\/p>\n

Tu negdje, iza zida i\u0161\u010dekujem jarbole velikog bijeloga broda\u2026 Zemljar Ante.<\/p>\n

Planet Zemljar<\/strong><\/em><\/h3>\n

Tra\u010dkom autorske svjetlosti neke od tih \u017eivotnih pri\u010da, umjetni\u010dki uobli\u010denih, knji\u017eevnik Zemljar doveo je do na\u0161ih srca, neke su ko krhotine mozaika ostale nama da ih istra\u017eimo, uputimo na pravu adresu, u knjige, u radove u kojima \u0107e \u017eivjeti.<\/p>\n

Sve \u017eivotne pri\u010de, niti pauka \u017eivota, nestaju tek prividno, lebde negdje u me\u0111uprostoru i \u010dekaju da budu ispri\u010dane, kazane, pre\u0111u iz jednog svijeta u drugi, iz jedne dimenzije u drugu, gdje jedna jedina nijansa donosi presudu bitka, s toliko tamnih neizvjesnosti, kao i \u010ditav Zemljarev \u017eivot.<\/p>\n

Svi \u017eivotni putovi vode u nepoznato, samo jedan od njih poznatome cilju.<\/p>\n

Najve\u0107i dio \u017eivotnih putova Ante Zemljara pe\u010datirani su usudom, vremenom u kom je \u017eivio, ideologijama i opredjeljenjima.<\/p>\n

Nad rasko\u0161nim starinskim ruhom Europe, u kristalnoj formi i izvornoj snazi, prete\u010di nadvio se oblak. Zemljar mlad, nadobudan, sustavnim radom na sebi prkosi buri neznanja, u\u017easu rata, bole\u0161tinama bahate bolesti sve ve\u010dega broja pojedinaca, sljedbenika Novoga poredka,<\/em> svemu onom \u0161to je plaho vrijeme kao plaha voda nanosilo. Podzemne vatre ljudskoga zla iz nutrine podzemlja du\u0161e, pr\u017ee. Ljute vojske i diktatorski ustroji gaze. Hrve se nadljudskim naporima s tim u tim vremenima-nevremenima, koje ni jedno ni u kom obliku ne htjede ga zaobi\u010di, presko\u010diti, a da ga (ne)zabilje\u017ei-obilje\u017ei, zametni, zaboravi.<\/p>\n

U svemu sto\u017eerni sudionik. Uvijek \u017eivotnim drumom. Glavnom prometnicom. Prav. Uspravan. Sa svojom glavom na svojim ramenima. Sam si glavu nosa. Nikada iza ni\u010dijih le\u0111a, poguren, \u0161umom, zasjedama, sa\u010deku\u0161ama. Pogleda u lice i u o\u010di, u glavu drito, nikada oborenoga pogleda. U tom gluhom i ne tako dalekom vremenu mraka i strave, ispod ogromnih kan\u0111i osionih diktatora i njihovih poslu\u0161nika, ruku do lakata krvavih. Krikovi uznika kao aveti ga prate, odzvanjaju s planine na planinu, od mora do kopna, od mora do otvorenog mora, pru\u017eaju\u0107i se u prstenovima slute\u010dim obalama spokoja i mira. Kratko je trajalo ljudsko u ljudskome \u017eivotu, grkom i nevoljnom. Ispredala se od niti bola beskrajna pjesma \u010demera i jada. Kovala se i ra\u0111ala gruba mu\u0161ka rije\u010d, neslomljiva kalila Ba\u0161-\u010delika od njega \u2013 kemenog upitnika \u2013 golooto\u010dkoga uznika.<\/p>\n

Otrov \u2013 rije\u010di trovale su i dalje. Izgovarali su ih zmijske nemani u ljudskoj ko\u017ei. Niti su odbacivali ko\u017eu, niti zmiju u sebi. Na svaki izba\u010deni otrov rije\u010di ra\u0111ao se otrovniji i novi. Jauci. Krici. Sveprisutna bol. Bol i bol, u \u0161to god da podigne\u0161 i uputi\u0161 pogled.<\/p>\n

