{"id":19614,"date":"2015-02-01T23:13:45","date_gmt":"2015-02-01T22:13:45","guid":{"rendered":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=19614"},"modified":"2015-02-01T23:13:45","modified_gmt":"2015-02-01T22:13:45","slug":"film-mama-drama-osvrt-robert-jukic","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/film-mag.net\/wp\/?p=19614","title":{"rendered":"FILM: MAMA, drama [osvrt Robert Juki\u0107]"},"content":{"rendered":"

Mama<\/strong>
\n Mommy (2014.)<\/strong>
\nMetafilms, Soci\u00e9t\u00e9 de D\u00e9veloppement des Entreprises Culturelles (SODEC), Sons of Manual, 2014.
\nTrajanje: 139 min.
\nFormat: 1:1
\nColor: Color
\nZvuk: Dolby Digital
\nRedatelj: Xavier Dolan
\nGlume: Anne Dorval, Suzanne Cl\u00e9ment, Antoine-Olivier Pilon, Patrick Huard, Alexandre Goyette, Mich\u00e8le Lituac, Viviane Pascal, Natalie Hamel-Roy, Pierre-Yves Cardinal, Vincent Fafard, Isabelle N\u00e9lisse<\/p>\n

Mama \u2013 www.festival-cannes<\/a><\/strong>
\nMommy \u2013 IMDb<\/a><\/strong><\/p>\n

\n
\n
\"Mama<\/a><\/dt>\n
Mama ; Ustupio DF<\/dd>\n<\/dl>\n<\/div>\n

Nisam neki ljubitelj kanadskog redatelja (i glumca) Xaviera Dolana i njegovih filmova (Ubio sam majku, 2009.), barem ono \u0161to sam do sada vidio, a koji u pravilu imaju uspjeha u Hrvatskoj kod festivalske publike. Njegov zadnji film ‘Mama’ opet pote\u017ee pitanje odnosa na granici netrpeljivosti majke i sina u maloj disfunkcionalnoj obitelji. I Mama (Anne Dorval) i Sin (Antoine-Olivier Pilon) izuzetno su antipati\u010dni likovi, i ako izdr\u017eite prvih pola sata u kinu u njihovom \u017eivotnom natezanju, ostat \u0107ete i do samog kraja koji pokazuje svu tragediju otu\u0111enog dru\u0161tva gdje su se neke vrijednosti jednostavno zagubile. Ina\u010de mi je problem Dolanovih filmova negativna empatija prema njegovim likovima, me\u0111utim, to ne zna\u010di da su njegovi filmovi lo\u0161i, \u010dak \u0161to vi\u0161e, jako su dobri. \u010cak i trik koji je upotrijebio u ‘Mami’ nepripremljenog gledatelja dovodi u isku\u0161enje da misli kako ne\u0161to nije u redu s projekcijom, jer format slike je 1:1, a ne uobi\u010dajeni 1,85:1 ili 2:35:1 (\u0161iroko platno). Ovako su\u017eena slika jo\u0161 ja\u010de nagla\u0161ava tjeskobu \u010ditave situacije u roditeljskom odnosu samohrane majke i sina tinejd\u017eera koji pati od poreme\u0107aja hiperaktivnosti (ADHD – Attention deficit hyperactivity disorder, ma \u0161to to zna\u010dilo). Zanimljivo je da se u 80.-oj i 110.-oj minuti slika ra\u0161iri na nekoliko minuta u standardni format, a \u0161to je direktno povezano sa sre\u0107om koju mala zajednica pro\u017eivljava na velikom platnu.<\/p>\n

Film se koncentrira na razdoblje kada Mama iz dr\u017eavne ustanove preuzme Sina na ku\u0107nu skrb. Sin je problemati\u010dno nasilan lik koji se te\u0161ko mo\u017ee uklopiti u dru\u0161tvo, ali Mama se trudi na sve na\u010dine kako bi ga socijalizirala. \u010cak i nakon \u0161to izgubi posao, trudi se da svoje veliko dijete uklopi u dru\u0161tvo. Od velike pomo\u0107i biti \u0107e joj susjeda (Suzanne Cl\u00e9ment), koja i sama zbog nekih trauma ima problema s uklapanjem u dru\u0161tvo. Mama je po nekim pitanjima otka\u010dena \u017eena u srednjim godinama, ali je \u017eivot tjera da se prilago\u0111ava sustavu. Sin nema takvih potreba, i u mnogim situacijama reagira impulzivno, \u010dime ne radi samo \u0161tetu sebi, ve\u0107 i Mami koja ima sve manje volje i \u017eelje kako bi ga spa\u0161avala… Treba spomenuti da se u uvodnoj \u0161pici navodi kako su u Kanadi 2015. godine doneseni zakoni koji reguliraju postupke u skrbi kod ovakvih ekstremnih slu\u010dajeva, tako da je Xavier Dolan snimio svojevrsnu SF dramu bez specijalnih efekata i svih rekvizita karakteristi\u010dnih za tu vrstu filmova.<\/p>\n

Robert Juki\u0107, 31.01.2015.<\/strong><\/p>\n

Share<\/a><\/div>