Pjesmama je pitomio \u017eivot. Pisao ih u pjesku. Po zemlji. Kamenom u kamenu. Po ostacima poderanih cementnih vre\u010da. Na ostacima partiskih novina. Zgu\u017evanim listovima biltena. U njima \u017eivio sre\u010du. Slavio stvarala\u0161tvo. Lak\u0161e podnosio mu\u010denja. Trpio uz njih. Savladavao vrijeme kazne. Otjerao od sebe samoubila\u010dku ruku.<\/p>\n

U knji\u017eevnom opusu Ante Zemljara vladaju sli\u010dni toposi i pripovjedni obrasci. Okosnica\u00a0 Zemljarove proze naj\u010de\u0161\u0107e je gra\u0111ena od autobiografskih elemenata prera\u0111enih u pri\u010du. Tematika je vezana uz rodni otok Pag, uz djetinjstvo i mladost, sudjelovanje u drugom svjetskom ratu te robijanje na Golom otoku. Zato u ovim tekstovima prevladava perspektiva pripovjeda\u010da koji kroz sje\u0107anja govori o svom djetinjstvu i mladosti o\u017eivljavaju\u0107i pri\u010de koje gradi oko likova i prostora koje obitavaju. Ove se pri\u010de razvijaju pripovjednim strategijama poput pripovijedanja u u\u017eem smislu, opisa, komentara, pri\u010de u pri\u010di i dinami\u010dnih dijaloga. U ovom se \u010dlanku nastoji pokazati kako ritam izmjenjivanja pro\u0161losti i sada\u0161njosti, pripovijedanja i kazivanja, te kazivanja i komentara koji ponekad prelaze u ispovijest, pa \u010dak i obra\u010dun, stvaraju dinami\u010dan diskurs razli\u010ditih pesrpektiva i glasova koji se vra\u0107aju ishodi\u0161nom glasu pripovjeda\u010da u \u010dijoj to\u010dki gledi\u0161ta po\u010dinje, razvija se i zaokru\u017euje pripovijedanje.<\/em> (Dr. sc. Dragan Gligora).<\/p>\n

Potrlo se sve, silom petokrake. Proishodili su iz nje: krvavo \u2013 prljavo \u2013 bolesni obi\u010daji bespravna \u2013 prava, (ne)vjerovanja, razljudski folklor udba\u0161kog kazali\u0161ta, muzike \u2013 muke. O\u010dajni zvuci o\u010daja i bola. Iz dana u dan \u2013 dan za danom, normirale su se novi i nove norme pona\u0161anja, sistemi vrijednosti koje je zagovarao novi poredak \u2013 novi vrijednosni sustav, zabraniv\u0161i Boga, novi tvorac, postavljaju\u0107i se taj isti tvorac na mjesto samoga Boga, u mar\u0161alskoj uniformi. Slijedili su ga: slu\u0161anjem, gledanjem, mimikom… uobli\u010davaju\u0107i, dogra\u0111uju\u0107i, sa\u017eimaju\u0107i, prera\u0111uju\u0107i, umotvorine umotvora druga Tita, koji je nare\u0111ivao i kreirao Goli otok.Skoro je kao i Krle\u017ea govorio Zemljar: Najve\u0107i kompromitiraju\u0107i materijal sam vam, brate, ja.<\/em><\/p>\n

Upravo je talijanski pjesnik, Golooto\u010dki uznik i Zemljarev supatnik, Andrea Skano nazvao Goli otok – Otokom zla. Ili pakao na zemlji. U kom su i prijatelji mogli postati neprijatelji. I gde se vi\u0161e nije razlikovala mr\u017enja od ljubavi. I ne\u010dovje\u010dan sistem na Golom otoku Skano opisuje veoma sna\u017enom slikom: ne ubijaju tvoje tijelo, nego \u010dast. Nije tvoje tijelo ono koje umire. Ono je osu\u0111eno da \u017eivi.<\/p>\n

Skano u svojoj pesmi upozorava ne\u0107aku Rinu da bude pa\u017eljiva. Ukoliko bude htjela \u00a0posjetiti\u00a0 Goli otok, mora\u0107e se za\u0161titi gledaju\u0107i u nebo koje se nadnosi nad njom. Jer \u0107e iz tog neba ki\u0161a krvi na otok pasti. Da, ki\u0161a krvi! Krvi koju su prolile tisu\u0107e deportiraca. Krvi koja se pretvorila u ki\u0161u kako bi kaznila zlobnike koji su izmislili gulag na Golom otoku i od njega na\u010dinili grobnicu za toliko ljudskih bi\u0107a bez krivice.<\/p>\n

\u00a0Glas o Golom otoku bio je sad ve\u0107 takav<\/em>, ka\u017ee Skano, … da se ve\u0107ina onih koji bi bili poslani tamo predavala prije nego \u0161to bi uop\u0107e stigla. Tako da je najve\u0107i broj novopristiglih, podnose\u0107i udarce izme\u0111u dva reda stroja, klicao Titu i Komunisti\u010dkoj partiji Jugoslavije.<\/em><\/p>\n

Te 1951. Skano je uspio pre\u017eivjeti epidemiju tifusa, koja je izbila na Golom otoku neposredno prije ljeta i koja je ubila 175 deportiraca. Na Goli otok je 1. srpnja upu\u0107en pukovnik, ljekar savezne Udbe, Jovan Bijeli\u0107. On je 17. srpnja podnio alarmantan izvje\u0161taj o higijenskim uvjetima u logoru i o ne\u010dovje\u010dnom tretmanu zatvorenika.<\/p>\n

Na jesen 1951., Skano, kao i svi drugi deportirci, pretrpio je sprdnju prilikom posjete delegacije Socijalisti\u010dke partije Francuske Golom otoku. Francuzi su 22. studenog, oti\u0161li u Beograd da se sretnu s Titom. Nakon nekoliko dana, jedan dio delegacije, uz pratnju nekoliko novinara, sti\u017ee do Golog otoka. Posjeta je, kao \u0161to \u0107e to kasnije potvrditi jedan inspektor, bila pripremljena. A zato\u010denicima je bilo obja\u0161njeno \u0161to i kako da odgovore na pitanja.<\/p>\n

U periodu od samo sedamnaest dana, u izvje\u0161taju tog ljekara Jovana Bijeli\u0107a zabilje\u017eena je smrt 42 zatvorenika. Od toga je 17 preminulo od insolacije, 9 od distrofije i iznemoglosti, 5 od bojkota i 4 usljed samoubistva, preostalih 7 iz razli\u010ditih motiva. Ubrzo nakon izvje\u0161taja, u kolovozu, ministar Unutra\u0161njih poslova, Rankovi\u0107, do\u0161ao je na otok u inspekciju. Ipak, poslije toga nisu zabilje\u017eene zna\u010dajnije promjene u uvjetima u kojima su \u017eivjeli deportirci.<\/p>\n

Povodom Rankovi\u0107eve posjete Golom otoku postoji jedan odlomak u Dedijerovoj knjizi: Na Golom otoku podlost me\u0111u zatvorenicima, od kojih su skoro svi bili komunisti jo\u0161 od prije rata ili su pristupili partiji tokom partizanske borbe, dostigla je neopisive razmjere. Jednog dana do\u0111e u logor ministar Rankovi\u0107. Policajci iz pratnje okljevali su pustiti ga unutar ogra\u0111enog prostora. Ali, Rankovi\u0107 je odlu\u010dno u\u0161ao, do\u010dekan pravim ovacijama: Rankovi\u0107 – partija! Rankovi\u0107 – Tito! Spaziv\u0161i me\u0111u zatvorenicima starog ratnog druga, ministar mu se pribli\u017ei pru\u017eiv\u0161i mu ruku, ali on pade na kolena i poljubi mu je. Rankovi\u0107 je bio ravnodu\u0161an. Zatim, kada ostade sam s policajcima, stavi ruke na lice, uzviknuv\u0161i: Mater im kurvinsku, \u0161ta smo to u\u010dinili na\u0161im drugovima! Ko ih je doveo u ovo stanje?<\/em><\/p>\n

O Skanovom vladanju i opho\u0111enju drugih talijanskih deportiraca postoji\u00a0 svedo\u010danstvo Ante Zemljar,Ante Zemljar, partizanski komandant, smatran je za Titovog protivnika. Prognan na Goli otok, gde je ostao od marta 1950. do jula 1953. godine, otprilike u istom periodu kao i Skano.<\/p>\n

Zemljar je ostavio dvadesetak kucanih stranica, pod naslovom: Bilje\u0161ke o mojim italijanskim drugovima.<\/em> O njima ka\u017ee: Na Golom otoku svi su do\u017eivljavali Italijane kao veoma korektne osobe, visokog morala i naro\u010dito trezvene u kriznim trenucima. Tako da su se i drugi zatvorenici prema njima ophodili korektno, iako naravno s uobi\u010dajenim izuzecima pojedinaca koji su se pretvorili u \u010dudovi\u0161ta.<\/em><\/p>\n

On pi\u0161e i o Skanu: Bio je obi\u010dan radnik, ali u\u010den, prinu\u0111en da hramlje zbog stare rane. Nije poznavao ni rje\u010d srpskohrvatskog, a u logoru ga je Udba podvrgla surovom specijalnom re\u017eimu. Od smrti ga je spasao zaista bratski odnos sa sapatnicima koji su ga, zauzvrat, barem u baraci po\u0161tedjeli samostalno organizovanih mu\u010denja.<\/em><\/p>\n

Da li je Skano pre\u0161ao iz kategorije pasivista u aktiviste nitko ne\u0107e nikada saznati. Ali to je pitanje bez mnogo smisla, u paklu Golog otoka. Sam Borme nas podsje\u0107a da su svi deportirci na Golom otoku na kraju morali da se poka\u017eu kao aktivisti, ako su \u017eeljeli vratiti se ku\u0107i, prije ili kasnije. A da ne postanu dvomotorci, prinu\u0111eni da udvostru\u010de vrijeme provedeno u zatvoru.<\/p>\n

Zemljar pi\u0161e: Skano je napamet znao desetak pjesama iz talijanske knji\u017eevnosti, i recitirao bi ih sa zanosom: Kardu\u010dija, Leopardija, Paskolija.<\/em><\/p>\n

Zemljar zaklju\u010duje ovako: Na tom paklenom otoku, zatvorenici su tra\u017eili ma kakav oslonac, uhvatili bismo se za bilo koju ideju koja bi nam pro\u0161la kroz glavu samo da bismo spasli makar djeli\u0107 na\u0161e ljudskosti. U svom skitala\u010dkom \u017eivotu proletera bez ku\u0107e i bez porodice, Skano je nau\u010dio da se opu\u0161ta ma\u0161taju\u0107i, recituju\u0107i poeziju i pripovedaju\u0107i drugovima u nesre\u0107i dogodov\u0161tine iz sopstvenog \u017eivota.<\/em><\/p>\n

Gazili su: ljudski duh, razum, pamet, iskustvo, dovitljivost, usmenu logiku, o\u0161troumnost, domi\u0161ljatost… ljudi iz prostora prosta naroda, kivni na taj sjaj i soj intelektualaca, visoko \u2013 pozicioniranih drugova, ubijaju\u0107i u njima i svjetlost sna.<\/p>\n

Misle\u0107i svojom glavom, vremenom svoga \u017eivothoda, egzistencijalnoga putohoda, (ne) nebosklona, za golom korom kruha, \u017eivio je probleme, strati\u0161tima duha, u muzeju \u017eivih ljudi,<\/em> Titovog konclogora.<\/em> Ti su problemi pravili problema od njega mnogima. Znao je mnogo. Pro\u017eivio je sve i sva\u0161ta dostatno na vi\u0161e ljudskih \u017eivota. \u017divu\u0107i svjedok vremena (ne)vremena. Svjedok povijesti u paklu nade. Opasan svjedok za mnoge koji su kao ko\u0161ulje, pod-ko\u0161ulje, donje rublje, mijenjali ideologije opredjeljenja, svjetonazore, ne znaju\u0107i \u010desto tko im glavu nosa, a rade\u0107i ustrajno o tu\u0111im glavama, skupljaju\u0107i smaknute glave kao pozitivne bodove u partijske knji\u017eice. \u0110on-obrazli spodobe. Opanci vlasti. Mnogi od njih i u ovoj danas vlasti, kojima kao i tada smetaju slobodnomisle\u0107i Zemljari, koji svoju nose na ramenima glavu, a komunizma i komunisti\u010dkih zemalja jo\u0161 uvijek ima. Josifa Visarionovi\u0107a D\u017euga\u0161vilija Staljina (Gori 18. 12. 1878. \u2013 Moskva 5. 3. 1953.)\u00a0 \u2013 njegovoga Gulaga, (ruski \u2013 Glavnoe Upravlenie lagerej. Broj stradalih u Staljinovim \u010distkama oko 20. Milijuna ljudi.).<\/p>\n

Josipa Broza Tita \u2013 njegovoga Gologa otoka, (Goli otok od 1948. do 1963., uhi\u0107eno je od strane UDBE nekoliko desetaka tisu\u0107a ljudi iz cijele tada\u0161nje SFR Jugoslavije, spominje se 4 000 \u017ertava, nikako ne smiju se zaboraviti \u017ertve Kri\u017enoga puta, komunisti\u010dkoga re\u017eima, zlo\u010dina\u010dkh jama po Istri).<\/p>\n

DDR.- a i njegovih tajnih slu\u017ebih, Berlinskoga zida, posebno u vrijeme i za vrijeme Ericha Honeckera (Njema\u010dka Demokratska Republika, Deutsche Demokratische Republik, 1949. \u2013 1990., i tajne slu\u017ebe Stasi, njenih zlo\u010dina i terora.).<\/p>\n

Pol Pota i Crvenih Kmera, (kmerski: Kmae Krahaam. Procjenjuje se da je ukupan broj mrtvih kao posljedica politike Crvenih Kmera, uklju\u010duju\u0107i bolest i izgladnjelost 2, 2 milijuna od ukupne kambo\u0111anske populacije od 7 milijuna stanovnika.).<\/p>\n

Fidela Castroa i njegove Kube, razlaza sa Che Guevarom, \u201eSvjetskom revolucijom\u201c, zatvorene dr\u017eave odvojene od ostatka svijeta, Kube, svojevrsnoga komunisti\u010dkoga logora.<\/p>\n

Kine, pokolja na Crvenome trgu, ljudskim pravima, jednoumlju, dekretom ukidanje Boga, moralna izgubljenost…<\/p>\n

\u201eVeliki vo\u0111a\u201c Kim il \u2013 sung i njegov sin \u201edragi vo\u0111a\u201c Kim Jong \u2013 il, (Demokratska Narodna Republika Koreja) cijela dr\u017eava zatvorena i odvojena od ostatka svijeta u koju se te\u0161ko ulazi a skoro pa nikako iz nje izlazi, svojevrsna komunisti\u010dka sekta, kojoj je vo\u0111a \u017eivu\u0107e Bo\u017eanstvo, za sve koji ne misle tako tu su logori, prisilni radovi, do savr\u0161enstva kakvo samo mo\u017ee dati bolestan um izra\u0111ene mjere torture.<\/p>\n

Sada\u0161nje komunisti\u010dke dr\u017eave: Kina, Kuba, Laos, Sjeverna Koreja, Vijetnam. \u201eVelike vo\u0111e\u201c, \u201eNajve\u010di sinovi naroda i narodnosti\u201c… komunisti\u010dka bo\u017eanstva.<\/p>\n

Jednako tako ko ro\u0111ena bra\u010da, nacizma i fa\u0161izma: Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija i njihovih satelita, Ante Paveli\u0107, NDH… koncentracijskih logora, tvornica smrti, progona i zlo\u010dina… Ista \u0161kola zloljudskog, zloduha, ras\u010dovjeka. Borba protiv zla po\u010dinje u srcu. Jesu li ti i takvi \u201eljudi\u201c uop\u010de imali srca? Zli zasadi zlih i dan danas ubiru plodove zla, zlo se mladi: zavadama, podjelama, jednoumljima, isklju\u010divostima, kriti\u010dkom nekulturom, sa\u010deku\u0161ama, prijetnjama, premla\u010divanjima neistomi\u0161ljenika.<\/p>\n

Nije te\u0161ko dokazati, vidljivo je na svakome koraku kako je pala razina komunikacije u hrvatskome javnom \u017eivotu, da je uvelike upitna moralna dimenzija opstajanja na javnoj sceni, da se inkompetentnost umno\u017eila u svim segmentima javnog djelovanja, da su rat i nakon njega “prvobitna akumulacija kapitala” socijalno-tranzicijski milieu kontaminirali najvulgarnijim oblicima koruptivnosti i krimogenog djelovanja, ratnog profiterstva, pretvorbe na hrvatski na\u010din, uhljebljenja politi\u010dkih poslu\u0161nih uhljeba \u2013 strojeva za podizanje glasa\u010dkih ruku, te posvema\u0161nje moralne i duhovne bijede. …Kako onda vjerovati u mo\u0107 kulture, bilo koje?! \u017divljenja, stanovanja, higijene, ishrane, prometa…, a kamoli onih zahtjevnijih, socijalno kompleksnijih oblika, kamo spadaju kultura komunikacije ili – kultura kritike<\/em>?! (\u017deljko Ivankovi\u0107, Kultura kritike)<\/p>\n

Dan danas, nakon tolikog protoka vremena, ispod brvna, kamenih \u0107uprija, suvremenih armiranobetoskih mostova, na dan podizanja spomen plo\u010de Ante Zemljara, isti upiti, isti ljudi, mrak istosti mra\u010dnjaka podjela, jer samo na podjelama \u017eive i opstaju ti i takvi, al spomen plo\u010da se podi\u017ee svjedo\u010di i stoji, kao snaga istine, stijeg pobjede pravednosti, priznanje, ljudska nadomira za \u017ertvu i patnju, umjetni\u010dki i ljudski doseg, knji\u017eevniku i politi\u010dkome stradalniku:<\/p>\n

U OVOJ KU\u0106I RO\u0110EN JE ANTE ZEMLJAR<\/strong>
\n (18. II. 1922 \u2013 1. VII. 2004.)<\/strong>
\n HRVATSKI\u00a0\u00a0 KNJI\u017dEVNIK<\/strong>
\n DUBOKO PO\u0160TUJU\u0106I ZEMLJAREVO KNJI\u017dEVNO DJELO<\/strong>
\n I ZALAGANJE ZA SLOBODU\u00a0 \u010cOVJEKA,<\/strong>
\n GOVORA I PISANE RIJE\u010cI,<\/strong>
\n OVU SPOMEN PLO\u010cU POSTAVILO JE<\/strong>
\n HRVATSKO KNJI\u017dEVNO DRU\u0160TVO.<\/strong>
\n 23. VIII. 2014.<\/strong><\/h3>\n

Lome se i dalje koplja oko Zemljara i u dana\u0161njem hrvatskome dr\u017eavnome \u017eivotu . Zauzimaju se strane za i protiv Zemljara, umjesto da se vi\u0161e uzima Zemljarevo knji\u017eevno stvarala\u0161tvo, neusmrtivo dobro, neupitne umjetni\u010dke vrijednosti same gornje razine, u pjesni\u010dkom kozmosu planet Zemljar.<\/p>\n

\u0160to je to u hrvatskome bi\u0107u da kao ni jedan drugi narod na kugli zemaljskoj na no\u017e, na ruglo, na podsmijah, na stalna sumnji\u010denja \u2013 propitivanja, neprihva\u0107anja, (ne)mirenja, nastupa prema svojim neupitnim veli\u010dinama. \u0160to li bi tek neki narodi dali da imaju i dio tog oko \u010deg se sumnji\u010davo podsmjehiva ova neisu\u0161ena dan-dana\u0161nja hrvatska javno-scenska politi\u010dka i \u201ekulturna\u201c kalju\u017ea.<\/p>\n

\u017divimo u dru\u0161tvu nau\u010denih istina, u dru\u0161tvu tap\u0161anja po le\u0111ima i klimanja glavom na sve \u0161to nam se prikazuje kao po\u017eeljno. Onoga tko se usudi dovesti u pitanje ste\u010dene privilegije i nau\u010dene pojmove koji odr\u017eavaju mitologiju na kojoj se one temelje \u2013 sti\u017ee bijes privilegiranih i njihovih poltrona.<\/em> (Fe\u0111a Gavrilovi\u0107, povjesni\u010dar umjetnosti, kustos i likovni kriti\u010dar, Mediteran, Tjedni kulturni prilog Zadarskoga lista, Godina XX., Broj 1030., str. 2. \u2013 3., 30. kolovoza 2015., intervy.)<\/p>\n

Pre\u017eivjeli danas brane vlastite biografije, mrze, prijete, zata\u0161kavaju, obezvrje\u0111uju, dijele, na desne i lijeve, na ili \u2013 ili, na mi ili oni: desni i lijevi, mogu biti samo konji i volovi, a ne ljudi, ljudi se moraju nau\u010diti kulturi dijaloga, uva\u017eavanju drugog i druga\u010dijeg mi\u0161ljenja.<\/p>\n

\u0160to li je to u Hrvatskome \u2013 u bi\u0107u Hrvata, da je toliko sklono podjelama, zavadama, sukobima, mr\u017enji?”Kritika” ima isklju\u010divo negativnu konotaciju. Prevedeno na jezik svakida\u0161njice ona zna\u010di: napad, obilje\u017eavanje za odstrijel, lo\u0161e mi\u0161ljenje o ne\u010demu; a \u0161to se u \u017eargonu \u010duje kao: sa\u010deku\u0161a, pakiranje, srezivanje, razvaljivanje, rasturanje, uni\u0161tavanje, sjebavanje i sl. I onda se, naravno, \u010dovjek pita gdje mi to \u017eivimo, u kojemu svijetu, s kim, kojim jezikom govorimo, koja je to na\u0161a (bez)svijest? Kakvi su to ljudi, kakve su te njihove du\u0161e? \u0160to im je u srcu? U glavi? \u201eDomoljubi\u201c \u2013 domovine koja uporno \u0161titi la\u017e, i nekog iza nje.<\/p>\n

Na tragu onoga \u0161to je u vi\u0161e navrata istaknuo \u017deljko Ivankovi\u0107: To je, kao i mnogo toga, neponovljivo naslje\u0111e ovih balkanskih prostora koji nikada nisu i\u017eivjeli dje\u010dje bolesti demokracije, intelektualno i moralno odrastanje, renesansu, reformaciju, prosvjetiteljstvo; koji jo\u0161 \u017eive rusti\u010dne oblike svoga tamnog srednjovjekovlja, zajedni\u010dkoga ognji\u0161ta, glave ku\u0107e, recidive diktatura, kulta li\u010dnosti, vo\u0111a i vo\u017edova, okupacija, kolonizacija… Sve najgore \u0161to stoji na putu tribalisti\u010dki, plemenski strukturiranim kolektivitetima da se uzdignu na dugom povijesnom putu do odgovornog individualizma, do gra\u0111anske svijesti o pojedina\u010dnosti svakog ro\u0111enja i svake smrti, pojedina\u010dnosti svakog \u017eivota, i iz toga obvezi pojedina\u010dnosti svakog \u017eivljenja u slobodi i istini, te odgovornosti prema njima, po\u0161tivanja i uva\u017eavanja onih koji ne misle kao mi, kulture dijaloga, kulture kritike, kulture!<\/p>\n

Do koje \u0107emo jo\u0161 godine jedni drugima postavljati pitanja: \u010diji je otac bio usta\u0161a a \u010diji partizan, <\/em>ili dijeliti se po tome i ne postavljaju\u0107i ih!?<\/p>\n

Kad \u0107emo po\u010deti kao sav normalan svijet uva\u017eavati i one drugog i druga\u010dijeg od na\u0161ega pogleda na svijet? Iza\u0107i iz jednoglavlja.<\/p>\n

\u00a0Zaklju\u010dak:<\/strong><\/em>
\nKnji\u017eevnici, kao \u0161to je i sam Zemljar bio i svjedo\u010dio svojom ljudskom i knji\u017eevnom putanjom, trebaju biti vjetar promjena; njihove rije\u010di trebaju imati snagu koja ne\u0107e dati paucima tmine, hrvatsko premre\u017eiti nebo, jer \u0161utnja ga mre\u017ei zajedno s njima.<\/p>\n

Summary:<\/strong><\/em>
\nThe writers are to be The Wind of Changes<\/em> like Zemljar for personally was and he prove it by his human and literary orbit; Their words need the power that won’t let the spiders of darkness to cover up the croatian sky by web; and their silence and the the spiders have been covering it together.<\/p>\n

Literatura:<\/strong><\/em>
\n{1.} Biland\u017ei\u0107, Du\u0161an. Historija Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije \u2013 Glavni procesi. <\/em><\/strong>Zagreb : \u0160kolska knjiga, 1978.
\n{2.} Draganja, \u017deljko. Bez nebosklona<\/em><\/strong>. <\/em>Split : Laus,1996.
\n{3.} Horvat, Mihovil. Goli otok \u2013 strati\u0161te duha<\/em><\/strong>.<\/em> Zagreb :Orion Stella,1996.
\n{4.}IBEOVCI<\/em>. Beogradski dnevni list Borba. \/\/ Feljton od 15. I. do 21. IX. 1990.
\n{5.} Grli\u0107, Eva. Sje\u0107anja<\/em><\/strong>. Zagreb :\u00a0 Durieux,1997.
\n{6.} Kalini\u0107, Pavle. Andrija Hebrang \u2013 svjedoci govore<\/em><\/strong>. <\/em>Zagreb : Narodne novine,1996.
\n{7.} Lon\u010dari\u0107, Vilim. Bando sagni glavu<\/em><\/strong>. Zagreb : Trgo \u2013 rast,1997.
\n{8.} \u0160uvar, Mira. Vladimir Velebit \u2013 svjedok historije<\/em><\/strong>. Zagreb :\u00a0 Razlog, 2001.
\n{9.} Zemljar, Ante. Pakao nade<\/em><\/strong>.<\/em>Zagreb : Trgo \u2013 rast,1987.
\n{10.} Zemljar, Ante.Pal\u010di\u0107, Ivo.Ve\u010dernji razgovori<\/em><\/strong>. Rijeka :\u00a0 Adami\u0107, 2001.
\n{11.}Jovanovi\u0107, Dragoljub. Muzej \u017eivih ljudi<\/em><\/strong>. <\/em>Beograd : Rad,1990.
\n{12.} Silvin, Eiletz. Titova skrivnostna leta v Moskvi 1935 \u2013 1940<\/em><\/strong>.<\/em> Celovec : Mohorjeva dru\u017eba, 2008.
\n{13.} \u017deni, Lebl. Ljubi\u010dica bela<\/em><\/strong>. Beograd :\u00a0 Cigoja 2009.<\/p>\n

Nikola \u0160imi\u0107 Tonin<\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>